All Your Base

Ej, to pa to, zmeraj nas uče
a pri tem tako kislo se drže
če pa vesel in pogumen si
boš mladost živel
daleč od skrbi.

Življenje je blažno resna stvar
kaže ti roge, nam pa to ni mar
Vsak naj živi kakor ve in zna
to ga izuči, v tem je čar sveta

Saj včasih res morda neslani smo
ker ne vemo kaj bi s soljo
a vendar naj nam ne zamerijo
če mačka v žaklju mi ne sprejmemo

Prav smešni so ko nam pravijo
saj življenje ni kakor se nam zdi
Očala naj vsem nam kupijo
morda skoz nje svet pameten bo spet

Saj včasih...

Življenje gre svojo večno pot
polno je laži, polno raznih zmot
Ker pa nekoč mladi so bili
naj nam dovole da sedaj smo mi

Saj včasih...

(disklejmer)Sljedeća pjesma u pisanoj formi nema toliko veliku magnitudu i izražajnost koliko to ima dok se kazuje.

Tipična uvodna pjesma za noć poezije.

Noć

Noć............
Daleko..............
.......................
.......................
horizont......
.......noć
.............noć.......
.................................
...... noć!

(ovdje dolazi pljesak)

Hvala!

O gumbu starog drvosječe (slijepog)

Šapka, tapka usred mraka
Kratka papka, brka tanka
Vedra čela,
debelog kapka

Dimnjačar hoda,
kraj drva bez goda
I poslu svome se poda,
a nit ne zna kakva čega ga zgoda.

Drvosječa vrli,
sa sjekirom korača
svom snagom hrli
pa zamahne oruđem - poput mača

Hodao dimnjačar više nije
A drvosječa slijepi ko da se smije
I pomisli tiho dok boli ga zub:
"aj bar se više neću morat držat za gumb"

O ulici bajnoj

Zvonimirovo sjajna,
Zvonimirovo bajna
Zvonimirovo suncem sjajnim okupana

Ulico snova
Ulico iz priče
Što svijetliš krajem ovim
Gdje svak tebi kliče.

Zvonimirovo, Zvonimirovo
Zvonimirovo, oj ulico
oj ptico, oj Zvonimirovo,
oj srećo, oj veselju
oj svjetlu, oj hmelju
oj asfaltu, oj zelju
oj, oj...
oj, oj oj
oj

Ti što sjajem svojim
srca naša diraš
Oj gospo, damo,
ti asfaltom svojim sviraš

I pjevaš nježno,
poput slavuja malog
I igraš se rječju,
k'o sâm Zvonimir Balog.

Eto! (xexe)

tu bi kontinjud...

Sony je patentirao novu tehnologiju koja bi trebala omogućiti da se informacije o osjećajima direktno šalju do mozga...

http://www.bug.hr/vijesti/index.asp?id=63129

Ne'š ti osjeta. Baš me zanima kakve će vijesti biti za jedno 10-ak godina. Transplantacija svijesti u stroj s windozama? :/

Ali upravo primijetih da imam ni više ni manje do 13 otvorenih prozora i 13 tabova u foxu... :/

Izuzetna, golema količina
infracrvenog, teškog zračenja.
Mokri udovi gorješe -
nezaustavljivo.

Na vatru sam stavljao još.
Vrućina je bila neizdrživa,
oganj sve veći
i veći.

Čelo je peklo jako
i ruke i noge, bez kapi znoja.
Bez perspiracije,
bez daha.

Ni dima nije bilo.
Plamen je snažno konzumirao sve.
Užareni pepeo.
Hladna zemlja.

Sunday Morning
brings the dawn in
It's just a restless feeling
by my side

Early dawning
Sunday morning
It's just the wasted years
so close behind

Watch out, the world's behind you
there's always someone around you
Who will call
it's nothing at all

Sunday morning
and I'm falling
I've got a feeling
I don't want to know

Early dawning
Sunday morning
It's all the streets you crossed
not so long ago

Watch out, the world's behind you
there's always someone around you
Who will call
it's nothing at all

Niko neče z menom iči da koncert Nike Špilje. :(
A slobodna mjesta se tope. Idem solo... Screw you...

I hope you're sitting comfortably
I saved you the best seat in the house
Right up in the front row
The stars have been torn down
The moon is locked away
And the land is banked in frozen snow

What's the date today
Is it gonna rain
Can I leave here now before the show

Who's that other band
Just another one night stand
They can't sing and play as well as us

Just a week ago we were in Texas
Tomorrow night we play the Albert Hall
I'm sorry there's no time to talk to you right now
We're the biggest, the loudest, hairiest group of all

We cut a record once
it sold a lot in France
Now we're getting tired of the game

In and out of towns
satisfying crowds
Pillheads and the rest who come to hear

But things were fine when we made the money roll
Living off the fat of every land
Slept with girls who couldn't read or write too well
We're the biggest, the loudest, hairiest group of all

Then the bubble broke
we thought it was a joke
We could make a come back any day
We knew that we were right
the band was out of sight
The music's getting better all the time

But the crowds got smaller every place we played
And the clubs got dirtier as well
When the music stopped it was quite plain to see
The biggest, loudest, hairiest group of all

Yeah, the biggest, the loudest, hairiest group of all
Yes, the biggest, the loudest, the hairiest group of all

Za sve koji ne znaju:

JA IMAM ČUDAN SMISAO ZA HUMOR!!!

i zato sam izop(a)čen i imam (više od) 35 (godina)

Zašto? ZAŠTO?... ZATO ŠTO SAM DRUGAČIJI!!


xexe

Danas sam imao najbolju volju da igram ulogu promatrača. Svesti interakciju s okolinom na minimum. Naravno da je sama ta ideja, kao ideja, a priori osuđena na propast, a kamoli tek njena realizacija. A najgore od svega je što se ideja rodila prilikom vožnje tramvajem.

Grčevito sam se borio da se ne nađem nikome na putu, kako se oni kojima se nađem ne bi sklanjali, što bi omelo moj plan igranja uloge promatrača. Čak mi je i išlo. Nisam iznenada izlijetao pred jureći tramvaj, nisam agresivno ostvarivao svoje pješačko pravo prelaska preko zebre na kolniku punom jurećih vozila, nisam pjevao, nisam galamio, nisam vrckavo skakutao okolo, nisam se skidao gol i, sve u svemu, nisam radio ništa što bi se moglo okarakterizirati kao čudno. Sve dok.... ehhh...

Sve dok me brutalno ne optužiše da imam preko 35 godina. (??)

A lijepo mi je išlo, to igranje promatrača mislim, kao nekog energetskog bića u posjeti Zemlji, koje se ne može načuditi određenim stvarima koje tî koje promatra uzimaju zdravo za gotovo. Sve do tog trenutka. A sve one dane kada ne želim igrat promatrača, promatrač se nametne sam po sebi...

Žice još nisu metnute, budući da je to procedura, proces, ritual, obred, koji traje minimalno 1 dan, a počinje ranim buđenjem zore. (moš si mislit)xexe

Ijope su prve dvije posrebreni čelik, a ne pobrončani... ahhh...

Primjećujem određenu, povećanu dozu čudnosti danas, u nedostatku bolje riječi. Ne mogu je definirati niti objasniti, ali osjećam je. Čini se da ta nedefinirana čudnost zahvaća samo one koji koriste ovaj sajt, budući da istu nisam uspio detektirati kod normalnih ljudi, dakle - onih koji ne borave ovdje.

Znači, uobičajeno svaljivanje 'krivnje' na vrijeme, vremenske prilike i slično otpada. Zaključak bi bio da ovaj sajt ima ulogu u kreiranju tog čudnog kolektivnog podsvjesnog, što god 'čudno' značilo.

Ili kako Benchleyev zakon distinkcije kaže. Na svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji dijele ljude na dvije vrste ljudi i oni koji to ne čine.

Hmnndahmm. hmmm.. mh..mrmlj

(uz posebnu zahvalu cic_i_krep bez koje ne bi bilo ovog nadasve uzbudljivog serijala :))

Pada mrak. Ali baš pada. Ne u smislu da se smračuje ili tak nešt. Dakle, pada mrak. Ono, isto kao što pada i kiša, samo što je u ovom slučaju mrak. Gdje smo ono stali. Aha! Pada mrak. Hodam cestom i mrak pada. A neka osoba mi dolazi u susret. Nemam pojma tko je i što je, ali nekako imam hunch da smo izašli istovremeno i da je to zapravo prvi izlazak...

Ahhh, koji bed. Baš je večeras morala obući ovu bijelu jaknu. Ni po čemu se nije dalo naslutiti da će padati mrak. Nema tog Persila koji će sad oprati ove crne fleke. A i Mirko će se ljutiti jer joj je on poklonio tu jaknu. No dobro, pa nije to namjerno učinila!!!! Hm, možda će u kemijskoj čistionici uspjeti srediti stvar. Mirko. Slagala mu je da ima dogovor s frendicom. Valjda neće naići, rekao je da će ostati doma.

Slušao je vremensku prognozu na malom detektorskom FM radiju kojeg je složio u kućnoj radinosti. Iz sićušne sive slušalice koja se jedva održavala na njegovom uhu, kroz šum je dopirao slabašan isprekidani glas koji je govorio nešto kao da to što su dani sada nešto duži nego prije, ne znači da su mrakovi prestali padati. Ali, budući da nikad nije vjerovao onome što se priča na radiju, odlučio je sam provjeriti izjavu spikera i uvjeriti se u to da i danas mrak stvarno pada.

Baš joj je odgovaralo lagano šetati po gradu, bez obzira na mrakopad, bez obzira na zamračenu jaknu, bez obzira na mračnjave cipele.... Nije ni čudno što nema puno prolaznika. Hm. Vidi ovog frajera što dolazi iz suprotnog smjera. Kojeg vraga nonstop čačka po uhu??? Ah, to je garant jedan od onih koji zbog toga ima dugi nokat na malom prstu.

Ovo padanje mraka se već lagano pretvorilo u pljusak. Uvjerio se da je vrag stvarno odnio šalu. Više nikad neću kupovat ove jeftine golublje-sive slušalice iz chipoteke za 5 kn, promrmljao je sebi u bradu, tražeći slušalicu koja mu se nekim čudom zagubila u uhu. Toliko ga je isfrustrirala ta slušalica da više nije ni gledao kamo hoda, a i ovaj mrakopljusak je dosegao već prilični intenzitet. Uspio je isčeprkati slušalicu iz uha i snažnim zamahom bacio je vražju stvar što dalje od sebe u smjeru suprotnom od njegovog hoda i dalje ne gledavši kamo hoda. U tom trenutku osjetio je frontalni udarac, što ga je malčice šokiralo, ali opet ne toliko da ne bi mogao pomisliti: "Pa tko sad hoda ulicom po ovakvom mrakopljusku?"

Frajer joj se približava. Još uvijek čačka po uhu. Niti ne gleda kuda hoda. Baš da vidi da li će skužiti da će udarit u nju ako se ne pomakne koji decimetar lijevo ili desno. Još uvijek ne gleda. Počelo ju je zabavljati. Baš se namjerno neće
maknuti. Izgledao joj je malo iznerviran. Hm, nokat mu nije dovoljno dugačak?????

(nastavak pročitajte u jednom od sljedećih izdanja Flageoleta (olitiga prirodnog harmonika))