All Your Base

U utorak kupujem žice.....

Driving in my car, smoking my cigar,
The only time I'm happy's when I play my guitar.


A onda jahtu.....

Singing in my yacht, what a lot I got,
Happiness is something that just cannot be bought.


I kaj dalje?

I've been in and I'm out, I've been up and down,
I don't want to go until I've been all around.

What's it all about, anyone in doubt,
I don't want to go until I've found it all out.


Ahhhhhhh, u stvari.....

I wish that I was born a thousand years ago
I wish that I'd sailed the darkened seas
On a great big clipper ship
Going from this land here to that
In a sailor's suit and cap

Uvijek postoji još jedan bug!

O Lord, please don't burn us.
Don't grill or toast Your flock.
Don't put us on the barbecue
Or simmer us in stock.
Don't braise or bake or boil us
Or stir-fry us in a wok.
Oh, please don't lightly poach us
Or baste us with hot fat.
Don't fricassee or roast us
Or boil us in a vat,
And please don't stick Thy servants, Lord,
In a Rotissomat.

:))

...niš se ne dogodi...

Vjerovali ili ne, al istina je...

(nisam plagijator i ne služim se prljavim trikovima korištenja nekoć davno predloženih naslova :))

When it's summer in siam
And the moon is full of rainbows
When it's summer in siam
And we go through many changes
When it's summer in siam
Then all I really know
Is that I truly am
In the summer in siam

Tu se nekakvo proljeće spominje, pa reko', valjda je ovo prikladno (i btw, *znam* o čemu se radi u ovoj pjesmi, taman da ne netko i u pol noći stepe :))

Volim te kad pričaš
U svom ovom ludilu
Slutnja gubi priliku
Ogoljela do kostiju

Postaje stvarnost
Zaboravljena bol
Ne zelim da te odvlačim
Daleko

Riječi poput bajke
Smiruju čamotinju
ne brini netko pamti
Svaki tren u godini

Sve veze, šetnje razgovor
A ti još razmisljaš, vjeruj mi

Gledaj moju malu
Kako ide niz ulicu
Primjećuješ li boju
Na njenom obrazu

Danas je prvi dan u proljeću
I ona uživa kao da je posljednji

A da bar trenutno radim nešto pred tim kompjuterom. (you're going to reap just what you saw)

BTW, pa dobro jel taj Gobac ima ijednu pjesmu koju je baš on napisal, bez pomoći nekih određenih ljudi čije prezime počinje s R, a završava s D? :)
(ja ih bar samo prepisujem, al ih ne umotavam u (ne)originalni, jelte, wrapper... :))))

A u pizdu materinu kaj sam duhovit. :))

Harry was a rich young man
who would become a priest
He dug up his dear father
who was recently deceased

He did it with tarot cards
and a mystically attuned mind
And shortly there
and after he did find

Jeanie was a spoiled young brat
she thought she knew it all
She smoked mentholated cigarettes
and she had sex in the hall

But she was not my kind
or even of my sign
The kind of animal
that I would be about

Wow-wow-wow, you keep hangin' round me
and I'm not so glad you found me
You're still doing things that I gave up years ago
Oh-wow-wow-wow, you keep hangin' round me
and I'm not so glad you found me
You're still doing things that I gave up years ago
alright now
ah-huh-huh

Kathy was a bit surreal
she painted all her toes
And on her face she wore dentures
clamped tightly to her nose

And when she finally spoke
her twang her glasses broke
And no one else could smoke
while she was in the room

Hark, the herald angels sang
and reached out for a phone
And plucking it with a knife in hand
dialed long distance home

But it was all too much
sprinkling angel dust
To AT and T
who didn't wish you well

Oh, but you keep hangin' round me
and I'm not so glad you found me
You're still doing things that I gave up years ago
Ho-ho-ho-ho, you keep hangin' round me
and I'm not so glad you found me
You're still doing things that I gave up years ago

Hangin' round
hangin' round, that's all you're doing baby
Hangin' round
hangin' round, ooohhh
Hangin' round
hangin' round
hangin' round

Tam je valjda sad toplije neg tu:

I hear the drums echoing tonight
But she hears only whispers of some quiet conversation
She's coming in twelve-thirty flight
Her moonlit wings reflect the stars that guide me towards
salvation
I stopped an old man along the way
Hoping to find some old forgotten words or ancient melodies
He turned to me as if to say: "Hurry boy, it's waiting there for
you"

It's gonna take a lot to drag me away from you
There's nothing that a hundred men or more could ever do
I bless some rains down in Africa
Gonna take some time to do the things we never had

The wild dogs cry out in the night
As they grow restless longing for some solitary company
I know that I must do what's right
Sure as Kilimanjaro rises like Olympus above the Serengeti
I seek to cure what's deep inside, frightened of this thing that
I've become

...jel struktura direktorija na hard disku nešto govori o (ne)organiziranosti individue koja je tu strukturu kreirala?

I kak najbezbolnije zbrisat višestruke mp3-eve. :/

Ulovila me proljetna manija pospremanja, doduše samo digitalnog, al i to je početak. :)

Goodnight ladies
ladies goodnight
It's time to say
goodbye, let me tell you now

Now all night long
you've been drinking your tequila
But now you've sucked
your lemon peel dry, so why not get high high high
And goodnight ladies
ladies goodnight

Goodnight ladies
ah, ladies goodnight
It's time to say
goodbye

Ah, we've been together
for the longest time
But now it's time to get high
come on, let's get high high high
And goodnight ladies
ladies goodnight

Oh, I'm still missing my other half
oh, it must be something I did in the past
Don't it just make you wanna laugh
it's a lonely Saturday night

Oh, nobody calls me on the telephone
I put another record on my stereo
But I'm still singing a song of you
it's a lonely Saturday night

Now if I was an actor
or a dancer who was glamorous
then you know an amorous life would soon be mine
But now the tinsel light of starbreak
is all that's left to applaud my heartbreak
and at eleven o'clock I watch the network news

Oh wow wow, something tells me that you're really gone
you said we could be friends but that's not what I want
Ah anyway, my TV dinner's almost done
it's a lonely Saturday night
I mean to tell you, it's a lonely Saturday night
One more word, it's a lonely Saturday night

Ako živite blizu nekog grada, al opet dovoljno daleko da se ne bi baš moglo reć da ste u gradu i blizu vam je šuma i dvojite bi li biciklom išli u grad ili obnovili neke stare reminiscencije i otišli se provest kroz dotičnu šumu, odaberite drugo.

Šuma kao šuma. Niš posebno. Sam kaj je? Budući da je bilo dosta snijega prije ovog topljikavog vremena, logično je da taj snijeg nemre sam tak isparit, već se prvo mora pretvorit u tekućinu, olitiga vodu. A kad se pretvori u tekućinu olitiga vodu, onda to znači da je podloga po kojoj se vozite mokra, odnosno blatnjava.

Ovo ne bi bio problem kada bi bili svjesni činjenice da na biciklu uopće nemate blatobrana, da se vrlo lako može dogoditi da lanac preskoči prilikom šaltanja brzina, što vrlo lako može rezultirat padom s istog i da poslije tog izleta morate ići u dućan kupiti salatu.

Da, znam ono da kad vam crna mačka pretrči preko puta kojim hodate. Onda ide ono pljuvanje i kajtijaznam već. Al ne znam kaj znači kad se vozite kroz šumu, i preko blatnjavog puta s kojim se borite biciklom bez blatobrana skoro nagazite na nekakvu zelenu zmiju koja uopće nije izgledala tak strašno (al bar nije bilo bogomoljki, jazavaca, ježeva i ostalih stanovnika iz one (istinite) basne :)). ?

I da, sječa šume je uzela maha. Od zadnji puta, valjda je ostalo svega 50% ukupnog broja stabala koje vidjeh zadnji put.

Možda je to znak da je krajnje vrijeme da si napravim lobotomiju, al ovaj put kak spada? Kojot, ak čitaš slučajno, moš mi reć gdje ima za nabavit hrvatsko izdanje "uradi sam" štiva za lobotomiju, očito sam nekaj krivo prevel s ovog engleskog izdanja mojeg. TNX. :)

Smiles, I was taught never to smile
I was told the stylish smiles of buffoonery
chicanery and larceny abound

My mom said unless someone sticks you right in front of a camera
A smile is the last thing that you wanna do
Those smiles, those mirthless toothy smiles

Smiles, they all smile on TV
The quizmaster with his withered crones
the talkshow hosting movie stars
the politician licking feet

The mugger, the rapist, the arsonic lover
All smile out from the news, at one time or another
Those smiles, those garish sickly smiles

When I was young my mother said to me:
"Never, ever, let anyone see that you're happy"

Smiles, never, ever let them see you smile
they'll always put you down
With those smiles, never, ever let them see you smile
they'll always put you down
With your smiles, never, ever let them see you smile
don't you know they'll make you go

Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo ...

Već pol sata buljim u ovaj okvir za upisivanje teksta. (sad idem stisnut jedno od "Spremi" ili "Odustani", ali na slijepo i istovremeno pitajući se koliko to stiskanje ima smisla)

Bilo je nekak veselo večeras ovdje. Ali sad sam nekak blue. I nemrem spavat. Zakaj to? A bogamu :), nisam mislio da ću ikad pisat *ovakav* log.

1) Prepoznati emocije.
2) Artikulirati emocije.

OK. Da. Mislim da mi prvo ide. Da. Prvo mi ide. Al drugo... Ehhh... Možda na komadu papira, unutar nekih glupih pjesama koje nitko ne čita.

Na fliperima je postojao jedan "fičer" koji je prekinuo vezu između onih dvaju gumba po kojima se nabija i samih flipera kada bi ga okinuo neki vanjski triger, čime je postalo sasvim izvjesno da je samo pitanje vremena kada će se kuglica otkotrljati izvan igre i igra biti prekinuta. Taj zgodni "fičer" se zvao TILT. Mehanički tilt je to bio i, u skladu s time, imao je mehanički triger. To je vjerojatno bilo ugrađeno kako bi se igrače prisililo da ne nabijaju po aparatu, kako bi mu se produžio vijek trajanja, i kao takvom mi je sasvim jasna njegova svrha, pa i smisao postojanja.

No, osim ovih mehaničkih, postoje i druge vrste tiltova, za koje baš i ne uviđam neku svrhovitost i smisao. Recimo taj emocionalni tilt mi je prvi na redu za odstrel. E taj mi nikad nije bio jasan.

Priča ide ovako.

Long time ago, in a galaxy far, far away. Bio jednom (ne počinju li baš sve priče sa "bio jednom" ili "bila jednom" ili "bili jednom"; ah nevermind, op.aut.).

Dakle, bio jednom jedan Netko (zamislimo da postoji čovjek koji se zove Netko, ono, kao Srećko, Mirko... da, kužite). I Netko se iz puke zajebancije jednom prijavio na jedan sajt. Zanimalo ga je kako sajt funkcionira, budući da je pročitao hvalospjeve o njegovoj tehničkoj izvedbi u nekom nerdy, geeky, uglavnom, kompjutorskom časopisu. Dio sajta su bili i blogovi. Razveselio se kad je vidio tu mogućnost. Ali nije to bila obična sreća, budući da mu taj oblik ljudske aktivnosti nikad nije bio u potpunosti jasan. U tome je vidio mogućnost da i on shvati tu neobjašnjivu pojavnost bolesne ljudske mašte, infiltrirajući se među ostale, no možda ne na tako suptilan i transparentan način, ne na način dostojan jednog agenta CIA-e, KGB-a ili Jamesa Bonda samog, pa ni Sherlocka. A kako ćeš se bolje infiltrirati među njih, nego da napišeš bla(o)gopljuvajući blog potaknut trenutnim stanjem na blogovskom "bulletin boardu". Ni reakcije nisu izostale i...

...tako je počelo.

Jedan komentar na taj njegov blog ga je opet ispunio nekakvom veselošću. Bila je to Ona (zamislimo sad na trenutak da postoji žena koja se zove Ona, kao što, primjerice, postoje imena poput Ivana, Ivona... da, mislim da ne treba neko posebno objašnjenje). I stupiše oni tako u kontakt. I pričaše, tipkaše oni tako do dugo, dugo u noć. A Netko ko Netko (paranoidalni pasji skot), u početku uopće ne vjerovaše da je Ona baš Ona, već da je on žrtva nekakve vraški dobro izgrađene uvrnute psine, budući da je bilo previše nekih čudnih podudarnosti u toj komunikaciji. Ni Ona ispočetka ne vjerovaše (koji mi je vrag sad došel s ovim arhaičnim glagolskim oblicima %9, op. aut.) da je Netko zaista Netko već da je i ona žrtva nekakve vraški dobro izgrađene uvrnute psine. I tako, uglavnom, na početku nitko ne vjerovaše ništa (uz kratke pauze vjerovanja). No, nešto kasnije se ispostavilo da se ipak ne radi o nekakvoj vraški dobro izgrađenoj uvrnutoj psini.

Nakon te spoznaje, no, to da se ipak ne radi o nekakvoj vraški dobro izgrađenoj uvrnutoj psini, Netko je osjetio nekakav izvjesni emocionalni angažman. Komunikacija preko žice, u digitalnom obliku, je funkcionirala začuđujuće dobro, nikad prije mu vrijeme nije tako brzo prolazilo niti su mu riječi tako lako tekle iz prstiju, dok su istovremeno s tolikom lakoćom, brzinom i snagom njene riječi s monitora udarale u njegov um, upličući se duboko u samo tkanje njegovog bića (nisam valjda i ovo pokupio od nekud?, op.aut.). Možda nije uopće bila bitna semantika, koliko neki drugi, njemu tada neobjašnjivi aspekt.

Kasnije su se našli u realnom svijetu, onako kako su se svi normalni ljudi prije ove masovne digitalizacije svega i svačega nalazili i upoznavali. (netko je rekao nešto kao, "još malo pa će i gitare dolaziti na disketi", ali to je bilo davno - oh koji nepovezani i promašeni pokušaj duhovitosti, op.aut.). Bila je ne suviše hladna i pomalo vlažnjikava zimska noć, nekakva strka i galama na glavnom trgu. Sva sreća da je mjesto susreta bilo izvan te galame, no i tamo je bilo ljudi koji su sumanuto jurili nekamo, a on je tu masu raščlanjivao, ne gledajući u masu, već u ljude, što je vrlo neobična pojava za njega. Glava mu je bila okrenuta prema najdaljem vidljivom kraju ulice i nervozno je cupkao na na mjestu, smišljajući pritom neku vraški dobru šalu i šeredski i samodopadno se cerivši sebi u brk.

Došla je iz neočekivanog smjera. Nije ju vidio kad ga je energičnim, veselim, a opet sasvim nježnim udarcem lupila po desnoj ruci. Da ga sad negdje nađete i pitate, vjerojatno bi vam rekao da još i dan danas to osjeća. Uz svo ono razlučivanje mase i konvertiranje iste u ljude, taj udarac ga je na čas prenulo u normalan, budni modus operandi, sve dok ju napokon nije ugledao. Tada mu se mozak ispraznio (šteta za malo prije izmišljenu vraški dobru šalu, ako ništa drugo). "Bok!", rekla je, a on je promumljao nešto na jeziku kojeg ni sam nije razumio, a pitanje je bi li taj jezik razumjela i najbolja i najuvježbanija babilonska ribica ili bi uginula pokušavajući

prevesti. Otišli su negdje na toplo. Netko se ovog trenutka osjećao jako dobro, iako su mu sve iole značajne mentalne funkcije sasvim otupile. Dakle, TILT. A vrijeme je opet jako žurilo. On je pokušavao vratiti bar dio svojih mentalnih sposobnosti, ali to za rezultat imalo produkciju nekakvih kvazi-šala pošaličnog tipa i idiotskog cereka. Upijao je svaku njezinu riječ s glupom nevjericom da je to stvarno. A vrijeme, onako užurbano, nije čekalo na nemoguću misiju povrata njegovih mentalnih funkcija. Tako je odjednom došao trenutak kada su morali krenuti. Pozdravili su se.

Na putu do kuće su mu ponovno polako oživljavali obamrli dijelovi moždane kore. Nije imao pojma što se to dogodilo. Nije baš običaj da baš tako lako zatilta. Takve stvari se jednostavno nisu događale prije, bar ne u tolikom opsegu. Nakon kvazi-prospavane noći vratio se u normalu, bar mentalno, no nešto je ipak bilo drugačije. Htio ju je ponovno vidjeti. Ne zbog nekih svojih istraživačkih sklonosti, već samo iz razloga što ju je htio vidjeti, toliko jednostavno, a što mu je pak bilo sasvim neshvatljivo. Komunikacija između njih se ponovno nastavila putem blagodati visoke digitalne tehnologije i zastarjelih bakrenih parica konvencionalne telefonije. Pokušavao joj je objasniti ono što je tada nazvao emocionalni angažman (a kajjaznam, valjda mu se fond riječi još nije vratio pa nije mogel zmislit nekaj bolje, op.aut.), i sad opet na pragu tilta, a bili su u digitalnom obličju, zabogamiloga.

I.... zatiltao je - digitalno. Kasniji susreti naših dvoje aktera, junaka (opet promašeni pokušaj duhovitosti, op.aut.) naše sage rezultirali su sličnim ponašanjem našeg subjekta - g. Netkog. On je uspio je pronaći uzrok, triger tog tilta (iako ja osobno mislim da ga je uvijek i znao, op.aut), ali svrhu ili smisao nikad nije pronašao.

Zapravo, niti ja ne mogu shvatiti smisao i svrhu te vrste tiltanja, iako se iz početka loga jasno vidi da kužim ove tiltove povezane s fliperom. Pokušao sam pronaći Netkoga, da ga pitam je li pronašao, eksperimentalno dokazao ili izvršio znanstvenu ekspertizu takve vrste tilta, ali nisam ga uspio pronaći. Tko zna gdje je sad.

Sve u svemu, čudna, jako čudna je biljka taj Netko, to mu priznam.

Ma idiot!

(this is andy warhole and it’s take one, take one)
It’s, it’s warhol actually
(what did I say)
Whole, it’s whole as in wholes
(andy warhol)
Wah, andy war hol, andy war hol (he)
Like whole hub
He
Ha
Are you ready
(yeah)
Ha ha ha ha ha ha

Like to take a cement fix
Be a standing cinema
Dress my friends up just for show
See them as they really are
Put a peephole in my brain
Two new pence to have a go
I’d like to be a gallery
Put you all inside my show

Andy warhol looks a scream
Hang him on my wall
Andy warhol, silver screen
Can’t tell them apart at all

Andy walking, andy tired
Andy take a little snooze
Tie him up when he’s fast asleep
Send him on a pleasant cruise (hm hm hm)
When he wakes up on the sea
He sure to think of me and you
He’ll think about paint and he’ll think about glue
What a jolly boring thing to do

Andy warhol looks a scream
Hang him on my wall
Andy warhol, silver screen
Can’t tell them apart at all

Andy warhol looks a scream
Hang him on my wall
Andy warhol, silver screen
Can’t tell them apart at all