HIPOKRIZIJA

toliko riječi za samo jedno značenje! prošlost nas uvijek sustigne, ako se ne suočimo posve s njom? pa me tako i moja sustigla. trebao mi je jedan jarac (moja venera je u jarcu) da mi pokaže, da svojim strahom prokaže moj!
svojim si kratkim pojavljivanjem i boravkom u mom životu, svojom stigmom (znakom) obilježio moju bol i pomogao mi da ju odbolujem! jer, valjda si mi trebao ti i tvoj strah da mi pokaže i prokaže moj strah i moju bol! to da sam obilježena u prošlosti od čovjeka kojem sam poklonila svoje povjerenje i koji mi je zapečatio budućnost, saznah tek u poznu jesen svog života, usred zime! konačno sam shvatila da više nikad niti jednom muškarcu ne smijem (a niti trebam) davati bilo kakve iluzije a niti aluzije za sex. za mene je to (zahvaljujući tebi i tvojoj stigmi) završena priča. bilo je i vrijeme nadomak sedamdesete!
danas ću odbolovati uz albinonija i njegov adagio svoju prošlost i krenuti u budućnost. nisam više ljuta na tebe, jer si mi omogućio da shvatim svu svoju bol i odbolujem. neću se raspasti, ali tako mi treba ovaj albinoni. nadam se da sam i ja tebi nešto podarila pa ako ništa, odslušaj ovaj link, možda te podsjeti na neku tvoju bol? kakogod, pozdrav ti...prijatelju, drugu i čovjeku...(razumijem da nisi mogao)! ali ja moram pa onda i mogu ostaviti prošlost iza sebe!

Link

hvala i tebi, ženo...prijatelju...bez tebe ne bih shvatila što shvatih! ti si pravim imenom nazvala prolaznika i onog koji se jest ogriješio o mene i koju bol moram isplakati. i jesam...vratih se albinoniju nakon gotovo dva ili možda i tri desetljeća...tamo negdje devedesetih me stalno pratio. utapala sam se u adagi-u. nevjerojatno kako prava muzika izazove pravu bujicu koja mi je trebala. sutra ću biti dobro a moji današnji aluviji će ostati iza mene. ima ljudi koji ti pomognu da nađeš sebe, ali ne možeš se naći ako te nema!

uz pomoć te žene, koju znam već više od 30 godina ne jednom sam se pronašla...ona je znala ne znajući me, a ja sam se spoznala, znajući se. nevjerojatan je taj spoj intuicije i saznanja! moja draga "psihićka"

a dan je počeo loše, porukom! i karotidama! koje nisu loše, čak gotovo ne lošije od prije tri godine. ali je zato jutarnja poruka bila loša, neočekivana. toliko me bacila u bad da iako sam slutila, nisam shvaćala tu transformaciju čovjeka od jučer do danas? općenito, kako i zašto ljudi tako i toliko mijenjaju svoje mišljenje? jel prvotno ne znaju pa onda saznaju, ili znaju odmah ali ne spoznaju? nikad nisam tako mijenjala mišljenje. dapače, često sam upozoravala druge ljude da će učniti upravo to što su učinili, dok su me uvjeravali da neće nikad! kako je to groteskno, pada mi na pamet sada na desetke ljudi i takvih situacija. kada sam znala prije njih o njima samima? što je to? intuicija, pažljivo promatranje ljudi i kad ih dokučiš prije njih samih? da, uvijek su mi ljudi bili zanimljiviji od bilo kakvih nekretnina, pokretnina i ostalih dvonožnih živina. imaš ljude koji hodaju svijetom a da uopće ili gotovo uopće nisu svjesni. već kad ih lupi, kad im se dogodi, mućnu tim svojim vijugicama i gle čuda, one rade? normalno, ako ih rabiš! umorna sam od crtanja tuđih misli, djela i nedjela. nije uopće više zanimljivo. ko baba vanga, nema više novih događaja za predviđati. sve se već zna!

e vala sam se nasmijala sada....pa mogu ići! pita jedan čovo od 45 (a prije toga mi poslao pvt poruku onak dejtajnu) jesam li da on snimi akt fotografije jer je fotograf! ha ha...stvarno, baš si nekaj mislim kak bi bilo jako prihvatljivo ženi od gotovo 70 godina ponuditi da bude akt model za fotografiju! mislim, moje tijelo je još posve ok, ali na žalost dotičnog, i glava mi još posve dobro radi!

nekak mi se čini da više nikog neću nit upoznat na iskrici, jer više ne odgovaram na poruke koje nemaju veze sa životom već ih bacim na ignore. a nit gledam ove profile koji mene gledaju. da su zainteresirani, poslali bi poruku...naprosto ne zaslužuju da im pogledam profil! thats all falks!

šetnja...kava...opatija...lovran...malo će pričekati! no, proljeće će definitivno doći, ako ne prije a ono barem.....praško proljeće!

utvaram si da je janica meni namijenjena? snježna kraljica spusta u p.m.!

aluvij nije jučer završio, očito su tekstonskii poromećaji dublji pa tako i naplavine smeća navrle na površinu. valja sve to isprati i otplivati!

nekoć, ne tako davno (prije šest ljeta i mog odlaska u mirovinu) u ovo vrijeme dan mi je tek počinjao, a sada završava! ništa nemam osim...vremena! i ono otječe, ali ga imam...imam...ili ono ima mene! u tom imanju sve manje bivam, kako i priliči. jedino one, moje misli, i nadalje vrtoglavo struje. sve te sinapse...staze su im kraće i tek što krenu, već ih zbaniram. kažu (nedugo sam čitala) da su japanci usavršili tehniku odbijanja negativnih misli! zato su dugovječni. nije mi cilj niti smisao dugovječnost, ali voljela bih ovo što mi je ostalo bit u dobrom društvu! ovih dana sam shvatila da sam pola svog života imala obitelj, supruga, djecu...a onda u drugoj polovici svog samačkog života puno previše suvišnih lica, razoračanja, suza, očekivanja...a najviše samoće! ne želim više gaditi svoj život svime onime (i svima onima) kojima nema mjesta i nije bilo mjesta...kraj mene!

evo malo mog bluesa...kad ga već nije bilo (ovakvog) u četvrtak, nek večeras svira!
https://www.youtube.com/watch?v=onIceC0vDVE

na blogu kao i obično...pustoš! na pvt pustoš...bar u miru slušam mjuzu! najvažnije stvari u mom životu uvijek ili gotovo uvijek sam radila upravo sama! pa tako slušala i najbolju mjuzu!