DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

 
vrtjelo se romeu u glavi dok je razmišljao i pitao se: "jebati juliju ili ne jebati, pitanje je sad..."
(uvijek je to pitanje velika dilema za pedere....)
 

 
kao i skoro svaki dan uvijek bacim pogled na dobre postove i danas mi pogled zapne na postu naslova "...gle, to je tako jednostavno..." ....
(naravno pročitah komentare ali najviše me zanimao stav autorice bloga i on je već iskristaliziran kroz tekst posta....)
e sad ono o čemu sam htio uopće govoriti...
sebičnost je ne tako davna odlika i valjda se iskristalizirala sa padom vrijednosti morala u društvu te prihvaćanjem sveg lošeg pod izgovorom "pa 50 godina smo bili u komunizmu" pa da sad malo prihvatimo te zapadne moralne tekovine...ukratko bi reko "brus", "govno" ako se to može prihvatiti, zašto nije prihvaćeno onda ono dobro a ne samo loše....
e sad tu dolazi se do toga zašto ne prihvatiti ono dobro...
(neki ljudi očito smatraju da ulaskom u vezu/brak gube slobodu i to ne slobodu u smislu same slobode nego da neće više moći raditi ono što su do sada radili - ševili se ako im je pasalo, uživali u svojoj samoći, ne osjećali obavezu čuti barem jednom dnevno partnera i pitati ga barem kako je....)
tu dolazimo do sve više ljudi (ženskih/muških) koji se osjećaju sputani ako se prepuste osjećajima i ljubavi ili eventualno ostvare dobru emocionalnu vezu jer to je okov oko njihove slobode (mislim da se tu radi više o egu), ipak zato je sex nadomjestak za sve (čisti ispušni ventil a ne zadovoljstvo, kao kad se odeš "popišati" pa ti je poslije milo jer te jako pritisnulo)....
konstatacija je da takvi ljudi jednostavno ne znaju što žele i smatraju da im je to i takvo što najbolje na svijetu makar im okolina u dobroj vjeri ukazuje potpuno suprotno, potpuno su promašili put ali ga se slijepo drže....
(šteta, no valjda će to shvatiti na vrijeme dok ne bude prekasno ....)
 

 

Vrijeme u dubini: u vrtovima je.
Gle kako se stani. Eto već i tone.
Duša mu je tvoja. Kakva li prozirnost
Mnogih večeri, zauvijek združenih!
Da, tvoje djetinjstvo: bajka izvora.
JORGE GUILLEN (1893-1984)
 

 
..jebote, vidim gomilu shita ... fuck....
 

Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta
A kada srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?
Dobriša Cesarić

Marija
Čuo sam svakakve glasine o Mariji, ali nisam uspio da se uvjerim u njih sve do jedne večeri kada sam zatekao sebe u njenoj sobi kada su svi već otišli. Bili smo prijatelji od kad smo se rodili i trebalo je i da maturiramo zajedno, a ja sam bio gotovo siguran da ću maturirati ne probavši je.
Ali Marija je imala drugačije planove. Ugasila je svjetlo ostavljajući samo svoju stolnu lampu upaljenu, i povukla je svoju haljinu preko glave. I prije toga sam je vidio veoma oskudno odjevenu ali to se ni u kom slučaju nije moglo usporediti sa njom golom.
Imala je male i čvrste sise sa velikim bradavicama, a njena pica bila je obrijana tako da je samo tanka linija dlake pokazivala na njene debele, mokre usmine. Došetala je do mene i gurnula svoj jezik u moja usta i možete se kladiti da mi je penis već bio čvrst kao kamen.
Glasine su bile istinite, Marija je baš bila vruća. Legla je preko mene trljajući svoje sise o moje grudi a svoju picu o moj penis, dok me je ljubila i skidala mi odjeću kao životinja! Bio sam tako napaljen da sam se brinuo da ne svršim unutar traperica prije nego što mi ona uopće i dodirne alatku.
Na sreću uspio sam sam da se suzdržim a ona mi je napokon skinula odjeću i bacila se na sisanje mog penisa. Stenjao sam tako glasno da sam bio siguran da me čuje cijela ulica jer je prozor bio otvoren, dok sam gurao moju debelu šipku između njenih usana. Njena pljuvačka je bila svuda po mojim butinama, a njena duga crna kosa golicala mi je stomak. "Dođi tu," pokazao sam joj da se okrene, i Marija je to uradila držeći čvrsto moj penis u svojim ustima, i poslije nekoliko sekundi stavila mi je picu na lice.
Ne lažem, to je stvarno najslađa pica koju sam ikada okusio. Lizao sam je i sisao, trljajući svoj nos i bradu po njenoj pukotini sve dok nisam u potpunosti bio pokriven njenim sokom. Mora da je svršila najmanje tri puta dok nisam ispalio svoje punjenje u njena usta. Ona se malo povukla unazad dok sam ja svršavao i trljala mi je glavić svojim usnama. Kako me je samo palilo dok sam je gledao kako na kraju liže spermu sa svojih usana.
Suviše je reći da mi nije trebalo mnogo da mi se ponovo digne, ali ovoga puta želio sam da joj ga gurnem negdje drugdje – u njenu slatku malu picu. Marija je legla na leđa i podigla koljena do svojih grudi tako da sam lako mogao da prodrem duboko već u prvom naletu, gurajući svoj penis u njenu tijesnu, vruću picu. Neko vrijeme sam ja bio preko nje i punio je, dok me je ona ljubila i stenjala.
«Jebi me odiza» rekla je zadihano. Klimnuo sam glavom, i izvukao penis iz nje. Ona se podigla i, na moje veliko iznenađenje, uzela ga u usta, ali samo na trenutak, poslije čega se okrenula i okrenula prema meni svoju predivnu guzu. Ponovo sam ušao duboko u njenu picu hvatajući je za sise koje sam divlje mješao. Gurao sam ga dok ponovo nije svršila.
«Da li si spreman da svršiš?» pitala me je kroz vrisak. Potvrdio sam i ona se ponovo pomakla, postavljajući me da ležim na leđima. Poslije toga me je ponovo zajahala i rekla mi: «Ne miči, sve ću da napravim za tebe!»
Odjednom se nabila do kraja i tako ostala. Nije više micala gore-dolje već je samo zatezala svoje mišiće. Bilo je nevjerovatno, to do tada nikada nisam doživio, vrištao sam od zadovoljstva. Bilo je bolje od jebanja. Osjećao sam njenu picu kako se steže i opušta i činilo mi se kao da se pomiče ali nije. Nije mi trebalo mnogo. Odjednom sam ga izvukao i polio je vrućom spermom.
Poslije toga provodio sam sa Marijom sve svoje slobodno vrijeme i uvijek me je iznenadila nekom novom vještinom.

 
..je nalik na pijanog seljaka: dignemo li ga u sedlo na jednoj strani, izvrnut će se na drugoj....
 

 
..bi otvoriti prodavaonicu užasa....
("nada" kao prvi, "ljubav", "glupost", "beskrupuloznost", "idiotizam" ...)
 

Ovdje sam ljubav sahranio svoju -
U ovo more plavo i prozirno,
Gdje školjke leže. Ona sada mirno
Počiva na dnu... U tihu pokoju

Granama svojim ljube je i grle
Korali rudi... Njezin se grob svagda
Preliva sjajem čistoga smaragda,
I šumi glasom čežnje neumrle.

Gle zraci jutra kako njojzi rone!
I svaki dršće, prodire i tone,
I rasipa se kô rubin, kô duga...

Dok ovdje gori, više njena groba,
Trepti i kruži bono, svako doba,
Sam jedan crni leptir - moja tuga.
Aleksa Šantić (1868 - 1924)

ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali imenom Annabel Lee; 
S tek jednom je živjela mišlju: Da voli, i da se volimo mi

Bio sam dijete i bila je dijete - U carstvu kraj mora to bi -
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni

I to je razlog što jednom davno - U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni, meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba, - Ni upola sretni ko mi-
Da! To je razlog (kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee

Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee

Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage, - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
Edgar Allan Poe (1809-1849)

Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.
Želim li uopće Vesnu? Ili moram samo ispuniti neku zadaću što sam je samome sebi zadao? Do vraga, a tako me uhvatilo dok sam je gledao kako hoda ispred mene. Mogao bih se zavući k njoj, možda se razigram, o, ovaj me bedasti klin još nikada nije izdao. Taj posao ipak znamo.
Nešto me odbija. Ali ne higijena ili nešto slično. Između sebe i Vesne osjećam zid, hladan, odbojan, i ne srušim li taj zid, bit ću sutra zlovoljan, pobijeđen, osjećat ću se kao da me iskoristila za svoje zadovoljenje nakon dobre večere, i ne pitajući se tko sam ja uopće, što je u meni: sada se moram svesrdno brinuti o njoj, moram se pobrinuti - kako umijem i znam - da ne bude gladna, da ne bude žedna, da joj bude udobno, no, uza sve to valja još nakraju staviti dlačice na dlačice, tik-tak, tik-tak tuk tuk, daj poljubac, mačkice; moja, moja, laku noć. Jer sve je to ljepše negoli surovo reći: daj već jednom, ta što čekaš? Gruba je i jednostavna, ali lijepo premazana lakom naše civilizacije. Nakon večere posve me je nedvosmisleno nekoliko puta zgrabila za stegno i stisnula. Još ovo: neću li je povaliti, izlažem se opasnosti da bude uvrijeđena; najmanje što će misliti jest to da sam impotentan ili čak homoseksualac; ta zna ona kako je privlačna, neodoljiva, najveće požude vrijedna. Kako li je samo sjedila na kolima - tako da joj se baš dobro vidjelo pod suknju, ni previše, ni premalo. Anton joj je bio strašno mrzak - on jedini nije htio pogledati u namješteni mamac; Vesnina naivna duša ne zna da je Anton točno znao zašto Vesna pokazuje bedra, i odupro joj se.
Naslonio sam se odostrag, na nju, i podvukao ruku pod gunj, noge u čarapama, otkopčao joj sponu na pojasu za čarape. "Je li ti već bolje!" upita me naizgled zabrinuto. Pomagala mi je otkopčavati čarape, vukli smo ih nadolje, imala je glatku, toplu kožu, napeto meso, bogami, ako nije bilo bolje nego što sam očekivao. Gaćice dolje. Do sto đavola, to su prava bedra i guzovi, naprosto je tresnulo u me i bijah posve izmijenjen, sav uznemiren, čak su me podilazili žmarci po leđima, što mi se događa samo u iščekivanju velikog užitka. Povukao samo dolje i hlače i gaće i bacio ih prema zidu tako da štogod ne ispadne iz džepova. Staro iskustvo. Ako se muškarac ne zna naglo, gotovo u hipu osloboditi hlača, situacija se odjednom može grdno zamrsiti. Upravo je sa zanimanjem pogledala u moje krilo i nekako prebrzo posegnula za udom, tako da sam usput osjetio njezine nokte. Imala je ugodno mekane dlačice i vlažne usne, te malo unazad pomaknut prorez. Tako, a sad još grudi. Skinuh joj preko glave pulover i bluzu, ispod tankog kombinea zatalasale su se bujne grudi, dva čvrsta brežuljka, svaki veličine jednog većeg dlana. Htjede skinuti još kombine, ali je uhvatih za ruku.
Ova je prozračna ljubičasta svila tako pristajala uz zlatnosmeđastu kožu. Osim toga pomalo se bojim potpune golotinje: imam predobre oči, što li? Ne, ne, postoji još nešto: potpuna golotinja nije nikada tako naga kao malo prekrivena golotinja, koja može štošta obećavati. Iz potpune golotinje nema više nikakva puta - samo natrag u pokrivanje. Osim toga Istočnjaci su u pravu kad nas uče: ne valja se prebrzo združiti, niti se prenagliti, a ni prekinuti odmah; u igru valja ući polako, stupnjevati brzinu nizanja doživljaja, doseći vrhunac i opet lijepo polako izvesti završnu igru. U pravu su, kažem - ali se toga vrlo često ne pridržavam, jer su mi važnije druge, možda dublje stvari. Biti svjestan toga što tražiš, što zapravo želiš od ove ili one ženske osobe - to je najteže. Nitko na svijetu ne živi spolnim životom bez stanovite maske. Već i sama taktika i strategija zbližavanja iziskuju veliko pretvaranje. A onda stid. Zatim navike i stil doba. Po nepojmljivosti, kakve sve mogućnosti uopće postoje. Netko ima u postelji hidroelektranu, a njemu ne treba ništa doli gutljaj vode. Osim toga imamo (većinom nesvjesno) svatko svoj uzor - kojega tražimo na cijelom erotičnom putu, nastojimo se obmanuti, prepuštamo se mašti, mrsimo svoje uspomene; varamo partnere i sebe. Odnosi dviju duševnosti snažno djeluju na tjelesne odnose - i običan spolni čin može postati vrlo zamršen.
Milovao sam joj udove, svoje sam dlanove navikavao na nju, a ona se navikavala na njih. Ljutilo me što me tako čvrsto drži za ptića kao da se boji da joj ne pobjegne. "Nježnije", rekoh joj. Naglo je popustila, prenaglo; vidio sam da je poslušna i nesigurna u sebe. Lice joj je poprimilo onaj lijepi rasplodni izraz, kada oči postaju pomalo pijane, mutne, pune dubinskog žara, kada usnice nabreknu i blago se poviju kao u muci a iza usana zablistaju zubi, koji bi grizli, obrazi se u bljedoći čine crveni, a duž nosa se spuštaju dvije crte, kao od umora, kada se kosa zamrsi na osobiti način, kada osoba izgubi crte svoje fotografije i poprimi praizraz neudate žene koja čeka... Gledala je u me kao da me ne vidi, a ja sam osjetio kako uranjam u izraz njezina lica, kako počinjem zaboravljati tko je, odakle je poznajem, kako me plijeni njezin čar, kako me opija, kako se posve protiv svoje volje počinjem u nju zaljubljivati... i kako me elektrizira miris njezine puti i njezina spola... samo još djelić trenutka i klonut ću... sagnut ću se... pasti na nju... dogodit će se.
"Pokaži mi gdje su te tukli", rekoh. Začudila se, kao da sam je probudio iz sna. Pomislio sam već da je sve to izmislila. Okrenula se na bok i pokazala mi guzicu. Doista su se od gore do dolje vidjeli tragovi udaraca, nekakve tamne i svijetle pjege u duginim bojama, od modričaste do žute. Pomilovah je. Dlanovi više nisu osjećali kobasice. "Klekni. Podigni se na sve četiri", rekoh, pomažući joj da se propne na koljena. "Ali zašto?", htjede znati. "Ne ispituj." - "Spava li stari?" "Spava." Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.
Stanovito vrijeme uopće nisam bio prisutan, ali ona je bila - dozvolila je i mene u sadašnjost, u ovdašnjost, ovamo na jednu seljačku peć u nepoznatoj kući.
- Kad bi ti znao kako si mi se činio čudnim bićem! Nikada nisam ni pomislila da ćeš se zanimati za mene... imala sam, dapače, osjećaj da sam ti mrska...
Osjetio sam da bih mogao još jednom, bude li šutjela. Pokušao sam. Uzdisala je i nježno me ljubila po licu i uho.Zatim me iznenadila pitanjem koje nisam očekivao, a najmanje ovoga trenutka: - Kako se zoveš? Stvarno. Uopće ne zna kako se zovem. Ali to je sada nemoguće reći. Ja sam znao kako se zove, ali je valjda još nikada nisam pozvao imenom. Odviše mi je bilo mrsko vječno Mislovo oslovljavanje s Vesna amo Vesna tamo.
Nisam joj, dakle, odgovorio. Nastavila je pričati.
- Joj, kako se dobro osjećam... dobro mi je, dragi...
- Prestani s tim neslanim šalama - prekinuh je - pričaj radije o tome što jest, ako već moraš pričati. Hajde, kaži, što radimo!
- Ljubimo se - odgovorila je začas, činilo mi se da će slomiti jezik tim nepriličnim glagolom.
Polako sam je primorao da kaže kako po naški, prostački kažemo tim stvarima. "Da li te to nadražuje?" upita me. "Ne, ali ne podnosim slatko kreveljenje. "Rekla je da sam pomalo surov. A ona voli lijepe riječi o lijepim stvarima. I ponovno se prepustila užitku, stala je miješati svoj i moj stil, situacija je postala smiješna. "Ojoj, kako si dobar, dragi... gurni kurvi... kako mi to lijepo radiš... gurni fukifukac moj zlatni... ta uopće ne znam kako se zoveš... zar mi nokte guraš u guzicu... nisam ni mislila da ti je stalo do mene..."Zatim smo spavali poput puhova. Grlila me i posve tiho hrkala.Bližilo se već jutro kad se probudih s tvrdim, i odmah nasrnuh na nju. Ne znam je li se uopće probudila, stopili smo se u šapat, uzdisaje i dahtanje.
Starac je jednako nepomično ležao, svjetiljka je gorjela prigušenim žiškom, samo je u prozoru iza zavjesa, nešto svjetlucalo - nadolazeći dan.
Okrenuh se od nje i slobodan usnuh bez snova.Ujutro sam bio već umiven i odjeven kad se Vesna probudila.Gledala me smiješeći se, odjenula se ispod gunja, a ja sam sjeo za veliki javorov stol i uzeo u ruke stari Narodni kalendar.Starac je živo gledao ispod pokrivača.
Vesna je sišla s peći, prišla mi i poljubila me u obraz, a onda izašla iz sobe. Jedva što je zatvorila za sobom vrata, starac je ispružio ruku ispod pokrivača i mahnuo mi da priđem bliže. "Dođite ovamo!", rekao je poluglasno, suzdržavajući smijeh. Priđoh mu. Tako je šaptao da sam se morao sagnuti nada nj.
- Tako se još nisam zabavljao - govorio je smijući se.
- Ja sam sve vidio, znate... ali to njoj ne trebate reći... Marijo, pomoćnice Božja, čega sve ima na ovome svijetu... znate li da ja cijelog života nisam znao kako se to radi... i žena i ja smo uvijek u mraku... bila su to takva vremena...
Od smijeha više nije mogao govoriti.
Kad smo odlazili, starac mi je ponovno mahnuo rukom, opet sam mu prišao, sagnuo se nada nj i saslušao njegovo šaptanje:- Znajte da ću sada lakše umrijeti...
Bio je neobično ozbiljan.

Listen to your heart

I know there's something in the wake of your smile.
I get a notion from the look in your eyes, yea
You've built a love but that love falls apart.
Your little piece of heaven turns too dark.

Listen to your heart when he's calling for you.
Listen to your heart there's nothing else you can do.
I don't know where you're going and I don't know why,
but listen to your heart before you tell him goodbye.

Sometimes you wonder if this fight is worthwhile.
The precious moments are all lost in the tide, yea.
They're swept away and nothing is what is seems,
the feeling of belonging to your dreams.

And there are voices that want to be heard.
So much to mention but you can't find the words.

The scent of magic, the beauty that's been
when love was wilder than the wind.
Roxette

Dođe Ibrahim (Albanac) na granicu Kosovo/Srbija.
Srpski carinik ga pogleda i pita: "Nešto za prijaviti?"
I: "Ne, nimam ništa!"
C: "Što imaš u gepeku?"
I:" Samo jedan kaljkuljator!"
C: Obiđe auto i kaže: "Otvori gepek!"
I: ga otvori i u prtljažniku zagleda carinik mitraljez.
C: "Pa kakav ti je to kaljkuljator, bre???"
I:" EEE, imam ja neke raćune da sredim!!"
 

Dođe djevojka na ispovijed...
- Jesi li zgriješila, kćeri? - upita pop.
- Jesam... oče.
- A što to.
- Ljubila sam se s dečkom.
- Čekaj, ljubila, ljubila... - pop lista po knjizi.
- Dva očenaša.
- Nije to sve... dala sam mu da me pipa...
- Pipanje, pipanje...
- Pet očenaša.
- Nije ni to sve, dirala sam mu ga.
- Dirala ga, dirala ga, čekaj...
- Deset očenaša.
- Nije ni to još sve... pušila sam mu ga.
- Pušila, pušila, čekaj... - pop ne može naći i pita kolegu s druge strane - Fra Ante, koliko smo dali onoj našoj za pušenje?
Fra Ante odgovara:
- Pa 50 eura, ko uvijek!
 

 
.. ili ludosti....
(ma sve jedno, imamo sreću da možemo živjeti u dva razdoblja i biti svjedoci dobrog ili lošega u tom vremenu....)