HIPOKRIZIJA

(ruže su crvene, ivica šerfezi)
Link

"Osmijeh koji ne mogu zaboraviti...

Hej Sara, nisam mogao ne primijetiti tvoj osmijeh. Izgledaš kao netko tko zna uživati u životu,
pa moram pitati: koja je najluđa stvar koju si ikad napravila?"
reče mi 24.godišnji dečec.

pa mi dao mislit? stvarno, kad sam zadnji put napravila neku ludu, ne mora biti najluđu, stvar?
hm, možda nije najluđa, ali je netom učinjena ovih dana, ona luda!

kao što već rekoh, dok možeš sebe i druge iznenadit, znači da si još živ. ne samo fizički, već iznutra!

dva i pol sata sjedila sam u polumraku tuđe sobe, s balkonom! možda zato što ja nemam balkon, upravo na njemu si me zatekao! htjela sam ja tebe iznenadit, a iznenadio si ti mene? groteskno! šaljivo? ludo? sve to i ništa od toga. naprosto sam htjela znati. ne čekati sutra. slijedila sam poriv ko žedan u pustinji, ko utopljenik na dasci. željela sam znati, iako sam znala da će me to što ću saznati ubiti. emocije, želju, nadu! sve je ošlo u honduras? a niti ne znam gdje je ta daleka zemlja, negdje tamo na tihom ili onom drugom oceanu? nemam više niti globus da si pomognem i shvatim kamo sam otišla.

što imam? jutros me preplavilo sjećanje na 35 godina samačkog života. nejde meni zajedništvo, osim u pokušaju. čitam jutros na blogu da je ema jedina žena koja se nije posvadila? hm...ja bih se zabrinula da sam ta? u životu mi je uvijek moto bio, reci! reci pa makar crkla. jer, ono što ostaje između ljudi neizrečeno, raste, preraste...njih same.

ja se svadih sa pok. mužem godinama dok ga više nije bilo. rekla sam mu sve što sam imala i tako se pomirila s njegovim odlaskom. ne znam kako je otići a ne reći? kao da sam znala da pepeo mu rasut po kamenjaku neću moći skupiti u neku suvislu posudu i držati je kraj kreveta na noćnom ormariću. jel to onda nosiš cijeli život ili barem neko stoljeće, do slijedećeg života?

kakogod, mladiću, napravila sam toliko najluđih stvari u životu da mi je ovaj život bio prekratak! sad ovako, osvrnuvši se, izgleda mi da ništa drugo nisam niti činila nego li ludosti?

jer, najveća ludost života je ne živjeti a većina ljudi upravo tako živi, neživeći?

jednako tako, najveća ludost je voljeti i ljubiti, a ja sam to stalno činila. i danas činim zbog ljubavi ludosti.

hm...voljela sam se po stijenama, u dubinama plavog mora, na kuhinjskom i radnom stolu....ulazila i izlazila iz svog bića, dopuštala drugom biću ulazak i izlazak uz zajedničko bivanje! što je najviše (osim rođenja i odgoja novog čovjeka) osim ljubavi? i nema tu fizičke ili one druge, emocionalne...sve to izvire iz mozga, on vodi naše tijelo, emocije i sve što jesmo. ili pak nismo.

tada iznova stvaraš, razaraš i obnavljaš sebe i onog drugog! zato valjda i jesam i danas tako vitalna, jer ko feniks svaki put iznova se rađam. tko to nije doživio, preživio...nije niti živio! ginuti za drugo biće, ginuti od ljubavi..eh...imala sam toliko života. otuda valjda i taj osmjeh, koji nije tvoj, njegov...on je samo moj! ali, hvala svakom živom (i neživom) stvoru i pojavi na ovom divnom svijetu, koji mi je omogućio da postoji.

čak i dok ovo pišem u ovo sumorno subonje jutro. hvala na pitanju, listu lovora (jučer), dobro sam iako pamtim i bolje i lošije dane. proći će, jer sve prolazi. možda je to jedina utjeha. jer, ništa nije gore od izvjesnosti trajanja i nemogućnosti izbora.

p.s. nije baš uobičajeno, ali ovaj svoj blog sam naknadno uređivala. časna pionirksa, nebum više

Složio bi se da sve izvire iz mozga, a svakim danom i svjedočimo da ono što mozak može proizvesti neki teško mogu podnijeti.

Nadovezala bih se na određenu rečenicu u blogu, nije bitno koju........
Ali sukus bi bio
Ona stara narodna poslovica
Ne boj se psa koji laje, taj ne grize...........

U prijevodu, sva ta halabuka koju neki ljudi proizvode, pa i ovdje na blogu automatizmom ne znači da su zli, hladni, manipulativni.............obično se ispostavi da su baš ............obrnuto od toga.........

Naravno, nemoguće je generalizirati............

đusi, lea...evo vam jedan tekst koji sam dobila na pvt danas (izazvan ovim mojim blogom) jer nije svima dostupno doći na blog. ali, ovo što piše...nije za mene...vas...nju...to je za sve nas! toplo, ljudski, svevremeno...i zato treba stajati i ovdje..urbi et orbi!
c/p

"mila moja
ma ja to tako tepam jer mi se ponekad čini da mnogo što kažeš, napiišeš, kao da su moje misli,
moja sjećanja, riječi, opisi onoga što sam proživljavala, mišljala, razmišljala. i onda me te
razmišljotine dvedu unatrag do čina koje sam činila tako usrdno i srčano, sva u tomu davanju,
ponekad svjesna opasnosti, monekad ne mareći ludo i suludo ni na što. i onda mislila
bogomojblesavi, kad bi netko znao što radim, kad bi netko virio kroz moje oči i moje mozgovne
vijuge, kako bi se zaprepastio, konsternirao, zasoptio od čuđenja, nevjerice i ostalih negacija
onoga što nas ssve, bez iznimke, čini ljudima. činimo nešto i da se kasnije sramimo, da ne
marimo, da sakrijemo i od vlastitih sjećanja (obično neuspješno). ponešto zaboravimo, ponečeg
se sjećamo sa sjetom i radošću. a na karaju znamo, pouzdano znamo da nas je sve to činilo i
čini nas stvarnim bićima. pravim bićima. onima koji su bili i zaista jesu, bez patvorine,
prenemaganja, glumatanja i paravana. samo nisu svi tako ljudski i stvarni da znaju da je to tako.
ne, nije to nikakvo "priznanje" samom sebi, drugima, orbi et orbi, savjesti, nebesima,
votever. glupe su i nimalo smiješne one pseudopsihološke floskule o ppriznanjima samom sebi kako
ne treba priznati bilo komu jer se nikoga to ne tiče, ali moramo "priznati" samom sebi,
bla, bla. a radi se o tomu da je hrabro (opet jedna kvazipozitivna rječca koja ne govori niti o
hrabrosti niti je ima razloga veličati), tplnije, jedino donoseće spokojstvo i mir u duđi, jedina
sigurnost postati svjestan stvarnosti. u sebi i oko sebe. nema više istina, premda si ih svatko
kroji po svovm nahođenju. jedina sitina je ona koja jest i koja je bila, a na našoj mudrosti i
ljudskosti je da je spoznamo. malo sam zahirila, znam, tvoja me životna pisma uvijek stavljaju na
raskrsnice i smjerove, pa ponekad slatko zalutam i otkrijem si nove pejsaže, takva si i to činiš,
zahvalna sam. a ovo me sad opet razgalilo, znaš, tako se osjećam zajedno, i nekako znam da se
toliko osobnih svjetova preklapa, sretno preklapa, a da samo slučajno, eto, pokaže se ono što
naslužujemo ili smo u to sigurni, samo što još nismo došli u isti
prostorno-vremensko-gravitacijski fokus. pusa tebi, mila moja."

o mila moja, hvala ti na ovome, ne ljuti se što dijelim, jer ovo je kako rekoh, za sve nas. koja god ovo čitaš...mila si moja, ja tvoja mila. predivno je kad si nekom...mila moja! jer, to biti je u stvari dah kojim dišemo i živimo!

ha ha listulovora, ne bih ni ja to bolje rekla...drago mi je da se sve češće javljaš komentarima a ne samo zapisima! doista, imaš kaj za reći.

da, lea, dobro si primijetila kako nije sve kako se čini...a u to ime, evo i prekrasnih misli jedne žene...ja se nađoh...sigurna sam da ćeš i ti?

kad bi barem više ljudi, češće...osjećalo i sa sobom, ne tajeći, barem sa sobom blagovali sva svoja blaga...tuge, radosti, misli, zastali u ljepoti tog trena a ne sutra...ili nikad...sami za sebe, pred sobom. ne stideći se ne hineći...takvi smo kakvi smo, oprostimo...opraštajmo sami sebi i kad smo najgori. i kad ni zamisliti nismo mogli da bismo to i tako mogli...jesmo. i to je ok.

razgalila me ova pvt poruka...i mogu samo reći (opet ću citirati) kak reče Borges: ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! to je taj lajtmotiv mene kao čovjeka! samo ponavljam i zapisujem...ono što je već netko davno, drugi...bio, osjetio...ali time ne potire ovo moje! bilo čije

odoh

ali prije no što odem, voljela bih da i ti jednog dana...ako ne prije, a ono uskoro, pročitaš opet moje blogove! jer u njima ima i tebe...mene...nas! nađi vremena za sebe?

lajk
za lepi, i fkt fini, komentar sa pvt,a..."sviđanje," al jako, jer i lijepo koristi i riječi a svakakvih ima, uglavnom nagovori pvtasicu ? da piše, da dođe na blog, cekamo ;))

a fkt sam već dosadna i sebi, sa tim, dajte pišite, nešto

ovo je to zamišljeno mjesto, sve može, al pisati treba

slagao si neko ili ne...

po drugoj strani, utvaram si
možda
vrlo vjerojatno ;)))
al kužim da su svi , khm, ok svi , nekaj još rekli
nekaj

makar to

jeeee

sE, neko ili ne

ajd, prije no što odem (tam sam kod đusi ostavila jedan "simpa" komentar, znaš ti mene škorpionsku) da ti kažem da sam opet suglasna s tobom. ova moja dugogodišnja znanica (žena je mrak, piše poeziju i svašta tam gdje treba), ali mislim da ovdje nemre pisat iako je već sto godina tu (zbanirali je zbog nečeg il neki karton) a žena neće iz principa uplatit premium pa nemre niti pisati...tak da, ništ od nje. ali poziv ljudima da pišu, stoji i od mene...kamo sreće da je malo više ovakvih ko list lovora...s guštom sam mu pročitala i večerašnju priču al je nisam komentirala...budem sutra kad još jednom pročitam! genijalno piše meni barem! ajde noćka

a mene, sada, recimo zanima

kako reći, nekome, u vezi nečega- nije u redu
a da svi ne skoče

da kaj ja mrzim?
zatirem?
ne dam
zakaj sam protiv države, hhhaa
zakaj sam protiv vjere
zakaj, paz ti Ja!? ne dam da njima bude goood i super i uber i aghhhh
fkt je teško par puta isto objašnjavati
itd itd

al ok, tješim se
poslije mene, i zapisa, nema višeb dosade, niskotlakaša


i svi, blago ću reći..živnu ;Pppp

meni je npr danas bila muka od crvene boje, koju volim! jer, tamo na tom trgu...stotine i stotine muškaraca u haljinama! ups...pa ljudi moji mi smo u 21. stoljeću, rogobore protiv gay i pedera kak se oblače, a vidi njih? strava i užas s onim štapovima, kapama, haljama...grimizno, crveno...strašno! to glumatanje ne mogu podnijet...a kler to puši. i nek puši, mene muči kaj im ja plaćam te halje...a meni se isto nosi črljena boja...zezam se i kroz šalu i satiru sve to pišem, ali muka mi je! odoh

čuj, ti i ja smo crvena krpa, čim se pojavimo sa nekim zapisom, eto volova...ole...a čudi me da danas svi bikovi iskrice nisu pojurili na onu crvenu boju u vatikanu? i da, kaj nije tema to kaj trump i plenković jedini nisu imali crna odijela već plava? i kaj ćemo sad? možda su i oni trebali obuć halje...i mogla bih tak do ujutro...ja nebožnica, ne poštujem tradiciju, običaje i svašta nešto...jbt pa bolje mi zgledaju oni bušmani i sve ono u africi sa onim kopljima i kolutovima u ušima, nosevima, gubecu i slično! ali, to sam ja...rasistica. i urbana anarhistica, to sam i priznala jednoć. kidam nalijevo! malo sam pretjerala s metaforama, ali ubi me crvena boja!

nakon par dana krešenda, tajac na blogu! svi su u gledalištu a akteri se nokautirali pa je tajac! zato je valjda bog i izmislio sedmi dan...odmora?

Hi Sara. U puno stvari se mogu složiti s tobom, ali (! ima ladonna zanimljivu teoriji o "ali") mislim da si se ovdje malo zaigrala s crvenom bojom. Ne vjerujem da ne znaš da Crkva ima stroga pravila o odijevanju (od ministranata do biskupa...), a o bojama crkvene odjeće i kada i kako se koriste – kanon boja ide par stoljeća unatrag (16?? stoljeće) i govori o pet boja; crvena je jedna od boja.
Dakle, ako ne prihvatiš da su ti "muškarci u haljinama" u službenim uniformama, jednako kao što policija ima svoje uniforme, vojska svoje, kirurzi svoje... onda bi neki mogli ovaj tvoj upis shvatiti dosta uvredljivim.

kako ne bi i drugi pa i ti krešo, našli se uvrijeđeni, evo c/p mog komentara tamo kod Une koja mi je, uvrijeđena, posvetila cijeli blog...pa sam si ja dala truda podsjetiti na satiru, kao stariji izričaj skoro i od papa i biskupa...pa evo c/p neka ga i ovdje!


Kako si ti Una i zašto iz ove moje satire našla se uvrijeđenom uopće mi nije jasno? Ja ni na koji način niti jesam niti imala namjeru, vrijeđati bilo kojeg vjernika? Dapače, mislim da sam u svojim tekstovima izričito navela da nemam ništa protiv ljudi koji su došli na trg iskazati počast svom duhovnom poglavaru, a i tekstovi koje sam c/p ovih dana vrve tolerancijom i potrebom da svatko ima svoju slobodu!
„Satira je književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke borbe.
Satira je vrsta komedije koja kritizira neke pojave ili karaktere, a bez želje da se osuđuju.


Satira je umjetnička forma kojom se ljudi, događaji ili uvjeti kritiziraju, ismijavaju ili negiraju. Tipični satirični stilski načini su pretjerivanje kao preuveličavanje ili podcjenjivanje kao namjerna trivijalizacija sve do smiješnog ili apsurdnog. Obično je satira kritika odozdo (osjećaj građana) prema gore (zastupljenost vlasti) po mogućnosti u poljima politike, društva, ekonomije ili kulture”

Dakle, ako pođemo od te premise da satirom nitko nikog ne osuđuje već samo kritizira neke pojave, dopustit ćeš, draga Una, da ja nikako nisam imala namjeru uvrijediti tvoje ili bilo čije vjerske osjećaje? Zašto si se ti našla uvrijeđenom, ne razumijem a još manje što mi spočitavaš to što ja niti sam rekla niti mislila. Ali, dopuštam da si me krivo razumjela i moja isprika ako sam te uvrijedila?
Ja sam naprosto pisala o jednoj pojavi koja mene iritira, pače, vrijeđa me pri mojoj zdravoj pameti u 21. stoljeću. Danas u svom zapisu sam malo krenula korak dalje (od ovih dana kada ničim nisam niti uvrijedila niti na bilo koji način omalovažila vjernike), pa sam na satirični način pisala o pojavi i crvenilu na vatikanskom trgu! To sam potkrijepila fotografijom (ne mojom već skinutom sa interneta) popraćenu na satiričan način pjesmom I. Šerfezija, Ruže su crvene! Da, ismijavam i kritiziram pojavu stotine biskupa i svećenika u crvenim haljinama, visokim kapama i štapovima!

Dakle, u dokaz mojih dobrih namjera, citirat ću svjetski poznate satiričke novine, ali i podsjetiti na i drastičnu situacija koja se dogodila kad je jedan časopis pisao o muslimanskoj vjeri, završio je nažalost ubijenim. Ne razumijem zašto ti taj veliki korak između satire i riječi i svega što si ti napisala da sam ja tebi (i ostalim vjernicima) učinila, u tebe je tako mali. Dapače, ti insinuiraš svašta što ja niti sam rekla, niti mi je bila namjera...a još manje sam nešto loše učinila?
Ali, dio teksta ti je dobar, jer propituješ druge glede sloboda govora i izražavanja, pa tako propituj i sebe. Znaš, nas dvije smo očito odrasle i odgojene u posve drugačijim miljeima...ja u gradskoj i građanskoj obitelji gdje je svako i o svemu, propitivanje dopušteno. Tako sam i kasnije odgajala sebe da iznošenje vlastitog mišljenja nije hereza i tabu, već da svaka tema može imati mjesto u mom životu. I tako živim već više od 60 godina. To što je nekome, pa i tebi, vjera sveta...tvoja stvar. To što ona meni nije, opet moja stvar. Ali nikog nisam vrijeđala, ali da jesam na satirički način ismijavala muškarce u mantijama, jesam!
Jer, oprosti Una, meni je to smiješno. Kao što je mnogima smiješno kak se npr oblače pederi, kakva je neka moda...ili npr meni je smiješan onaj Božo Vrećo, pa mi je smiješno kako Thompson manipulira masama i tako bih mogla nabrajati...a sigurna sam da ima toliko smiješnih stvari koje su i tebi smiješne, i slobodno se smij, Una!

Kako neki ne bi zaboravili što je i kako bilo (ha ha), podsjetit ću vas kako su neki reagirali na neke napise, mišljenja...ja ne vidim razliku! Osim ako je po vama dopušteno pisati satiru za muslimansku vjeru ali ne i za katoličku? Ja iznosim svoje mišljenje i na satirički način (ta nećete mi valjda zamjeriti Ivicu Šerfezija ha ha) progovaram o pojavama u društvu, a vi bi mene u najmanju ruku...hm...hm...nastavite niz sami?
Cit.
Charlie Hebdo je 2006. bio jedan od malobrojnih medija koji su objavili karikature poslanika Muhammeda a.s., prvobitno objavljene u danskom Jyllands Postenu, ali su originalne karikature dopunili i vlastitim o muslimanima općenito. Krovna organizacija francuskih muslimana Conseil français du culte musulman (CFCM) je zbog toga podnijela sudsku tužbu protiv Charlie Hebdoa. Međutim, nadležni pariski sud ga je oslobodio krivnje.

Dana 1. marta 2006. Charlie Hebdo je objavio Manifest 12, u kojem je naveo izjave dvanaestorice islamskih intelektualaca iz oblasti kulture koji su okarakterizirali islamizam kao novu svjetsku totalitarnu prijetnju. Među potpisanim, pored Ajana Hirsi Alija, Salman Rushdiea i devet drugih osoba, bio je i tadašnji direktor redakcije i izdavačke kuće Philippe Val.

Dana 7. januara 2015. oko 11:30h desio se oružani napad na prostorije uredništva lista. Najmanje dva maskirana napadača su upali u prostorije te su automatskim naoružanjem (najvjerovatnije AK-47 Kalašnjikov) i ručnim bacačem raketa pucali po redakciji. Prema podacima francuskih vlasti, u napadu je poginulo najmanje 12 osoba, među njima četiri novinara lista i dva policajca.


Charlie Hebdo je 2006. bio jedan od malobrojnih medija koji su objavili karikature poslanika Muhammeda a.s., prvobitno objavljene u danskom Jyllands Postenu, ali su originalne karikature dopunili i vlastitim o muslimanima općenito. Krovna organizacija francuskih muslimana Conseil français du culte musulman (CFCM) je zbog toga podnijela sudsku tužbu protiv Charlie Hebdoa. Međutim, nadležni pariski sud ga je oslobodio krivnje.

Živjela satira u 2025.g. (Britanski satirični časopis Punch iz 1867. godine. možete naći na netu)

a sada odoh, malo ću se odmoriti od "živahnog" bloga "neka visi pedro"?

Ahahaha, luda si mačko, uvijek ih sve ..........ahahha

ha ha lea...drago mi je da se ljudi nasmiju...jer i meni je sve to pomalo smiješno. ja sam se baš jutros nasmijala na svoj spoj ovih crenih halja u vatikanu i pjesme, ruže su crvene!

krešo, možda je moj problem što imam problem (pleonazam ili kako se to zove) kaj sam alergična na odore? jer, one me uvijek asociraju na abdikaciju vlastita uma u korist čopora oliti grupe (vojska, policija, država, crkva) gdje svi moraju biti jednaki! e pa nismo

i opet, odoh

Tanka je granica između satire i vrijeđanja. Alan Ford je primjer dobre satire, a tvoja alergija na odore...??

:) bok


dakle na kraju , da bi nekaj napisal, a da nije nekaj skroz osobno,
(a i to , samo nekaj može, ostalo je prostakluk, jer ljubav, seks, orgazmi itd se spominju, bložesakloni)

dakle ak oš kriitizirati pojavu, društvo, politiku...
ili se nedajbok šališ, ironiziraš, napišeš satiru---e pa hjoj...



ali to je blog, uvek bil, i o(p)stal

blog je umro, živio blog

Ma donna imaš praf. Ovo je blog i kaj sad ja imam filozofirati kaj je smiješno (meni, tebi, njemu, njoj...). A da smo svi pomalo licemjerni (sebe ne isključujem) pa neke stvari toleriramo, a za neke niti de Torquemada nije dovoljan... pa to je tako. Ljudi smo.
''Ajmo stavljat slikice i you tube linkove.

Meni su sara jako smiješne slike u tvojoj galeriji, hahahaha:) Ja naime imam neoplazam na starije gospođe u žutim kikljama. Vidim da ti je jako zabavna satira na tuđi račun zato sam siguran da će ti satira na tvoj račun biti jednako zabavna i smiješna, hahaha:) Prosim gospo od satire najte kaj zamerit, jer "satira je umjetnička forma kojom se ljudi, događaji ili uvjeti kritiziraju, ismijavaju ili negiraju". Slikicu nemam ali bi zalijepio link, ništa osobno samo satira kao umjetnička forma:). Ovo je ionako samo blog, kaj ne?:) Živio blog:)

https://youtu.be/15x4TXES4Ik?feature=shared

bbmuisi, ja napisah...pleonazam, a to je cit Pleonazam je stilska figura koja označava nagomilavanja istoznačnica pri tvorbi nekog izraz ili jednako takvo proširivanje iskaza kada se tvori nova riječ.

e sad, to što ti imaš neoplazam (cit.Neoplazma je tip abnormalnog i prekomjernog rasta tkiva. Proces do kojeg dolazi do formiranja ili stvaranja neoplazme naziva se neoplazija.) ne vidim poveznicu, osobito ne mene i tebe?
a glede žute kiklje, nemam ništ protiv da se pališ na starije žene i žute kiklje...ali mora da si i daltonist? jer, ja u svom profilu nigdje ne vidjeh žutu boju, pa čak niti kiklju? na svim fotkama sam u hlačama, tak da si kupi očalice...i ogledalo, pa buš vidio da ja, iako sam starija od tebe, zgledam duplo mlajše i ne nosim žutu kiklju. ali, kakogod...ništa mi nije čudno da ti bubneš i ostaneš živ? samo tako nastavi, a moš i blog napisat na temu moje žute kiklje, žute kuće, žutih ruža...ja se baš palim na žuto! i baš mi je drago da sam te nasmijala, znaš, smijeh je lijek...kažu da smijeh izaziva dopamin sreće, a ja bih npr bila sretna kad bi ti proizveo u mom mozgu dopamin, ali nažalost, ravna crta na takve tipove ko ti! ali, trudi se i dalje...možda i napišeš jednog lijepog dana i neki blog? držim ti fige

Dao sam si pjesničku slobodu u izražavanju:) Ako sam pogrešno vidio žuto valjda sam više gledao što je oku bilo milo:)

A možda je tvoj dom trenutno Velika ŽUTA zgrada na Zapadu grada ?

BB1 meni si izbrisao komentare i blokirao me na svom prvom i zadnjem blogu. Zanimljivo. Dakle, samo ti smiješ komentirati druge
Drugi tebe ne
Osim ako ti niz dlaku ne idu...

Djuro ima jedan izraz za muškarce poput tebe, prvo slovo je p.

Lea ne izmišljaj obrisala si sama komentar kojim si mi čestitala Uskrs. Ne buš kod mene pisala pa brisala.

Riječ ima 7 (sedam) slova....

Lažeš

Ne sudi knjigu po koricama sara:) Možda se samo pravim glup:) A za moj blog ne treba nitko brinuti osim mene, to mi stvara pritisak, odmah mi se pogoršava neoplazam:)

Ha ha...jel netko primijetio da su ovu "moju" fotku sa crvenim kapicama (onako mučki s leđa) objavili kao background na HRT dnevniku1? Jbt oče li ih netko s bloga napasti zbog toga? Ili ću ja doć neku tužbu za krađu autorskog djela?

BB1 ti si kod Done pisao pa brisao. To si zaboravio ? Sinkopa ?

Btw deca (Lea i bb-nešto) sam se vi komodsajte, ne bi se štela mešat?

Dić...mob mi dić mijenja u doć? Hm ne ide mi dizanje al nedam se!

Sara pojma nemam ;) al očekivala sam više od ovog @Novog, Uskoro bu "tapete" ljepil . To bu mu vrh blog karijere ;-)

Lea, ja takve zovem "vječni komentatori" a da nisu odigrali nijednu utakmicu? Pun ih je blog.

Ma ajd , ipak nije samo u publici, a šteta, ima potencijala za blogera...

Lea ti si ka tovar kad zapneš:) Objasnio sam to ladonni kaj ti imaš s tim?:) Cure boook:)

PozdraV :)))

:) Krešo, zapravo treba filozofirati

ja sam uvijek Za
što više toga, što raznovrsnije

i pa kaj,
to je smisao blog komentara

prijepori, slaganja, otpori

ko kaj i zakaj, je nekaj čist drugoga

dakle, slobodno...