Poezija litre i vode

Samo ti znaš
Koliko mogu biti glup
U danima kad me
Napusti razum
Kad pustim Arsena
Otvorim treću pivu
I stihovi se odbiju
Od ispucalih zidova
Ravno u moju
Crnu nemirnu dušu
Tada te vidim
Prokleta plavušo
U plavkastom dimu
Zadnje cigarete
Kako plešeš zanosno
U mojoj sobi
Dok mi Arsen
Pokušava bezuspješno reći
Kako mi izgleda život
Otkako te ne volim

Zatvorio sam kišobran
I krenuo u dugu šetnju
Pustio sam kapi
Da mi cure niz lice
Pomislio sam na tebe
Što si mi tako daleka
Ljudi su me gledali
Izgledao sam normalno
Na licu punom kiše
Suze se ne vide

 
Natjerao me nemir
Da ponovo prođem istim stazama
Selskom od kioska
S noge na nogu do malog parka
Ponovo sam se smijao
Riječima nekad izgovorenim
Na klupi sa cigaretom u ruci
Gledao sam na vrtuljak
Opet si mi tiho pričala
A mjesec iznad mene se smijao
Gledajući me tvojim očima.
 

Razmišljao sam danas o tebi
Došla si mi
Pozdravila me široko
Kako samo ti znaš
S rupicama u obrazima

Zvala si me jutros imenom
Glas jasan kao nekad
Tvoj miris izvučen
Iz kuta mozga
Mislio sam da sam ga zatvorio

Tramvajem do posla
Poznate stanice su mi te vratile
Naš stol u kafiću
Na njemu kava s mlijekom
I piva, puna pepeljara

Razmišljao sam danas o tebi
I plakao kradom
U hodu suze brisao rukavom
Bilo je hladno
Nedostajao mi je jedan stari prijtelj

U kasni sat, na devetom katu,
Zvuci Bacha i boca Chardonnaya.
Dva tijela u želji da se spoje
Nikad nisu dalje bila.

Pogledi govore bez zvuka,
Četiri oka spremna da se zatvore.
Četiri ruke spremne da se dodirnu
Preko sobe već su jedno.

Iskra je dovoljna za vatru,
Uzdasi kroz divlje sjedinjenje.
Ugriz za usnice, zabačena glava,
Ljepljiva tijela, vrućina i znoj.

Nakon ispunjene želje ostaje malo toga,
Osjećaji izmješani pobjeći žele.
Kroz zamagljene prozore na daleku cestu
Čija svjetla odlaze nekamo dalje.

Govore mi
Mirisi na jastucima
Sjene na zidovima
Kapi na prozorima

Vode me
Poznate staze
Tramvajske linije
Prašnjave ceste

Muče me
Riječi izgovorene
Dodiri izgubljeni
Poljupci utisnuti

Pa sam prestao razmišljati o njima

Tamo odakle smo krenuli
Umotani u paučinu
Nedefeniranih osjećaja
Pogledaj
Vidjeti ćeš nas
Kako i dalje stojimo
Na istom mjestu
Samo je paučina
Sve gušća

Donesi mi
Miris žene koja voli
Darove koji se nose
Jednom u životu
Pogled u oči
Zvuk tišine
Dotakni mi obraz
Lagano me poljubi
Prijeđi mi prstima
Preko usana
Tada ćeš znati
Da li sam zauvijek
Tvoj

Jedino što mi ostaje kad nisi
Blizu mene, je sjesti za stol
Zapaliti još jednu cigaretu
I pustiti prste da plešu
Po čudno složenim slovima
Gledati kako se moje riječi
Razlijevaju po ekranu
Pretvaraju se u tvoje usne
I ljube me kao nekad.

U sitne sate, kad te izbace iz birtije,
Ti si pijan, a svijet je lijep.

Nikad zvijede nisu jače sjale,
Nikad ruže nisu ljepše mirisale,
Nikad noć nije bila tiša,
Nikad sreća nije bila bliža.

Osim kada si bio zaljubljen.
Al' i tada si bio opijen.

Prišla mi je iza leđa
Mlada, mirisna, putena
Priljubila svoje jedro
Čvrsto tijelo uz moje
Poljubila me u rame

Gledao sam u ogledalu
To prekrasno lice
Oči pune sedefa
Kako me probijaju
Njena kosa me škakljala

Dodirnula mi je krvavi obraz
Stari žilet? - upita
Staro lice. - rekoh
Zvonko se nasmijala
Ne brini - reče

Mlađi si od njega

Kada ugasne svjetlo
Prvo mi dođu
Oči koje me bodu
Usne koje me ljube
Vrat koji me mami
Grudi koje želim
Pretvaraju mi mozak
U bezobličnu masu
Posljednje misli
Prije sna

Zašto uvijek
dolaziš do mene
kad je hladno,
zašto dolaziš s kišom,
sa zvukom gitare,
sa žicama koje
sjetno trepere?
Tvoj lik je ovdje,
lebdi po mojoj sobi,
miriše kao nekad,
smije se glasno,
mami me.
Uvijek kad mi dođeš,
sa zvucima gitare,
poželim vino,
poželim da noć zauvijek traje,
da me jutrom tvoje sjene
ne napuste.

Kako se izvijala
Dahtala, tresla, molila
Nije dopustio bijeg.
Danas je bila njegova
Glava u tijesku
Satenskih bedara.
Mirisalo je na sve mirise
Ovoga svijeta
Koji su mu dotakli nosnice
Mirisi jutra i večeri
Jeseni i zima.
Toplina kamina
Ljetnoga sunca
Čaja od jasmina.
Tijelo mu ojača
Nestaju bore sa lica
Mladost ga okupa.
U njenom drhtaju i kriku
Svjetlost ga snažna
Obuzme poptuno.

Pio je sa izvora života.

Imaš me, tvoj sam.
Aroma u mirisu jutarnje kave,
Košulja na vješalici u tvom ormaru,
Suputnik na stražnjem sjedalu,
Glas na radiju.
Sjedim u tvom uredu,
Smijem se na zaslonu mobitela,
Skriven među ljudima na ulici,
Pjevam ti iz zvučnika.
Ja sam vjetar što ti mrsi kosu,
Poljubac koji osjećaš prije sna.
Imaš me, tvoj sam.

Želiš li me?