moje male životne pričice

i tako ja došla kući iz umaga i svima sam zanimljiva... kad te nema 5 mjeseci ljudi valjda shvate koliko im značiš, koliko im nedostaje tvoje društvo itd. a ja nemam pojma mogu li se ja ponovno uklopiti... sve mi je čudno... teško se ponovno uklopiti nakon tako dugog vremena. a ja imam osjećaj da je prošlo puno više, jer sam se ja uozbiljila, malo odrasla, nije lako biti sam.. naučiš puno o sebi... sad imam dogovorene kave za sljedećih mjesec dana... a meni je najzanimljivije što je moj bivši dečko ponovno predivan prema meni. osjećam se kao na početku, kad znam da sam mu zanimljiva... al neka malo trči, treba mi to, dobro dođe za moj ego... samo tko zna koliko će to trajati, mislim da će se brzo umoriti. neobično mi je vidjeti ga kako se rastapa... neka samo...a moj ivica, njega još nisam vidjela, ima neku curu pa nema vremena... ali prijatelji su tu da to shvate, pa šta ću s njim...

hello! evo mene opet. nisam više s njim, tri mjeseca je bilo ipak previše... nije znao što želi, pa ni ja i tak je to sve puklo... nakon svega, ne želim ga čak ni vidjeti... ima puno dečkića negdje u svijetu... a ja se vraćam kući, svom starom životu i svojim starim ljubavima, pa št bude, bit će...

i evo mene već tri mjeseca u umagu... more, sunce i sve to s tim... pa i dečko koji me danas voli, sutra ne... takvi su istrijani, mekani kao curice. a jebiga ne zna on sto želi, ne znam ni ja i tako prolaze dani.. drugima sve djeluje idilično... meni više ne... a želim puno toga s njim... mislim ili sam mislila ili još uvijek mislim da je on onaj pravi... a joooj...

danas putujem u Umag i nije lako ostaviti sve ovdje na neko vrijeme,ali što se mora nije teško... idem tamo zbog sebe, zbog svoje egzistencije... ivica se naravno nije javio... a kao on mi je najbolji prijatelj i to me ubija u pojam... sad znam da mu apsolutno ne značim ništa, ali dok ovo pišem, printam njegovu sliku koja će me za vrijeme puta baciti u još veću depru... sutra je novi dan... valjda će mi stvari djelovati bolje... najjače je to što se on mene sjeti onda kad on nešto treba, a sad kad ja trebam samo zagrljaj ili ma samo da mi kaže sretan put, on to ne može napraviti... ma on je kreten... ali to smo već zaključili... samo pitanje je kako sam ja mogla nekog tako krivo procijeniti... mi smo najbolji prijatelji samo kad to njemu odgovara... uglavnom, sutra sam u Umagu, možda tamo dođe i moj mali, pa valjda ću uspjet ivicu izbaciti iz glave...

u četvrtak odlazim na more šljakati i tak me hvata neka depresija pomiješana sa živčanošću... htjela sam ići, ali skroz sam mislila da to vrijeme neće tak brzo doći... i sad shvaćam da bih ja ostala ovdje... al moram ići... katastrofa... moj "najbolji" prijatelj (dečko u kojeg sam još uvijek na neki način zaljubljena) mi je rekao da ćemo svakako na kavu prije no što odem... mislio je da odlazim jučer i naravno nije se javio... i ja mu danas složim zločestu porukicu i ja i prijateljica na kavi, a on išao u kupovinu pa nas vidio i stao s nama... i počeo mi kak ne vjeruje da ću ja moći to, kak ću se drugi dan vratit plačući, ono naživcirao me nenormalno, a n e treba mi puno danas... ne mogu vjerovat, sjeo je s nama platio cugu i to sve, ali ja sam željela kavu s njim, da nas dvoje budemo sami, da se isklaframo... situacija je bila nenormalno napeta, kad god sam ja nešt rekla on je samo rekao - daj ne pizdi... i to je to... tužna sam nenormalno... bio je s nama 10 minuta i onda je rekao da žuri i da ćemo se vidjet... naravno još jedna laž... mrzim ta njegova obećanja.. a znam da se nećemo vidjet.. nije mi ni poželio sretan put... ne znam zašt toliko očekujem od njega, a znam da to neću dobiti... totalno je hladan, strašno... samo što nije rekao idi, ko te šljivi... strašno... ma nemam pojma zbog čeg se ljutim... dečko je takav i to je to...

u nedjelju sam se našla s oženjenim, zakon je, ali idem u Umag uskoro... on kombinira kako doći tamo, ali ne može to tako, ne želim da se pojavi tamo s ženom i djetetom... sladak je, ali glupo je kad sad znam koliko mu dijete ima godina i to sve...
danas sam bila s curama na kavi, došao je moj mali s posla, kak je krenula priča, mislim da će i on doći u umag... cure kažu da me totalno puši... presladak je... za 4 dana odlazim i ne znam dal da budem s malim sada ili da čekam da i on dođe u umag... a tko zna kad će mali doći... njega bih definitivno vodila kući... dok nisam znala da ću ići, nije bilo nikoga u mom životu i sad kad znam da odlazim, tu je mali a i ovaj oženjeni... iako znam da je oženjeni tip trenutna fora jer ga definitivno ne mogu imati, on se mora vratiti kući, sviđa mi se... a mali je druga priča, totalno je fora, a mene je strah zaljubiti se u njega, to bi bilo tak jednostavno... što i ja nisam kao one cure koje se nikad ne zaljube?

moj najbolji prijatelj ivica - popravili smo odnos i shvatila sam konačno da ne trebam očekivati nešto jer imam super odnos s njim, smijemo se, brbljamo satima, ali onog nečeg nema, možda bi i bilo, ali onda bi sve pokvarili... sreli smo se u nedjelju, popili smo oboje i ponudio mi je sex, lagano sam ga odbila... rekla sam mu da je smješan... pokušavam mu namjestiti prijateljicu i sad znam da sam se totalno ohladila... jer nema veze što se totalno kužimo, između nas nema neke životinjske privlačnosti, mi se jednostavno volimo (prijateljski)... idem dalje, uz povremena kupljenja s bivšim - on najbolje zna šta ja volim, ne mora mi ništa glumiti, poznajem ga dovoljno da znam kad laže, mi se nađemo, i stvar riješena... jučer sam izašla na kavu s jednim malim, totalno je sladak, mojim prijateljicama je smješan, ali ja baš volim dečke poput njega - visoke, mršave, zbunjene... zabavila sam se i to je to... jedino me muči što za 2 tjedna idem u Umag, tamo treba krenuti ispočetka, a to je tako dosadno...

u prošlom sam se brinula i moralizirala, ma svejedno mi je... kao što su neki komentirali, njegova žena, njegov problem... ali on nije zanimljiv, ima dovoljno frajera koji doma nemaju ženu, slobodni su i mogu se viđati s njima kad ja to želim... u subotu sam srela bivšeg, zabrijali smo i bilo je savršeno... ponovno smo se našli prekjučer i prisjetili se zašto nam je u vezi bilo super... ali da se ne umisli ja sam ga podsjetila zašto smo prekinuli... jer nije mogao biti samo samnom, nego je moj dragi volio jebati okolo... pa ako će meni karma vratiti za oženjenog frajera, ja sam to doživila već, a ko nije??? mislim da nema baš puno morala u današnjem svijetu, samo je pitanje kak ja sebe doživljavam, je li meni stalo do tog što ja radim, jer za to što će netko misliti o meni, to mi je zadnje na što ću misliti... a ja sam se počela cijeniti u zadnje vrijeme i ne dopuštam frajerima da me gaze... ja biram kada, gdje i kako ću biti s nekim... a ako će čitati ovo netko tko je čitao moj prošli blog, između mene i oženjenog frajera nije bilo sexa...

prošli vikend imala sam neku avanturicu s nekim tko je zauzet, u braku... katastrofa... frajer mi se toliko svidio da to nije normalno... cijeli tjedan razmišljam o njemu, rekao je da će se javiti, ali ja sam znala da neće... nemam pojma kako sam si mogla dopustiti tak nešto, ali opet - jednom se živi, treba iskoristiti sve ono što ti život pruža... a opet s moralne strane to je očajno... karma će mi to vratiti jednom u životu....

upoznali smo se prije 4 godine, imao je najljepše plave oči na svijetu i djelovao tako savršeno... trebalo mi je vremena da mu se približim... imao je zaručnicu ali je bario sve okolo i to je djelovalo čudno, ali ja sam ipak mislila da je savršen... onda ga je ona ostavila (cura skužila kakav je), a on je počeo viđati se s anoreksičnim curicama koje su svi karali... uglavnom, počeli smo puno vremena provoditi zajedno, pričati, povjeravati se jedno drugome. i ja sam se zaljubila, ali ono totalno zaljubila. on je pokazao veće zanimanje za mene kada sam imala dečka. ja nisam željela prevariti svog dečka s njim... kad sam prekinula vezu, postalo je sve čudno, ja sam mu rekla da sam zaljubljena u njega, on je skroz govorio kak smo mi najbolji prijatelji i sve je bilo super... kad bi se napio, onda je želio bit samnom, mene je zbunjivalo to što on misli o meni i jednostavno sam pukla i rekla sam mu da želim znati zašto nismo bili zajedno, jer me zanima... osjećam se tako ružno zbog njega... rekao je da sam stvarno dobra u duši i da njemu treba ipak više nešto od toga... imam osjećaj da mi nešto nedostaje. koliko sam se naslušala priča o njegovom nesretnom ljubavnom životu... što je tako zanimljivo na anoreksičnim curama? uglavnom cure, ak se zove ivica, ima plave oči i oko 30-ak godina, klonite ga se!