Poezija litre i vode

 
Sve
Što me
Živcira
Novac
Zdravlje
Posao
Zli ljudi
Tramvaji
Automobili
Odjeća
Računalo
Vrijeme
Inspiracija
Sve
Gluposti
Što mi
Mozak
Šalje
Sve nestane
Kad
Mi kažeš
Dobro jutro
 

Ja nisam onaj
što dolazi slučajno
ovdje sam jer je vrijeme
da vam budem blizu
i ne shvaćajte olako
činjenicu da sam tu
jer nisam mala
igračka na navijanje
da me pokrenete
kad vam tuga
ispuni teške sate
pa me navijete
da vam uljepšam dan
odbijam biti miran
u kutiji što stoji u uglu
kad mislite da
vam ne trebam

Govori mi tišinom
Riječi me ne dotiču
Dotakni me ljubavlju
Rukama više ne vjerujem
Poljubi me mirisom
Tople usne su varljive
Pogledaj me osjećajem
Oči se lako zamute
Tek tada ćeš vidjeti
Dvije samotne duše
Što su dugo mirovale
Kako jedna drugoj
U zagrljaj hrle

Stajati ćemo
Jedno pored drugog
Primiti ćemo se
Za ruke
I odjednom će
Sve biti
Savršeno
Jer baš je tako
Već odavno
Zapisano

 
Jednog dana će ti dosaditi
Jednog dana ćeš ih shvatiti
Lažne prijatelje i obećanja
Isprazne izlaske i usiljene provode
Poželjet ćeš sjesti mirno
Na trosjed u dnevnoj sobi
Zagrliti toplo tijelo pored sebe
Osjetiti ljubav i dugo šutjeti
Sjetit ćeš me se tada opet
Dohvatit ćeš telefon i nazvati
Neću doći
 

 
Sjedni kraj mene,
Poljubac ti želim dati.
Večeras je svejedno.
Sutra se možemo kajati.

Ja nisam pjesnik
Samo zaljubljen
Muškarac
Što zapisuje
Zbrkane riječi
Koje mi šalje srce
Dok razmišljam
O Tebi

O da
Želim uzeti
Sve što mi se pruži
Uživati u jutru
U danu
U noći
Želim uživati
U tebi
Uvijek kad
Mi se ukažeš
Primi me
Privuci me sebi
Sada i ovdje
Iskoristi
Trenutak
Vjeruj
Nećeš živjeti
Zauvijek.

Pogledala si me dubokim očima.
Vilenjakinjo.
 
Tramvaji su stali,
Žamor stišao,
Psi se smirli,
Ptice utihnule.
Automobili bez pokreta,
Oblaci ne putuju,
Ljudi zaustavljeni u koraku,
Prosjaci povukli ruke.
 
U tvojim očima svijet teče.
 

 
Primi me za ruku, ne puštaj.
Nego me vodi ko slijepca putem kojim smo krenuli.
Znaš da te volim u raščupana jutra.
Kad sjedimo, čitamo i pijemo čaj.
Kad pričamo o ničem, kad tonemo u san.
A meka ti je koža, svila pod prstima.
I miris jagoda.
Zato me primi za ruku i ne puštaj.
Nego me vodi ko slijepca putem kojim smo krenuli.
Jer znaš da te volim.
A druge me ceste zovu.
 

 
Ne volim te malena
Jer mi je tako lakše
Ne volim te kad sam
Kraj tebe, ranjiv
Ne volim te u trenu
Kad mi tvoje oči
Dah života zalede
Volim te najviše
Kad te nema
I dan mi započne
Bez tvojih riječi
Volim te najviše
Kad ne dolazim u napast
Da ti to ponovo govorim
 

 
Ne, nisam ni ja znao
Da su moji zločini
Tako jebeno teški
Da su mi za kaznu
Poslali plavu kosu
Da mi mozak obuzme
Pa je uzeli
 
Ne, nisam znao da je
Sudac negdje daleko
Dijeleći nam sudbine
Došao do mog slučaja
Odlučno udario čekićem
I rekao da je moja kazna
Doživotna
 
 

 
Kišno jutro
Kava i cigareta
Brijanje
Vijesti na radiju
Oblačenje
Netko pod prozorom
Viče
Pospan i usporen
Teške
Oči se sklapaju
Poruka
Dobro ti jutro
Dragi
Odjednom probuđen
Spreman
Sukobiti se sa
Danom
 

Kasno će biti

Bojimo se onih
Što nam se žele primaknuti bliže
Oteti će nam sve neispunjene životne želje
Pa ih odbijamo od svojih života
Nesvjesni da ćemo jednog dana
Uz samotnu jutarnju kavu
Shvatiti da smo ih izgubili
A želje su dalje neispunjene
Složit ćemo visoke tornjeve
Od njihovih imena, zastati kraj jednog
I tek tada vidjeti da smo
Najveću želju već davno mogli ispuniti.

 
Sjeo sam sa samodopadnim osmijehom
Smiješak je bitan, makar i usiljen
Pročitao sam negdje
Da se to tako radi
Pun sebe i ponešto vina
Krenuo sam u napad
Jer tko može samnom
Sa mojim mislima i jezikom
Tko je jači u kontri
Može li mi vratiti istom mjerom
Ili me barem nasmijati malo
Nesvjestan da može
Na šok se spremio nisam
Pa sam zamuknuo u čudu
A večer je odmicala
Sve ljepša i ljepša
Okretala se prostorija oko tebe
Zajedno sa mnom
U vrijeme rastanka
Zbunjem i poražen do nogu
Nisam ti ni rekao
Da sam postao tvoj
Onoga trena
Kad si rekla svoje ime