ovo nije o glas

Jednostavna priča

Sto misliš da odemo na Jarunsko jezero sa flašom hladnog pjenušca. Ja ga otvorim, a ti dok svatko priča svoju priču lagano ispijaš hladno vino.
Jedino čemu se nadam jest da ćeš, iako stola nigdje nema, zaplesati pored dekice
Što se boce tiče ne brini ja ću se pozabaviti zbrinjavanjem.
...a za čep? Za čep ne garantiram.

Začuo je pjesmu i pustio na ponavljanje. Ustane i razmjesti namještaj po sobi tako da napravi što veći slobodan prostor
na sredini sobe. Zapleše prvo sam, a onda sa zamišljenom partnericom. Figuru po figuru studiozno gradeći koreografije. Pred očima pojavljuju mu se žene iz prošlosti sa kojima je plesao. Žene koje su se uklopile u način na koji je plesao i koje su ga mogle pratiti u tome. Plesao je sa mnogim ženama raznolikih znanja mogućnosti i iskustava. Teško je opisati ushit koji se stvori kada ti netko fakat "legne" u plesu, netko tko se uspije vrtjeti sa tobom u ritmu glazbe koja svira


https://youtu.be/d_mRvsA5DH8?si=9zOjuv9kMWX5vg_K


Sve njih prekrije zadnja, iskonska, plesačica sa kojom je plesao. Uklopila se u njega kao puzzla i stvorila pokretne slike koje sve prijašnje prekrivaju. Zasjekla se u njegovom pamćenju i u tom prostoru stvorila ugodno okružje u koje je sa radošću navraćao

Pa ti probaj bit nesretan, nema šanse, fakat nema šanse- bez prestanka je grickalo njegovu kožu

Često je zastao pod prozorom koji ga je mamio. Pogledom uprtim prema gore razmišljao je o tome kako ga šarenilo obješenog rublja koje se sušilo. Savijano vjetrom lepršalo je nošeno sunčanim zrakama. Podizao je nos u visine da dotakne mirise svježeg rublja, ženskog rublja. Objedini obješenu odjeću i stvori u svojim mislima zastavu na zidinama opasane gradine. Znatiželja prevagne i potakne kada začuje muziku što dopiraše kroz prozor.

Nakon vješanja vlažnog veša pod prozorom namjeravala se odmoriti. Sa radija dopre njena pjesma. Pusti ju na najjače i zapleše sama u sobi. Zvono na vratima prene ju iz zanosa gibanja uz glazbu. Otvori vrata neuglednom čovjeku

-Oprostite što možda smetam no začuh glazbu pa pomislih gospa je za ples, ova muzika tjera da se lebdi
- ajme pomisli ona koji ulet a kroz usne izleti samo - uđite

Plesni podij ne napuštaše do iznemoglosti, a na koji način su vračali snagu zar je bitno. Uglavnom na prozoru zaredale su velike bijele plahte i posteljina kao bijela zastava

Prilazila je puteljkom prema terasi kucice izdvojene od ovozemaljskog. Vrucina i brz hod vlazio joj je majicu.
Sve svoje bice unosio je u pretakanje maslinovog ulja iz velikog bocuna u manje flase. Prirodna hladovina i lijep dan bili su mu je dostatni za zadovoljstvo.
Prosla je uz njega, zabavljenog uljem, i lagano ga u prolazu trknula bokom. Tek ju je tada primijetio i osmjehnuo joj se. Kapi ulja spustale su se niz flasu na stol. Pozurio je u kuhinju i vratio se sa snitom kruha. Vratio se i brizljivo pokupio njome razliveno.
-kakvo je ulje - zapitala ga je
-jedno od najboljih koje sam probao
Skinula je majicu i uzela nesto ulja u dlan. Grudi su joj zasjale u hladovini.
Kruh je izgubio na vaznosti. Uslijedio je najbolji okus ulja tog dana

...ako li i pišete, koliko poruka pošaljete na iskrici? Imate li poriv prvi nekome poslati poruku i zašto?

Prosto
Bend na terasi i umrtvljeni gosti u cijim su rukama case ili mobiteli. Pojedinci sto igrom slucaja sjede, a mozda i zive zajedno. Moja frustracija se gomila. Da ju ne uocih kako na plazi plese propala bi jos jedna noc. Jednostavan poziv na ples. Kratkotrajan put od plaze do benda.
Zaplesimo.
Pocetna distanca s vremenom iscezava. Promatram ozbiljno ozbiljnost koju narusi osmjeh. Ipak oci sve vise sjaje , istinu sakrti ne mogu onom koji vidi.

Njihala je bokovima urodeno, prirodno zabodeci me svjesno ili ne, zar je uopce bitno? Potrudih se izvlaceci znane i neznane korake. Poriv da ju poljubim nakon svakog plesa bio je sve teze pod kontrolom. Da ublazim zelju dotaknu nam se obrazi. Miris zene preplavi mi tijelo.
Muzicarima se prohtjelo kuci.
Nisam siguran no osjecam da smo setali cijelu noc. Toplina mora mami gladne.
S jutrom promatrah njenu zilu na vratu. Moram li otici?
Mozda sutra iako ne vjerujem.

....znanstvena fantastika ili hipotetsko pitanje

Gdje bi bili da kojim slučajem možete ne biti ovdje?

Ima jedan koji gleda s visoka a opravdava to time da je odande pogled najbolji.
Ljeto se zaletava a pod bradom je sve više vidljive kože.
Još samo nedostaje bokun litnje kiše


Pojavi se u uredu izgubljenih stvari. Na pitanje što ste izgubili lijepo odovori da je na potezu od remize prema nekamo izgubio najbolju. Imamo ih nekoliko pronađenih no njih nitko ne traži reče mu bezbojan glas iz ogledala

.

.

.
.
Ležeći na šljunku pored rijeke promatrao je Sunce kako se lijeno provlači. Putovati horizontima ili biti na toplom kamenju ne stvara dvojbu. NJegova je pozicija daleko bolja. Zagrabi kamenje rukom i odvagne ga, lagano protrlja prstima i baci u vodu.
Danima strpljivo ponavlja istu radnju
Jednog dana nakon proljetnog pljuska neko dijete ga zapita što li čini i zašto u stvari baca kamenje u rijeku. Blagim riječima uputi dijete kako mu nije cilj bacati kamenje već pronaći onaj pravi njegov kamen što luta svijetom. Kako ćeš ga prepoznati zapita mladost.
Onaj moj kamen rastopit će mi se u ruci no neće iscuriti kroz šaku već će na dlanu ostati. Sunce će uzeti odmor od puta.
Od tada više kamenje neće nailaziti na moje dlanove
....a što ako li je kamen duboko u zemlji? / Osjetit će moje disanje i pronaći načina da ga zamijetim, naći će kamen svoje mjesto
Link

Besprijekorno uglancano skladište, gotovo da vonja na bolnicu. Vreva, gužva, tjelesa se smjenjuju
Klizi nasumično pogledom po uglancanom podu.
repetitivno bijelo, blještavilo do u beskonačnost
zapne vrludajući o poneku putujuću vrećicu
odagna jednostavnost pruženog osmjeha na imaginarnu ljutnju. Sterilno, bolno sterilno.

Nije to za me, zgasne se plamičak misli. Ustane te krene ka sumraku. Život je u njemu

Link

Pojavi se naga, iznenada, u širokoj praznoj čaši pjenušca. Svaki pokušaj izlaska završavaše opet na dnu. Glatko staklo ne oprašta i stvara crvenilo po koži. Od nemoći brizne u plač
Iznad ruba čaše kuštrava glava zapita ju kako je, te prekine njeno jecanje .

Snađi se začula je netom nakon što ju je kvrcnuo po nosu

Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka.