put i povratak

ajme sto je danas jedan dosadan dan za vola ubit, a uskopit prije tog isto. opce ne znam kaj su svi poblentavili zbog moonlitea, obilazaka groblja, cega li boga ili vraga nije mi jasno. mislim jasno mi je da je sve to zbog nespavanja, i tako dalje, al boze moj, jasnoca ne daje iskupljenje, pa stoga eto me tu samog sa sobom, svog na svome... idemo.

(ha, admini odobrili slike, pa ideeee:)
lovina.
Ostajem sam: svi me napustaju. Zurim, utrkujem se s vremenom. Blagi znoj od nespavanja. Vidjen dok sam se ukradao na groblje. Izbjegavam cistinu, pazim na suskavo lisce pod nogama. Dubok huk dalekih vlakova. Sum vjetra u granama topole i breze. Drzim se ruba sume. Prve fotografije jos punog mjeseca. Izabirem sumu umjesto groblja. Preplasio sam pticu. I ja sam se prepao. Svjetlost kroz grane cini siluete. Stap je uvijek dobar suputnik. Gazim u blatnu jamu s obje noge, desna je posve mokra, od sad pa do vjecnosti. Uskoro ipak proplanak. Druge fotke, nagriza ga mrak, s lijevo-gore.
lutajuci.
Prazna ulica, mokri puteljci, nestaje. Skamenjen cekam, slikam iz ruke. Mrzim nepoznavanje tog uredjaja. Kazu da ovaj iznenadni vjetar prati eklipse. Pocinju se glasati prve ptice. Ponovno park, ponovno slike... Mjesec ostaje crven kad ga pokrije sjena Zemaljske krvi. Zvijezde su ostecene rasvjetom grada. Pocinju prvi jutarnji tramvaji.
docekujuci.
Sad imam nesto vremena dok otpocne povratak svjetla. Biram mjesto, iscekujem onaj fini trenutak. Na drugoj strani izisao je Jupiter, kao sin Boga Sunca, mali Isus, vodi za ruku Adama i Evu, Mars i Veneru... svi se premjestaju kako bi docekali da se pojavi On. Ljepljivi topli miris voska. Paucina po licu. Docekujem povratak svjetlosti, fotografiram. Uskoro, bas tada nekako, oblak se navlaci i prekriva dio Mjeseca. Prekrasno me je docekalo vedrinom. Pogledavam na drugu stranu, Jupiter, Venera, i negdje koju minutu prije pola sedam ujutro na istocnom nebu jedan meteor zacrtao je svoj put. Od njega je ostao hlapeci trag... Zhelje iz rukava.
(02.20 - 6.45 nocas, fotke vidite u galeriji... ona crvena serija pred kraj, to je s vecom osjetljivoscu kako izgleda za vrijeme pomrcine)

Date: Wed, 27 Oct 2004 16:13:45 +0200 (CEST)
From: XXX
To: UUU
Subject: RE: Re: pomrcina-diskusija (fwd)
evo dogovor je pao. a pasce i mrak nama na oci, pogotovo sjutra na poslu;))
vidimo se,XX
---------- Forwarded message ----------
Date: Wed, 27 Oct 2004 16:11:22 +0200
From: ZZZ
To: XXX
Cc: WWW
Subject: RE: [PDSVelebit] Re: pomrcina-diskusija
> ne iza 20 jer onda tek pocinje sastanak.... u za.
> iza hm, 21?
>
> a mozemo se i odma dogovorit u 2 na trgu s biciklom i foticem, pa cemo
> nekud vec
> doc?
>
> XXX
ok, cujemo se iza 21h, nalazenje u 02h na trgu sa biciklom i foticem
ter kupinovim vinom, to je deal :)
ajd samo pukni na grupse, meni guzva :(
ugla, YYY
;))
a sve to vezano uz:
http://sunearth.gsfc.nasa.gov/eclipse/LEmono/TLE2004Oct28/image/TLE2004Oct-GMT1.GIF
 

(Iako je 'gledati se' povratni glagol, mislim da je vidjeti se moguce samo uz pomoc nekoga.)
ON:
Htio je da ga gleda. Mashnu na ledjima na pregaci kao jedinom odjevnom predmetu njegovog golog tijela nacinit ce ona. Uzbudjivala ga je ta neravnopravnost, volio je provocirati svojom otvorenoscu, ranjivoscu: dok su se obli pregibi njenih haljina prelijevali preko rubova stolca na kojem je sjedila, mogao je osjetiti njene otkucaje negdje unutra, znao je opip njene koze sto dira tkaninu odispod.
Bio je pomalo grcevit, ali to ga nije odvec zabrinjavalo: ta, poreze li si prst pri ribanju crne rotkve, krv mu je sasvim dobro pristajala na bjelinu te salate. Katkad bi, ipak, dodajuci novu cjepanicu u vatru zaboravio na njeno prisustvo i erekcija bi mu opala. Nepotrebno za reci, posramljenost time nije nimalo popravljala stvar. Ako bi ga tada pogledala hineci razocaranost, sve bi opet bilo lako. Ah, taj problem povjerenja.
ONA:
Voljela je svoje uzbudjenje dok ga je gledala otvorenog. Uzbudjivala ju je ta neravnopravnost, ali cesto nije znala postaviti granicu. Uzivala je u gibljivosti svojih misli, u igranju oduzimanja oslonaca, ali do mjere u kojoj joj je to oduzimalo slobodu izbora, time i uskracivalo uzitak (kao kad vrhom bica, umjesto da pucnete po necijim ledjima, vrh vas zapece na vlastitom obrazu). Nije zeljela pokornost podanika, htjela je uniziti one ponosne, koji nisu priznavali predanost. A on je imao taj racionalni 'streak' sto ih je toliko puta koshtao ostvarenja bliskosti.
xxx
Kao i uvijek, bilo je pitanje na cijem ce se terenu igrati... Njihova pomijesana zuta i crna krv cinila je prekrasan uzorak na crvenom kamenom podu kucice uz more. Prekrasan, da, ali uz kakvu zrtvu!?
Volio joj je dati da ga pokorava, nesto ga je ipak prijecilo da joj se poda. Svatko od njih uzivao je u toj igri mijenjajuci uloge. Dosad im je oboma vec bilo jasno da je igra daleko nadmasila vecinu ciljeva za koje su se borili... Nisu mogli drugo nego uzivati u toj velicini, tom neprobavljenom impulsu trajnom kao zivot, kao njihova mala vjecnost. Od dijela svojih zivota nacinili su umjetnicko djelo i pitali se moze li se vise od toga? Znajuci da otkrhnuta cjelina sadrzi vise informacija, pa je time i bogatija, od savrsenog oblika. Ipak, htjeli su kraj, a nisu mogli.
Znali su da su im karakteri zatrovani ponosom i nesigurnoscu, odgojem ili horoskopom i da ce ih njihove slabosti sprijeciti u ostvarenju potpunosti koju zele. Znali su isto tako da je nesavrsenost ispunjenja uvjet za trajnu teznju. Spoznaja te nesavrsenosti ipak ih je uvijek previse plasila da ucine i ono sto su znali da mogu. Veceras medjutim, nije im htio dati to zadovoljstvo; poput sparivanja odvec cednih indijskih svecenika i svecenica, bilo je nacina: natocio im je case jeftinog, a dobrog makedonskog crnog vina.
xxx
(Pitanje za publikum: kako opiti zenu preko interneta, a pri tom ostati i sam opijen?)
 

Povjerenje je kao velika maternica,
u kojoj se scucuris.
Za svakog po jedna i jedna za sve.
Ali ne postoji.
 
***
Samoca je najveca,
i ona je vjecna:
kao strah od sna. Ili kao pomirenje s njim.
 
**
Koracanje daje mir.
Vjerojatno je to zato sto ritam daje sigurnost,
kao ponavljanje u vremenu,
bez razvoja.
Ipak, kad-tad, emocionalna anestezija prestaje.
*
 
Vanjske znacajke starog svijeta ruse mi se pred
stanom.
Procjenjujem potrebu za kajanjem,
i razinu svoje odgovornosti.
 
******
Netom jucer sam mislio:
dijelim svoje tajne, a oni
ih onda uzimaju i od njih grade nesto svoje...
Ostajem bez svoje intime: sad
idem se skrivati na nova mjesta,
na jos zacudnije nacine.