prema ocekivanjima, danas, pak...

mi dosadnilo... nije mi se jutrom ustajalo, izac van, nemat kamo poc, a da bi htio i nadao se doc nekud.
pa si mislim, ah dragi, dragi prijatelji, koliko je to krasnog mira, kakve oaze u pustinji ovog zivota, ah blagodat je to, da... :)
(idem se sad scucurit u neke misli, o nekima od vas, ili o nekima od njih)
 

Uredi zapis

08.11.2004. u 10:24   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

tijelo daje patnju i uzitak istovremeno (ili: jedan kratki udah zadovoljstva)

e, to je bio dan moj danas... (razmisljam, da li da pisem, ili ne? pa mislim, je, istina sve je to tastina fair, al bozemoj ak ne velim sto sam i kako sam, kako ce one neke za koje se po nuzdi moram nadat da se negdje kriju, znat da oce bas mene? ok, al probat cu se drzat granica, sto redovito ionako ne uspije...)
prolog i epilog, plesu skupa:
cist sam i opran, spreman za ljubav... i svi znate taj filing, i znate zasto onda, surogatno odemo se olaksat na iskru.. a neki se i tolko navuku na taj surogat da postane uskracenost od zeljenog i posljedice toga i bolje od ostvarenja zelje...?! uh, malo sam zabrijao. cek, polako, pomalo sik...
povijest razvoja:
naustrb ucenja ronjenja ujutro, jer smo pod vodom bili samo pol sata umjesto sat i pol kao zadnji put, imali smo jedan tastine-boost: najme kakti snimala nas TV i to ne bilokaki, vec HTV. hahahhaha. e nego, mislim sumnjam da ce odlucit pokazat moje mrsavo bicence prigodom skidanja odijela, pa me sve i ako budete jako pozorni mozda vidite samo zakamufliranog bolje neK na Iskri, ukljuciv masku i regulator... emisija ce bit neka dokumentarna - kap zivota, nest o vodi...
onda sam nagovorio frendicu koja je mene nagovorila na ronjanje, da se pentramo biciklima na sljeme. a uvijek nam vele da se ne smije na brda jelte poslje ronjanja... hihi... no onda je ona nekad nakon hunjke osla dole za svoje dobro (a frisko bilo gore, lijepo) a ja nakon vina kuhana dalje do nekih frendova u nekom domu sat vremena dalje, po makadamu i blatu samo takom. Pa si mislim, ronjenje, pa sad ovo tu sklizanje, pa sim pa tam, pa ja si valda trazim nacin za umrt ASAP, i zadovoljan, u extazi... hah....
e a onda fino velebitsko pivo. pa s frendovima po jednom nemarkiranom putu kojeg sam dio nedavno otkrio nocu s jednom dragom frendicom na afterwork setnji, pa po nekom dijelu gdje je pas jedne ovdje preeksponirane lejtli imao problem pri uspinjanju... da da bicikl na ramenu jasno. i umorno. pa nas je noc, pa smo se malo zgubili, pa je malo kise palo, al sve prekaljeni umetnici oko mene, pa je nakraju bilo samo sretnih lica... sto smo sretno na asValtu... hehe. e i oni nabrali hrpicu pogolemu rujnica. a ja nisam. nemam ih kome kuhat ionako, a kiselit postalo dosadno...
pa sam osho domou, mamici na kopanju, sretan i blatan kakti malo prasence. al ocistio biciklo, sto me iznimno veseli...macka, da ona iz Petrove price, jasno da je u mame ostala... njuska bicikl, sve u 16. mora da joj je strasno zanimljivo.
i onda tusiranje, umjesto s nekom, sa svojom biciklistickom opremom, e jebiga ;)
sve pet da me svako tolko krckanje u nozi ne podsjeti da nije sve savrseno... al opet, uvijek sam vise nekako volio stvari koje su imale po sebi neke oznake da sam s njima nesto prosao?
noda. e pa sad ovak sretan pozelio sam vam jos napisat i pricicu (stara mi je uvijek izmisljala price za lakunoc, al sve ostale nedovrsene, jer bi zaspala... al naucio sam da se moze tako krenut, pa se prica stvori. stoga evo ideee....
poklon za lakunoc:
bio jednom jedan pisac, koji je u nekom trenutku pozelio oslikati kucu najljepsim slikama, dakako svojim... i nije se htio obrazovat jer je po obrazovanju bio pisac i znao je kolko mu to daje, toliko i ogranicava. pa je provodio godine u pokusajima da oslika, i slikao, slikao... i kako bi mu se koji zid ucinio dobar, prelazio bi na sljedeci, ali ideje su mu stalno dolazile i tako je nakraju uglavnom prelazio bojom vise puta preko onih najstarijih slika, svaki puta bio malo zadovoljniji ucinjenim.... ali nakon nekog vremena, dvije su ga stvari pocele smetati: prvo, ljudi koji bi dosli i vidjeli, nisu se ponasali, kako je osjecao, kao da su pred najljepsim slikama na svijetu, premda je on iskreno pokusavao i vjerovao da ako vec nisu najljepse, da su vrrrlo blizu... pa je mislio - pa ako ovo ne vide kao najljepse, hoce li prepoznati onu koja ce doista biti najljepsa slika na svijetu? a drugi problem bio je jos tezi: naime, htio je baviti se i drugim stvarima u zivotu, volio je sadit biljke, volio je putovati... a pisanje je isto prilicno zanemario, pa je mislio, hah, a kako cu uistinu i ja znati da je to ta najljepsa slika koju zelim stvoriti, kako cu znati  da sam zadovoljan s tim? (hm, ostat cu vjeran obiteljskoj tradiciji i ovdje cu stati...:)
kraj:
evo, ovo za kraj divnog dana, kratkog daha al dubokog, ispunjavajuceg. a sad bi jos mooozda mogo ocistit onu gomilu kestenja koja ce se skuhana upljesnivit ako ju jos ostavim, al mislim da sam preumoran pa idem vidit onaj ovaj film, pa u krpice...
hvala na paznji, srdacno vash ... ( e to zvuci ko zajebancija, al zbilja to mislim!:)

Uredi zapis

07.11.2004. u 22:27   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

meni najme i dalje nije jasno...

danas bio fin dan. hladan, polagan.
al nesto me onak nesto mi ne da lako disat kad dodjem tu... imam opet onaj osjecaj kak sam sam, tu kao i doma... e, a to kao nije ideja jelte? ;)
htio sam reci, u svijetlu nedavnih igara bez granica, nije mi najme jasno, ...zasto? ok, ja jesam jedan zemljoradnik i neke profinjenosti ovog svijeta su mi strane, pa sad razmisljam kaj bi to ti mudri ljudi od kojih mnogi znaju sasvim zanimljivo i tipkat mogli imat kao poticaj za igrice...
visak vremena, zabava kao takva?
zhelja da se neukima otvori oci o tome kako svijet/iskra 'zapravo' izgleda?
(ne znam, ovo su mi najsuvisliji pokusaji ...)
e pa sad, ak je zabava kao takva, onda nije bas jako promisljena... tocnije hm, hm, pa ne razmislja se o tome da li jedno zadovoljstvo opravdava drugo nezadovoljstvo... A ak je ono drugo, pa zaboga sto ima vrijednog u tome drugima otvarat oci da im se pokaze kako svijet nije bajka? A i nije upravo zato jer imate tu predrasudu da je tako... Tocnije upravo ga se cini ne-bajkovitim prihvacanjem istog kao takvog, hm?
Nu uglavnom, ako i nije bas tako, kakogod, namjerno 'budjenje' pokazujuci kako se tu ne smije u nista i nikog vjerovat, nikako ne vidim kao nesto sto je posebno vrijedno isticati... to ce doci ionako samo, zar ne?
No, i dalje mi nije jasno, pa ako se nadje netko odgovoran, a usput sposoban za samokritiku, rado bih cuo neke ideje.
Fala.
 

Uredi zapis

06.11.2004. u 19:45   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

sorry publikume, al evo, kao slucajno... pere me patetika

a i sasvim neocekivano do mjere da vise ne vjerujem u to, na mp3cama su pocele pjesme od prije 20tak iz doba dok sam trazio mjesta gdje cu ciniti crvene crte po tijelu,,,
pa u to ime, nemojte se ljutit, al mozda je bolje proc kroz nego mislit da nema? 
Not me
It may be as you say, I'll admit But you don't sound convinced Between the surface you and the surface me You didn't touch meIt may be as well that I didn't see the point You didn't touch me I suppose it's just hollow No idea, no spark But I thought that in order to survive you need to touch me All of the me's
 

Fond affections
Fond affections are never said They're only sung in songs I never was naive enough to know when I was wrong There's no light at the end of it all Let's all sit down and cry There's no light at the beginning Let's all sit down and cry Now it's time to say goodbye Now it's being forced upon youIt's just that person by your side remaining distant Now the winter's growing close The days are getting older I can tell by your face That your heart is getting colder There's no light at the end of it all Let's all sit down and cry There's no light at the beginning Let's all sit down and cry
 

Uredi zapis

06.11.2004. u 10:57   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

..pekmez... (i nesto racionalnosti)

(btw, ovo nece bit onak umjetnicki kak sam htio, jer sam nakon neke izlozbe navrnuo do frenda koji je izvlacio cudne dimove iz neke gvalje... e i fali mi vec, ta koja nije bila moja, jer me ova frendova poTsetila. pih. evoti sad, hehe, imas me kojem falis dok te nema... samo je problem, kaj... me nemash. eh .)
no ostavimo prezvakanu pricu nastranu, ovo dolje nije za citati onima s osjetljivim zelucem... stoga, kao i zbog prekolike patetike, nastavit cu u revijalnom tonu, nevidljivo... (uvjeren sam da ce oni koji trebaju znati me citati...)
Wako je to bilo - ma nije mi trebalo nekih strasti i neznam ja cega sve ne, lijepo sam paletu jednom rekao da ce me alkohol i zene doc glave... mozda sad a mozda i nikad, jednostavno nekako me te pozude i strasti uvijek lose puknu, mozda sam stvoren za celibat? E uglavnom, ono kaj mi je trebalo bio je neki osjecaj bliskosti, neko prijateljstvo, stogod to smatrali pod tim... I ovdje je bilo ljudi koji su mi ga mozda ne znajuci, ponasanjem svojim i znali dati, nekako kronoloski - cloudlet, pale, msi, blazh sa raznim inkarnacijama, mislim, pike, dupina, luna, koka... pojavili su se tu i jos neki kao kojala, blacktoltec, winky, lala, lola, alte... sorry koga sam zaboravio i koga sam ponovio... e tak. dakle, eto hm, fala.
:)
 

Uredi zapis

05.11.2004. u 23:15   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Kroz mrak do pjesme: rijeci su blage, a misli bijesne

U Haustoru mracnom, u kutu
skutren, provesti cijelu noc,
scucuren, zgrcen dozivati 'upomoc'
nijemo:
Dok u drugom dijelu grada,
nekom dalekom,
griju se srca mlada,
u zagrljaju mekom
ovdje,
(i sada.)
 
Tiho teci, plutati kroz vrijeme,
zelje, koje to nisu,
a izgovorene,
ostaju nam svima u nasljedje,
(tesko breme)
Utjeha je slaba: mozda je tako
moralo de dogodit',
udarac novi
(moj, tvoj il' njezin)
sve ce nas pogodit'
jednako.
 
Povrijediti nakraju tebe,
sebe i nju,
Zar to je jedini nacin:
ubiti dosadu, bit' zabavan
strasno, al' bez ljubavi i mira,
sagorit' jos poneki san;
(al' tko tu jos vise ista bira?)
Stoga, idem reko'
krvlju obojit jos ovu noc,
jos jedan dan.
 
Na koncu konca, k'o o koncu
da mi zivot visi,
dozivam, trazim, drugu onu,
onu koja nisi
ti.
 
Onu drukcije hrabrosti, sto mozda
i samo mozda, velim,
upoznat me zeli
(cijeli svoj kratki zivot: )
izrec sve sto mi smo si rekli,
al' nismo smjeli.
 
(...Tvoja me ceznja koci... Njena me ceznja koci? Moja me ceznja koci?, Uglavnom, tako nekako.)
 
/ArsLoooongaVitaBrvs. I sve je lako i bez suze, kad se stvarni zivot shvati kao nista drugo nego dobro izvoriste poticaja za poeziju... I, ne, ja ne vjerujem u to, samo se prilagodjavam.
 

Uredi zapis

05.11.2004. u 10:41   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Plodovi mora (aforizmi) - Jandre Drmic

(neke dobreee iz novog zareza; ilivam, kvragu, zasto se ovog nisam ja sjetio ? ;)
qvot.,..
Smisljam kratku pricu o smrti. Vec imam kostur.
Devedeset posto Hrvata vjeruje. Da su katolici.
Siva masa misli da je mozak.
Gledam kartu svijeta. Nigdje me nema.
Samokritika: premalo grijesim.
Kada umre, krscanin dobije plus.
Nietzsche je osvojio vrhove uma. Onda je sisao.
Jesmo li sami u svemiru kao i na Zemlji?
Razgovarajmo ozbiljno. Zanemarimo cinjenice.
Zelim li biti legenda, moram se ponavljati.
Nemoralni se prostituiraju. Moralni iznajmljuju sobe.
Kako naci djetelinu s cetiri lista? Stoka sve pozdere!
/qvot
 

Uredi zapis

04.11.2004. u 23:55   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

looking back, no anger.

tako je to bilo ovih dana, pohodio sam groblje od proslog tjedna tolko da vise nisam znao da li spavam doma ili tamo, da li zivim tamo ili tu,... nije se bas spavalo, pilo se, vino, pivo, izlazilo po koncertima raznim, zaljubio sam se u nekoliko stvarnih i nekoliko virtuelnih, napravio prefinu veceru koju je bio prezalosni jad jest sam, procvjetao mi je ruzmarin na balkonu, a kompresori pod prozorom umjesto ptica me budili jutrima... i putujem tako na poso, pa reko:
Kao da je bilo nekad I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu Pod velikim svetlim suncem, pod velikim svetlim svodom Ručali smo meso, glodali smo kosti dobrih životinja Mi imamo snage, mi imamo snage za još dan... ...Mi menjamo dan za noć, mi menjamo noć za dan... Prolaze brodovi, trube u čast, zvone na uzbunu Deca uče da plaču, deca uče da poznaju svoj glas U toplim jaslama, u hladu bora, pod zidom čempresa Mi menjamo našu noć, za neki tuđi dan, za neki tuđi dan ...Mi menjamo dan za noć, mi menjamo noć za dan...

Uredi zapis

04.11.2004. u 12:48   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Ciklusi.

Ima tih nekih cudnih vremena, kad se svijet mijenja. Mislim valda se on mijenja stalno, al nekad je to sitno, a nekad onak, radikalno...
Kad gubim cvrste tocke kao, i najvaznije, povjerenje u sebe, zbog onog sto sam radio i kakav bio... Ali to ne bude sve, onda ubrzo cijeli krajolik mijenja oblike i sve biva novo i neprepoznatljivo: bliskosti koje su godinama bile oslonci, nekako se rastope i pretvore u maglicaste obrise zidova na Jordanovim slikama; drage koje su bile neke okosnice odlaze u daleki zaborav, nisu drugo nego krpene lutke poderanih halja; noge, koje su bile oslonci, najednom budu nagrizene vremenom, ne mogu sto su mogle; ruse se zadnje oaze drveca u gradu, slucajno katkad pronadjem relikviju - razbijeno uskrsnje jaje jedno iz para njih dva; padne, slomi se njeno malo bicence sacinjeno od zira i ljeskinog omota, ...
Ostaje onda jedino stajati, i gledati, djetinjim, razrogacenim ocima... fasciniran svojom nemoci. I, s vremena na vrijeme, oprezno ili katkad neoprezno isprobati mocvarnost terena pred nogama, vidjeti da li je vrijeme za korak doslo, da li su promjene zavrsile, je li se okolina smjestila u neko stabilno stanje? To je zaista jedno iskustvo iznimne jakosti, kao da gledam kako djeluje Onaj-koji-stvara, kao da vidim nesto sto mi nije namijenjeno da vidim: gledam kako pomice kontinente, kako crta nebo, i mijenja boje... Iskustvo zastrasujuce misticno poput Smrti, a divno kao iskustvo Zivota samog.
(al ima tu jedna do dvije sitnice koje me cude: a) zasto onaj jeb*ni bager svojih 15 minuta radnog dana mora odraditi bas u 7 ujutro pod mojim prozorom?!!!, i b) frendica s kojom sam jucer pohodio xet, rece mi kako si je za nedavne grupne setnje mirogojem nasla decka... mislim stvarno... nikad ne znas di te ljubav zahvati. i zanimljivo kako je groblje katkad plodno mjesto. ;))))
 

Uredi zapis

03.11.2004. u 10:22   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

pouk.

iskrin, iskreni:
bolje pit piFu s dragima od krvi i mjesa, neK smisljat mashtovite snoshaje s virtuelnima...
(hint: www.kset.org EARWING NO JAZZ festival)
hajt, stojte dobro...
 

Uredi zapis

03.11.2004. u 0:41   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

tja, ono, all is full of love jelte ...

(nda, fata je fata, al dvaput je dvaput. lol ;)
nego sam htio rec, dok trcimo za nekom da ga umocimo, vrlo vjerojatno trcimo preko nekih ljubavi niti ne videci ih... tuzno je to... e pa onda ono, vi tankocutne i samozatajne, koje mislite da se ovo na vas ne odnosi, e, vi ste one koje me tjeraju da budem dalje...tu ... /tjelesnosti valja ostavit onim cvrscima od nas. ah ah. :)))
i tnx.
 

Uredi zapis

02.11.2004. u 18:48   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Apokalipsa u sanducicu.

Munje i gromovi odredjuju granice igralista. Velika livada sive trave, i crno nebo. Akteri scucureni u nedovoljne zaklone, dok se njihove duse pokrecu pod naletima vjetra, rigaju vatru, primaju udarce kopalja i maceva u meka tkiva... Ruke i noge, ostaci spolovila, ostaci snova porazbacani, na kojima se drugi hrane. Vjeshti ratnici brojnih lica, vode vojske... Tek poneki sretnik koji se smrcu spasio od ognjenih zelja tijela, bez tijela, taj poneki tek moze kadgod kome pruziti topli osmjeh... Oni zivi pate od svog zivota, za zivota nikad da se ne sretnu, njihovi sitni zakloni sazdani od zhelja, skrivaju se iza stabala, iza blagih padina bez grmlja - ili su lovina ili su lovci, ovdje nemaju izbora, nema naklonosti, vrijeme je suocavanja. Ili prepustanja. Sto ne biramo, dok u nama junacko srce bije. Zrtveni junci, svojim izborom, ili ne tako, nakraju nije vazno. Moja prevelika sebicnost tjera me na uzmake. Odraslost? Odgovornost? To su odvec stvarne kategorije... Ne, u ovom kraljevstvu nema vise nade za sunce, nema oslonaca za odluke koje spasavaju od kajanja, price su zavladale, mashta se otela... Uzivajte ove trenutke s nama, jer osjecam, prije ili kasnije opskrba vojski potrebnom krvozednoscu, krvlju i snovima, presusit ce, svi cemo se prerusiti u duhove, ako i to uspijemo. Jedino cemo u nekim arhivama ostati zabiljezeni kao tren, kao jedna potentna gromovita iskra sto je stvorila mnoge plamenove... Iza ce ostati dakako, samo pepeo, cvijece po grobovima, i vjecno zvjezdano nebo s mjesecinom i vukodlacima. Dotad, kako rekoh, uzivajmo u onom sto iz moje iskrivljene perspektive moze izgledati kao orgazmicki svrsetak nade jer, koliko god se molili, nebo se nece smilovati nama, sto gorimo zudnjom...
(Nda, a katkad je price prevec, pa bi rekao jednostavnije: ma da, nema tu lijevo-desno. Nemosh prdnut i zavrnut, nemosh ostat u kuci siguran i usput zeljeti naci onaj neki novi svijet tamo, negdje... Morat ces biti na otvorenom, ranjiv za bolne spoznaje o nesavrsenosti sebe, i svijeta oko sebe koje si izkonstruirao. Ne povrijediti? Ne zamjeriti se? Ali, bez toga nema pomaka. Sto vjerojatno trenutno nije dozvoljen izbor. I krivi korak i dalje je pomak... Tjesim se.
Darwinisticki iskustveno tako sam neuk, iako znam sve o transkripciji i translaciji. Urotilo se, mislim karmicki, da me nauci: da treba ubiti bez mrznje i bez kajanja, jer ces inace biti zrtvom...? Ili biti dovoljno velik i zrtvovati se? To je sukob morala i genetickog nasljedja: i od Isusa mozemo uciti da je moguce pobuniti se protiv pravila svijeta s kojima ne zelimo zivjeti, ali, to se placa ...zivotom. Lakse je razumjeti malu podjedinicu ribosoma nego se prilagoditi toj cinjenici opstanka. Boriti se istovremeno sumnjajuci u ispravnost sigurno je osudjeno na propast. Sam potkopavam svoj cilj...! Boze, daj mi snage da odustanem od borbe! Ali, ...on mi je to i dao, skriveno u toj mojoj slabosti, koju proklinjem cijelog zivota...)
 

Uredi zapis

01.11.2004. u 23:19   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

fala dragi drugari... :)

evo malo o ocaju,
"Whether you're a pessimist, underachiever or a chronic failure, I personally offer my unconditional* guarantee that Demotivators® will truly inspire you to new lows!
i specificnije, o kajanju:
http://www.despair.com/demotivators/regret.html
LOL...

Uredi zapis

01.11.2004. u 10:38   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

passing (by:)

samo da vam velim kak mi je danas bio fin dan... (ma nema veze sa seksom, u granicama moguceg, ljudi moji :)
nego, ima jos malina na vrtetu. mislim nije rekord, al pocetak 11tog znaci cini oko 5 mjesecni urod. aha, malo vabljenja jelte, pa ak se ona doticna i ja ipak nekad uspijemo srest, mogla bi dobit i koju malinu on top ov kesten+slag... znam da nije jagoda, al hebitega, crvena je isto ;)
e i jos drzim paltze da dalje pojde dobro kak smo smislili: druzenje sa zivim i mrtvim drugarima i substancama na mirnognoju, a onda ili nocni usponcic na sljeme, oli paq helou vina u mocvari. ah po strukturi stanovnistva reko bi da cemo na sljeme nakraju... eh. zivi bili, a sutra mi zvuci na oporavak ;-&
ponesem fotic al bojim se da ce fotke bit... interne... hehe.
(e slucajno sviri jedna prigodna:bauhau, bela lugosi... ;)
 

Uredi zapis

31.10.2004. u 17:29   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

The Unbearable Tediousness of Being (by R.Crumb, strip, zadnja stranica Zareza)

'Znas, ja nisam kao drugi frajeri...'
'Zbilja? Kakav ti to nisi? Ko drugi frajeri, mislim ...' (Uh, Uh, zelim li stvarno slusati sve ovo? Jedva ga poznajem...)
'Uhhh.... Isuse, stvarno mi je tesko pricati o tome...' he he'
Ne, samo nastavi...' (Ne, NEMOJ nastaviti... iz minute u minutu sve mi je vise neugodno...)
'Te stvari su tako... neugodne... oh Boze, ovo je smijesno.' smrc, uh
(Tip je totalni cudak... utopit cu tugu u pivu i istjerati ga iz stana prije nego sto ode korak dalje...) 'Ma daj!'
'A ti nisi uopce tako cudan, Jay...nego slusaj, ja'
'Mozda si u pravu...nadam se...tako se bojim da ce me netko povrijediti...ali znas kako svatko zeli biti voljen, i...Boze Megan, ti si tako lijepa.'
'Uvijek sam trazio nekog poput tebe! Mislim, s tobom stvarno mogu razgovarati...znam da me neces osudjivati.'
(Ona kucka Stacey uvalila mi je bolesnika...) 'Ne, naravno da necu' (Pasivno-agresivni supak.)
'S 12 godina dozivio sam nesto sto me zauvijek izmijenilo... taj dogadjaj duboko je utjecao na moj seksualni razvoj... hihihi... moja starija sestra koja je tada imala 15 godina, imala je prijateljicu Maureen... divlju, otkacenu curu...'
(Scott je rekao da tip ima smisla za humor, ali do sada to nije pokazao... kladim se da mu je Scott rekao da sam laka i promiskuitetna, prokleti gad... i znam zasto mi je Stacey uvalila Jaya...ljuta je na mene)
(Jer se pali na Scotta a njemu se ja vise svidjam nego ona... necu vise dopustiti Scottu da me jebe u zdrav mozak... umisljeni seronja... ali sto cu kad je sladak... i dobar je u krevetu... ali ne mogu reci da ga volim...)
'Nikada nisam obracao pozornost na Maureen... bila je lajava frendica moje sestre... ali je onda jednog dana svratila do nas, usla je u moju sobu i pocela me zadirkivati na neki cudan nacin... hihihi Boze to nikada nisam nikome pricao...'
'Ma da?' (To je tako zbunjujuce... najradje bih ubila Stacey... zdrobila joj onu glupu facu... mozda i hocu? Ha, ha, ha...)
'Bacila me na pod... i pocela gaziti po meni... nosila je visoke crne cizme... visoke pete i to, hi hi...'
'Zagazila je moj'
'Slusaj Jay! Zao mi je sto prekidam tvoju zivotnu pricu i rado cu ju saslusati nekom drugom prilikom, ali danas moram obaviti milijun stvari, pa ono...'
'oh, oprosti! nisam znao... idem ja...'
'Nego, sto radis sutra navecer?'
'U guzvi sam citav tjedan.'
'Mogu te nazvati koji put?'
'Da, naravno, nazovi me...'
'Mogu li te poljubiti?'
'Ne...'
on na ulici:(Ponovno odbijen! Scott je rekao da ce me sigurno pojebati, da se sevila sa svima... Isuse, fakat sam jadnik... no dobro, ionako vjerojatno ne bi pristala ispuniti moje fetisisticke prohtjeve...moram upoznati nekog tko ce htjeti... Pomisao na odlazak prostitutki sve mi je privlacnija... steta sto sam kukavica!)
ona u stanu:(Dakle, kvragu! Tako mi i treba kad sam obicna fuksa! Moram se braniti od svakog cudaka i perverznjaka u gradu... mislim, volim se dobro maznut', ali me to obicno ne zadovoljava...uhhh. ... mozda mi prava ljubav nije sudjena...pretvaram se u jeftinu kurvu... a uskoro cu biti stara dromfa i nitko me vise nece htjeti... Jebeni muskarci, mrzim ih!)
dosta je
 

Uredi zapis

29.10.2004. u 20:24   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar