moje male životne pričice

stigao još jedan petak... ne mogu vjerovat da sam nekada jedva čekala taj vikend jer je konačno bilo ljudi vani, a sada eventualno odem s dečkom na neku kratku cugu i idemo doma... i ne ide mi se uopće nigdje... samo želim spustiti se pored njega na onaj trosjed, pogledati poneki dobar film i uživati... bio je jutros do mene, probudio me, uvukao se u moj krevet i stisnuo pored mene, poželjela sam da ostane uvijek tu... ali nije ostao... i onda mi je rekao da je dobio ponudu da ide raditi u split na tri mjeseca... ne znam... ja sam tek 2 mjeseca kod kuće, mene nije bilo 5 mjeseci, ponovno smo našli ono što nas je vezalo i sad da mi on ode... ne znam, to me čini strašno tužnom... nagovorit ću ga da ne ide... on je rekao samo 3 mjeseca, ali meni to sad zvuči kao vječnost... i onda ću vjerovatno ići van vikendom, neće mi biti lijepo jer ću misliti gdje je on i što to on tamo radi, neću mu vjerovati i svađat ćemo se, ali to je priča za neki drugi blog...

mislim da je završila jedna velika krizica u mojim osjećajima... bila sam kod svog dragog u petak, pošto mu je u subotu bio rođendan, odnijela sam mu svoje poklončiće, bio je oduševljen... sve je bilo super. otišli smo na cugu, ma savršenstvo... i onda sam ja rekla neke stvari koje su me mučile, strašno smo se posvađali, uzela sam ključeve od auta i htjela otići i onda mi je on rekao da me voli, da ne želi svađice, da mu nije jasno zašto sam nesigurna i zašto me muče neke stvari, onda smo sjeli, otvoreno razgovarali i sve riješili... u subotu je proslavio rođendan sa ekipom i jučer smo proveli jednu predivnu večer... tak da sam sad sigurna da će sve biti ok. drago mi je da smo dovoljno odrasli da možemo otvoreno jedno drugome sve reći i to je super... nego da moram nešto držati u sebi... dosta mi je takvih veza... pa ćemo sad vidjeti kak će sve ići... u subotu mu se mama vraća iz austrije... strašno je brzo prošlo tih mjesec dana, al to ionak ne mijenja situaciju... on praktički živi sam, mama ionak bude kući 2-3 dana u tjednu... drago mi je da mi je pokazao da može biti odgovorna osoba, da nije bilo onih ludih partija za ekipu i da smo ja i on za razliku od naše prethodne veze dovoljno otvoreni jedno prema drugom... i sad znam da ga volim... jer da sam onda za vrijeme te naše svađe otišla, znam da bih danas jako žalila...

uglavnom evo mene opet s nekim mojim glupostima... sutra idem kod dečka nisam ga danas vidjela u subotu mu je rođendan, pa ćemo ga sutra proslaviti jer ga u subotu puštam s ekipom. i osjećam se tužno, usamljeno, grozno... kao da mi se srušio cijeli svijet... zbog poljubaca... mog dečka s prijateljem prije godinu dana i mog s mojim prijateljem u trenutku slabosti prije nekoliko dana.. i znam da će ostati na tome... i vjerujem da će i onaj poljubac mog dečka ostati na tome... ali me to sve čini neizmjerno tužnom jer sad preispitujem svoje osjećaje jer sam dopustila drugom dečku da me poljubi... zašto taj poljubac nisam odbila? i milion takvih pitanja mi se vrti u glavi? joj, meni...
a smislila sam sve za rođendan, trbušni ples i takve stvari, milion svjećica... sve slatko, romantično... i onda par dana prije tog sveg si dopustim jedan takav kiks...

uglavnom, danijel me danas nazvao da će doći da popričamo o tom svemu, naravno nije došao a ni ne vjerujem da će doći... jer svaki puta kad pokuša a ne dobije onda pobjegne glavom bez obzira... da, muči me saznanje da se moj dečko ljubio sa svojim najboljim prijateljem i činjenica da kad god taj prijatelj dođe kod njega ja ću imati bujnu maštu... ma katastrofa... ne znam, to je valjda gore od tog da se viđa s nekom curom, jer curi se još mogu suprotstaviti ali dečku... mislim i rekao je da su se samo ljubili, da su bili jako pijani i tak to, ali ja više ne znam šta bih vjerovala... jer mogao je još nešto i prešutiti... a da bi stvar bila još gora, jedan poznanik mog dečka me vidio kad sam ulazila u danijelov auto sinoć i pitao me jel ga ja varam... ma jel ovaj dan može malo krenuti na bolje...

danas mi je dan katastrofe... jučer sam bila kod dečka, ranije sam otišla od njega jer mi je priznao nešto o sebi što me pogodilo... nikada ni u najgorim noćnim morama ne bih pomislila takvo nešto... ali dobro, to je njegov život... nadam se da tak nešto više neće ponoviti... i onda sam ja tak razočarana otišla kući, al mi se nije išlo kući, vozila sam bez nekog cilja... i vidjela sam prijateljicin auto ispred kafića i stala... i onda je došao danijel, rekao je da je stao samo zato što je vidio moj auto... a danijel je tak drag dečko, ne znam što bih rekla... imao je sranja u životu, uvijek kad se sretnemo se ispričamo, on mi se jada i tak to sve nekako završi na priči kak sam ja jako draga i kako smo oboje bili glupi što nakon što smo se poljubili par puta nismo napravili ništa i sve je ostalo na tome... a to je bilo prije 7 mjeseci...
i tako smo jučer ja i danijel pričali, jadao mi se kak ne može viđati svoju kćerkicu, kako ju vidi svaki drugi vikend i... zamolio me da ostanem malo s njim... rekla sam mu da ne mogu da će mi pojesti srce ak ostanem s njim i ipak sam ostala... otišli smo se provozati njegovim autom... i ljubili smo se... nisam željela ništa više, mislim jesam, al nisam mogla to napraviti... danijel mi je tak drag, presladak dečko, ali ja imam dečka do kojeg mi je stalo... joj, poludit ću danas....

u zadnje vrijeme ne pišem o ničem osim o svojoj vezi... to zapravo i nije neki problem, meni je super i volim o tome pisati... prije nekoliko dana moja prijateljica je prekinula trogodišnju vezu i zaruke, zadnjih nekoliko dana smo se družile, jučer sam spavala kod nje i gotovo cijelu noć smo pričale o vezama, osjećajima... super mi je to došlo... jučer sam na kavi bila s prijateljicom s kojom sam nekada znala provoditi sve svoje vrijeme, no otkako sam se vratila svom starom dečku, vidimo se jednom u dva tjedna... čudno je to kako nismo imale o čem pričati...
danas sam dobila svoj poklon iz istanbula, svoj pojas za trbušni ples, samo još moram nabaviti neku orijentalnu glazbu i za rođendan ću svom dragom priuštiti nešto nezaboravno... joj jedva čekam vikend...

jučer me moj dragi vodio upoznavati svoju rodbinu... bili smo kod bake, nju sam ranije upoznala, pa smo onda išli kod bratića... bilo mi je čudno što oni znaju sve o meni, bratić i njegova žena... jer ja sam bila na moru kad su se oni ženili... a i mi u to vrijeme nismo službeno bili zajedno... drago mi je da me upoznaje s dragim mu ljudima... i opet mi pokazuje da mu ja ipak nešt značim...

nakon dugo vremena čula sam se s ivicom... on je zaljubljen, ja sam zaljubljena i sve je nekako ok... samo što je sve čudno... ja sam u svom dečku pronašla prijatelja kojeg sam imala u ivici, a mislim da je i on to nešto našao u svojoj curi... tak da mi ivica neće više biti najbolji prijatelj... nisam ga vidjela oko 6 mjeseci... ne smatram ga ni prijateljem više... jednostavno, sve se izgubilo...
kak sam se pomirila sa svojim dragim, ne družim se više s većinom ljudi od prije... ali ni to nije tak loše. većini se ne sviđa moj dečko, jednostavno ak ne mogu prihvatiti moj izbor valjda mi onda nisu ni bili prijatelji... tak da je to sve ok... imam odabranu grupu ljudi s kojima se družim, čujem, odem na kavicu... a najsretnija sam sa svojim dragim.... a njega vidim gotovo svaki dan... tak da mi je sve super...

u subotu je mom dragom mama otputovala, neće je biti mjesec dana... zvao me da dodjem, priredio je sve za neku romantiku tešku. mogu reći da sam stvarno uživala... bilo mi je tako lijepo... stalno mi je govorio da je ta subota iskupljenje za sve njegove dosadašnje grijehe... joj, ne znam smijem li biti zaljubljena ali jesam... jučer sam bila do njega opet. super je sve... a tako me bilo strah tog prvog vikenda i kak će to sve ispasti, a ispalo je super.

i tako stvari između mene i mog dragog sasvim dobro funkcioniraju... ne mogu vjerovat da je već prošlo mjesec dana, vrijeme stvarno leti... mama mu odlazi za par dana na put, neće je biti mjesec dana tak da će to biti jedan veliki test za nas dvoje... prošle godine je njezin odlazak upropastio našu vezu, nije imao vremena za mene, imao je dovoljno vremena samo za svoju ekipu i za partijanje... tako da me njezinog odlaska na neki način strah... jer ne znam što da očekujem ovaj put. on se ponaša drugačije, ali nikad se ne zna kak će to sve ispasti. uglavnom, znam da ovih sljedećih mjesec dana može sve odrediti, kako će ta veza funkcionirati i vrijedi li se truditi... jer kad mace nema miševi kolo vode pa je dobro vidjeti drže li vodu sve one njegove priče da je shvatio što želi od života, da se promijenio i odrastao...

danas idem van sa sekom i njezinim prijateljicama, jučer sam se vidjela s dečkom.... bilo je fenomenalno... i nezaboravno... stvarno jučerašnji dan neću nikada zaboraviti... mrzim kad me netko pita zašto sam s njim... jer je meni s njim ludo... jer se pored njega osjećam i kao maza i kao neka agresivka... i sviđa mi se biti s njim zato što nijedan drugi dečko u meni nije probudio takve snažne emocije... i volim ga i ne volim ga... u jednoj minuti bih ga htjela i ljubiti i udariti... a najviše volim... ma duga priča... uglavnom, meni on sasvim odgovara a nitko to ne shvaća... to me boli.... što mi svi prigovaraju što sam s njim da mogu nać boljeg dečka... i znam da će mi večeras biti dosadno vani, ali dobro... obećala sam seki... pa za nju sve... ali sam isto tako bila ljuta na nju jučer kad mi je rekla da otvorim oči... ja nisam materijalist, nisam cura koja traži savršenog dečka, samo želim da se s dečkom s kojim sam zabavim, da me nasmije i opet ne valjam... *ebeš standarde, nikome ne odgovaraš...

kiša! dosadno je za poludit... danas je tako dosadan dan, jednostavno ne znam gdje ići i što raditi... jučer je pak bio predivan dan... u subotu sam bila na svadbi pa sam se jučer našla sa svojim dragim... zvao me popodne i rekao da dođem do njega... otišli smo do njega i slušali trance i zabavili se onak kak smo znali prije... onda smo išli prošetati, ma uglavnom živa romantika... rekla sam mu da me živo zanima kad će početi njegovo standardno ponašanje, rekao je da neće više, da se promijenio, shvatio što mu ja značim... da to znaš samo kad ti je teško u životu, kad trebaš nekoga i tek onda shvatiš do koga ti je u životu bilo stalo i kome je stalo do tebe... ne znam više što misliti... ja sam stvarno sretna s njim... znam da mogu proći bolje... ali moje srce bira njega... ja bih bila najsretnija da on i ja zauvijek budemo zajedno jer ga volim... ali mu to ne pokazujem... jer ne želim... pitao me jučer 15 puta volim li ga ja, a ja sam svaki put rekla ne... da se nečija ljubav mora zaslužiti... ma joooj, sretna sam kao mali ćuko...

ja i moj šećer smo ponovno zajedno čitavih tjedan dana... i sve je drugačije od prethodne veze, sve... i to je super. znam ga, on zna mene a opet kao da sam u vezi s nekim novim... izlazim... zabavljam se... ne doživljavam više sve onak tragično... sretna sam... :)

ovako... zadnjih nekoliko dana smo ja i moj bivši dragi proveli puno vremena zajedno...pa smo se dogovorili da više neće biti bivši... puno smo razgovarali... mislim, ja bih išla van s curama ali bih prije toga odvojila nekoliko sati za njega... dok se to prije u našoj vezi nije događalo... prigovorio je ali ja sam mu rekla da ću ja svejedno napraviti ono što ja želim i nek bude sretan što sam se ja uopće našla s njim... uglavnom, bio je i još uvijek je totalno meden... ja znam gdje sam ja pogriješila prošli put, a dobro je to što zna i on... ja sam mu i previše toga progledala kroz prste, ovaj put neću i jasno smo definirali neke granice našeg odnosa... jedino bitno u cijeloj priči je to što sam ja sretna, on isto i to je važno... spremna sam riskirati živce, vrijeme i sve ostalo... jer srce ne bira... da bira sve bi bilo lako... ali ja se pored njega stvarno osjećam drugačije... moje prijateljice su isprva bile šokirane, ali svi znaju koliko je meni stalo... a naša prethodna veza je završila krajem zato što nam se dogodilo nešto, pa smo mi sve to odveli na neku višu razinu za koju još nismo bili spremni... sad drugačije razmišljamo... prošlo je godinu dana od našeg prekida tak da eto u godini se puno toga promijeni...

uglavnom... kak sam došla našla sam se s bivšim, malo smo se mazili, nisam mu dopuštala nešt previše. i zove on mene svaki dan... jučer me nazvao i rekao mi da bi me volio vidjet. ja i legica na cugi navečer, opet on zove, gdje smo, došao bi... i došao je, on i neki lega... rekao mi je da me VOLI... on, čovjek koji mrzi pokazivati osjećaje... da želi da ponovno budemo zajedno, da sam mu jako falila i da ne želi živjeti bez mene.... to mi je rekao dečko koji mrzi govoriti o svojim osjećajima, koji uvijek puca na agresivu i koji vječito glumi frajera... rekao je da želi da vidim i njegovu nježniju stranu... cijelo vrijeme me ljubio, grlio, pjevao mi... ajme! stvarno se čudne stvari događaju...