ovo nije o glas

Besprijekorno uglancano skladište, gotovo da vonja na bolnicu. Vreva, gužva, tjelesa se smjenjuju
Klizi nasumično pogledom po uglancanom podu.
repetitivno bijelo, blještavilo do u beskonačnost
zapne vrludajući o poneku putujuću vrećicu
odagna jednostavnost pruženog osmjeha na imaginarnu ljutnju. Sterilno, bolno sterilno.

Nije to za me, zgasne se plamičak misli. Ustane te krene ka sumraku. Život je u njemu

Link

Pojavi se naga, iznenada, u širokoj praznoj čaši pjenušca. Svaki pokušaj izlaska završavaše opet na dnu. Glatko staklo ne oprašta i stvara crvenilo po koži. Od nemoći brizne u plač
Iznad ruba čaše kuštrava glava zapita ju kako je, te prekine njeno jecanje .

Snađi se začula je netom nakon što ju je kvrcnuo po nosu

Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka.