Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

A ono kada zagrizeš alu-foliju?

 
One pill makes you larger
And one pill makes you small
And the ones that mother gives you
Don't do anything at all
Go ask Alice
When she's ten feet tall
 
 
And if you go chasing rabbits
And you know you're going to fall
Tell 'em a hookah smoking caterpillar
Has given you the call
Call Alice
When she was just small
 
 
When men on the chessboard
Get up and tell you where to go
And you've just had some kind of mushroom
And your mind is moving low
Go ask Alice
I think she'll know
 
 
When logic and proportion
Have fallen sloppy dead
And the White Knight is talking backwards
And the Red Queen's "off with her head!"
Remember what the dormouse said:
"Feed your head
Feed your head
Feed your head"
 
/me sada sluša: \Jefferson Airplane - White Rabbit.mp3

Bilo bi u redu da već jednom sve to posložim. Zapravo, ima li smisla više odgađati? Neodlučnost na dulji rok zapravo postaje agonija.
Nešto od sadašnjih struktura će nestati, ali jebi ga, takav je život (nda, znam, otrcano do bola).
Will over & out.
/me sada sluša: \David Bowie - I'm Afraid Of Americans.mp3
 

 
Sve ideje na početku izgledaju dobre. Kasnije se dijele na "loše" i "katastrofalne".

Mislim, imati čvrste, nepromjenjive stavove prema svemu. Dođe to nekako s godinama. Prikupiš svakojakih iskustava, pa definiraš svoj odnos prema njima...i ostaviš tako. Postaneš nešto kao konstanta, svi znaju tvoje mišljenje o bilo čemu. Zapravo, hm, nešto si kao solidan mramorni spomenik. Ili skulptura?!
Heh, samo, problem kod spomenika je što im ptice seru po glavi.
/me sada sluša: \The White Stripes - Black Math.mp3

Polusatna rasprava o tome da li je Livno u Bosni ili Hercegovini. Zatupljujući razgovori za vrijeme vožnje, penzionersko natjecanje u stupnju invalidnosti i broju ozljeda na radu.
Ona tišina prije nego što se subjekt A sjeti nove teme i iznese ju subjektima B, C i D. Usput će se pozdraviti i rukovati sa subjektom E, jer se nisu vidjeli od sprovoda pokojne tetke.
Razgovor se rastače u gomilu nepovezanih glasova, svaki se vrti oko nekog svojeg pojma, stapaju se ponovo u buku.
Postavljam filter (kill -9 120805), ne želim da išta prođe pored.
/me sada sluša: \Dead Kennedys - Too Drunk To Fuck.mp3

Mislim da sam zalutao u pogrešnu smjenu.
;)
 
/me sada sluša: \Bloodhound Gang - Along Comes Mary.ogg

Mrzim varalice, džeparoše i prevarante bilo koje vrste. One likove što e-mailom dilaju reklame za Viagru i ostale tablete sreće. One što po novinama reklamiraju eliksire mladosti. Babe Vide i čika Radivoje što otklanjaju uroke i kazuju budućnost. Čitače dlana, karata, kave, graha, Narodnih novina. Samozvane proroke, vidioce i karizmatičare.
Mrzim i ljude koji to gutaju i pošalju poruku - prebaci na program tajitaj. Tamo čovjek priča s mrtvima. Socijalni inženjering i hladno čitanje, vještine lopova.
Gledaj i prenerazuj se.
Zabava za milione.
Pasi, stoko!
 
 
"And I thought I was mistaken
 And I thought I heard you speak
 Tell me how do I feel
 Tell me now how should I feel"
 
(Heh, proroče, reci, o čemu sada razmišljam)
 
/me sada sluša: \Marilyn Manson - Blue Monday (New Order Cover).mp3

Prvo sam se pronašao, da bih se ponovo izgubio, da bih se opet pronašao.
Zadnji put kada sam se izgubio, otišao sam u pustinju, tražio odgovor. Pustinja je samo rekla "Ti nikada nisi ni postojao".
I sada sam sretan.

Well, I'm a prisoner here, yes, but I'm also free
Cause I am what I am and what will be will be
I'm a prisoner here, yeah, but I'm also free
And I smile and I sip my opium tea.
3 minute. Bez šećera.
Vijci su zategnuti, lanac podmazan, idem nadoknaditi ovo vrijeme izležavanja.
Bilo je dovoljno.

(ovo dolje zamisliti da izgovaram stilom i brzinom Ivice Račana)
Ne spustiti rolete prije odlaska na godišnji je, priznajem, bila vrlo glupa odluka.
(Hm, pakao u stanu.)
/me sada sluša: \Nick Cave & The Bad Seeds - tender prey\Up Jumped The Devil.mp3

Nda. Osjećaš se pomalo bespomoćno? Nema frke, pročitaj knjigu iz biblioteke "Životna filozofija za 24 sata". Osjećaš se pomalo prazno? Ma, tu je sasvim nova, "Kako do instant sreće u 10 lakih koraka?". Knjiga koja je preobrazila zapadni svijet. I onda me u tri ujutro daviš pričama kako napokon imaš sređen život i sve stvari polako dolaze na mjesto. Bejbe, taj osjećaj punoće ne izlazi iz novousvojene životne filozofije, nego iz treće čaše votke u tvojoj ruci.
 
(Koliko se sjećam autolimarije, ona siva tvar između ušiju čini da ideju prilagođavam sebi, a ne obratno. Jer inače postaješ čisti copy/paste papagaj.)

Dosta hijeroglifa za danas.
Idem umjesto katodne cijevi gledati rulju kako se bezvoljno klati na neku glazbu...i oni tupo-izgubljeni pogledi...ali svi su hepi...i svima je super vani...hehe...

Je, odvratno je.
Ali je i subota...a subotom ljudi obično kose travu...hmda, ali vruće je i nikome se ne da van.
Ali ovi tu u mojoj ulici imaju naviku - kada prvi susjed počne kositi travu, svi izvuku kosilice i krenu.
Hm...idem upaliti kosilicu...
Ono...iz zajebancije...
Nek' se znoje...

 
 
Ljeto, vruće kao i sada ovih par dana. Predveče smo sjedili na jednoj trafici koju vlasnik nije odvukao ni dulje vremena nakon što mu je obrt propao. Mjesto je bilo OK, u hladovini, mogla se lijepo vidjeti okolina. Obično smo sjedili, pušili i pričali gluposti...komentirali...ljudi u prolazu su komentirali nas ("Današnja mlađarija, besposličari, bah...").
Taj dan smo se skupili ranije, odučili smo kao otići na kupanje. ("Kao" zbog toga, što su planovi redovito završavali tamo gdje su i bili skovani...na trafici.).
Opet...sjedimo pušimo, čekamo...naiđe onaj "šljakerski" bus (onaj gdje su većina putnika ljudi koji se vraćaju s posla)Nedugo zatim prolazi njih dvoje, jedno pored drugog, šuteći, oboje nose vrećice u rukama. Ženski glas iz društva "Vidiš, on sačeka svoju ženu kada ide s posla i pomogne joj nositi vrećice"...
Netko se nasmijao i OnajKojiZnaSveTračeve je započeo priču..."Ne pomaže joj nosit vrećice, nego u svojoj ima četir piva i tri kutije cigara, bio sam maloprije u trgovini kad je kupovo. I da, sačeko ju je da dođe s posla. Svaki dan ju čeka kada siđe s busa. Priča se da mu je netko uhvatio ženu sa *******, ovaj je nakon toga popizdio i sad ju tako čeka svaki dan kad se vraća i prati ju ujutro do busa"
Skoro svaki dan, nekih petsto metara jedno pored drugog, šuteći.
Brzo premotavanje naprijed...vrijeme sadašnje (nakon nekih 9-10 godina).
Crk'o mi je monitor u pol' posla, popizdio sam i sjeo na van, na ćupriju, duvanio, taman razmišljao o tome da pošaljem sve u materinu, prestanem pušit', kartat' (ne znam zašto, jer nisam bacio partiju već nekih dvije godine...stilska figura...ajd... :D ), radit' na konpjuteru, blogirat' se, disat' itd...Vidim njih dvoje kako idu.
 
-"Bog, komšija, doš'o malo doma? A?
-"Je, na godišnji."
-"Ajd, uživaj"
 
I nastave dalje...OK, na faci im se vidi koliko su ostarili od kada ih nisam vidio (džizs, prođe već dvije godine). On je sada još više pogrbljen, tlak, kolesterol i dva manja srčana su obavili svoje. Kako bi rekli ovdje "još jedan mraz i gotov je".
Ali i dalje, skoro svaki dan, tih petsto metara od stanice do kuće.
Ne kužim ljude, stvarno. Što to moraš imati u glavi da si od života napraviš zatvor? Ili s nečijeg drugog gledišta, svoj mali raj pod savršenim nadzorom.
(Nda, ono na slici nema veze s ovom pričom. Ono je nekada bilo kino.)