DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

ako neka ili netko nije shvatio kako se osjećam, mislim i funkcioniram u zadnjih nekoliko dana onda će ova pjesma mog omiljenog pjesnika (Federico García Lorca) nadam se objasniti ...
A POSLIJE

Iščezavaju
labirinti
što ih vrijeme stvara.

(Samo pustoš
ostaje.)

Iščezava
srce,
izvor želja.

(Samo pustoš
ostaje.)

Iluzija zore
i poljupci,
sve iščezava.

Samo pustoš
ostaje.
Pustoš
valovita.




(Možda uzmem i duži odmor od interneta neko vrijeme.)

KUPIDO, ti i majka tvoja žarka
nećete za nos vuć' me više sada;
bez plaće ja vas neću srca rada
hvaliti, kao siromah Petrarca.

Dosta je ljeta naprela mi Parka;
što pjesnička mi žica dade kada?
ne ljubi još ni jedna mene mlada,
kaditi više neću vam bez darka.

Vaša su obećanja prazne šale;
nezahvalnici, sit sam vaše tlake;
godina tih, što još su mi se dale,

Sav ću dan kovat iz parnice svake
zlatnike, noću s družbom pit bokale,
vinom ću tjerat briga mi oblake.
France Prešern (1800-1849)

Samoća s mirom i spokojem dana.

Neznam što me sad ponukalo da stavim ovu priču kojoj je mjesto radnje par mjeseci kasnije, no sjetih je se onako te iskočila mi je iz podsvjesti pa ipak odlučih je sa svog bloga ponovo oživiti ovdje kao i autora koji ju je napisao.
O priči bilo što napisati osim onoga što je autor napisao bilo bi svetogrđe te zato slijedi sama priča.



Božićna priča - gubitak razuma na maratonu poganskih običaja
Badnjak je, nešto malo prije deset navečer, a ja vučem prve dvije lajne speeda da se uopće održim živim.
Čekaj, ova priča mora imati kontekst, vratimo se 24 sata unazad.
Utorak je. Dan prije Badnjaka. Dan sam proveo u užasnom mamurluku i post-speed depresiji, jer sam i dan prije bio mamuran. Lanac božićnog duha je krenuo pa nisam imao mnogo vremena za iracionalno razmišljanje, spavanje, hranu, međuljudske odnose i ostale sporedne stvari u životu. Poslijepodne sam se pokušavao upušiti i napokon smiriti, ali nikako nije išlo. Oko pet sam bio na izmaku snaga i spreman na finalni pad u krevet kad me nazvao osobni liječnik. Treba skupiti pare za Novu godinu pa će doći do mene. Evo ga za deset minuta i ja rolam tri frule, jednu za njegovu smočnicu, a druge dvije za uporabu odmah. Sjedamo u auto, besciljno se vozimo kvartovskim ulicama i spaljujemo frulu. Ostavim docenta i novac pred njegovom kućom na brdu. Frula me dovoljno podigla da već budem na klasičnoj vagici - otići kući i napokon spavati ili spaliti još jednu frulu pa vidjeti što dalje. Naravno, spaljujem frulu i sad mi se već ide na piće. Možda vidjeti starog prijatelja konobara. Taj prgavi tridesetogodišnji ovisnik o pornografiji uvijek mi je bio drag. Piće-dva, pa na počinak. Ali, kurac, mračna i pohlepna strana me natjerala da prvo odem doma na lajnicu, a i bonus frulu na putu do birtije. I sad sam već ubijen, a razmišljanja o odustajanju više nisu nigdje na vidiku, kao i bezbroj puta prije toga. Vratio sam se kući šest sati kasnije, razvaljen poput otromboljene pičke stare kurve, svijet se okreće, a vrijeme je relativno. Ujutro sam morao ustati u osam da bi odradio neki ružni zaostatak posla. Samo odvratni podsjetnik na besmisao kojim se svi moramo baviti da bi bili plaćeni. Povukao sam malo speeda, zapalio frulu i krenuo. Dan je prošao više-manje u upušavanju i beznadnom pokušaju spavanja predvečer.
I eto nas na Badnje veče, nešto prije deset. Planovi su obećavajući. Spremam četiri bombona i četiri frule u jaknu, povučem još jednu debelu liniju i krenem pješice kod Veselog Nacista. Tamo je, kao i u svakoj drugoj lokalnoj birtiji, anualno kvartovsko okupljanje na kojem vidiš i sve one kretene koje inače ne vidiš. Zato docent i ja planiramo oko ponoći prebjeći u neku drugu birtiju, nabombonirani, te za sobom povući Candy. Candy u zadnje vrijeme pokazuje visoki entuzijazam za vutru. Shvatiti uvjetno. Ona je jedna od onih osoba koje puše vutru tri puta godišnje da bi se osjećali cool, a prošlog je Badnjaka također pušila s nama. Klasična nezainteresiranost koja je mana većine ljudi. Puši joj se ako je servirano, ali želja nikad nije dovoljno jaka da bi se sama potrudila oko toga. Ona je produkt serijske proizvodnje: atraktivna plesačica suvremenog plesa obogaćena smislom za dramatiziranje i dozom egoizma koja je previsoka da bi bila zdrava. No, s obzirom da izgleda ultra-jebozovno predstavlja pravi dio ex-craze seta.
Oko deset i petnaest ulijećem u birtiju poput obrušavajućeg Messerschmitta s nacrtanim iskeženim zubima odmah iza propelera, naspeediran kao ranjena divlja svinja. Svi me već čekaju. Che ima kapu Djeda Mraza, s dodatnim plavim kečkama djevojčice iz vulgarne njemačke pornografije. Manfred je ovdje sa svojom uobičajeno elokventnom djevojkom. Major Fred je već vidno alkoholiziran i razdragan. Docent je već ovdje i umire od smijeha dok me gleda kao ubrzani film. Candy je također ovdje. A ovdje je i Yolanda, žena s kojom sam se zabavljao nekad davno. Jedino nepoznato lice, s kojim me instantno upoznaju, je njen zaručnik Pandur. Naručujem juice-votku za sebe, i cugu za sve ostale. Juice-votka mi se čini kao dobar izbor. U ovakvim anualnim prigodama piće dolazi redovitim tempom u razmacima od petnaest minuta, i tako i po dugih osam sati. Treba biti pažljiv pri odabiru. Ne možeš odbiti piće, to se ne tolerira. Jednostavno ne možeš, to se tako ne radi. Dakle, treba biti pažljiv pri odabiru.
Speed pulsira u glavi, i svaka pjesma koja urla iz zvučnika iznad mene je najbolja. Sjedim pored osobnog liječnika, ali me tu cijelo vrijeme jebe pijani Fred i znam da ću popizditi, pa odem na drugi kraj stola do Chea. Tu je doduše do prije dvije minute sjedio neki lik iz kvarta, ali sad stoji par centimetara dalje. "Valjda ga ne smeta", pomislih. Che je prilično pijan i dobro mi je društo za moju high-speed autocestu. Ispred sebe vidim očiti zajeb koji je toliko neizbježan da uopće ne pokušavam reagirati. Candy priča s Yolandom na "mi, dobre frendice" način. "Kao žena sa ženom". Problem je u tome što Candy ima još sasvim razmaženo dječji način razmišljanja, a Yolanda je odavno postala Odgovorna Osoba, pa se na ovakvim rijetkim izletima u noćni svijet može pokroviteljski ponašati prema takvim curicama kao "party-teta". To što je ostalih tristošezdesetčetiri dana u godini upstanding službenica banke koja čvrsto vjeruje u svoj posao, Ikea kataloge i miran život je ni najmanje ne ometa u takvom licemjernom proseravanju. Candy opet ništa od toga ne razumije nego je gleda kao "novu najbolju prijateljicu". Ne znam kako će to završiti, ali znam da sam ja sigurno najebao negdje u tijeku procesa. Svjestan sam toga već ovog trenutka. Ovaj psihološki rollercoaster ima previše opasnih zavoja da mogućnost iskakanja ne bi bila vrlo realna. Pandur je kao i uvijek prijateljski raspoložen i priča mi neka sranja dok se ja cijelo vrijeme okrećem Cheu i pokušavam izbjeći sam začetak te ojadne konverzacije s dealerom keramičkih pločica. Pravi problem je kao i obično u tome da se moj potencijalni sugovornik ne drogira. Nije da mu to zamjeram. Ne mogu reći da je ovisnost o drogama uvjet za iole smislenu komunikaciju, ali mi živimo u sasvim različitim svijetovima. Naime, on je moja invertirana kopija. Potpuno obrnut. Što je razumljivo, jer kad se djevojci ogadiš dovoljno njezin sljedeći je uvijek identična invertirana kopija tebe. Nešto potpuno drugačije. Čovjek sa suprotnog kraja sociološke galasije. Nemamo apsolutno ništa zajedničko. Ne možemo imati. Ne moram to ni provjeravati, jer ovdje nemam situaciju u kojoj bi on mogao biti bilo tko, bilo kakva osoba, s bilo kakvim karakterom. Ne, on nije tu upao iz nekog drugog vrtloga pukom slučajnošću. On je Pažljivo Odabran. Kao da je pronašla tvog Zlog Brata Blizanca. Ili Dobrog, kako u kojem slučaju. O čemu ja s njim mogu pričati kad imamo potpuno obrnuta mišljenja o svemu? Uhvatim se u tom tijeku misli i pomislim "Ovaj zli speed je predobar, no možda bi trebalo povući još lajnicu", pa na brzinu odem do zahoda i vratim se na visokom broju okretaja.
Taman kad pomislim da sam se riješio Pandura pijani Major zaključuje da sam ja pun kurac ljubomoran na Pandura pa ga pri povratku sa zahoda u nekakvom kvazi-guranju slučajno nabije laktom u bubreg. Da se nisam navukao ovog kvalitetnog speeda vjerovatno bi mi bilo neugodno. Put u pakao je popločan dobrim namjerama. Dolazi ponoć, i ja par minuta prije odlazim do zahoda čvaknuti eks. Uopće me ne iznenadi kad mi eks padne na pod. Takva je karma večeras, ali nema veze, ne trebaš karmu kad imaš eks.
Vraćam se, čestitanje, ljubakanje, lažni smiješci, kurčeve izjave i najbolje želje. Dosta emocija, hvataj se izlaza. Che i Fred idu oskvrnuti crkvu svojoj pojavom, a docent i ja krećemo prema Švedskom Institutu. Candy je po planovima trebala biti s nama na fruli u ovom konkretnom trenutku, ali je umjesto toga ulazi u Yolandin auto i odlazi s njom bez riječi. Kad dovoljno dugo proučavaš ljudske navike vidiš zajeb od početka. Nas dvojica hodamo snježnom i praznom ulicom. Pušimo frulu i osluškujemo rafale koje građanstvo još uvijek ispaljuje u slavu ljubavi i mira.
Ulazimo u birtiju. Gužva je, a eks već udara. Na šanku Zagor, Lucijan i Tomman Tarkan Gigi. I dalje pijemo juice-votke, iz zvučnika trešti nešto ugodno, a znoj me polako oblijeva. Odjednom se pojavljuju novi najbolji prijatelji Yolanda, Pandur i Candy. Naravno, ovdje poznaju malo koga pa se instantno priljepljuju docentu i meni. Plovim na ovom sociološkom Titanicu, spletu tolikih nezdravnih odnosa, nabomboniran, izgubljen u vremenu i prostoru. Izmijenjujem klišejizirane rečenice s ljudima oko sebe. Candy se vješa po meni dok mi u uho cvrkuće kako bi se ona vratila kod Veselog Nacista jer joj tu nije dobro. Kako nabomboniran objasniti da je ovdje JAKO, JAKO, JAKO DOBRO nekome tko nije nabomboniran? Nemoguća misija. No, ignoriram cendranje neko vrijeme, ali sad već i Yolanda cendra, kao da smo docent i ja jebeni turistički vodiči koji ne pokazuju dovoljno impresivne atrakcije. Klima u lokalu se rapidno mijenja. Osluškujem narodne ritmove negdje u daljini. Pogledavam konobara s kojim relativno dijelim glazbene ukuse, a on mi nemoćno pokazuje da tako mora biti. Jebiga, mogu na eksu tolerirati jedan narodnjak, možda dva, ali ne jebenih pet, bez kraja na obzoru.
Moramo pobjeći iz ove promenade neukusa. Nemamo auto, vani pada snijeg, imamo nakalemljene idiote na grbama. Sjebani smo. Šah-mat. Zli bože, kako mrzim tvoj smisao za humor. No, sine mi spas - mogli bi najebati Yolandu da nas odveze do Vortexa. Bolje biti s ovim napornim ljudima u opskurnoj sigurnosti pouzdanog kluba nego s istim tim ljudima na narodnjacima. Light-show i moćni zvučnici pomoći će mi u ignoriranju noćne more. Na brzinu ih obradim, potrpamo se u Yolandin auto i već smo na putu za spas. Čvaknem drugi eks odmah na ulazu u klub. Piju se kokteli. Preporuka konobara - Sex Machine. I odjednom sve postaje super. Muzika trešti, light-show je čudan, cigareta je u ustima, zli obezglavljujući koktel u rukama, znoj na čelu, i divlji, divlji ritam. Osobni liječnik izgleda similarno, no vrlo je neupadljiv što je neuobičajeno za njega. Pandur je prokleto ušlagiran alkoholom. Ne može stajati. Izvijen stoji naslonjen na šank i jede banane iz pseudo-tropske dekoracije u uglu. Pa ipak ne posustaje, ovo je za njega jeftino pitanje časti ili nešto takvo, nastavlja piti ne shvaćajući da se ni mnogo iskusnije pijanice od njega ne mogu nositi s pomahnitalim kemijskim zvijerima.
Mučno mi ga je gledati kako naivno pokušava dokazati neki kurac, zarobljen u svom jadnom svijetu ideala, časti, samopoštovanja i ostalih sranja. Vješa mi se na jebeno rame, i priča mi da sam mu super, svakih pet minuta me pita što ću popiti, i općenito je jebeno naporan. Na eksu nisam raspoložen za ovakav sentimentalni performance jer bi me mogao povući za sobom. Uljudno ga zamolim da ne bude tako sentimentalno pijan prema meni i ljudski upozorim da će se sutra ujutro jako glupo osjećati. Na bombonu misliš da te svi razumiju, zaboraviš da nitko ne razumije kurca, pa tako ni on dok se ja trudim biti kemijski empatičan. Candy i Yolanda pak, imaju svoj vlastiti performance. Pijano razbacivanje na podiju, u kojem vodi Candy sa svojim "pogledajte me, ja sam profesionalna plesačica" proseravanjem. Nemam nikog kompatibilnog, nikog normalnog, oko mene su sve bolesnici, ego-manijaci, izvještačene gipsane skulpture koje nalikuju na ljude koje poznaješ, bolesni demoni izluđeni okovima konvencionalnog ponašanja. Shvatim da pijem alkohol zavidnim tempom već pet dugih sati. Napokon uslišim Pandurove želje i dopustim mu da mi pribavi mineralnu. Mineralna je maloj zelenoj bočici, i njena ultra-gaziranost pokrene čudnu kemijsku reakciju u mom želucu čiji se sadržaj uglavom sastoji od nebrojenih juice-votki, nekoliko koktela, razgrađenog ecstasyja i negdje duboko pri dnu - par slanih srdela.
Obliven hladnim znojem, u transu krećem prema zahodu. Već putem mi prvi mlaz bljuvotine ispuni usta, ali ja ga progutam bez imalo nelagode, sasvim opušteno, gotovo s užitkom. Eks čini čuda. Stojim nad zahodskom školjkom i brutalno povraćam, mlazovi izlaze, nosna sluznica radi prekovremeno, tijelo je obliveno hladnim znojem, oči natopljene tekućinom, a ja se osjećam predivno. Ispunjava me čisto zadovoljstvo, tresem se u ekstazi koliko mi je dobro. Pogledom zamućenim suzama promatram išarane pločice, izbacujem neprerađeni juice iz sebe i osjećam Smisao. Shvaćam da je svo ovo bestijalno divljanje proces spaljivanja mostova koji vode prema Stvarnom Svijetu, sa svim njihovim hipnotičkim utjecajima, proces u kojem moraš izbljuvati i israti sve te pizdarije, sve limite koji su ti usađeni u glavu godinama normalne sociološke interakcije. Jebeš normalno, ne želim biti normalan, želim demonskim ognjem spaliti sve normalno u sebi, poništiti sve postavke i izniknuti iz pepela kao neka sasvim nova izopačena karakterna kreacija. Tako razmišljam dok se umivam i pušim cigaretu promatrajući se u ogledalu, znajući da je i ova brutalna večer joj jedan nepovratni korak prema završnom ubojstvu postojećeg ega, prema konačnom trijumfu Odustajanja. Vraćam se u gužvu i nastavljam punom snagom. Još koktela je ovdje, izvijam se u čudnim ritmovima, potpuno otkopčan od svijeta koji me okružuje, od bilo kojeg svijeta. Docent divlja negdje u blizini, a ja pokušavam vješto izbjegavati Pandura koji ima još par zadnjih atoma snage za nekoliko sentimentalnih rečenica koje bi mi u svojoj alko-depresiji razumijevanja želio uručiti s najboljim namjerama. Prošlo je nekoliko sati odkad smo došli, i osjećam kako se eks polako povlači. Obuzima me nesavladiv umor. Mozak i dalje pulsira u svom ritmu, ali se kroz hrpu njegovih apstrakcija tu i tamo probije i pokoji signal koji uspaničeno viče da će noge otkazati. Ignoriram ga kao glas manjine i samo nastavljam u svom ritmu. Ali, Candy, Pandur i Yolanda uskoro odlaze, a ja znam da mi je to jedina šansa da se spasim u ovoj stravičnoj večeri. Nekako odvučem osobnog liječnika i odlazimo za njima. Hladnoća me ubija. Imam osjećaj da smo u Sibiru, a šetnja do auta je neopisivo duga. Umor udara punom snagom, i miješa se s neopisivom after-glow ugodom koja nastupa kad sjednem u već zagrijani auto. Vožnja je izuzetno zabavna, promatram svijet kako promiče pokraj nas iako nemam ni najmanje koordinacije u vremenu i prostoru. Kako je lijepo kad te netko drugi vozi. Svako skretanje je oduševljavajuće iznenađenje, oko tebe sve ubrzano, a ti se možeš u potpunosti prepustiti čudnim osjećajima bez da paziš na cestu. Pomahnitali docent me pokušava najebati da idemo dalje, ali ja pokušavam najebati Yolandu da me odveze sve do kuće, što mi i uspjeva.
Tresem se od hladnoće i iscrpljenosti. Mogućnost mentalnog i fizičkog kolapsa je na vratima. Ulazim na ugodnu toplinu i neko vrijeme sjedim u fotelji zureći u ugašeni monitor. Razmišljam o tome kako mi je ovdje toliko dobro da se uopće ne bih trebao micati. Pa ipak, zadnjim snagama zarolam još jednu frulu i izađem natrag u sibirsku noć. Žaruljice na stubišnoj ogradi svijetle u nekom vlastitim ritmu, a oko mene je potpuna tišina, narušena samo čudnim šumom u ušima, za kojeg znam da ne dolazi iz stvarnog svijeta. Spaljujem frulu promatrajući zvijezde, samodostatan, na rubu kolapsa i ne razmišljam. Ugodna praznina, potpuni vaakum misli. Uskoro mi postane nepodnošljivo hladno pa uđem unutra. Legnem u krevet, navučem pokrivač i dvije deke na sebe. Još uvijek ne mogu otjerati hladnoću koja mi se uvukla u kosti. San ne dolazi. Nisam ga ni očekivao, nikad nije ni bio opcija. Mozgom još uvijek kola brutalna kemija i nema gašenja svijesti, iako je tijelo potpuno slomljeno i nesposobno za bilo što. Ležim na leđima i zurim u strop. Sklopim oči, ali znam da nema spavanja, na rasporedu je projekcija divljih flasheva, isprekidanih tijekova misli, kovitlaca emocija i tog neobuzdanog, čudnog nemira. Sretan Božić. Nakon nekoliko sati ustanem, povučem lajnu speeda, zapalim frulu, i napišem ovo.
Esteban Prezvušt Grokter

Živjeh. Spočetka i Ljubav i Nada
otvarahu mi divne, cvjetne pute;
sada su nade moje povenute,
bez njih i život u mrtvilo pada.

A želja, koja bojažljivo drijema,
ne može dići iznemoglu snagu,
i zato smrt bih, meni tako dragu,
doseći htio, kad ljubavi nema.

O Smrti, spasu od sveg što nas mori,
suha sam biljka što se s vjetrom bori,
koju zalijevam, a neće da zene.

Daj, dođi, Smrti, zovem te jaukom,
dođi, milosna, i milosnom rukom
pokrij mi oči i ude ledene.
Torquato Tasso (1544-1595)

- Pa dobro, još mi je samo ovo trebalo poslije jutarnjeg breafinga sa šefom! - reče on i pogleda u pravcu recepcije. Pokraj pulta stajala je brineta raskošnih oblina, odjevena u crvenu haljinu, a na glavi joj stajaše crni šešir. On ni ne primijetivši da je lift otvorio svoja vrata, još je uvijek gledao za brinetom ne smogavši snage da barem na tren odvoji pogled s te žene. Kad se napokon okrenuo i zakoračio nogom u lift začuje glas.
- Pričekajte trenutak, i ja moram gore! - bio je to njezin glas. Vratar je noseći nekoliko kofera u rukama produžio kraj nje i odloživši ih u liftu odmah do Harryjevih nogu. On je samo stajao nagnuvši se na bočnu stanu lifta i čekao. Umalo potom do lifta je koračala ona. Te grudi tako bujne, s nogama vitkim kao u... U toj ga misli prekine dama svojim glasom:
- Dokle? - upita ona.
- Do kraja - na to će on. Ona pritisne puce i vrata se lifta počeše zatvarati. Od naglog trzaja lift se strese i mlada dama izgubi ravnotežu.
- Hvala vam najljepša - prozbori ona nježno.
- Nema na čemu - odvrati on.
- Ja sam Sanja, a vi...?
- Harry, drago mi je. Nisu prošli ni sljedeći kat kad ono lift se zaustavi i uključi se pomoćno svjetlo, na velikoj, kontrolnoj ploči žmirkala je lampica “SOS”. Znači ode sve u...
- Jao što ćemo sad? - uplašeno će ona.
- Paaa, ili čekati nekoga da popravi ovo čudo tehnike ili nešto probati učiniti sami! - pokušavajući prikriti nesigurnost odlučno će on. Stajali su tako par minuta kad su začuli glas:
- Alo, pokušat ćemo vas izvući od tamo što je prije moguće!
- Evo sada nam ostaje samo čekati - reče Harry.
- Pa dobro - ona će i spusti se na jedan od svojih kofera. Sjela je taman nasuprot Harryja tako da je sada mogao vidjeti njezine noge u punom sjaju, ali usput i crne gaćice koje su jedva stizale pokriti njezinu mačkicu. Stidne su dlake virile tu i tamo i uzbuđivale Harryja. Ona primjeti da joj Harry gleda u prepone i podigne ruku u visini ramena, zavuče je ispod grudnjaka i stade nježnim kružnim pokretima dražiti sama sebe. Njene bradavice su iz trena u tren postajale sve vidljivije na haljini.
- Želiš li me? - upita ona. - Želiš li me lizati i gurati svoj veliki kurac u mene? -pohotno oblizujući usne još jednom upita.
- A tko ne bi želio kad mu takva žena ponudi nešto slično, - oblizujući usne on će. Ona se nagne naprijed, rukama obuhvati njegov vrat te mu stade grickati usnu i gurati jezik sve dublje u njegova usta. Ljubili su se kao dvoje zaljubljenih kad ona rukom pođe prema njegovim preponama i stade ga milovati kroz hlače. Pod rukom je osjetila svu veličinu i moć njegovog uda koji se svakim njenim pokretom povećavao i sve jače pulsirao od krvi koja je dospijevala u njega. Lagano je stala otkopčavati njegov šlic i zavukla svoju nježnu ruku duboko u njegove hlače. Sada je tek osjetila njegov nabrekli kurac u svojoj ruci i nije mogla dočekati da osjeti njegov okus u svojim ustima, te klekne, izvadi mu ud i počne ga sisati. Rukom je prolazila gore- dolje, gore-dolje, a svojim je jezikom nadraživala glavić.
Harry je bio toliko uzbuđen i izluđen njenim umijećem pušenja da je morao isprazniti salvu sperme na njene sada gole grudi.
- Joj, pa ti znaš udovoljiti muškarcu - kaza on i klekne na koljena pored nje. Uhvati je za kukove te je lagano povuče prema sebi tako da je morala leći na pod. Počne laganim kružnim pokretima milovati njezine sise, nadražujući joj bradavice i polako je ljubeći oko pupka, spuštajući se do njezine obrasle mačkice. Prstima je nježno razmaknuo stide usne i potražio klitoris. Ona je već bila vlažna i očekivala je njegov jezik da počne djelovati na drhtavoj pičkici. Klitoris je polako najprije dražio prstima desne ruke, da bi potom jezikom nastavio igru oko njega. Ona se grčila i svakim je pokretom ispuštala glasan uzdah. Bokovi joj se počeše ritmički micati tako da je Harry tek mogao zadržati jezik u tom položaju da bi ona sama mogla dražiti sebe. To je trajalo još koju minutu da bi se Harry primakao bliže, te, istodobno zgrabivši je za bokove, potegao ju bliže sebi tako da je jednom rukom sada pridržavao svoj ud i glavićem polako prodirao u njezinu vlažnu i toplu unutrašnjost. Prodirao je sporo i ujednačeno svom svojom veličinom. Stenjala je:
- Jače me jebi!
On se napokon stade rukama pridržavati i ujedno masirati dojke te nadraživati njezine bradavice. Ulazio je i izlazio, pa opet i opet. Izvadi svoj ud i rukama je preokrene na koljena tako da ju je gledao odostaga. Sada ga je osim pičkice gledao i analni otvor. On uhvati kurac u ruku i zavali joj ga u pičkicu takvom silinom da se u trenu izvila i ponovo zauzela prijašnji položaj. Njihala se na koljenima i rukama naprijed- nazad... naprijed-nazad i tako do trena kada je osjetila da dolazi orgazam. Jaki osjećaji zadovoljstva i slobode obuzue njeno tijelo i ona zastenje.
- To, to, tako me jebi.
Orgazam se ponovi još jednom, pa još jednom. Bila je naprosto oduševljena tim kurcem u sebi da nije mogla dočekati da ga primi u ruke i iscijedi iz njega životne sokove. Harry je ležao na podu lifta dok je ona klečala na koljenima s rukom na velikom mesnatom udu. Gore-dolje... gore-dolje rukom je prelazila preko njega, ustima i jezikom dražila je glavić, a dok je jezikom prelazila po cijelog njegovoj dužini lagano je uhvatila jaja da ih poljubi. Harry je bio pri kraju i ona vidje da će konačno osjetiti okus njegove sperme. On se ustane, a ona, još uvijek na koljenima, širom otvorenih usta čekala je svoju plaću. Harry ga stade drkati i uz prodoran krik svrši joj u usta, a sperma se cijedila dalje po vratu, sisama i pupku do rupice koju je do maločas kopao i sam u nju pao. U taj čas otvoriše se vrata lifta, a pred njima Silvija. Otvorenih usta, s rukom preko njih, promatrala je prizor i samo što nije pala u nesvijest. Ali želja je bila jača i ona odlučno ukorači u lift, te se svo troje uputiše prema njenoj sobi jer je u Harryjevoj već bilo dosta jebačine.

 
Iskričar/u/ki/ima koji se kriju pod nickom ja-znam-sve-o-vama :
NE DIRAJ ME, NE DIRAM TE!
U protivnom ne odgovaram za posljedice koje će poslije toga nastati.
Način i sredstva te znanja imam dovoljno.
 

 
nicku ja-znam-sve-o-vama ...
ja-znam-sve-o-tebi!
 

Sedam svjetskih čuda predstavlja skup velebnih građevina koje je čovječanstvo stvorilo za svog postojanja do sada. Šest svjetskih čuda je nestalo sa lica Zemlje, pogođeno prirodnim nepogodama i nemilim događajima tokom duge povijesti. Neki bez ikakvog traga, a od nekih i dalje postoje tragovi, ruševine i nalazišta.
Hram boginje Artemide u Efesu
 
Rekonstrukcija izgleda hrama boginje Artemide.

Hram u starogrčkom gradu Efesu, u Maloj Aziji (danas Turska), podignut je u slavu Artemide - grčke boginje lova, divljine i plodnosti. Danas se od hrama mogu vidjeti samo ostaci temelja i mjesto na kojem se ovaj hram nekada nalazio - nedaleko od turskog grada Selčuka i na oko 50 km od grada Izmira. Iako temelj hrama potiče još iz 7. stoljeća p.n.e, građevina je konstruirana i podignuta 550. godine p.n.e. Novac za izgradnju velebnog mramornog hrama izdvojio je lidijski kralj Krosos, a hram je osmislio i projektirao grčki arhitekta Herosifron. Hram je bio ukrašen brončanim statuama koje su izradili najbolji umjetnici tog doba: Fidija, Polikleit, Kresilas i Fradmon.
Hram je služio kao religijsko zdanje, ali i kao tržnica. Godinama su hram posjećivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su odavali počast boginji prinoseći dio svoje zarade hramu. U davnim arheološkim iskopavanjima na ovoj lokaciji otkriveni su darovi koje su hodočasnici koji su dolazili čak iz Perzije i Indije posvetili Artemidi - naušnice, narukvice i ogrlice od zlata, statue Artemide izrađene od zlata i slonovače i drugi artefakti izuzetne vrijednosti i ljepote.
U noći 21. lipnja 356. godine p.n.e, čovek po imenu Herostratus je, u namjeri da se proslavi i da njegovo ime ovjekovjeći povijest (što je i djelomično uspio), zapalio hram koji je izgorio do temelja. Te iste noći rođen je i Aleksandar Veliki (Makedonski). Poznati povjesničar tog doba Plutarh zapazio je neobičnu slučajnost i zabilježio da "u toj noći boginja nije boravila u svom hramu, jer je bila prisutna rođenju budućeg velikog vojskovođe, te nije mogla da zaštiti svoj hram od uništenja." Tokom naredna dva desetljeća, hram je obnovljen, u čemu je značajno pomogao sam Aleksandar Makedonski koji je u to doba već bio osvojio i pokorio cijelu Malu Aziju.
Kada je apostol Pavao u prvom stoljeću nove ere posjetio Efes u namjeri da propovjeda kršćanstvo, suočio se sa snažnim kultom boginje Artemide rasprostranjenim u narodu koji nije želio da ga se odrekne. Kada su Goti 262. godine n.e. ponovo srušili hram, Efežani su se zavjetovali da će ga ponovo obnoviti. Ipak, do 4. stoljeća n.e. većina Efežana je prihvatila kršćanstvo i hram je izgubio svoj religijski značaj. Posljednje poglavlje povijesti vezano za ovaj hram odigralo se 401. godine n.e. kada ga je srušio Sveti Jovan Hrizostom. Kasnije je Efes napušten, a arheološka iskopavanja ove lokacije započela su tek krajem 19. stoljeća. Iskopavanjima su otkriveni temelji hrama i put koji je vodio do ove lokacije koja je danas polumočvarni predio, s obzirom da je nekada na tom mjestu bilo more i značajna luka Male Azije.

Uskoro nova kratka tema na http://dagoberhr.blog.hr.

Većina ljudi jednostrano tretira tatoo kao dio macho-imagea, a brojne činjenice to i potvrđuju. Teško bi bilo povjerovati da je među onim pomorcima koji su tetoviranje počeli širiti po svijetu bilo takvih koji bi tolerirali da ih nakon duge i iscrpljujuće plovidbe kod kuće dočeka istetovirana supruga. Međutim, odonda su se vremena itekako promijenila i sve je više žena koje ocrtavaju svoje tijelo i ne misle da je tatoo isključivo muška stvar. Osobno sam se uvjerio u to kako se prikladna tetovaža može uklopiti u osjetljivu žensku prirodu, pa čak i pojačati seksipil.
Nakon dugogodišnjeg dvoumljenja dao sam si istetovirati Kip slobode na desnom ramenu. Ponosam sam na taj svoj tatoo i volim ga pokazati, a najbolje mjesto za to je, svakako, plaža. Ležao sam tako na plaži u kampu, gdje se inače kupam, i sunčao se kad sam začuo umiljati, ženski glas:
-“Oprosti! Mogu li te nešto upitati?” Pogledao sam te anđeoske oči uokvirene nestašnim uvojcima kose i rekao:
-“Možeš anđele! Što te muči?” Očekivao sam da će, kao i svi ostali turisti, tražiti nekakvu informaciju, ali nije.
-“Gdje si radio taj tatoo? Baš je cool!”
-“Radio mi ga je jedan putujući majstor iz Pule, ovdje u kampu prije par godina. Jel' ti se sviđa?”
-“Aha! A zašto baš Kip slobode?”
-“Zato što volim slobodu... i žene. Ova slika istovremeno simbolizira i jedno i drugo,  jel' tako?”
-“Hm! Zanimljivo objašnjenje... Znaš... I ja isto imam tetovažu, pa me zanima sve u vezi toga."
Preletio sam pogledom po njenom mladom, vitkom tijelu, ali nigdje nisam zapazio nikakvu sliku. Pošto je bila u kupaćem kostimu, tetovažu je mogla imati samo na nekom intimnom dijelu tijela. I sama pomisao da je ocrtala svoje male dudice, mršavu guzu ili, u što sam najviše vjerovao, mladu pičkicu, počela me uzbuđivati. Pogledali smo se u oči i zavjerenički se nasmijali. “Hoćeš li mi ju pokazati?” Malo se zastidjela i spustila pogled prema svom krilu.
-“Ne mogu ovdje, na nezgodnom je mjestu... ali, mogu ti ga opisati.” Glasno sam se nasmijao njenom prijedlogu:
-“Ha! Ha! Ma, možeš ti meni opisati štogod hoćeš, samo kako da ja povjerujem u tu priču?”
-“Bez veze! Zašto bih ti lagala?” Čudila se mojoj nevjerici.
-“Što ja znam! Možda jednostavno voliš pričati, pa ti treba sugovornik.” Provocirao sam ju, ne bi li postala konkretnija.
-“Stvarno mi ne vjeruješ?”
-“Ne!” Odvratio sam odlučnim tonom. Ona se malo zamislila, pa popustila: “Dobro... pokazat ću ti... ali, na brzinu.” Namjestio sam se u pozu gledatelja i čekao njen sljedeći potez. Osvrnula se oko sebe kad je vidjela da nitko ne gleda, povukla je rub tankih gaćica i otkrila mi svoj stidni brežuljak. Nisam se mogao odlučiti što bi gledao crvene latice odlično urađene ruže ili zlaćane dlačice kratko podšišanog čuperka. Slina mi je krenula na usta, a batina mi je bubrila ispod kupaćih gaćica. Nekoliko sekundi me pustila da uživam u pogledu, a onda je to svoje čari ponovo prekrila svilenom tkaninom.
-” Vidiš da nisam lagala... kako ti se čini?”
-“Čuj...” počeo sam otezati. “Bilo je na brzinu... nisam se bašskoncentrirao... morao bih malo detaljnije pogledati.” Nasmijala se i prekinula moje izmotavanje:
-“Baš si odvratan! Pa, nismo na nudističkoj... Ako si frajer, ajmo negdje gdje nas nitko neće vidjeti.” Nije mi morala ponavljati. Hitro sam ustao, pokupio svoje stvari i predložio: “Znam jedno idealno mjesto!”
-“Je li daleko?”
-“Nije, nema ni sto metara... Vidiš onaj veliki WC.” Pokazao sam joj objekat na koji sam mislio.
-“S druge strane su tuš kabine. Sad se nitko ne tušira, svi su na plaži, a ima i tople vode,” ukratko sam joj opisao naše odredište.
-“Savršeno!” rekla je vidno uzbuđena. Usput smo se malo bolje upoznali. Kazala mi je da se zove Stela i da se profesionalno bavi plesom. Inače je iz Slavonije, ali trenutno živi u Zagrebu. Nedavno se vratila s neke međunarodne turneje, pa je uhvatila nekoliko slobodnih dana i spustila se malo na obalu. Kako sam i pretpostavljao, tuš kabine su bile prazne. Ušli smo u onu najudaljeniju od ulaza i zaključali se unutra. Na brzinu smo skinuli ono malo stvari što smo imali na sebi, pustili si vodu i ugodili temperaturu. Čučnuo sam pred nju i detaljnije pogledao ružu koju mi je pokazala na plaži.
-“Je li te boljelo dok ti je radio?”
-“Jest, ali nije to ništa u odnosu na to kakav je to užitak bio. Svršila sam nekoliko puta. Tip je, naprosto, izludio sa mnom. Tri puta je prekidao s radom da bi me izlizao. Mislim da su mu susjedi popizdili od moje vriske... Na kraju sam mu morala popušiti da nastavi.”
-“Kako te lizao? Jel' ovako?” prekinuo sam ju i polizao joj tatoo.
-“Ne baš... malo niže.” Poslušao sam i kliznuo jezikom do plavom čuperka.
-“Ovako?” Uhvatila me za glavu i lagano ju pogurala prema dolje.
-“Ma ne...još niže.” Kad sam joj dodirnuo klitoris zastenjala je i potvrdila: “Takooo! Aaaah! Tooo!!!” Širila je noge i izvijala tijelo pod naletima ugode. Topla voda se slijevala niz njene grudi i trbuh, do rumene pičkice iz koje se pravio mlaz kao da piša. Kleknuo sam na hladne pločice i namjestio svoju probuđenu kitu pod taj mlaz. Sve je više bubrila pod naletima vode. Rukama sam joj stiskao i širio male tvrde guzove, a kad sam joj usnama obuhvatio klitoris i počeo ga sisati, nadglasala je šum vode iz tuša:
-“Aaaah!!!” Kako je to dobro!!!” Cijelo to vrijeme, i da sam htio, nisam mogao skrenuti pogled s istetovirane ruže. Jednostavno je bila na takvom mjestu: ako joj ližeš picu, moraš gledati tatoo, a ako ga želiš gledati, ne možeš izdržati da ne lizneš pičić ispod njega.
-“Svaka čast gazdarici na ideji i majstoru na izvedbi. Besprijekorno, nema što!”
-“Aaaaah! Taaakooooo! “ Začuo sam njen nježni glasić dok sam prelazio jezikom po njenim usnicama.
-“Tatoo je stvarno bio savršen,” pomislio sam. Predstavljao je svoju vlasnicu baš onakvom kakva i jest. I ona je bila jedna nježna ruža koja i pri samom pogledu pruža očima puno ljepote i uživanja. A to, kakav ju je užitak dodirivati i lizati, morat ćete mi vjerovati na riječ. Osim, ako niste i vi u nekom kampu naišli na crvene latice njenog nježnog cvijeta.
-“Ne... mo... gu... vi... šeeee!!!“ vrisnula je dok je svršavala u grčevitim trzajima svog mladog, vitkog tijela. Nisam ju ispuštao iz ruku dok se nije potpuno smirila. Zatim sam ustao i pokušao uglaviti svoju nabreklu batinu između njenih nogu. Poskočila je u stranu i prigušenim glasom zavikala:
-“Čekaj!!! Stani!!!”
-“Što je sad?” upitao sam iznenađeno.
-“Nemoj me krivo shvatiti, ali... neću bez kondoma. Tek smo se upoznali.” Stajao sam, tako, pod mlazom vode s ukrućenim kopljem uperenim prema njoj i osjećao se kao popišani cvijet. Nisamo znao što bih rekao. Uhvatila me za klipana i počela ga drkati.
-“Nemoj se ljutiti. Nisam ja baš takva da se jebem sa svakim koga ugledam na plaži.”
-“Ali, bi svakom dala da ti poliže pizdu, je li? Prava si ruža nema što. Može te čovjek gledati i mirisati, a kad te poželi ubrati, ubode se na oštar trn.”
-“Nemoj tako... nismo ništa pričali o jebanju.“ Još uvijek nije ispuštala moj kolac iz ruke.
-“Nismo ni o lizanju, pa sam ja tebe ipak zadovoljio.“ Provocirao sam ju dok sam rukom klizio po njenim sisicama.
-“Zadovoljit ću i ja tebe,” rekla je dok mi je sve brže natezala kožicu.
-“To mogu i sam,” odgovorio sam stiskajući joj tvrde bradavice.
-“Ali ne možeš ustima,” razoružala me.
-“To imaš pravo...to stvarno ne mogu.” Konačno se smilovala, sagnula se i uzela ga u usta. Sisala mi je glavić i ubrzano drkala želeći me što prije dovesti do vrhunca. Prepuštao sam se toj njenoj želji. Bolje i to nego da ga moram sam izdrkati. Rukama sam joj mrsio kosu i pripremao se... a onda... EKSPLOZIJA!!!
Nisam joj dao da ga ispusti iz usta. Punio sam ih obilatim mlazovima. Nije joj bilo pravo, pa nije htjela gutati. Puštala je da joj sperma curi iz usta, niz bradu. Pri svakom njenom izdahu moju kitu bi zapuhnuo nalet zraka iz njenih nosnica.
-“Slatka je osveta!” pomislio sam i pustio joj glavu. Pridigla se i onako musava od sperme, žestoko me prekorila:
-“Stoko!!! Morao si ... pljuc... u usta, je li?”
-“Žao mi je, ali ne volim rasipati spermu po pločicama... a nije ni higijenski.” Bio sam zadovoljan razvojem situacije, pa sam se podlo smijao. Vodom je isprala usta, a ja sam joj obrisao posljednje kapi sperme s brade. Poljubili smo se i, onako zagrljeni, prepustili se mlazu tople vode iz tuša. Prvi sam izašao van. Nekakav starčić je izgleda baš to čekao, pa se odmah uputio prema našoj kabini. Kad je vidio Stelu kako izlazi iz nje ostao je ukočeno stajati nasred kupatila. Izbezubljeno nas je pratio pogledom do samog izlaza. Stela ga je pogledala, namignula mu i pokazala rukom prema praznoj kabini. Trgnuo se, uvrijeđeno mahnuo glavom i ušao unutra, zalupivši za sobom vratima.
Kad smo izašli predložio sam joj:
-“ 'ajmo na piće!”
-“Hvala, ali ne bih... Možda neki drugi put... Ako budeš i dogodine u ovom kampu u ovo vrijeme...”
-“Možda i budem,” rekao sam to dajući joj osmijehom na znanje da bih se veselio našem novom susretu. Dok je odlazila dobacila mi je štos umjesto pozdrava:
-“I... istetoviraj si nešto iznad kurca, pa ću ti drugi put popušiti kako treba!”
-“Hm!" pomislio sam. “Nije loša ideja! Komadi bi imali što gledati i o čemu razmišljati dok mi puše... Samo, za kakav bi se motiv mogao odlučiti? Možda, nekakvu životinju... ili biljku... Ma, ne! Bolje neku ženu. Neka budu ljubomorne... Mona Lisu... ili Sharon Stone...Vidjet ćemo... Duga je godina...

Usred vrućeg ljetnog dana vidje Mujo fontanu i odluči
se okupati u njoj gol dok nitko ne gleda.
Uzeo on i sapun sa sobom. Naišle tri plavuše,
a Mujo da se pretvara da je kip. Skamenio se,
a sapun stavio u usta.
Plavuše se također odluciše okupati.
Tako se one svuku i uđu u fontanu.
Jedna vidje sapun u mujinim ustima,
potegne Muju za kurac a on ispljune
pola sapuna. Dođe druga plavuša i
potegne Muju za kurac, a on ispljune
i drugu polovicu sapuna. Došla i treća na red
pa i ona potegne Muju
a sapuna nigdje. Potegne još jednom i veselo
veli drugim plavušama:
"Gle ja sam dobila tekući!"

Bilo je prohladno kišovito jesenje veče. Ne obazirući  se na vremenske nedaće mlada udovica, tridesetsedmogodišnja Ljiljana živahno je gacala po kišnim lokvicama prema željezničkoj postaji. Koji će večeras biti prvi? Mladen ili Vlado? Nagađala je trepereći od uzbuđenja pred onim što ju je očekivalo za nekoliko minuta.
Već dva mjeseca jebala se ta rasna plavokosa žena s dvojicom željezničkih službenika na njihovom radnom mjestu, u malom prometnom uredu. Dolazila im je navečer na razmjeni smjena kad god je osjetila potrebu za jebačinom, a njih dvojica su je oduševljeno dočekivali. S Mladenom se je pojebala prvim onoga dana kada je kupovala sinu kartu za more. Nakon kratkog vremena njegov kolega Vlado dokučio je o čemu se radi i zatražio svoj dio kolača. Radi mira u kući morali su mu udovoljiti i uključiti ga u igru. Nije bio baš neki osobiti jebač, ali jebežljiva žena, kakva je bila Ljiljana, znala ga je iskoristiti za svoj užitak. Nije puno marila što je čovjek debeo i mlitav i što mu je kurac mali. Zato je Mladen imao dobru alatku i mišićavo tijelo makar je bio niži rastom i šest godina stariji od svog tridesetdevetogodišnjeg kolege. Obojica su bili oženjeni, no to nije smetalo ni njoj, ni njima. Nikada je nisu jebali zajedno, prvo bi posao obavio jedan, a zatim drugi. Razlog tome bio je taj što nipošto nisu smjeli radno mjesto prometnika ostaviti prazno. Naravno, onaj koji je dežurao često je virkao u malu garderobnu sobicu nestrpljivo čekajući svoj red.
Pozdravivši veselo dečke koji su upravo jedan drugome predavali smjenu, Ljiljana je ušla u pokrajnu prostorijicu, ugodno zagrijanu električnim radijatorom. Prvo se oslobodila kišnog ogrtača, a potom maslinastozelene vunene haljine. Ostala je u čipkastom bodiju iste boje i finim crnim čarapama s elastičnim gumicama, koje su ih pridržavale uz njezine punašne noge, primamljive poput šunkica. Imala je bujne grudi i bokove, a struk uzak i gibak. Izuvši gumene čizmice kratkih sara energično je skočila na kauč prekriven sivim prekrivačem. Legla je na leđa. Raširila je noge između kojih je otkopčala bodi i potegnula ga s dojki taman do bradavica. Nakon toga ugurala je prst u svoju veliku mesnatu mačku prekrivenu svilenkastoplavim dlačicama i počela ju pripremati na nešto veće i tvrđe.
Nije dugo čekala. Ne potrudivši se, ni pristojnosti radi, pokucati na vrata sjajnih očiju i zažarenih obraza u sobicu je ušao Mladen. Vidjevši što mu je ponuđeno na kauču bez riječi je sa sebe zbacio sve krpice, skoro ih poderavši od uzbuđenosti. Debelo koplje, od nekih dvadesetak centimetara, napeto mu se uspinjalo uz trbuh prema pupku. Ruke su mu se tresle dok je na njega navlačio važnu gumicu. Kleknuo je između Ljiljaninih nogu, koje je ona još jače raširila. Naciljao je i uz dva žestoka trzaja bio je unutra do dna. Počeo ju je jebati grubo i silovito. Stari kauč cvilio je ne mogavši drugačije protestirati protiv lavine koja ga je tresla i drmala.
- Jebi me! Dobro me izjebi! Guraj ga! Samo guraj! Jače! Još jače! - sricala je Ljiljana upute svome jebaču u ritmu njihovih usklađenih pokreta.
- Evo ti! Evo ti ždrebice! - soptao je Mladen, trudeći joj se udovoljiti.
Kao hobotnica krakovima čvrsto ga je nogama stegnula oko samog struka, svršavajući zajedno s njim na rubu pameti i svijesti. Kada je on nakon par minuta bacio puni kondom u koš za smeće i kurac oprao pod mlazom vode nad umivaonikom, ona je svukla svoj bodi i ostala samo u čarapama. Na istočnjački način isprepletenih nogu sjela je na rub kauča. On je stao pred nju. Mlohavi pimpek visio mu je preko velikih muda kao obješena grana žalosne vrbe. Ljiljana je stupila u akciju. Uzela ga je u ruku i prinijela svojim vlažnim usnama. S puno sline počela je cuclati glavić, a drugom je rukom milovala vruća jaja. Zatim je skroz isplazila jezik i počela lizati cijelu batinu slasno kao da je sladoled u kornetu. Uvukavši se u usta skroz do grla kurac je nabrekao i živnuo. Ovaj put ga je ona obukla u zaštitnu gumicu. Ponovno je legla na leđa i raširila noge.
- Pojebi me još jednom! - naredila je Mladenu.
- Samo tvoj me može u potpunosti zadovoljiti. Vladin ni ne osjetim!
On je drage volje ponovio jebačinu od maloprije. Pička joj je bila još klizavija, i, činilo mu se, veća. Oznojio se kao da ašovom kopa kanal koliko ga je snažno nabijao u nju, ne shvaćajući kako ju to nimalo ne boli. Sa svojom je ženom uvijek morao biti nježan. Ona je imala manju pičku od Ljiljane i svaki jači pokret njegovog kurca zadavao joj je bol.
- Hoćemo li se još jebati? - pitao je udovicu kad se je oprao.
- Drugi put Mladene. Bio si izvrstan, ali sada mi treba nešto blaže. Pošalji mi Vladu. - odgovorila mu je gladeći svoje ogromne dojke.
Mladen se nije bunio. Dovoljno se je ispucao, a još će možda morati noćas pojebati i svoju ženu. Obukao se i zadovoljno izašao iz gnijezda strasti.
Jedva dočekavši svoj trenutak Vlado je kao nezgrapni bizon uletio u sobicu. Narajcao se je stigavši u nekoliko navrata nakratko pogledati kako su se Ljiljana i Mladen prcali. I on se je, kao po nekom prešutnom dogovoru, odmah svukao do gola. Ljiljana je sjedila na stolu pored kauča širom raskrečenih nogu. Makar nije imao veliki kurac Vlado je imao velik i debeo jezik. Kada joj ga je gurnuo u pičku zacičala je od sladostrašća. Lizao ju je sumanuto dobrih pola sata, a ona je uzastopno, žestoko svršavala, sve dok mu se nije smilovala i dala mu predah. Sišla je sa stola. Pogledala mu pimpač koji je dosezao najviše četrnaestak centimetara. Nategnula ga je nekoliko puta rukom i navukla na njega gumicu. Tada se namjestila na sredinu kauča, podbočila na laktove, podigla bokove i naprčila guzu.
- Možeš me jebati! - rekla je Vladi, koji se je teško dišući za to i pripremao.
Dahćući kao lokomotiva gurao ga je unutra-van, bez one silovitosti kojom je to radio Mladen. Ljiljani je takva jebačina bila samo opuštajuće češkanje po pički. Više joj je godilo trenje njegovih dlakavih muda o njenu nabreklu dražicu i trenje osjetljivih nabreklih bradavica dojki po hrapavoj tkanini prekrivača na kauču. Brzo je svršio. Udovica Ljiljana bila je večeras zadovoljna. Više joj se nije jebalo. Ležećki je pričekala da se Vlado obuče i izađe. Pjevušeći je ustala, isprala pičku na umivaoniku i obukla se. Zaogrnuta u kišni ogrtač veselo i zadovoljno je napustila malu željezničku postaju, radujući se ponovnom, skorom susretu s dvojicom svojih ljubavnika.

Voli me vedro k'o što voli zora,
Kada iskri smijehom, kad biserom gori.
Obraduj i nadom i prozračnim snima,
I tiho zgasni u pramenju dima.
Voli me tiho, k'o što voli luna,
Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna.
Osvijetli svijet moj čudo i tajnom,
Odmor na putu mračnom i beskrajnom.
Voli me prosto, k'o što voli potok,
I moj i ničiji, cjelovom brzotok,
Zagrli, predaj se i dalje traži.
Kad razvoliš, idi- ne boj se, ne laži.
Fjodor Sologub (1863-1927)

 

 
by HOLOgraf

Sjajno obrađen blog od Haralampije (http://grinchzg.blog.hr), već dugo nisam čitao neki blog sa tako velikim zanimanjem.
Josip Broz Tito
Kumrovec, 7.5.1892. - Ljubljana, 4.5.1980.
Svi ga uglavnom pamte po njegovim političkim djelima - dobrim ili lošim. Ako ste bili njegov ponosni pionir, omladinac, komunist, pamtite ga po dobru. Ako ne, ili ste premladi ili ste bili na Golom otoku. No, ima ljudi koji ga štuju i po nekim drugim njegovim djelima. Mislim da u povijesti Hrvatske nije bilo Hrvata ko ji je osvojio toliko ženskih srca te vodio ljubav s toliko lijepih žena kao on.
U duhu IZNAD 18, opisat ću njegov lik i njegovo djelo kao najvećeg hrvatskog ljubavnika svih vremena. U tekstu koji slijedi spomenute su uglavnom žene kojima je bio oženjen, s kojima je imao djecu ili su bile nešto više od trenutne afere.
Jednodnevne, manje avanture ovog velikog pustolova, ovdje neće biti spomenute jer su jednostavno prebrojne..
Priča počinje 1912. u Čehoslovačkoj kad je sreo Marušu Novakovu. Pretvarao se da je inžinjer iz Hrvatske. Išla je još u školu i stanovala je s ocem, liječnikom. U isto vrijeme upoznaje i Klaru. Pošto je bila dosta starija od njega, nije je želio oženiti pa se vratio Maruši. Nakon što je zatrudnjela, odlučili su se vjenčati. 1913. zaposlio se u "Škodi" gdje upoznaje 10 godina stariju Lizu Spuner koja ga poziva u Beč. Na dan ženidbe s Marušom, stigli su svi uzvanici osim njega koji je otišao u Beč. Sin, Leopard Novakov - ekonomist - živi u Pragu.
Liza je bila aristokratkinja i s njim živi u Beču u svojoj palači. Osim palače, Titu se sviđa i njezina sluškinja s kojom vodi ljubav. Liza je vrlo agresivna u krevetu i tuće ga, pa se rastaju. Ona ipak obećaje da će se smiriti, pa su opet zajedno. Na konjskim trkama upoznaje Terezu Stacner. Želi oženiti Lizu, ali ga ona odbija iako je trudna. Tito odlazi na poslovni put i nikad se ne vraća. Sin, Hans Spuner, inžinjer, pogiba na Kozari boreći se kao Nijemac protiv Titovih partizana.
S Terezom, aristokratkinjom, živi u Zagrebu. Mora u vojsku. Šalju ga na ruski front od kuda joj se više ne vraća. Blizanci, Paul i Gabriela Stacner. Gabriela umire, Paul postaje inžinjer.
Ljušu Sedlovsku, mladu ženu kulaka Mihaela Sedlovskog, sreće u selu Korutovo bježeći iz vojske u Rusiji. Ostaje u selu radeći u štali s konjima gdje ga dolaze gledati i lokalne djevojke . Upoznaje Iru Gligorievu s kojom vodi ljubav u šumi. Ljuša se ljuti jer provodi previše vremena s Irom. Tito želi otići u Ameriku te poziva Ljušu da pođe s njim, no ona se boji svog muža. Sreće se i spava sa mnogo ruskih djevojaka na svim mogućim mjestima. Mihael pronalazi svoju ženu i Tita u zagrljaju.
Puca u njega i tuće Ljušu no ona ga moli da prestane jer je trudna. Sin Kiril Sedlovski postaje veterinar.Ranjen u bolnici, liječi ga - sestra Ira. Negira dijete sa Ljušom, pa se Ira odluči udati za njega. 17.7.1915. vjenčaju se u Svjazensku - Rusija gdje ostaju živjeti. Uskoro upoznaje prelijepu liječnicu Dariju Andirelovu. Odlaze u njezinu vilu i spavaju zajedno. Kad saznaje za njihovu vezu, Ira rađa prerano i umire. Sin, Serjoža Gligoriev , politički radnik u Brjamsku - Rusija.
Seli k Dariji radeći u njezinoj konjušnici. Za praznike odlaze u vilu njezinih roditelja u Moskvu. Tu sreće studenticu ekonomije Olju Kutinu. Darija je trudna i želi se udati, a Tito pristaje. Olja im često dolazi u posjetu a zajedno odlaze i na zimovanje. Darija bjesni pa ju Tito napušta i odlazi Olji. Sin, Josip Andirelov , pogiba kao oficir avijacije Crvene armije kod Berlina.
Olja ga se, iz straha, ne usudi primiti, pa odlazi u Sankt Petersburg posjetiti 25 godišnju Ninu Bazan s kojom je već vodio ljubav za vrijeme zimskog odmora s Oljom. Nina se želi udati za njega, pa se zaruče, no njemu se sviđa i njezina sestra blizanka Svetlana s kojom provodi tri luda dana. Šetajući okolo primjećuje i Nevu. Nina i Svetlana zatrudne, pa nagovara Svetlanu da za svoje dijete optuži svog profesora. Sin Nine, Vladimir Bazan, liječnik u Petersburgu.
Počinje oktobarska revolucija. Hapse ga jer nema osobne dokumente i šalju u Sibir. Na pola puta iskače iz vlaka i bježi među lokalne Kirgize. Pronalazi bogatog stočara Zalida Badahura kojemu se predstavlja kao kupac 1.000 komada ovaca. Ovaj ga prima u svoj dom gdje se zaljubljuje u njegovu kćer Zuhru. Zuhra Badahur se 18.03.1918. vjenča sa Jozom Brozdunom. Nekoliko mjeseci kasnije, Zuhra saznaje da je trudna ali i da je muž više ne voli... Sin, Kadi Badahur , inžinjer petrokemije u Baku-u.
Tito uzima nešto zlata i odlazi u Omsk. Na pola puta ga hapse te ispituju. Tijekom ispitivanja u prostoriju povremeno ulazi ljupka djevojka Pelagija Belousova zvana Polka. Shvati da su se upoznali godinu dana prije na željezničkom kolodvoru. Ona ga se dobro sjeća jer je tada imala 14 godina. Zavodi ju, a ona ga vadi iz zatvora. Uzima joj nevinost i ona se želi udati za njega.
Odluče se vjenčati, ali uskoro se otkrije da Tito švrlja i sa učiteljicom Anom Ivanović. Bez obzira na aferu, Polka se udaje za Tita 19.6.1919. Sin, Žarko Broz, oficir Crvene armije.
Odlazi u Jugoslaviju gdje završava u zatvoru. 1934. izlazi te odlazi u Ogulin gdje se predstavlja kao inžinjer Rudi, predstavnik Austrijske kompanije. Upoznaje mladu studenticu klavira Vidu Kogej. Odlaze zajedno u Beč gdje ona studira. U njihov stan neprestano dovodi druge žene predstavljajuči ih kao članice komunističke partije čiji je i on član. Iako trudna, Vida ga odluči ostaviti. Obećaje joj brak no, svađaju se i rastaju. Sin, Dimitrij Kogej, profesor muzike u Beču.
Tito (kodno ime Valter) radi u Moskovskoj Kominterni u kancelariji pokraj Elze Gerlach (kodno ime Jahač). Kao pravi Boljševist, ona je hladna prema njemu i ignorira ga. Tito ju poziva u daču - vlasništvo kolege iz Kominterne. Spavaju zajedno u sobi i Elza želi voditi ljubav s njim no, on je odbija jer je mrtav pijan. U jutro nadoknađuje propušteno. Želi ju oženiti, no nije siguran da će Kominterna to dopustiti. Dobiju dopuštenje, žene se i dobiju apartman sa radiom. Kad je zatrudnjela, Elza ga prati svuda, no njemu to smeta jer često posjećuje glumicu Vassilitsu Koveshnikovu kojoj nudi brak. Sin, Viktor Gerlach , sudbina nepoznata.
Rješava se Elze i seli Vassilitsi. 1937. odlazi u Pariz gdje sreće Jeanne Coitier, udovicu sa kćerkom Danielle. Uvjerava ju da joj crnina koju nosi ne stoji dobro. Ona ga uči francuskom jeziku, a on nju francuskom poljupcu... Redovito odlazi u casino ruske emigrantice Matvejeve gdje zarađuje puno novaca a uz put upoznaje i turkinju Mahri. Jeanne zavoli Tita i on seli k njoj, no zbog neslaganja s njezinom kćerkom Danielle, ali i zato što je u jednoj svađi Tito ošamari, oni se rastaju. Sin, Olivier Coitier , ekspert za nuklearnu fiziku u Parizu.
Da bi privukao pažnju bogate aristokratkinje Zuhre Reuf-Anadolke, proširi glasine Parizom da je ekstremno bogati dioničar rudnika zlata u Jugoslaviji i iznajmi dvorac u predgrađu Pariza. Sreće ju i poziva u svoj dvorac. Ona dolazi, ali i odlazi. S putovanja u Španjolsku, Rusiju i Tursku donosi joj poklone. Počinju zajedno izlaziti i vode ljubav. Ona ga ne shvaća ozbiljno, iako ju je zaprosio, no obećaje da će se udati za njega ako na to pristane njezin otac. Kad je otišla u London na tri dana, Tito nije gubio vrijeme - proveo se s profesoricom medicine iz Peruđe.
Anadolkin otac pristaje na brak i oni se žene u Parizu u hotelu Hilton. Medeni mjesec provode u Turskoj. Titu se sviđa što njezin otac Ishar ima harem i razmišlja kako se ubaciti, no Ishar naređuje svojoj straži da pripaze na njega. Kasnije, uz Isharovu dozvolu posjećuje harem i komentira ga sa "Mašala!". Prihvaća se poslovanja u trgovini svoje žene, a investira i u rudnik zlata. Vremenom se vraća u politiku. Odlazi u Hrvatsku gdje ostaje dugo. Po povratku poludi jer si je Zuhra našla novog muškarca, a njezini ga tjelohranitelji izbacuju iz kuće. Sin, Izet Reuf, prodavač u Istambulu.
Austrijanku, kurirku od Pariza do Jugoslavije - Hertu Haas upoznaje 1937. u Parizu. I ona je članica Komunističke partije. Na putu u Istambul 1940. odluče se vjenčati, pa sele u Zagreb gdje se za okupacije kriju od Njemaca. Tito odlazi u "šumu" organizirati nacionalni ustanak. Pozove i nju u partizane. Ona daje tek rođenog sina u azil te odlazi k njemu. Kako je došla, tako odmah i odlazi jer Tito već ima novu vezu. Sin, Aleksandar Miša Broz, Hrvat, živi u Hrvatskoj.
Davorjanka Paunović - Zdenka, studentica francuskog, 1941. poslana je k njemu kao kurir. Uzima je za sekretaricu. Zaljubljuju se unatoč Komunističkom pravilniku koji takve veze zabranjuje. Na putu u Beogradu, spetlja se sa Ljubimkom Đorđević - Bubom , no to kratko traje.
Davorjanka zatrudni pa njihova veza postaje više nego očita. Sastaje se centralni komitet i ukoruje Tita koji obećaje da će je oženiti (što i čini poslije rata). Dijete daju obitelji u Foču na čuvanje. Davorjanka obolijeva od tuberkuloze i 1948. umire. Na pogrebu, Tito kaže: "Bila si moja najveća ljubav." Sin, Slaviša Paunović, živi u Srbiji.
Po smrti Davorjanke, Tito se zatvara u sebe. U razgovoru s dobrim prijateljom Ivanom Krajačićem - Stevom čak izjavljuje da više nikad neče voljeti neku ženu. Ipak, Stevo mu šalje Jovanku. Tito je odbija jer je "previše divlja", pa mu ovaj predloži poznatu opernu pjevačicu Zinku Kunc. Iako u početku neodlučna, Zinka pristaje na vezu uz uvjet da ima potpunu slobodu što se tiče karijere. Tito pristaje uz želju da zajedno žive u Beogradu. Odsele i on je jako sretan i zadovoljan. Problemi počinju zbog njenih čestih gostovanja ali i njegovih putovanja, pa se u nedostatku komunikacije veza hladi i prekida.
Ponovno sreće Jovanku koja je bila vrlo lijepa ali i vrlo disciplinirana, puna energije te najmlađa žena sa činom oficira. Poziva ju na jahanje, film, pa se polako zbližavaju. Dobiva žučni napadaj i poslije operacije odluči ju oženiti što i čini 1959. Jovanka brine za njegov dom, poslugu, hranu, osobnu sigurnost, 40 Titovih rezidencija gdje stalno mijenja namještaj, brine o "Plavom vlaku", brodu "Galeb", te o njegovom izgledu i imiđu u javnosti. 1971. Tito postaje doživotni predsjednik i na vrhuncu je slave i moći. Često putuju zajedno promovirajući pokret nesvrstanih.Zbog svojih sposobnosti, Jovanka ugrožava Titove suradnike koji, da bi ju odstranili, skuju urotu. Optuže je, te zatvore u kućni pritvor. Šokirana, pokušava kontaktirati Tita, no urotnici ju onemogućavaju konstantnim izmišljanjem novih afera. U međuvremenu, Tito sreće drugu veliku opernu pjevačicu - Gertrudu Munitić i oni se tajno sastaju u Beogradu. Sve se doznaje kad jedan od urotnika - Stane Dolanc - priču daje u strane novine koje ju objavljuju.
Za svog predsjednikovanja, Tito je imao i nebrojeno mnogo kraćih afera sa poznatim i nepoznatim ženama koje je najviše volio odvoditi na Brijune. Od poznatijih imena javna je tajna da je jedno vrijeme imao seksualnu vezu sa prelijepom Sofijom Loren kojoj su se Brijuni jako dopadali. Posjetile su ga još i Elisabeth Taylor, Gina Lollobrigida, Josephine Baker, sestra kraljice Elizabete - princeza Margaret , itd. Da li je i njih odveo u svoj krevet ili ih je "kresnuo" na plaži za sad još nije poznato no - vremenom sve izađe na vidjelo.

 
11. rujan 2001 godine kada je u:
- 8:45 American Airlines let 11 udario u sjeverni toranj WTC-a, 81 putnik i 11 članova posade je poginuo.
- 9:03 United Airlines let 175 udario u južni toranj WTC-a, 56 putnika i 9 članova posade je poginulo .
- 9:43 American Airlines let 77 udario u Pentagon, 58 punika i 6 članova posade je poginulo.
- 10:10 United Airlines let 93 srušio se u Somerset County, Pennsylvania, jugoistočno od Pittsburgh-a pošto su se hrabri putnici suprostavili omičaru, 38 putnika i 7 članova posade je poginulo.
- 10:28 počeo se rušiti sjeverni toranj WTC-a.
Nadam se da se više nikada neće ponoviti ovakva strahota gdje su mnogi nevini ljudi izgubili živote zbog mržnje prema vjeri, načinu razmišljanja, stavovima.
Mir i spokoj dušama nepotrebno i bespovratno izgubljenima.