volim te!

netko moj, osjećam, uskoro će umrijeti...
netko moj, znam, uskoro će se roditi!

(nije crnjak, neg traženje utjehe, prihvaćanje, pokušaj razumijevanja... )

 
'u porazu budi sam, a i bit ćeš, htijo-nehtijo.. pobjedu podijeli!'
Ma, nije.. al tak je! Ja, dijelil bi...:-)
 
Dišem! Dobro je. Konačno...
Ma, nije, al bit će...coming soon... Sun is coming... sine!
:-)

..otpuhujem, vlastoručno smotane pljugice... volim svojih ruku djelo! a volem i ono svoje što i ne volem...sve je, manjeviše, na svom mjestu, taman za disat, pjevušit, milovat, osmjehivat se...

...ima u pekingu... to je činjenica, i ne može se zanijekati...

'želim živjeti sa tatom' je činjenica... konačno su ju uvidjeli, čuli... danas

'There are six BILLION people in the world
More or less
and it makes me feel quite small
But you're the one I love the most of all'

...pametni se maknu...

'...ustani, jutro je, novi dan počinje...pusti da poljupcem oči ti umijem...jer moja ljubav samo s tobom postoji, i nema nikog da mi tebe zamijeni...kreni i ne brini, cvijete moj najdraži, svijetom ponesi svoj osmijeh blag, iskreni...sve što sam stvarao jednom će nestati, a što je vrijedilo s tobom će živjeti...da li znaš da svaku tvoju suzu teško upijam, kao sol, i svaku tvoju sreću svojom osjećam, sine moj...'(hr)

...kao otok, osjećam da sam... usred oceana... i, kao da sam tvoj posjed, neki prekomorski teritorij tvoj... na kojem, usred prašume, stoji visoko uzdignut, heh, jarbol... ili vulkan neki... gdje vijori zastava sa tvojim imenom...

Obiđi me, navrati... možda preseliš svoje prijestolje ovdje... kraljice!

ja: 'ti si moje!'
ti: 'a jel? a što to, točno...?'
ja: 'svo...sve...sva!'
....
opet ja: 'no, kaj!? ..šutiš, pi***!'
....
...monolog: 'mh!'

...tvoje grudi i bedra... naša još nerođena djeca... zarit ću zube u tvoje rame, kada uzmeš sjeme moje...
dom!!
...tako mi, draga znaj, mirišeš ti...

...doviknuh joj. Podigla je pogled, vej ap haj...Kada me ugledala, osmjehnem se i zapjevam joj nešto... nešto kao: http://www.youtube.com/watch?v=Pe5p1BXNCQM ...a možda i ne voli baš tu pjesmu...

Gledam ove svoje ruke, svašta su činile... i noge, koje su me posvuda vodile...i tijelo svoje, grlim ga...tada, skužim kako mi se uzdiže duša...i poželim uzeti sve! ...sada, ovaj tren, u ovom jebenom životu... jer, shvatim kak sam sam, i kako je ovo samo posuđeno vrijeme... a drugima ću pripadati... tek kad umrem...
 
Neću si zamjerati previše... do jednom... do tada, 'oću sve!

Drži se, dovraga, podalje od mene, oldtimer! Čuješ!?

...a sve više vjerujem tom starcu, napukla glasa, kada kaže:

ozlijedio sam se danas,
da vidim dali još osjećam,
usredotočio sam se na bol,
ono jedino stvarno...

Ali, rekao je još i to da:

...oštrica je napravila rupu,
jedan poznati osjećaj,
pokušala tako ubiti sve druge,
ali ja se, ipak, sjećam svega!


Da, bol je nedjeljiva... može izazvati suosjećanje, ali fizička patnja je osobna... i tu si sam!
I, još uvijek ne trebam bol da bih znao dali....

(bdv, volim te, neak nadrealno, zato... između ostaloga...)

...bit će rana jesen, sumrak, autom ćemo se voziti ravnicom, pustim cestama pored polja kukuruza, taman dozrelih... gdje uočimo svjetlosmeđe brčiće, maznut ćemo dva – tri klipa! ...zatim ćemo skrenuti onim putem bez ceste, do uzvisine sa usamljenim stablom... tama je već, ugasit ću motor, farove ostavit upaljene, radio će svirati... založit ću vatru za kukuruz, a ti... zaplesat ćeš ispred onih svjetala, koja meni tuku u oči... i neću ti vidjeti lice, samo tamnu siluetu kako se njiše i uvija, podiže ruke u zrak, zabacuje kosu... a svirat će sophie b.hawkins – damn, I wish I was your...

...svezali su te...
...a ja sam usnuo da sam tvoj heroj...
...i želim... želim ti biti ljubavnik,
i ljuljuškati te nježno, sve do svitanja...
...i činiti stvari koje će ti olakšati patnju,
prepusti se, oslobodi, i nećeš se osjetiti postiđena...

basovi na level stočetr'es'pet, da se čuju bubnjevi...

http://www.youtube.com/watch?v=wFCE5AVuLe8

phon, maloprije..
'tata, jel mogu do grada, nać se sa curama, a poslije sa N u kino? ..dođem zadnjim busom...'
'hu'z'd'fak N?'
'moj dečko...'
'?? ...odi'

...nekaj mi upalo u oko, zasuzilo mi...

...svi mi priželjkujemo, tražimo, čekamo i nadamo se 'duši'... e, i to, nekak', može biti na stand by...
Ali, tijelo!?
Ono 'oće i ište – sad!
Ta, živo je...