Čovječe, kakav blog!

Ovo kuma nikad nije napravila ali ja predlažem, na osnovu dosadašnjih recepata i njenih preferencija.
Ovu maestralnu tortu odradit ću ja za nju, za njezin rođendan 20.kolovoza.

Naredati na tepsiju tost namočen u zaslađen šipkov čaj.
Zaliti mješavinom šlaga i sirupa od maline.
Posuti kurkumom za detox organizma.
Gore stavimo svijeću 34 a ne 43, što tko mora babi brojat

Koliko shvaćam, nadahnuće za ovu rapsodiju okusa Lovorka je našla u tiramisuu.
Da bih prenijela doživljaj, a jer iz mase nije bilo moguće razabrati detaljno, pomogla mi je sama autorica ovog deserta kojeg je izabrala za naše druženje.

Slatka tajna dezert by Kuma

Piškote namočiti u kavu i poslagati po tepsiji.
Dodati preko brusnice protiv urinarnih infekcija i samo malo cimeta za snižavanje glukoze u krvi.
Preliti jogurtom BioAktiv LGG.
Gore staviti dosta stevije u kapima.
Ponoviti brusnice.
Završiti s par kapi pelinkovca jer si čula da stave rum.
Ujedno se napiti kao stari mornar na palubi.

Kad osoba kaže da ne bi baš to jela, reci joj
Mater ti jebem a bi li kurca radije

... kad mi se javi jedna moja ljubav stara.
Pa tko kaže da sve mora završiti na taj i taj način da bude sretno?
Ma BUMO SI ZATANCALI PRIJATEL!!!
:*

Žena je na netu upoznala nekakvog tipa.
Oboje samci, razvedeni, roditelji.

U nekom trenutku njoj nešto čudno, eto jbg intuicija, ženska.
Nazove ona njegovu bivšu ženu.
I sazna da paralelno s hard sanjarenjem o budućnosti,
razmjenom toga što tko kuha i neminovnim
dobro jutro najdraža
Uz razne ideje i planove i zajednička mjesta u najavi...
Isti cvili bivšoj ženi vrati se da budemo obitelj

Sad, ja ne znam sve detalje tog razgovora ali nesporno je da je tip priznao.
Čak je rekao da mu je žao.
Svejedno... ah, ne bi mi bila bliska da je drugačija-
Čuo je da je vepar, jadnik, da ima malu kitu i svašta nešto kako ona dobro zna opisati.

U tom trenutku- on ne zna šta bi drugo, pa udari uvredama po
- njenoj maloljetnoj kćerki koju nikad vidio nije!!!!
Vrlo gnjusne karakterizacije, selektivno i zlonamjerno predočene.

O istom muškarcu- saznat ćemo- kola priča da je sina udarao bejzbol palicom.
Pa ne vidim ni ja odakle obraza pričati o djetetu.
Je li to stvar obraza ili ipak psihe?

Elem, moja P.stisne zube i uvali mu tužbu.
Kaže- haj što nisi bio princ koji si obećavao da si, ma aj i što si obični slabić ili slabo muško ili kako god... ali dželat mojoj kćeri nećeš bit.
Uspravi se moja P., umorna od raznih bitaka kao što sam i sama pa razumijem, i nazove kog treba.

Još jedan teret i još jedna bitka.
A mogao joj je, recimo, drva složiti čovjek.
No nešto sam joj rekla što odavno znam - dodat će ti na ramena, prije nego sa njih skidati.
Skidaju se imaginarne zvijezde s neba.
I gaćice ako upali. A ako ne, to stvarno nije tvoja mala kriva.

Voljela bih zamisliti lice čovjeka koji frustraciju zbog svojih grešaka ispuca na duši djevojčice od 13g.
I kao mama, i kao žena, teško potiskujem ovih dana neku grudu u grlu.
Baš gorko.

Za početak, ušuškaj se u osjećaj da si osvojio.
I sad je to tako za vazda i u vijeke vjekova.
Imaš je, lakše ili teže je bilo doći do tog osjećaja.
Bilo da je dizala bedeme oko sebe i bila hard to get, ili ti se pak zaletila u dlanove kao blentavi zlatni retriver.
Poanta je da je sad osvojena.
I sad kad je tako, opusti se ali fino i sasvim, kao kad starom udobnom majicom brišeš zapišanu wc dasku.
Učini da se osjeća kao inventar tvog dnevnog boravka, navika kao kupiti litru mlijeka, vlasništvo taman ranga vešmašine, je lakše i bolje s njom ali di ćeš joj to govorit, a mašina ko mašina.

Udaraj nisko kad si napižđen.
Nađi nešto da baš boli, stisni okice kao mala zločesta kuna.
Uvrijedi joj nešto na tijelu.
Pogotovo ako znaš da je npr.iskompleksirana zbog istog.
Ako nema love za posređivati se raznim injekcijama ili umecima, ako imaš informaciju ili slutnju da se protiv nekih neminovnosti bori s par točkica jeftine kreme, a da je kao i svaka od nas bombardirana retuširanim idealima, ma još od prve barbi lutke instruirana kako se mora.
Udari nisko!
Reci joj da je ružna, uperi prst u nešto što je preveliko ili premaleno, svjestan da ona tu ne može ništa jer gdje je ona od pet ili deset soma da potroši na sebe, pa rješava po poliklinikama i kirurzima tvoje prigovore. Pa osjećala se kao govno kad je kupila farbu za 7 eura a ima za 4.
Kad te prođe loš moment, ti joj reci da nisi tako mislio a ona će svakako zaboraviti što si joj rekao da ima gadnu pičku/dupe/sise/nebitno... i sigurno se tog neće onako tu i tamo sjetiti taman za sve češće "ajoj ... dobila sam" i sl.

Uostalom, ti imaš svoje želje i potrebe i osjećaje.
Ti sebi tražiš.
I računa se samo što ona može učiniti za tebe.
Njoj ako ne paše- ne paše.
E što bi joj ti.
Nek si traži princa... hahaha...
Ti bi se mijenjao za nju, aha! Ti bi ustupke radio, aha.
Pritom zaboravi na sva svoja očekivanja od nje.
Što da ne, nek pleše oko tebe kao oko indijskog maharadže.
Zauzvrat ćeš ti kupit suncokretovog ulja i krumpira jer si the boss.

Kad naposljetku primijetiš promjene na njoj, reci da je to stoga što je pukla.
Što joj je urasla kost u mozak kao dobermanu.
Što ju je baba zlostavljala.
Fali joj vitamina D, željeza ili kurca a za potonje tko joj je kriv kad neće.

A kad ode, kaži da ne treba juriti ono što ti nije namijenjeno.
I to je samo znak da Bog za tebe čuva nešto bolje.
Ha, nije bilo suđeno, šta da se radi.

A s drugim je otišla, naravno, jer je drolja. Hehe...

...je proljeće apsolutno najbolja stvar na svijetu.
Koliko inspiracije za sreću, ali doslovno posvuda.
Proljeće je mali uvid u raj, obećanje početka, povratak ljepoti.
Svaki cvijet, leptir i zraka sunca podsjećaju nas- posve nezasluženo ičim što mi učinimo- svijet, Zemlja i život po sebi čuvaju nešto lijepo za svakog od nas.
Ne propuštajte ovo doba, nagovještaj radosti!

Morituri te salutant

Došla sam i preuzela blog.

- L.

dakle neka masa s pekmezom,
Informiram vas da sam rahmetli.
Kraj.

Narezati kruh debelo.
Premazati koncentratom rajčice.
Posuti origanom i naravno kurkumom.
........
Uživajte.
Ili ako ste kao ja pametni,
ponesite 3 Eva tune u povrću
kad idete kod te budale.

da je kuma skuhala fini ručak.
Još uvijek sebi dolazim... što? Što je to bilo?!

Nas par na kavi i on skrola po mobitelu.
Kaj gledaš?

"UF. JASNU ZLOKIĆ. I U OVIM GODINAMA JEBOZOVNA".

...ti ne odgovorim na prvih osam poruka, majku mu jebem e vala neću ni na devetu.
Dok nisam BLOCK zveknula, ništa nisam napravila.
Momci! Imate li vi para za ovo planinarenje?
A ja municije i bombi imam.

(Bez uvoda zašto, kome i kako.
Isto tako: s time da osoba zna sve što treba znati o mom životu, pa će slučajnim posjetiteljima tekst sasvim vjerojatno biti manje jasan ili manje zanimljiv. E, idemo).

-----------------------------
Svi u nekim godinama jednostavno postanemo pomalo smiješni tražeći ljubav.
Pogledajmo, recimo, Ljubav je na selu.
Sa simpatijama navijamo za mlade ljude, a stare sprdamo jer su nam zaista odvratni dok (nedavno škicnula) jedno drugom mažu varikozne vene na plaži. Hahaha stari bi jebo, hohoho baba se popalila...

Za sve, u idealnim okolnostima, postoji neki idealni moment.
Govoreći o ljubavi, ONO PRAVO bilo bi diskutirati o mladima pred kojima je budućnost, koji nemaju poraza, repova, potrošenosti itd.
Idealno bi bilo i da su ti mladi kak treba biti, pa možda ne bi nikad došlo do razvoda.
(A možda bi nekom od njih pao klavir na glavu pa jebiga).

Sve u svemu, idealno bi bilo da se dvoje mladih upoznaju i tamo negdje od šesnaeste pa do duboko u starosti žive skupa, izrode zajedničku djecu, pritom su bogati, lijepi, dragi, skromni, cijene jedno drugo, nema nikakvih fizičkih i psihičkih anomalija, opterećenja...
No, tog je malo.
........................................

Vremena su takva.
Imamo te pseće majke, feministice, vječne dječake, imamo ljude koji su zaista korektni pa eto izvisili ili se našli u nekom razvodu gde su krivi manje ili više ili ne osobito,
imamo ljude u egzistencijalnim problemima koji su sputani mišlju da gdje će ženu/muža i djecu kad mu/joj je lutrija poplaćati račune i osobnim luksuzom smatraju avokado,
imamo mentalne poremećaje,
imamo zahtjevne obiteljske situacije gdje netko ima ludu mamu, siromašnog dedu, tko zna što,
imamo udovce,
samohrane roditelje,
ljude koji plaćaju pet alimentacija,
koje je vrijeme nekako prevarilo i samo su se odjednom našli kao debele babetine ili krezubi šupački starci,
imamo svega i svačega...

Ali i u tim i takvim kategorijama- imamo one koji bi voljeli nešto dati, nešto primiti,
podijeliti s nekim jumbo pizzu,
prošetati,
poševiti se,
pa možda i ono što se kaže "s nekim zajedno ići kroz život".

----------------------------------------
Toliko je načina za pogriješiti i kad nema dodatnih zapetljancija.
U procjeni.
U tome da život ima nekakav drugačiji plan.
Da netko od ono dvoje mladih i idealnih oboli od nečeg, pogine, pukne, da se život pretvori u muku oko plaćanja Elektre, da se rodi dijete s bolešću, da nastane rat...

A sad zamisli tek koliko je načina za zajebati kad se nakupi godina; a s godinama i grešaka.
Čovjek toliko toga ispravno i iskreno želi, pa se pokaže kao pogrešno.
Greška je kad srlja.
Greška je kad neidealno.
A greška je i kad je preoprezan.
Sve nas vrijeme već nekako izazove : "priznaj, nije baš glatko, ha?"

I mene je, naravno da jest.
I kad sam baš bila naivna i glupa pa srcem i grlom u jagode.
I kad sam mislila da sam prešla igricu i da sam upravo vrlo pametna, i da je prošao čitav vijek u oprezu (razlika između moja dva sina je 12 godina).
I ispalo je da sam se našla u potpunom kurcu, potpuno izdana, potpuno razočarana, i čak štoviše dobila prepune kofere kojekakvih problema, od pravnih do naprosto onih "ruralno ličkih", i našla sam se ne na koljenima nego u tri pičke mile materine.

----------------------------

Govoreći o problemima- e tko ih nije nakupio do nekih godina (u odnosu na one inicijalne, mlađahne, kad se očekuje ionako da je život pred nama pa ćemo u hodu i zajedno sve poriješavati?)

Ja sa svojim problemima oprezno.
Bez potrebe za velikim detaljima: nikad nisam očekivala a kamoli tražila da me netko kranom iz govana vadi.
Prvo- ako bih nekog voljela, smatram to nepoštenim: ako te volim, nema mi smisla da plivaš sa mnom u govnima, radije bih te pozvala u jacuzzi.
A te su nakane često kao kredit: prisjedne ti.
Grozim se mogućnosti da "prečicom" primjerice pohrlim starom dobrostojećem tipu, on mi sredi što već (stolariju, kredit, nebitno što) i onda se nađem u kamati gdje u sebi naričem "djevojka neće nedragoga" ali nemam gdje iz toga.

Mislim da je tu najbolje kao u Haustorovoj "Eni", svoje loše dane gristi sam.

Isto zapravo očekujem i od muškaraca.
Naravno da svatko može biti sa svakim, teška su vremena, i već za besplatnu sobu mogla bih si u ovom trenutku naći ako ništa drugo nekog tipa koji se malo sjebao kockanjem ili slično- i ne morati sjekirom zamahnuti, na noćni šum iz dvorišta se ne prenuti, možda bi moglo...
Ali ne bih, hvala.

Po načelu fair play- ajde da meni moje brige budu dovoljne.
I ajde da ih ne prtim nekom tko ima svoje brige.
-------------------------------------

Mislim da postoji vrijeme u čovjekovom životu kad jednostavno ne može prizvati ništa dobro.
Nekakvi životni očaji.
Žalovanja.
Tjelesne i mentalne bolesti.
Bankroti.
Naravno, sve to što je totalno govno i gdje možeš ili naći mazohista i očajnika još goreg nego što si ti.
Ili pak sumnjivog dobrotvora koji će ti već negdje naplatiti svoju milost što te primao u život očerupanog, sjebanog i na dnu.
Ili još gore.

Priče o tome gdje Hose Armando dolazi slijepoj Esmeraldi i ona progleda...
Gdje primiš razjebanog beskućnika a onda on pokaže lepezu svog plemićkog srca, junačke duše i kad se obrije bolji je macan od Brada Pitta...
Gle, ajmo biti realni.

----------------------------------------
S ovim znanjem, bila bih (i jesam) vrlo sumnjičava prema svim muškarcima koji su u nekim godinama solo.
Ako je razveden- zašto (slobodno se to pitajte i za mene).
Ako je solo- zašto.

Danas bi mi, s iskustvom i pravom, još sumnjiviji bili neki koji se na pragu pedesete preporađa pa uviđa da bi on bio muž i tata, brojeći moje jajne stanice preostale oko četrdesete.
(Još znam čuti i "pa što, ti si rađala, ti ćeš duže moći"- what?

Dedeki kojima sam "možda moguća jer životno u problemima" za mene ostaju nakaradna kategorija polupedofila- deda mogu ja biti u govnima do guše pa opet na to mi tvoje dvije suve šljive iz kompota (testisi) samo još fale.

Kao ja svoja dva sina i razne izbore, razne stvari koje nisam birala, razne probleme a bogami i razne dobitke kroz život- tako ima i ta druga strana svoje.
Iako se volimo nadati da kad imamo osobu pored sebe, "zajedno nosimo križeve", meni je daleko logičnija i ispravnija ona čini mi se Pupačićeva: "dva noža na križ to je križ....... dvije daske na križ to je križ.........samo dva čovjeka na križ to su vavik dva križa!"

......................................
Ne moraju samo samohrani roditelji i djeca biti "problematična iskustva" (daleko od toga, Bože me sakloni).
Još više pizdarije i tereta možeš imati s tipom ili ženskom koja uopće nema djecu, no recimo ima ludu mater, kredit, sedam mačaka i pasa, pitaj boga kakve traume i sranja.
Osobno, lakše bih i radije bila s tipom koji ima nekoliko djece, nego bedinala nečiju Staramajku, i slična sranja.

No u svakom slučaju- nikad ne reci nikad, sve se u nekoj teoriji može, ali ljudi koji do nekih godina u životu nemaju ni briga ni pameti ili su ispali iz nekog čudesnog svemira gdje bivaju s pegazima i rozim kunićima; ili su toliko "uščuvani" da su realno idioti koji sa životom nemaju veze: fakat ne bih tipa koji je cijeli život gejmao, papao ručkiće svoje 85godišnje mame, a emotivni angažman mu je bio šetati cucka na lajni, povremeno se izdrkati na neko dupe poslije aftera i slično.

Imam problem s vrlo problematičnim okolnostima koje bi me suviše angažirale.
Možda i veći s banalnim, kukavičkim emotivno-životnim CV-ima, mačjim očevima i sličnim psihićima.

---------------------------

I u svojoj životnoj situaciji i dalje imam preferencije, ukus, a i svoje vlastite kvalitete.
Ne želim se (a vala i ne mogu) skrušiti pa zato što sam udovica npr. zaboraviti da sam pročitala par milijuna stranica kojekakve literature u životu, da sam 180cm visoka, ili da mi se povraća na tipove s dugim noktima i slično.
Ne mogu odstupiti od svog identiteta, onog što me pali, onog od čega ne bih orah iz ruke uzela.

Mogu imati svijest o sebi, svojim limitima, okolnostima.
No ne mogu se niti želim "ispričati" za život koji sam imala dosad.
Mogu ga objasniti, mogu ispripovijedati. Ali ne mogu ni u ludilu bježati od svojih uloga i dužnosti.

Naravno, postoje samohrani roditelji svakakvi. Neki samo elegantno "gurnu djecu u stranu" da ne smetaju novom jebaču, ono kao karfiol koji ne možeš baš baciti na pod ali ide na rub tanjura.
Imate čak i na određenim američkim krimi podcastima "mame" koje su svoje kćerke nudile novim jebačima za seks igrice.
Ima raznih raga i nakarada.
A ima i normalnih ljudi koji će uvijek na prvom mjestu imati svoju djecu, pa da su ih sa samim sotonom izrađale.

U tom smislu, ja sam potpuno spremna odreći se svih kombinacija gdje bi išta tu bilo nejasno.
I svjesna sam da :
1- muškarac koji nema djecu nemam pojma zašto bi baš moju sa mnom odgajao jer očito to nije lajfstajl koji bi htio
2- muškarac koji prihvaća moju djecu lako moguće da bi želio imati i zajedničku a za to se sad smatram biološki prestarom
3- muškarac koji se "ne paća" u moj život može biti nešto u stilu "ti si kurva koju ne moram da plaćam"

I nemam problem s tim da preskočim ovaj krug, uostalom imajući svojih i radosti i muka.
Postoje i određeni gušti "nemanja nikog" u komprimiranim životnim fazama.

Vidiš, ima trenutaka kad mi je baš strašno krivo što nemam nekog dasu.
Imam ja taj mentalitet i tu nema lijeka (ako ga treba biti?): ja volim da muško vozi, da me muško izvede na večeru pa ja tu nešto križam noge i imala sam se radšta isfenirati kod frizerke, nisam ja tip za sama piti kavu, a još manje za sama se jebati s tim lampicama na autu (koje ulje? što sad ulje? di da ga namažem?)


------------------------
Ali svjesna sam da nije ispalo ono kako sam željela: mama, tata i djeca.
Doista nisam od fele feministica koje će zadovoljstvo naći u Manolo Blahnik štiklama, nisam dovoljno cool ili jadna da se kurvam s random tipovima, a nisam ni psiho koji miješa pse i ljude pa da se nađem u tome ili sličnim shizo deluzijama.

Još manje sam netko tko je voljan praviti se da nije mama, osporiti si pravo na nepovjerenje, ili oduzeti nekom pravo da si u životu nužno ne želi ono što moj život jest i što predstavlja.
Ali jest i to predstavlja.

Znam ja, proći će sve
Nije mi dvadeset dve

Uskoro mi je 39, i u mom životu ima fenomenalnih i užasnih stvari. I iza mene, i sad, a vjerojatno i ispred mene slično tako.
Ja se nadam, bolje.
No kako god bilo: to sam što sam, ta sam koja jesam, i odana sam kao pseto svim idealima koje imam.
Nisam za velike kompromise po pitanju mojih prioriteta i svetinja.
Voljna sam poslušati i drugu stranu sa svojim, ne tražim roba.
Voljna sam prilagoditi, promijeniti- ali ne samo tako, a neke okolnosti ni pod razno (npr. princip mog majčinstva, ili bazični osjećaj za fair play i normalnost koju nakon svega cijenim kao nitko).

U samoći, koja mi nikad nije bila niti mi je sad ideal, plivam kao i većina nas.
Ima trenutaka kad se osjećam baš tužno, kao da imam ostatak nekog dobrog vina koje mi je žao proliti a ne znam kako ponuditi... Kome? Da li je to neprilično?

Ima trenutaka kad se osjećam odlično, kad ne moram opravdavati salo s trbuha, potrebu za Canesten vaginaletama jer sam se sjebala perući se antibakterijskim sapunima, kad dignem noge uvis i ne jebe me bi li moj dragi možda u juhici knedle kakve je radila njegova mama.

Ima trenutaka kad mi se čini, ipak, da se lijepe stvari događaju uvijek, pa možda i o našim strepnjama i pravilima neovisno.
Uvijek je dobro imati otvoreno srce za čuda, a ljubav to jest.

dragi moji, sve najljepše za blagdane
:************

Jedan odavde mi je...
Malo manje odvratan od ostalih :)
A ne! A neeeee!!!!