HIPOKRIZIJA

(na travi...kod tiffanyja)

svako moje jutro počinje ovakvim doručkom! već godinama, otkako sam u mirovini i otkad se bavim svojim šećerom. 40 godina nisam to mogla, već sam jutrom nešto bacila u kljun (obično je to bio mix nekoliko voćki), potom kava u kafiću i neko pecivo iz pekare.
otkako sam u mirovini evo već osma godina, i otkad sam počela brinuti o svom zdravlju (od covida) doručkujem. svako jutro isto...prepečeni integralni tost, mliječni namaz, šnita pureće šunke, pola šnite pršuta i pola šnite sira! uz to obično jedno kuhano (ni utvrdo ni umeko kak bi rekel oliver) jaje. uz to obavezno banana (cijela, iako bih smjela tek pola) i šaka borovnica. nakon svega, moja kava sa šlagom i stevijom. uz kavicu, jedna marlboro slim cigareta. nek se dimi. normalno i šaka šarenih tabletica (vidjeste ih na stolu, kaj ne).

tako se trudim oko sebe već nekoliko godina. nakon scila i haribdi (operacija srca mojih dviju kćeri u USA), kako bih popravila štetu koju sam učinila dugi niz godina što od stresnog posla, života s ljubavima ali i dotičnih scila.

istina, sinapse i sada jure, elektriziraju moju glavu i kosu na 220 v, ali sve je nekako sporije, manje. sužene su nam sve mogućnosti kako starimo, što je i dobro.

svedeš se na par rutinskih događaja u danu, potom ponešto drugačijih u tjednu ili mjesecu. sve si tiši. no, to ti sve više i paše, iako ponekad te opsjeda dosada od sve te rutine. iskočiš ko ribica iz vode, a potom opet uroniš u svakodnevicu.

odmjerenost i umjerenost postaje tvoj zaštitni znak, ali ispada da si živahniji i življi od tolikih mlađih? neki dan sam čula dobru foru...većina ljudi živi tako da ima takvu rutinu od života (kuća, poso) da se niti ne trude bilo što promijeniti! a nisu niti svjesni?

p.s. napisala sam jedan bolji zapis ali kako sam ga direktno sebi diktirala u pero, otišao je u nepovrat. pa sam sve ponovila...još uvijek dobro pamtim, ali svejedno, prva misao je najbolja. no, i ovo je dobro.

ako ništa, kad počnem zaboravljat, da se podsjetim. možda je to i jedini razlog držanja mojih zapisa odvajkada? doći će vrijeme kad će vrijeme i zaborav brisati moju memoriju. do tada.....

a vi, kako vi hranite sebe? tilo...dušu...do slijedećeg obroka, ugodan vam ostatak dana

prvotno mi je forbiden zbog spominjanja doručka na travi i kod tiffanya, ali ponovila sam bez toga i evo, prošlo je. ah da, zaboravih da danas imam pride štrudlu od prekjučer koju sam si napravila (onak u nekom očaju ljubavnih jada), pola jabuka, pola borovnica. i ostaci jagoda od jučer...svaki dan maznem jednu mjericu, dok ih ima. čitala sam da su jako zdrave kao antioksidans. pa udri po tome.

moje žute ruže su se prilično povenule, ali idem danas do placa pa ćemo opet ubrat neko cvijeće?

friška kvizorama je na stolu, valja samo krenuti u dan!

eto, gotovo sam sa svojom mrtvom prirodom! sada vi, poklonite se i počnite!

A zna se..
Sve po redu..
Juha..
Kufano meso sa sosom...
Sarma..
Pečena janjetina..
I naravno mađarice..

Ha ha dobar ti je doručak! Pitam se kaki je tek ručak? O večeri bi se dalo pričat, jer nakon vakvog doručka i ručka, mislim da ti je Mađarica viška! Ja bih samo janjetinu...a može i nešto pride?

Krasno, ja isto dobro i lijepo doručkujem.
Baš ne pazim na zdravlje, ali volim pršut i nemrem si pomoći.

Pa dva jaja na oko, prepečenac, pršut, komad sira, namaz ili ne, cijeđeni prirodni .sok od naranče.
Neki put se probudim s mislima na jučerašnji gulaš ili filane poprike, e pa onda to pojedem za doručak, i nema tu nikoga da me spriječi, kao, rano ti je, ne jede se to za doručak, ma mrš, haha....

Sutra idem na proceduru, možda ću izvijestiti, a možda i neću, pojma nemam.
Samo znam da mi je frka.
Svi kažu, rutina, meni ne, nisam to nikada radila.
Fjuf, frka!

Tak da mi se ne nateže ovdje niti bilo gdje, preksutra se mogu probuditi mrtva, haha.

Totalna anestezija mi je onak, gubitak kontrole, al' jbg, to koriste i za kolonosopiju (to sam bila više puta, to nije ništa), propofol, ja mislim, pa je buđenje ugodno.

...ak' se probudiš, naravno...a joj

bok đusi! nešto mi se plac odužio....pa kava, pa ručak...i tak!

ako procedura znači "prodor" u krvne žile, onda sam to prošla i nije tako strašno. istina, meni nisu stentove ugrađivali, ali bome bili su do srca (ima neka žila baš na srcu koju neće dirati), a i u glavi sam ih osjetila dok su išli s onom sondom. a sve na živo...vidim na velikom ekranu kaj delaju, ništ ne boli ali osjećam kak mi štraću po tijelu. grdo...osobito nakon kad sam morala mirovati....ali dobro je. nadam se da će tako bit i kod tebe! vjerujem čak, ti si prilčno živahna cura i u dobrom si fizičkom i ostalom stanju...tak da, bumo se mi još ovdje tipkale...

i normalno da se buš probudila...hej, pit...to je amerika a ne hr, iako se i ovdje trude. meni totalna anestzije jedino frik kad se probudiš, nije dobar osjećaj...ali sve bu dobro! kad se vratiš, podgrij neku finu klopicu i uživaj! i normalno, izvješće molim!

nažalost, nisam uspjela "ubrati" neko cvetje na placu. nije bilo nijedne kumice, a ove iz cvjećare ne kupujem. danima već gledam pred kućom krasni božuri, ruže...žute, crvene...al nekak mi frka navečer se spustit ispod prozora i odcvikat par za vazu? ima par ljudi kaj brinu o tom vrtu i baš bi bil neugodnjak, ali s druge strane...božuri su popadali od težine...a moja vaza vapi...vapi...izvijestit ću sutra o operaciji "božuri" i dokumentirat fotkom....nek se zna ko je najveća lopina u hr i gradu!

blog umro načisto? čak ga ni jarac nemre dignut (normalno) a bb-nešto očito nema inspiraciju koga opanjkat? do slijedećeg nastavka mojih obračuna s njima (čitam ovih dana da igra radina izvedba moj obračun s njima, krležina, ali na brijunima u ulisisu...malo je van ruke, kaj je je...i preskupo, vjerojatno bi me put, ulaznica i boravak koštao ko moja penzija?)

i opet sam se napričala u najboljem društvu a kako je dan bio pomalo stresovit (i suza i poljubaca i mirenja i pomirenja sa sobom i drugima), odoh.

Hvala ti Sara, naravno da ću izvijestiti.