Zašto su svi iz "Zagreba"
Slučajno mi je palo na pamet... k vragu, većina se ovdje predstavlja kao da su iz ZG i Zagrebačke županije a čini mi se s obzirom na fraze i način pisanja da ima pun kofer ljudi koji nisu ni blizu....
Slučajno mi je palo na pamet... k vragu, većina se ovdje predstavlja kao da su iz ZG i Zagrebačke županije a čini mi se s obzirom na fraze i način pisanja da ima pun kofer ljudi koji nisu ni blizu....
Sjećaš li se sjaja u travi i mirisa u cvijeću,
sve što je bilo,prošlo je,
vratit se neću...
e, nemojte se obazirat na ovaj naslov. nisam fakat imo ni najmanju ideju šta da stavim. ti naslovi su mi uvijek totalna tlaka. mislim mogo je isto tak glasit i "jebe mi se za zebre na brijunima".
večeras sam pod utjecajem nekih destilata koje je neki vrijedni dalmatinac, cijeđeći svoje grožđe
Da li činjenica da smo ušli u 21. stoljeće znači da smo prestali biti uplašene male životinje koje drhteod zvuka groma? Da li nas je današnje doba, sa slobodnim pristupom informacijama naučilo da se ne treba bojati onoga što ne razumijemo, već da se s tim napoznanicama treba uhvatiti ukoštac i spozn
Ovim putem svečano objavljujem svim djevojkama, ženama, djeačacima i muškarčinama te svim ostalim romantičnim pripadnicima ljudskoga roda, da će sutra biti jedno vjenčanje koje svoje postojanje duguje Iskrici.
Mamili smo osmijehe, cekali smo srecu, trcali na suncu i trazili povrat poreza.
angelina-j:Sjedim tako pored rijeke sa prazninom svuda oko sebe, u ovom svijetu punom bola i tuge... Odlucim se predati prirodi, stopiti s njenim bojama, mirisima, ljepotom.... Krenem niz obalu... Mo
Kasno prijepodne, sunce nesmiljeno przi. Dolazim autom po tebe. Docekujes me prekrasna, s osmijehom na licu. Otvaram ti vrata, pustam tvoj parfem da me zapuhne dok se smjestas na suvozacko sjedalo i krecemo na put. More i nas mali raj nas ocekuju.
kada se sve kule polako sruse
i sve suze presuse
ostaju osjecaju koji me guse
jer ostajem sama, po tko zna koji put.
I tmina svemira kad tad izblijedi
pa izbljedjet ce prica o meni i tebi
....
ali nazalost...
i tada ce mi biti stalo...
jer i vjecnost ce jednom, znam, proci...
ali ni t
dan: 143 (ako sam dobro izracunao)
evo iskricari, dugo me nije bilo u vasim krajevima... isprike onima koji su se nadali da će od ovog bloga nesto i biti.. mozda i ispravim jos, ali necu nista obecavat.
odluka da se povucem od vas je ispala cak i dobro posto sam u medjuvremenu odradio svoju domovi
Kakvo glupo vrijeme...mrzim ljeto, vrućine, zagreb...
mrzim zimu, bljuzgu, zagreb....
mrzim proljece, alergiju, zagreb....
mrzim jesen, poplave, zagreb.....
Ma ne mrzim, samo danas imam mengu i svi mi idu na zivce.....
ništa mi dobroga nisu donijela
sva ta gostovanja po malim gradovima
uvijek sam se vraćao bolestan