DOBRO JUTRO ZAGREBE, za kavu bum razmislila . . .
http://youtu.be/RCW9D8jtdoc
Samo slučajni prolaznici stanu na moj peron
pogledom posmatrajući
Mladenačko lice
koje iznad svoje glave nosi čudan nadimak
Prolazeći samo pogledom
kao na spomenik palom borcu
neki će zastati drugi će pogled okrenuti
Pa sve na brzinu zaboraviti
i poći dalje tražiti
svoj online
pratnj
....za nekoga tko ima lumbrelu!
...i da nemam ništa više, bila bih sretna tek sa tom svojom lumbrelom :)
Šarena je. Oslikao ju Vojo R....i sva je vesela. Toliko vesela da i ne vidim kišu ;)
....tako dobro ne vidim kišu da još gacam u ljetnim japankama.
I ne fermam ni povratak sata unatrag...ni
u pjesmi pjesama sakrih se...
nedam da me bole,nedam da me ruše..i da me sruše!
Ja činim dan!
Ništa mi ne mogu!
Kako smo uspjeli postati toliko frustrirana nacija...
Postavis na blogu jednostavno pitanje,a dobijes gomilu uvreda..
Jednostavno pitanje,zahtjeva jednostavan odgovor, ne uvrede...
Ok,znam,recesija je, dobrih poslova je sve manje,grijanje poskupljuje,cijene nafte skacu...
I sto sad..udri po bliz
- Skinula sam 2,5 kg. Želim skinuti još 5 kg. Želim biti jedna stvarno mršava debela glumica.
- Kada sam na pozornici, onda mi narastu krila i sposoban sam svašta napraviti.
- Loše može biti itekako dobro. Sve ovisi o kutu gledanja.
- Ja sam kao šalter. Stalno nešto izdajem.
- Zašto bi m
Broj samica je, generalno gledajući, u porastu. Za dokaz te tvrdnje, nije niti potrebno nešto detaljno zavirivati u surove statističke podatke. Dovoljno je površno preletjeti novine, naročito ženske ili se jednostavno ulogirati na neku društvenu mrežu. Zajednički nazivnik svih njihovih "kuknjav
S Andreom se viđam zadnje tri godine. Prije nje, viđao sam se sa Tamarom a prije Tamare viđao sam se s Anitom, a prije Anite viđao sam se saaa... još nekoliko djevojaka. Sve u svemu, gorko sam patio prije toga jer nikada nisam imao ženu i mislio sam , kad se domognem konačno ženskog tijela , konačno
„O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklonost drugih ljudi. To je posao koji mora obaviti sam. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv.“
Susrećem jutrom poštare.
U tramvaju, pored glavne stanice.
Torbe im teške i pitam se…
Ima li još uvijek među svim tim kovertama pokoja ljubavna stranica.
Rukom ispisana.
Koju nestrpljivo čekaš kad znaš da ti je poslana.
Koja te iznenadi kada stigne nenajavljena.
Po kojoj trag suza ostavlja mr
Abre los ojos...ABRE LOS OJOS
opet ista stepa i ravni dosadni horizont...
oštar, postojan vjetar suši mi obraze kao da maloprije niz njih nije kliznula razularena patnja...
otvori oči, gledaj...
otvori oči, prepoznaj...
otvori oči i bježi...
ne zastajkuj
stepa je nepregledna
ulaz