Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Ljetno popodne na terasi lokalne birtije. Upeklo, rođo, upeklo.
Sladoletar u nekom kršu od automobila, sa boom boxevima povezanim na paktreger na krovu. Trešti Narodni.
Gledam kapi na boci piva kako se kondenziraju i spuštaju dolje.
Transkript razgovora:
-Rođo: "Sad si na godišnjem?"
-Ja: "Aha"
-Ja: "Čuo sam da se ženiš uskoro"
-Rođo: "Aha"
-Ja: "Zaglavio, a?"
-Rođo: "Jok, dobrovoljno"
-Ja: "Dobio si ju na Đoleta?"
Rođo se samo nasmijao.Lik je skinuo onu Balaševu filozofiju panonskog poluprobisvjeta i prilagodio ju sebi. Imao je uspjeha s tim do sada. Samo što se svaki put zaljubio do ušiju.
"Mi imamo isto prezime" reče mi sinoć klinjo koji je stajao na drugom kraju šanka, dok sam čekao da se skupi EkipaZaUbijanjeVremena. "Znam", rekoh, "zadnji put kada sam te vidio bio si metar i žilet, heh". "Pitao me neki lik na upisu u srednju tko ti je Coyote". "Suncetikalajisano!" pomislim, vrijeme izgleda nekako ubrzava protok. Kako to nisam skužio do sada? Heh...
 
-Rođo: "Jel' nisi rekao da ćeš ujutro otići u XXXXXXX"
-Ja: "Aha"
 
"Mañana, rođo", izgovorim to 'nako u sebi, "mañana"...i još više se zavalim u onu pletenu stolicu.
 

 
Sjedim, duvanim na ćupriji (za one koji se nisu rodili u Slavoniji, ćuprija je kolni krilaz prema kući, obično preko kanala, mdaj, čitali ste Ivu...a?)
Cvrčci i žabe...žabe i cvrčci...
Sjedim 'nako po turski i gledam negdje u daljinu...opuštam se...
Mislim da bi Matoš prodao dušu i lijevo jaje za ovo, samo da bi napisao "Nocturno"...
Ali, nema veze...
Cvrčci i žabe...žabe i cvrčci...
Bah...

Svašta ti padne na pamet dok putuješ. Naročito ako putovanje traje 5 sati.Prvo, zamislim liniju. Svima je poznata, ajd, obični pravac. Uz njega zamislim krivulju...Ovako:
 
 
U čemu je fora sa linijom i onom krivuljom pored?...hm...linija izgleda smirujuće, poznato, lako je odrediti dimenzije, dok ono pored izgleda slobodnije, životnije (iako su obje jednake duljine po x osi). Ajd.
Idemo se sada igrati evolucije...u čega bi mogla evoluirati linija? Prvo što mi pada na pamet je trokut, ali on je klaustrofobičan, nešto kao stanovi u potkrovlju. Idemo zato dodati još jednu stranicu i stvoriti kvadrat.
 
 
Krivulja je evoluirala u ono, iako je mogla i u puno drugačiji oblik (da, Word je loš editor za crtanje)...ali radi usporedbe, neka na neki način podsjeća na deformirani kvadrat.Idem sada reći da su oni oblici gore osobnost. Zapravo, dvije vrste osobnosti...onaj organizirani tip i onaj slobodniji.Sada ću nabaciti neke pojmove:
 
OK, svakodnevni pojmovi, svima poznati. Na onim mjestima gdje su upitnici zamisli neki svoj.Sada treba pokušati nagurati pojmove u one oblike gore u odnosu koji odgovara ovisno o nama. Neke treba smanjiti, a neke povećati ovisno u omjeru koji odgovara kako si zamišljamo život. To se može čekićem, pajserom ili pumpom za bicikl. Izbor alata je opcionalan.U kvadrat nije neki problem natrpati odabrano. Hladan je, proračunat i iskoristiti će logiku da strpa odabrane stvari na njihova mjesta. Dok ovaj drugi traži malo više računanja i kompromisa. Nekada i teških.Koji lik vam više odgovara? Hm?
Ako je kvadrat, čestitam, vi ste osoba koja koristi logiku, organizirani, stabilni, pouzdani, štedljivi, ma pravi stup društva i dobar drug. I dosadni za umrijeti. Nemate puno prijatelja. A i oni koji vas znaju, zovu vas samo na sprovode, jer im inače samo rastjerujete goste.
Ako je ono drugo, radi se o slobodoumnoj osobi, živahnoj, ravna se po intuiciji. Zbog loše poslaganih prioriteta često dolazi do kašnjenja i odgađanja nekih stvari, što uzrokuje frustraciju i bijes kod druge strane. Štuca li vam se često?
(Nda, prima li koji loš časopis honorarce za ovakve trash-psihološke baljezgarije? Hm? Ako treba, mogu i sastavit kviz sa onim abece odgovorima. Hm?)
(i, da, nije mi se dalo raditi interaktivni applet u kojem bi se ovo moglo slagati, ako je netko dovoljno lud da to radi, nek isprinta ovo i uzme škare i ljepilo...garantirana zabava za cijelu obitelj! Nema, boja, na ovom RGB monitoru fali R, pa je sve plavo-zeleno-sivo. ...Koristite i bojice...za sve od 7 do 77!)

 
 
Izgleda da sam jedini čovjek u Zagrebu koji nije znao da šestica privremeno ne vozi ISPRED kolodvora. Nda, zakasnijo.
Na kolodvoru neka baba žica 6 kuna, kao za kartu do Varaždina. Heh, ajd...da bar kaže..."čuj, ono...imaš koju kunu, fali mi za pivo/konjak/štoliveć", onda dajem lovu. Ak' je za pivo, nema problema. Nemoj mi muljati, bitno je priznati si da si ovisnik, onda tek dobiješ inspiraciju i kreativnost za originalnije načine žicanja.
Eh, kad sam već kod ovisnosti, prije nekih 3 godine sam zaključio da spadam u skupinu ovisnika. O Mreži. Svaki put kada nemam pristup na bilo kakav link više od 24 sata, ruke mi se počinju tresti, trza mi desni kut gornje usne i počinjem pjevati hitove Škore il' Tonsona.
Eto, da se ovakve stvari ne bi događale - čuj...imaš kunu?
(nda, idem provjeriti koja su mjesta u Osijeku i okolici "kul" i "in" za izlaženje.)
 

malo romantike...
Ovo veče je baš kao stvoreno za to...
 
Ah wanna tell ya 'bout a girl
You know, she lives in room 29
Why... Why... that's the one right up top a mine
Ah start to cry, Ah start to cry
 
 
O Ah hear her walkin'
Walkin' barefoot cross the floor-boards
All thru this lonesome night
Ah hear her crying too.
Hot-tears come splashin on down
Leaking thru the cracks,
Down upon my face, Ah catch'em in my mouth!
Ah catch'em in my mouth!
Ah catch'em in my mouth!
Walk'n'cry Walk'n'cry-y!!!
 
 
From her to eternity!
From her to eternity!
From her to eternity!
 
 
Ah read her diary on her sheets
Scrutinizin' every lil bit of dirt
Tore out a page'n'stufft it inside my shirt
Fled outa the window,
And shinning it down the vine
Outa her night-mare, and back into mine
Mine! O Mine!
 
 
 
From her to eternity!
From her to eternity!
From her to eternity!
Cry! Cry! CRY!
 
 
She's wearing them bloo-stockens, ah bet!
and standin' like this with my ear to the ceiling
Listen, Ah know it must sound absurd
but Ah can hear the most melancholy sound
Ah ever heard!
Walk'n'cry! Kneel'n'cry-y!
 
 
From her to eternity!
From her to eternity!
 
 
O tell me why? O tell me why?
Oh Why? Why? Why?
O tell me why and don't tell me a lie!
Why the ceiling still shakes? Shakes! Shakes! Shakes!
Why the fixtures turn to serpents and snakes?
 
 
This desire to possess her is a wound
and its naggin at me like a shrew
but, Ah know, that to possess her
Is, therefore, not to desire her.
 
 
O o o then ya know, that lil girl would just have to go!
Go! Go-o-o! From her to eternity!
 
From her to eternity!

 "Who's that hanging from the gallow tree
 His eyes are hollow but he looks like me
 Who's that swinging from the gallow tree
 Up jumped the Devil and took my soul from me..."

 
Prijatelj.
Uz tebe je kada ti je najteže.
Kada ti se čini da ti sve lađe tonu.
Kada ti je dan tmuran.
Suze ti naviru na oči.
I onaj čudni osjećaj u stomaku.
 
 
 
(sve je relativno, reče jednom onaj čupavi starac) ;)
/me sada sluša: \Train in Vain (Stand by Me).mp3

The Dante's Inferno Test has banished you to the Third Level of Hell!
Here is how you matched up against all the levels:
Level | Score
Purgatory | Very Low
Level 1 - Limbo | Very Low
Level 2 | Very High
Level 3 | Very High
Level 4 | Very High
Level 5 | Very High
Level 6 - The City of Dis | Low
Level 7 | Very High
Level 8- the Malebolge | Very High
Level 9 - Cocytus | Moderate
Level descriptions: http://www.4degreez.com/misc/dante-inferno-information.html
Take the test: http://www.4degreez.com/misc/dante-inferno-test.mv

 
Iliti kako se izvući pred godišnji...Bitan je stav! (da, to govore svi moderni vudu vračevi i prodavači mumbo jumbo filozofija) I to ne bilo koji, nego onaj "Ju tolkin tu mi?!" zajedno sa pripadnim pogledom iz Taksista (mdaj, svi su to probali bar jednom napraviti ispred ogledala, nije to neka sramota). To odbije one manje uporne.Za one malo upornije, potrebno je više truda, tu do izražaja dolazi kreativnost (dobro, to se može nazvati i laganje, 'ajd) "Mdaj, pretovarili su me s poslom, ne stignem to sada, umoran sam, nisam se naspavao već x dana (ubaciti broj po volji), a idem i na godišnji tad-i-tad"Obično tada ustuknu, jer si nešto kao Pomazan, Blagoslovljen. Ideš na Godišnji, oslobođen si svih jada i tereta čemernog nam života.
Za smuljati šefove, eh...tu već dolazi do problema...hm...kako se izvući a da ne ispadneš LijenoĐubre...tu se treba igrati psihologa, a bome nekada i psihijatra. Stres je riječ u čestom opticaju ovih dana, a i dobro zvuči...koristiti često...ono..."mdaj, nisam stigao pozavršavati ni ovo do sada, pod stresom sam, mislim da imam gastritis (tu se može izvući doza suosjećanja, jer nadređeni/a već ima čir). Ako ste u dobrim odnosima, povremeno spomenuti i hemoroide (obično nakon toga više nema pitanja). Igrati još prljavije na suosjećajnost, ako ima ženu i djecu, izmisli obitelj koju ne viđe bar 7-8 mjeseci. Izbjegavati uvlačenje, ipak treba držati do sebe.
Ako ništa od toga ne pali...hm...uvijek se možeš šetati okolo sa dobro uvježbanim luđačkim pogledom i svima ispričati o novom fetišu prema hladnom i vatrenom oružju...i nabrojati imena svojih omiljenih sjekira. Onaj psihotični smijeh uvijek dobro dođe.
Eto, želim svima ugodno spavanje na poslu pred godišnji!
/me sada sluša: \Nick Cave & The Bad Seeds - City of Refuge.mp3
"...In the days of madness
    My brother, my sister
    When you're dragged toward the Hell-mouth
    You will beg at the end
    But there ain't gonna be one, friend
    For the grave will spew you out
    It will spew you out!..."
(nda, preporučuje se i citiranje ovakvih pjesama)

 
3
 
 
/me sada sluša: \The Who - Magic bus.mp3
 

 
Netko pametan reče da je prozor u svijet, netko također pametan reče da informira. Zanima me na kojim su drogama bili oni što su to rekli (ijab' to, ijab' to)
'ajd, zbog glupog razvoja događaja, sjedio sam par sati i buljio u kutiju (duga priča). Ovi oko mene se smiju...hm...nije mi jasno zašto...pa čujem "E, napokon nešto dobro"...fak, nisam valjda opet zaspao, pa propustio...Na teveju neki likovi trče o prostorijama i glume osoblje neke tamo klinike. Ajd.Dobro, stvar je u meni, znam. A i scenarist je garant ostao bez droge, pa je nabrzinu sklepao neke dijaloge (ma, imam lika bosanca, tu ne mo'š fulat!), bacio ga na stol, ćopio honorar i nestao na par dana.Dobro, ajd, nije bilo toliko loše. Bar sam vidio nešto poznato...onu facu koju ima svirač-tezgaroš u pet ujutro, kada mu je već dosta svega i razmišlja o jutarnjoj lozi kod Đurđe koja otvara birtiju za nepunih sat vremena...ehh...Ali, nakon svega, sa kauča sam ustao sretan, jer znam!
Da, sada ZNAM!!!
Nakon tridesetšestog ponavljanja znam što je najbolje za perilicu posuđa (koju nemam), znam s čim moram tretirati rublje da bi bilo mekano k'o proljetni povjetarac na svježe pokošenoj livadi (ako ga ne ubije ova poluispravna vešmašina), znam koji je uložak il' tampon najbolji (Alo! WTF?!?!?!?! Alo, saberi se!)Potaknut tim novim saznanjima, odlučio sam otići u haračenje po najbližoj trgovini...A, onda razočaranje...hm...kasno je, a sada tamo unutra ne mogu bez pajsera.
Netko pametan reče da potrošačko društvo...

Kada plaća još nije stigla, a stanarina i režije se plaćaju.
Bah.
Razgovor je uvijek isti:
-"'ajmo izračunat' kol'ko imamo režija"...
-"'ajmo"
Onaj kalkulator iz windoza kaže svoje, a onda se CimerBr.1 samo uhvati za glavu i kaže "majkumu". (eh, da, usput, traži se novi CimerBr.2, da se smanje režije i da se ovaj više ne hvata toliko za glavu, postaje kronično, ostaju mu već tragovi. Iako osobno mislim da je to samo ćelavost u razvoju.)
Onda krene priča
-"'ajmo smanjit troškove!"
-"'ajmo"...
-"a da ukinemo kablovsku"
-"može"
-"i uzmemo onaj jeftiniji/slabiji paket za pristup na Net"
-"e, ne'š!" pomislim u sebi..."'ajmo odjavit' telefon, svejedno vučem     mob'tele za sobom cijelo vrijeme."
-"ma, ne bi ja, treba..."
I tu stane priča, izbaci se keš na stol i ode platiti harač.Kraj rasprave (do sredine idućeg mjeseca...hehe...)
/me sada sluša: \Incoming\The Sonics - Psycho.mp3

 
Bavljenje detaljima uvlači te u njihov sitni svijet i više ne možeš sagledati kompletnu sliku.
Raširi perspektivu (ponavljaj to do besvijesti...nda, mantra).
Ništa, ali ništa na ovom svijetu nije linearno.
/me sada sluša: \Incoming\Fugazi - Waiting Room.mp3
 
"...I am a patient boy   
    I wait, I wait, I wait, I wait   
    My time is water down a drain..."

 
Večernje smirenje...poluprazna boca piva i nova cigareta u pepeljari. Zadovoljan kilometražom i ispunjenim planovima.
Čekam onu blaženu prazninu prije samog spavanja...tu je negdje.Kao i pomrčina...nemam obranu od nje (nda, stari Kinezi su vjerovali da je pomrčina sunca zapravo veliki zmaj koji je, eto, odlučio progutati sunce, pa su ga gađali strelicama. Navodno su uspijevali, jer se nakon toga sunce ponovo pojavljivalo), puštam samo da prođe. Ispratiš ju kao tramvaj koji ne prolazi kroz tvoj kvart.
Natpisi u glavi vrište "Untitled!" "Untitled!"...imenuj stvari da bi ih (pre)poznavao.
Pustiti ću vodu da protiče, zavući se u rukavac, zastati malo. Razmisliti.