Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Rano jutro, 6 sati, čekam pajdu da naiđe s traktorom, pa da odemo do pilane (duga, duga priča). Proklinjem u sebi sve bogove i vragove, jer sam prestao pušiti (kud baš sada?!?!?!).Ovog nema, pa nema, pa nema...(stoka se garant zapila negdje sinoć).
TetaŠtoČistiBirtijuUjutro otključava birtiju, a onih par likova što je stajalo ispred slijede ju k'o pačići mamu.OK, raspored snaga je slijedeći: Šank drži lik sa konjakom, drži ga često, sumnjamo već dulje vrijeme da mu je to jedna od životnih funkcija...ono...ak' je Milas mogao čuvati državni pečat, tako ovaj može čuvati i šank da se ne oruši. Prvi konjak mu je problematičan, naime, koordinacija ruka-usta ujutro zna biti problematična.
Separe drži lik koji pije pivo. OK, oduvijek sam se divio takvim ljudima...ono, čovječe, 6 ujutro je i ti udaraš po pivu?! Pa što imaš umjesto želuca? Traktorsku gumu?Dva "loza" lika, oni se ne zadržavaju dugo, to je takav tip ljudi...ono...pravi đanki, ali onaj koji si to još nije priznao...brzi šut i brzi odlazak na posao.Lik "čaj sa rumom" u kutu...šuti, lista svježe uhvaćene novine...ovi "pravovjerni" ga naravno zajebavaju.Držim separe do prozora, pijem onu kavu, ona pije mene...i proklinjem sve po spisku.
Zašto prozivka? Heh...ovo gore je stalna ekipa koja se okuplja u to doba dana. Ako želiš saznati što se događa u bližoj i daljoj okolici, samo navratiš u birtiju u 6 ujutro. Friški tračevi! Najnovije vijesti! Teorije zavjere!
Evo ga, ide ovaj, suncemukalajisano...odo' radit.Al', prije toga u trgovinu, po pol' kile kruha...i onda vječita dvojba...ah...salama podriguša...ili ona sa bodljikavom žicom...avaj!
Hm, hm...

Prvih tjedan dana je najgore. Organizam se čisti, kemija se mijenja, nervoza je stalno tu. Tu je i onaj glupi "sindrom parnih dana". Heh, prvi dan si još u filmu da se odvikavaš, pa te to drži...a onda dođe drugi dan, kada se probudiš ujutro, odeš na kavu i kažeš si "Mdaj, zapali jednu". Treći dan si...ono..."high", jer je prošlo već tri dana, pa onda dođe četvrti (opet kriza)...itd...
Prva greška koju možeš učiniti je naći nadomjestak za cigarete (obično neke grickalice). Učene glave raznih psihologa kažu da je to "oralna gratifikacija", odnosno, kada smo kao klinci plakali, dobili bi sisu u usta i to bi bilo to. OK, to je gomila gluposti, može se i bez grickalica (iako bi kakav par grudi sada dobro došao :D), samo si treba posložiti par stvari u glavi i prije nego što se pomisli o prestajanju. I svaki put kada te stegne u stomaku i podsjeti da trebaš zapaliti...samo kažeš "Jok!".
Kada prođe taj prvi tjedan, najgora je želja koja se povremeno javi. Pukne me onaj blagi miris duhana ako netko puši na par metara od mene...ako sam u prostoriji sa gomilom pušača, čak mi onda i smeta dim...bah...ali taj miris kada ti prođe kroz nosnice...i onda se opet podsjetiš..."Jok!"Zadnji put sam izdržao dva mjeseca, prije toga oko dvije i pol godine...bah...
 
Juče sam svečano poduvanijo zadnju na ćupriji, burazu uručio ostatak kutije...i sada laganini čekam Dan 2...heh...
 
/me sada sluša: \Nick Cave & The Bad Seeds\B Sides & Rarities\Opium Tea.mp3

ne zajebajem. Ne znam svirat, loše pjevam, (bas) gitaru sam prodao, a pojačalo sam posudio nekome.
Ajmo osnovat bend majkumu!

Birtija je bila prazna, pred zatvaranje, pa sredina tjedna je.Standardna ekipa na kraju šanka, standardna ekipa u separeu.Konobarica je brisala stolove i micala pepeljare, znači, fajrunat.U birtiju je uletio Rale, došao do šanka, na faci mu se vidjelo da nešto ne štima. Rale je lik u kasnim pedesetim, on je 'nako pjesnički rečeno "bećar". Na normalnom jeziku to znači "cuger".
Konobarica ga je pogledala i rekla "Pivo?". On je rastreseno odvratio "Jok, lozu, duplu." Tu ga je cijela birtija (čitaj 7 prisutnih) čudno pogledala. Obično bi u ovo doba išao iz druge smjene i redovito usput stao na pivo. Heh, nešto kao onaj Old Faithfull u Yellowstoneu.
Trgnuo je ono iz dva puta i naručio još jednu, običnu.Malo je šutio, izvadio kutiju cigareta iz i kopao po džepovima tražeći upaljač. Užicao je moj...i onda je krenula priča.
"Vraćam se maloprije biciklom s posla i uđem u selo. Opet nema ulične rasvjete, sunce im njijovo komunističko. Tamo kod groblja vidim nešto zasvijetli u zraku, i poletile neke iskre. Prvo sam mislio da je krijesnica, al nije. Onda je nešto počelo vrištat i lomit po onom šumarku. Ja ti kažem, to nije vrištalo k'o čovjek."Lik iz separea je viknuo " 'ajd Rale ne seri!"Rale se okrenuo prema njemu "Bolje idi vidi tko ti praši ženu dok si ti  ovdje" Ovaj je ušutio.
Nastavi on priču "Al nije to prvi put, vidio sam ja puno čudnih stvari tamo. Je. Pričao je meni moj deda kada se jednom vraćao..."
Tu sam uključio autopilota koji je klimao mojom glavom i govorio "Da, da" i odlutao.
Iduću nedjelju na kraju mise, među darovateljima love za župu prošlog tjedna, pročitano je "Jedna osoba, 1500 kuna". Rale je pokušao očistiti savjest radi onih otrova koje je pomarisao iz skladišta u firmi. Jebi ga, male su plaće...To mu je bilo prvi put nakon deset godina da je ušao u crkvu (ili kako to jednom reče, "ne idem tamo od kada su one komunjare počele dolazit").
Naletim poslije na jednog lika
 -"Đe's, nismo se vidjeli sto godina!"
-"Ma, daj, tjedan dana. Što si se ošiš'o?"
-"Ma, išli duvat onaj prošli tjedan."
-"Iza pekare?"
-"Ma, jok, tamo se nekih dvoje balilo, pa otišli na nogomet, tamo isto neko bio...i gledam kud ćemo...na groblje...hehe...Nije bila baš neka, Otiš'o ja pišat, a onaj idiot od kuma mi bacio čik na glavu. Uletilo mi u kosu, počelo cvrčat, ja vrištim i mlatim se po glavi, a ovih dvoje idiota mi se smije. Sutra se otišo ošišat, a i bolje je ovako, lakše je prat...hehe..."
E, Rale, Rale...

"Ovim putem želimo vas obavijestiti kako je vaš oglas "E, vako.", kojeg ste poslali na www.iskrica.com stranicama unutar rubrike Oglasnik, obrisan budući da njegov sadržaj nije sukladan pravilima ponašanja i Uvjetima korištenja stranica www.iskrica.com."
Nda. Ajd, pak nije fora da tamo otvoreno, te direktno kažem da nešto kupujem. Mislim da ću morati malo preformulirati oglas.
A da izgleda 'vako?
"Ljubiteljice vručeg telefnskog seksa. Pošalji bon na broj tajitaj. Diskrecija zajamćena.
P.S. Usput, kupujem gusle"
Hm?

 'vako, kupujem gusle. Stvarno, ne zajebajem se.
'ko ima za prodati, nek' se javi.

Slažeš taj mozaik, ono, svaki dan. Pa se trudiš, pa ide, pa ne ide, jer je neki komad zagubljen u tvom neredu. Pa se malo živciraš, pa ti je sve OK jer to napokon poprima neki smislen oblik. Onda sve porušiš, pa malo buljiš u prazno. Pa počneš iznova.
Na onim kutijama sa police bar se vidi predložak. Ovako ne znaš da li slažeš neko umjetničko djelo ili žvrljotinu sa zida malog Ivice iz trećeg be.
I što je najsmješnije, najvjerojatnije nećeš vidjeti/doživjeti rezultat.

 
Joza je šljaker, građevinac.
Joza je danas dobio plaću.
Joza je otišao u birtiju.
Joza je bio ljut i naručio pivo.
Joza je naručio i drugo...i treće...
Joza je vikao "Neće on mene jebat' za moju plaću!"
Joza je naručio još jedno pivo.
Joza je vikao "Krvi ću mu se napit za one prekovremene!"
Joza je naručio još jedno pivo.
Joza je proveo cijelo jutro i popodne u birtiji.
Joza je vidio da je u birtiju ušla njegova žena, sa dvoje djece.
Joza je čuo "Ručak te čeka već sat vremena, djeca su gladna"
Joza je otišao za njom, šuteći, pognute glave.

Netko reče da život liči na pariju šaha.
Ne mislim baš tako, ta pretpostavka polazi od količine znanja potrebne da se povuče potez, spremnosti da se žrtvuje neka figura i puno upornosti. Sve je to potrebno da bi se na kraju izišlo kao pobjednik.
Ali, fora je u tome što na kraju ove igre nisi pobjednik.
Zapravo mi liči na fliper. Svi smo ga bar jednom zaigrali, jel? Kada staneš ispred, znaš da će ona loptica prije ili kasnije propasti kroz onu rupu dolje i partija će biti završena. Nije baš optimistična slika, jel?
Sada je stvar tvog znanja, vještine (refleksa) i puno sreće, koliko ćeš dugo biti u igri.
Ako si pregrub, najvjerojatnije ćeš aktivirati onaj sigurnosni mehanizam i komande će biti blokirane. Samo ćeš ispratiti kuglu pogledom, dok klizi prema dolje. Ako igraš premekano, nećeš imati dug rok trajanja.Ne smiješ gubiti živce, jer onda pada i koncentracija...i opet...igra je prekratka.
Što je onda cilj?
Pa, nakon svega, zavaliti se u stolicu i gledati sa osmjehom kako se netko nakon tebe znoji, trudi i pokušava srušiti tvoj "High score" ili ako baš puca na visoko, ući u "Hall of fame". Možda će uspjeti, možda i neće. Takav je život.
 
Prsti su razgibani i na mjestu, svjetla su upaljena, loptica je spremna.
 Let's kick some ass!

 
Imam dva vektora, zapravo jedan iskoristiv. A trebam četiri. Odakle da sada stvorim još TRI?!
 

 
zašto volim ljeto
-Volim ljeto, jer ne mogu spavati na jastuku, pa spavam bez. I budim se u nemogućim položajima. Više puta.
-Volim ljeto, jer sada okolo leti gomila komaraca. Kroz otvoren prozor, dok pokušavam spavati.
-Volim ljeto, jer komšijin mali ima talent za performance, pa mlati po nekim kantama prije 7 ujutro.
-Volim ljeto, jer onaj lik malo niže rano ujutro upali mješalicu za beton i 2x100W kaz'tofon...i Tonsona...i Škoru...i Bulića...pa kasnije i 'alida (ijednog idrugog).
-Volim ljeto, jer pojedeš sladoled na terasi, pa ti pajdo poslije toga kroz smijeh kaže kako se tu već njih 4-5 u zadnjih par dana otrovalo s ovim što sam upravo pojeo.
-Volim ljeto, jer je pao tlak vodovoda (rekoše remont?!), pa kombi-bojler neće grijati vodu. Nego moraš upaliti fen, staviti ga na hlađenje i držati na termostatu od centralnog, da ono čudo "misli" da treba grijati kuću, pa usput grije i vodu za tuširanje. Naravno, osoba koja drži fen misli da ima smisao za humor, pa ga povremeno ugasi. Pa se ugasi i bojler. Pa i meni topla voda.
-Volim ljeto, jer su svi prešli na "godišnji odmori" radno vrijeme. Ništa ne radi kada nešto trebaš.
-Volim ljeto, jer je sada tu gomila balkan-europejaca sa stranim tablicama i svi pokušavaju odglumiti scene iz svojih omiljenih filmova. Obično su to "Brzi i žestoki u jednosmjernoj" ili "Rambo u kafani 4"
-Volim ljeto, jer je sezona žetve, pa gomila traktorista cijeli dan i noć krivudavo defilira cestom. Iz kabine izlaze valjda samo da bi ubacili novu gajbu piva unutra.
-Volim ljeto, jer nakon svega, nakon što te izjedu komarci, nakon što se ne naspavaš i ide ti sve  na par organa, ali baš nakon svega, oko 10 te konačno probudi cigo sa tamićem i "LUUUBEEENIIICAAAAA" preko megafona
Nda, idem sada izolirkom zalijepiti fen na vješalicu, pa se idem otuširati.
Uživajte u godišnjem!

Ljudi zapravo nisu složena bića. Ono, kada pogledam malo iz kosa.
Slični su hrčcima, veselo trče u onom velikom kotaču.
I onda jednog dana kada se nađu izvan kaveza, umjesto da se osjećaju slobodno, počinju se ponašati kao ribe na suhom.

 
Niti jedna linija koda.
Razočaranje.

Oduvijek ga zanimalo ono crno u životu. Kada bi otac kupio novine, uvijek ih je prelistavao nakon njega, najprije tražeći crnu kroniku.
Radio je kao glavni i odgovorni smišljač onih loših reklamnih songova kojima nas svaki dan  maltretiraju sa radija. Čekala ga je svijetla budućnost u reklamama za TV.
No, to je bila samo lova, ono što ga je i dalje preokupiralo bilo je crnilo i smrt. Bio je autor većine pjesama lokalnog benda u usponu, ljubav-bol-žena-žila tematike, a taman pred izdavanjem je bila zbirka pjesama i kratkih priča "Ljubav, bol i smrt".
Probudilo ga je zvono na vratima, ono uporno, kada osoba s druge strane ne skida ruku. Otvorio je oči, pogledao na sat, "kvragu", promrsio mrzovoljno kroz zube "opet kasnim na posao".
Zvono i dalje nije htjelo umuknuti..."stižem, stižem!" promumljao je još pospano. Pogledao je kroz špijunku, sa druge strane je stajala Ona..."uu, jebote, koji komad"...pomisli on, "garant radi ankete". Otvorio je vrata i razvukao smajl širine Pacifika "Izvolite, uđite". Dugačka majica koju je navukao maloprije i bokserice ispod, loše su prikrivale jutarnju erekciju.
Nasmiješila se i ušla u stan. Zaključao je vrata i odmjerio ju nabrzinu, dok je ulazila u kuhinju. Nedefiniranih godina, ono, kasne dvadesete, rane tridesete, odjevena konzervativno, ali ipak izazovno. Klasika.
-"'ste za kavu?" otvorio je limenku i ugledao unutra       grudice nečega što je davno prije bila instant kava, a i nešto što je ličilo na komad žohara "nažalost, imam samo tursku" i posegnuo za vrećicom s mljevenom kavom.
Ona se opet nasmiješila...
- "Ne treba, svejedno žurim, samo da ovo brzo obavimo, pa idem  dalje..."
- "hm, čudno" vrtilo mu se po glavi "obično se ovi anketari i prodavači ne žure tol'ko"..."o čemu se radi?"...
- "Ukratko, ja sam Smrt i došla sam po Vas"
- "A?" izustio je, žlica mu je ispala iz ruke i napravila jedan glasan *klang* od rub  sudopera...i on složi onu "jebote, koja psihopatkinja!" facu
- "Vi ste Ivica?"
- "Da...?"
- "Nazvali ste se TheEdge, vrlo neoriginalno, moram priznati. Rođeni Ste prije 28 godina i 7 mjeseci. Sa 10 godina ste vidjeli kako vam bratić pogiba u prometnoj nesreći, nakon čega ste razvili sklonost prema temama - smrt, umiranje, raspadanje, bol." čitala je hladno iz fascikla koji  je držala u ruci. "Bavite se poezijom", pogledala ga u oči "moram priznati  lošom" i nastavila čitati u stilu suca koji čita presudu  "trenutno živite sami, niste u vezi, eventualno imate kratkotrajne afere sa nekom od obožavateljki Vaše loše poezije. I, da sinoć ste večerali paštetu za koju će se pokazati da je u nju slučajno zalutala određena količina teško toksičnih supstanci"
- "Ovo je neka loša šala!", bio je uzrujan i počeo tumarati po kuhinji
- "Nije, uvjeravam Vas da nije"
- "Onda je neka greška!!!"
- "Nije, nije, mi nikada ne griješimo"
- "Ali zašto, ZAŠTO???!!!"
- "Hm, ovo ću reći samo vama, u povjerenju...Dosadili Ste i Bogu i Vragu svojim lošim piskaranjem! A i nije to toliko strašno, ovaj trenutak Ste zamišljali i opisivali već stotinjak puta. Nije baš kako Ste zamišljali? Jel?" naceri se ona
- "Ali, ali, to nije fer!!!" tresao se i izmicao prema vratima.
- "Reći ću vam što nije fer. Nije fer davljenje ljudi dosadom, što ste skoro učinili s ovom knjigom. A naročito nije fer iritiranje nekoliko miliona ljudi i dovođenje na rub živaca debilnim pjesmicama sa radija, dok se nalaze usred prometne gužve." "'ajde, šta si se usr'o?" i  pruži mu ruku "idemo, čekaju nas, a i uskoro će mi pauza za ručak"