Poezija litre i vode

Sanjao sam
Kako me puštaš
Da ti prstima
Crtam ljubav
Po mekoj koži
Da ti poljupcem
Otjeram tamu
Što te obuzima

Sanjao sam
Kako sjediš
U mom krilu
Smiješ se jutru
I govoriš mi
Između poljubaca
Da ponovo
Vidiš ptice

 
Gledaj me u oči
Pogledaj mi u dlan
Reci mi vidiš li
Kako zamišljam
Da sam ponovo sretan
U tvojim rukama
Dođi, navrati na čaj
Daj mi trenutak
Da ponovo osjetim
Prohladne večeri
Kad sam bio sretan
U tvojim rukama
 
 

Vrijeme je
Da se upoznamo.
Ja sam onaj
Što vam ulazi u živote
Upravo onda
Kada je potrebno
Da vam nanesem
Dobro ili zlo.
Nisam ja taj
Koji bira trenutak
Niti znam način
Na koji ću vas
Dotaknuti.
Ne brinite.
Sve je već
Odavno zapisano.
Naše je samo
Da budemo
Ovdje još neko
Vrijeme.
 

 

Kad me uvečer napustiš
Neću tražiti mnogo
Samo mi obraz dodirni
Daruj mi topli smiješak
Nazovi me svojim anđelom
Svojim večernjim anđelom
Biti će mi sasvim dovoljno
Neću tražiti da ostaneš
Ujutro ćemo biti zajedno
 

 
Probudio se nakon sna
Moj osobni crni vrag
Ponovo me vodi putevima
Od kojih sam već bježao.
Probudila ga je, kaže, sreća
Zvono koje uzbunjuje tamu J
er moj vrag najbolje spava
U mirovanju slomljenog srca
I u tihom nemiru duše.
 

O, da
Možda bih jako
Želio povezati
Tvoje riječi
Sa tvojim licem
Možda ćeš mi to
Dopustiti jednom
Kad možda budeš
Spremna
I kažeš mi
Možda se vidmo
Ovih dana

 
Kako ponekad malo treba
Da se smiri umorno tijelo
Lijepa riječ, jutarnji osmijeh
Poljubac u vrat, onako s leđa
Dok sa kavom u ruci
Gledaš kroz prozor kako kiša
Ponovo pere grad i uređuje ga
Za toplo popodnevno sunce
 

 
raširio sam dugo skrivana krila
i poletio ka nebu ponovo
noge su previše umorne
od puta koji je nikud vodio

 
Sada
kada si sama
ostala
kada su te se
nauživali i
nestali
misliš li sada
da sam
ti ipak bio
vrijedan?
 

Ja sam suha zemlja.
Ti budi rijeka, teci kraj mene,
I zalij moje obale
Da život opet probuja.

Ja sam mladica hrasta.
Ti budi sunce, raširi mi krošnju,
Da bacam sjenu
Na umorne putnike.

Ja sam pjesnik.
Ti budi moja muza, budi tu,
Da nikad ne presahnu
Riječi o tvojoj ljepoti.

Ja sam umoran.
Ti budi moja tama,
Ogrni me svojim velom.
U tebi ću spokoj naći.

U tonovima tvojih uzdaha
Moj je grijeh i pokora
Zvonka budnico zore
Tužna pjesmo sutona

Dopusti mi da te sviram
Tiho, polako, uz vino
Glazbom mi smiri srce
Od čežnje poludjelo

 
Volio sam te noćas
Po tko zna koji put
Tihim šaputanjem
Pijan i lud
Otvorio sam ti dušu
Rekao sam ti sve
O svome danu
Kako mi nedostaješ
Ponovo si daleko
Kako sam sretan
Što imam
Dva vjerna prijatelja
Koji su strpljivo
Sjedili sa mnom
Pili i slušali
Ni prvi ni zadnji put
Moje priče o tebi
I govorili mi
Sve će biti u redu
Ne plači prijatelju
Nego popij još jednu
 

 
Probudio sam te jutros
Sa prvim udisajem
Nakon sna
Prvi izdisaj pretvoren
U poljubac tebi
Osjećaš li?
 
Pokrenuo sam te jutros
Sa prvim udisajem
Nakon brijanja
Prvi izdisaj pretvoren
U poljubac tebi
Osjećaš li?
 
Volim te jutros
Sa svakim udisajem
Između koraka
Svaki izdisaj pretvoren
U poljubac tebi
Osjećaš li?
 

Krenimo, krenimo dalje
Nas dvoje što stojimo
Na dvije strane svijeta
Tako blizu daleko

Smiješimo, smiješimo se
Nas dvoje što nas ista kiša
Na različitim prozorima
Budi jutrima

Budimo, budimo jedno
Nas dvoje što nikada nećemo
Na istom krevetu
Dočekati san

Spalilo te djevojko
Nemilosrdno podnevno sunce
Smežuralo ti latice i lišće
Pa dane provodiš
Želeći da ponovo procvjetaš
U raskoši
Da tvoj miris dotakne
Nosnice umornog svijeta
Dozvoli mi Ružo prelijepa
Da budem tvoja kiša
I napojim ti korijenje
Da se uzdigneš još jednom
Iznad suhe i opasne
Pustinje