Vitz

Dolazi baba biciklom pred prodavaonicu.
Nasloni bicikl na zid i taman da uđe u prodavaonicu a bicikl joj se prevrnu. Jedan od mangupa koji su sjedili i pili pivo ispred trgovine pokuša se našaliti s babom:
- Baba, onesvjestio ti se bicikl!
Baba se okrenu i reče:
- I ti bi se, konju, onesvijestio, da si mi bio pola sata među nogama...
 

Uredi zapis

15.06.2004. u 18:26   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Riječi

Kad šutnja prođe, ostaje traganje za onim riječima koje bi mogle, koje bi htjele, pristati na prijateljski odnos sa ljudima. Ili barem sa mnom koji ih traži. Često se prepoznam u tuđem govoru. Prepoznaje li se itko u mojem?

Uredi zapis

13.06.2004. u 22:44   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Vitez

U nevolji damama nekada je uletavao vitez.Veliku oklopnu kantu nosio je na svojim leđima veliki, masivni konj ogrnut plaštem vitezovih boja. Iza metalnog vizira, patroliralo je strogo oko viteza.
Niti sunce, niti kiša, hrabrog viteza nije moglo spriječiti u naumu da pomogne damama. Niti zmajevi nisu imali dovoljno jaka sredstva da spriječe ta hrabra srca, upakirana u metal od njihovog nauma.
Nema više viteza, nema ni viteške riječi za koje se ljudi danas vežu. Danas postoje druge namjere, veze i poznanstva ili mito. Ne zna se koliko su vitezovi spasili dama i njihovu čast. O tome ima malo konkretnih slučajeva. Bitnije je bila viteška čast i slava koja se sticala hrabrošću.
Priča o hrabrim vitezovima davno se pretvorila u mit, oklopi sjaje jedino u muzejima, hrabrost je ostala pretpostavka časnog života jednog doba. I konji su se promjenili. Danas kopita arapa deru hipodrome, a gume automobila valjaju se asfaltom. Ostala je jedino legenda, o vitezovima.
"Tražim viteza na konju, boja konja nije bitna, gentlemensko hrabro srce, čovjeka od riječi i časti, da u ovim teškim vremenima ponudi svoje boje, za obranu davno nestale vjere u ljudsku riječ, ozbiljne ponude pod broj..........."

Uredi zapis

11.06.2004. u 9:23   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Put odabiranja

Kada čovjek pođe putem na koji se, u djelomičnosti svojoj, čitavim bićem odluči, dogodi mu se da mu neki, pa i mnogi putovi postanu neprohodni, čak nepristupačni. Dogodi mu to tim snažnije što je njegovo opredjeljenje za izabrani put određenije, njegovo poistovjećivanje s izabranim putem izrazitije. Njegov put postaje mu znakom kojim je označen pred svim ljudima koji umiju iščitavati znakove, duhovne znakove, kao i njihovu odsutnost.
I kao što po odabranome putu čovjek može postati neprihvatljiv, izvan svoga puta on biva neprepoznatljiv. Dogodi li mu se da zbog svoje nesigurnosti, svoga umora, zbog nedovoljne upućenosti pođe putem koji nije u skladu s nje­govom dušom, neće znati kojim smjerom mu je poći, zastat će, spoticati se po njemu, zalutati, čak iščeznuti.
Nije moguće ići različitim putovima a biti čovjek. Nije moguće biti čovjek, biti čovječan, a ne odlučiti se. Nije moguće živjeti svoje ljudsko dostojanstvo a zanemariti poticaje vjere.
Bolje je čovjeku da sam ide putem koji je prepoznao kao svoj, da bude vjeran svome zanosu, bolje mu je i da se iscrpljuje preko svake mjere, da pada po tom putu, nego da se izigra. Da izigra svoje ljubljene. Da odustane od svoje životnosti. Od svoje upućenosti.
Jer čovjek koji ne nastoji oko svjetla u sebi, koji ugasi sebe, svoju dušu, zaogrnut će mrakom neslućeno mnoge. Pogasiti svjetla na putu to­likih oko sebe, tolikih kojima je tek poći na putove svoje ljudskosti. Čovjek koji nije spreman varati za svjetlo u sebi, za svjetlo u drugima, za svjetlo u svijetu, čovjek koji se prepusti mla­kosti, ravnodušnosti, okrada sebe, okrada svijet u kojemu živi. Okrada ljubav. Smisao kopni u njemu i oko njega.
Odabrani, prepoznati put postaje dijelom čovjekove osobnosti. Njegovom okosnicom. Is­tina, čovjek zbog toga postaje i ranjiviji. Ali bez puta na koji se odlučio čovjek gubi svoju osob­nost, a to je rana od koje jedva može biti veće.
Ponekad se, kako vrijeme protječe, čovjeku čak može učiniti da su njegove mogućnosti bi­ranja bitno smanjene, da gotovo više nema izbo­ra. Da je sve manje-više već zadano. Ali tome nije tako. Kada čovjek jednom izabere svoj životni put, kada izabere sebe, svakog mu dana valja snažnije se odzivati svome izboru, svome izabranju. Sve dok ga snage služe. Po tome će, i kada mu snage klonu, i zauvijek, biti pre­poznatljiv i živjeti svoje dostojanstvo.

Uredi zapis

10.06.2004. u 21:04   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Blagoslovi koje dotičemo


Povjerujemo li postojanim uvjeravanjima užur­banosti i površnosti, lako se može dogoditi da ćemo povjerovati da je vrijeme u kojemu živimo, da su naši životi lišeni blagoslova. Povjerovat ćemo da je prokletstvo, a ne blagoslov, temeljna odrednica naših života.
A svatko je od nas otkan od blagoslova, ne­brojenim blagoslovima natopljen. Unatoč tome. može se dogoditi neshvatljivo: da, premda su najdublji, najživotniji, previdimo blagoslove koji se ne mogu dotaknuti. Blagoslovi po kojima smo ljudi. Po kojima možemo opstati i uzdići se kao ljudi.
Možda i nije čudo što previdimo blagoslove koji nas pohađaju i drže u središtu naših bića, kad tako olako previđamo blagoslove koje doti­čemo. Blagoslove o koje se svojim tijelom osla­njamo. Blagoslove koje svojim rukama držimo.
Jer postoji, primjerice, napose u hladno doba godine, blagoslov drva spremljenih u podrumu. Blagoslov suhih i toplih cipela. Blagoslov dobrih kaputa. Blagoslov zimnice u ostavama, blagoslov koji su priredile dobre i brižne ruke. Postoje posve obični blagoslovi kao što su pitka voda u slavinama, struja u žaruljama. Blagoslov krova koji ne prokišnjava.
Ti blagoslovi nam pomažu da živimo, da živimo ugodno, ma koliko skromno živjeli. I dok su prisutni, ne uočavamo ih, kada izostanu, pre­poznajemo se nepravedno lišeni. Jer toliko toga doprinosi blagoslovu koji izričemo riječima »ljudsko dostojanstvo«. Toliko toga što toliki, bez svoje krivice, ne mogu smoći.
U blagoslove koje možemo dotaknuti na oso­biti način možemo ubrojiti prisutnost voljenih. Ruka voljene osobe, njezino disanje uz nas, neizrecivo je dragocjen blagoslov. Blagoslov koji nas na tolike načine obogaćuje. Daje lik našim dušama.
Zahvalnost za blagoslove koji na tolike slućene i neslućene načine oblikuju naš život, pomaže nam da se bolje prepoznamo. Da pot­punije, i svjesniji svoje sreće, proživimo daro­vane nam korake.
 

Uredi zapis

09.06.2004. u 22:56   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Nemam vremena

Ljudi za štošta nemaju vremena. Katkada s razlogom, katkada bez razloga. Katkada uz is­priku, katkada bez isprike. Često dugo promišljaju na što će utrošiti vrijeme. I dogodi se da vrijeme koje im je na raspolaganju, postupajući s njime na pretjerano brižan i izbirljiv način, ne utroše ni u što. Dogodi se da im ono nepri­mjetno promakne, da im promakne i život prije nego se odluče. I kada, promišljajući o danima koji su protekli, shvate da je odviše vremena ostalo neosmišljeno, da odviše vremena nikome i ničemu nije bilo posvećeno, osjete se pokradenima. Pritom ne proniču da su sami sebe okrali.
Vrijeme koje je proteklo ničim se ne može nadomjestiti. Ponajmanje je to moguće učiniti žaljenjem zbog propuštenog. Samo se većom zauzetošću može postići da vrijeme koje predstoji bude životnije. No, važno je razumjeti da se vrijeme ne osmišljava samo radom i imetkom, nego osobito životnom radošću. I da se osmišljenost vremena, osmišljenost života, ne izra­žava brojevima, količinama i položajem, nego bliskošću, srdačnošću i srećom, ponajprije njihovim postojanim darivanjem, ali ništa manje i njihovim prepoznavanjem i primanjem.
U jednom trenutku postalo mi je jasno da više nemam vremena. Nemam vremena ma živio još samo jedan sat, jedan dan, godinu ili pedeset godina. Nemam vremena za turobne misli, za prepričavanje tuđih slabosti i pogrešaka. Za pre­pričavanje tuđih loših namjera. Nemam vremena za procjenjivanje kojim sve lošim smjerovima može krenuti neki slijed zbivanja. Nemam vre­mena ni za crne kronike, kamoli za zavist i zlobu. Za pretjeranu osjetljivost i uvrijeđenost.
Ma koliko živio, neću dospjeti učiniti sve ono dobro koje bih htio. Neću dospjeti životno izra­ziti svu onu zahvalnost koju osjećam. Uzmanjkat će mi vremena za toliko toga. Za napore koji me raduju. Za prijateljevanje. Za blizinu s vo­ljenima. Za jednostavan hod, gledanje i disanje. Ma koliko dana da je preda mnom, jedan je od njih zasigurno posljednji dan moga zemnoga hoda. I zato mi je stalo da unatoč svemu što me opterećuje, unatoč svim mojim slabostima, unatoč umoru koji me usporava, unatoč nerazumijevanjima i uzrujanostima, svoje vrijeme, svoje dane, što mi više bude moguće, posvetim onome što prepoznajem dobrim i lijepim. Stalo mi je da dobrota i plemenitost postojano budu u središtu moje pozornosti. Da ne pristanem da moju pažnju zaokuplja, da me obeshrabruje, ono što obezvređuje ljudskost.
Jer do čovjeka je da za svoga vremena učini sve ono dobro koje mu je moguće. Ne da se opravdava onim što ga onemogućava. Ne da se uspoređuje s onima koji ne nastoje oko dobrote. S onima koji se zadovoljavaju mlakošću. Čovjek ni na koji način ne može izmaknuti svojoj osob­noj odgovornosti za dobro. A tko prione uza svoju odgovornost, uz dobrotu, steći će neslu­ćene snage. I za sebe i za mnoge.

Uredi zapis

09.06.2004. u 0:32   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Is Your Son a Computer Hacker? :))

As an enlightened, modern parent, I try to be as involved as possible in the lives of my six children. I encourage them to join team sports. I attend their teen parties with them to ensure no drinking or alcohol is on the premises. I keep a fatherly eye on the CDs they listen to and the shows they watch, the company they keep and the books they read. You could say I'm a model parent. My children have never failed to make me proud, and I can say without the slightest embellishment that I have the finest family in the USA.
Two years ago, my wife Carol and I decided that our children's education would not be complete without some grounding in modern computers. To this end, we bought our children a brand new Compaq to learn with. The kids had a lot of fun using the handful of application programs we'd bought, such as Adobe's Photoshop and Microsoft's Word, and my wife and I were pleased that our gift was received so well. Our son Peter was most entranced by the device, and became quite a pro at surfing the net. When Peter began to spend whole days on the machine, I became concerned, but Carol advised me to calm down, and that it was only a passing phase. I was content to bow to her experience as a mother, until our youngest daughter, Cindy, charged into the living room one night to blurt out: "Peter is a computer hacker!"
As you can imagine, I was amazed. A computer hacker in my own house! I began to monitor my son's habits, to make certain that Cindy wasn't just telling stories, as she is prone to doing at times.
After a few days of investigation, and some research into computer hacking, I confronted Peter with the evidence. I'm afraid to say, this was the only time I have ever been truly disappointed in one of my children. We raised them to be honest and to have integrity, and Peter betrayed the principles we tried to encourage in him, when he refused point blank to admit to his activities. His denials continued for hours, and in the end, I was left with no choice but to ban him from using the computer until he is old enough to be responsible for his actions.
After going through this ordeal with my own family, I was left pondering how I could best help others in similar situations. I'd gained a lot of knowledge over those few days regarding hackers. It's only right that I provide that information to other parents, in the hope that they will be able to tell if their children are being drawn into the world of hacking. Perhaps other parents will be able to steer their sons back onto the straight and narrow before extreme measures need to be employed.
To this end, I have decided to publish the top ten signs that your son is a hacker. I advise any parents to read this list carefully and if their son matches the profile, they should take action. A smart parent will first try to reason with their son, before resorting to groundings, or even spanking. I pride myself that I have never had to spank a child, and I hope this guide will help other parents to put a halt to their son's misbehaviour before a spanking becomes necessary.
1. Has your son asked you to change ISPs?
Most American families use trusted and responsible Internet Service Providers, such as AOL. These providers have a strict "No Hacking" policy, and take careful measures to ensure that your internet experience is enjoyable, educational and above all legal. If your child is becoming a hacker, one of his first steps will be to request a change to a more hacker friendly provider.
I would advise all parents to refuse this request. One of the reasons your son is interested in switching providers is to get away from AOL's child safety filter. This filter is vital to any parent who wants his son to enjoy the internet without the endangering him through exposure to "adult" content. It is best to stick with the protection AOL provides, rather than using a home-based solution. If your son is becoming a hacker, he will be able to circumvent any home-based measures with surprising ease, using information gleaned from various hacker sites.
2. Are you finding programs on your computer that you don't remember installing?
Your son will probably try to install some hacker software. He may attempt to conceal the presence of the software in some way, but you can usually find any new programs by reading through the programs listed under "Install/Remove Programs" in your control panel. Popular hacker software includes "Comet Cursor", "Bonzi Buddy" and "Flash".
The best option is to confront your son with the evidence, and force him to remove the offending programs. He will probably try to install the software again, but you will be able to tell that this is happening, if your machine offers to "download" one of the hacker applications. If this happens, it is time to give your son a stern talking to, and possibly consider punishing him with a grounding.
3. Has your child asked for new hardware?
Computer hackers are often limited by conventional computer hardware. They may request "faster" video cards, and larger hard drives, or even more memory. If your son starts requesting these devices, it is possible that he has a legitimate need. You can best ensure that you are buying legal, trustworthy hardware by only buying replacement parts from your computer's manufacturer.
If your son has requested a new "processor" from a company called "AMD", this is genuine cause for alarm. AMD is a third-world based company who make inferior, "knock-off" copies of American processor chips. They use child labor extensively in their third world sweatshops, and they deliberately disable the security features that American processor makers, such as Intel, use to prevent hacking. AMD chips are never sold in stores, and you will most likely be told that you have to order them from internet sites. Do not buy this chip! This is one request that you must refuse your son, if you are to have any hope of raising him well.
4. Does your child read hacking manuals?
If you pay close attention to your son's reading habits, as I do, you will be able to determine a great deal about his opinions and hobbies. Children are at their most impressionable in the teenage years. Any father who has had a seventeen year old daughter attempt to sneak out on a date wearing make up and perfume is well aware of the effect that improper influences can have on inexperienced minds.
There are, unfortunately, many hacking manuals available in bookshops today. A few titles to be on the lookout for are: "Snow Crash" and "Cryptonomicon" by Neal Stephenson; "Neuromancer" by William Gibson; "Programming with Perl" by Timothy O'Reilly; "Geeks" by Jon Katz; "The Hacker Crackdown" by Bruce Sterling; "Microserfs" by Douglas Coupland; "Hackers" by Steven Levy; and "The Cathedral and the Bazaar" by Eric S. Raymond.
If you find any of these hacking manuals in your child's possession, confiscate them immediately. You should also petition local booksellers to remove these titles from their shelves. You may meet with some resistance at first, but even booksellers have to bow to community pressure.
5. How much time does your child spend using the computer each day?
If your son spends more than thirty minutes each day on the computer, he may be using it to DOS other peoples sites. DOSing involves gaining access to the "command prompt" on other people's machines, and using it to tie up vital internet services. This can take up to eight hours. If your son is doing this, he is breaking the law, and you should stop him immediately. The safest policy is to limit your children's access to the computer to a maximum of forty-five minutes each day.
6. Does your son use Quake?
Quake is an online virtual reality used by hackers. It is a popular meeting place and training ground, where they discuss hacking and train in the use of various firearms. Many hackers develop anti-social tendencies due to the use of this virtual world, and it may cause erratic behaviour at home and at school.
If your son is using Quake, you should make hime understand that this is not acceptable to you. You should ensure all the firearms in your house are carefully locked away, and have trigger locks installed. You should also bring your concerns to the attention of his school.
7. Is your son becoming argumentative and surly in his social behaviour?
As a child enters the electronic world of hacking, he may become disaffected with the real world. He may lose the ability to control his actions, or judge the rightness or wrongness of a course of behaviour. This will manifest itself soonest in the way he treats others. Those whom he disagrees with will be met with scorn, bitterness, and even foul language. He may utter threats of violence of a real or electronic nature.
Even when confronted, your son will probably find it difficult to talk about this problem to you. He will probably claim that there is no problem, and that you are imagining things. He may tell you that it is you who has the problem, and you should "back off" and "stop smothering him." Do not allow yourself to be deceived. You are the only chance your son has, even if he doesn't understand the situation he is in. Keep trying to get through to him, no matter how much he retreats into himself.
8. Is your son obsessed with "Lunix"?
BSD, Lunix, Debian and Mandrake are all versions of an illegal hacker operation system, invented by a Soviet computer hacker named Linyos Torovoltos, before the Russians lost the Cold War. It is based on a program called "xenix", which was written by Microsoft for the US government. These programs are used by hackers to break into other people's computer systems to steal credit card numbers. They may also be used to break into people's stereos to steal their music, using the "mp3" program. Torovoltos is a notorious hacker, responsible for writing many hacker programs, such as "telnet", which is used by hackers to connect to machines on the internet without using a telephone.
Your son may try to install "lunix" on your hard drive. If he is careful, you may not notice its presence, however, lunix is a capricious beast, and if handled incorrectly, your son may damage your computer, and even break it completely by deleting Windows, at which point you will have to have your computer repaired by a professional.
If you see the word "LILO" during your windows startup (just after you turn the machine on), your son has installed lunix. In order to get rid of it, you will have to send your computer back to the manufacturer, and have them fit a new hard drive. Lunix is extremely dangerous software, and cannot be removed without destroying part of your hard disk surface.
9. Has your son radically changed his appearance?
If your son has undergone a sudden change in his style of dress, you may have a hacker on your hands. Hackers tend to dress in bright, day-glo colors. They may wear baggy pants, bright colored shirts and spiky hair dyed in bright colors to match their clothes. They may take to carrying "glow-sticks" and some wear pacifiers around their necks. (I have no idea why they do this) There are many such hackers in schools today, and your son may have started to associate with them. If you notice that your son's group of friends includes people dressed like this, it is time to think about a severe curfew, to protect him from dangerous influences.
10. Is your son struggling academically?
If your son is failing courses in school, or performing poorly on sports teams, he may be involved in a hacking group, such as the infamous "Otaku" hacker association. Excessive time spent on the computer, communicating with his fellow hackers may cause temporary damage to the eyes and brain, from the electromagnetic radiation. This will cause his marks to slip dramatically, particularly in difficult subjects such as Math, and Chemistry. In extreme cases, over-exposure to computer radiation can cause schizophrenia, meningitis and other psychological diseases. Also, the reduction in exercise may cause him to lose muscle mass, and even to start gaining weight. For the sake of your child's mental and physical health, you must put a stop to his hacking, and limit his computer time drastically.
I encourage all parents to read through this guide carefully. Your child's future may depend upon it. Hacking is an illegal and dangerous activity, that may land your child in prison, and tear your family apart. It cannot be taken too seriously.

Uredi zapis

06.06.2004. u 13:54   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Skučeno nebo

Ponekad se pitam je li nebo, barem po ljudskoj mjeri, uopće moguće? Za pakao, na žalost, nimalo ne dvojim. On je, po ljudskoj mjeri, itekako izvjestan.
Svednevice mnoge, i to posve olako, smještamo u pakao. "Tamo im je mjesto" - kažemo. - "Kao da su vragu ispali iz torbe." Vrlo ih lako uočavamo i jednom uočene za svagda određujemo. Križamo ih s popisa svoje nade. Kao - uzalud je trošiti svoju krhku nadu na njih. Posvetimo se radije nečemu drugome. Neko­me drugome.
Naš privatni pakao, naši privatni paklovi, znaju biti itekako napučeni. U njima je trajna oskudica prosto­ra. Tolika da je u njima teško i disati. Pa opet, uvijek iznova nalazimo one koje ćemo onamo poslati.
S našim je nebom posve drukčije. Kada razmišljamo o njemu, ponašamo se kao da se pripremamo za život na pustom otoku. Teško nam je sastaviti popis onih koje bismo onamo sa sobom poveli. Slutimo, naime, da je u nebu odveć lijepo, pa smo probirljivi s kime ćemo tu ljepotu podijeliti - pogotovo stoga što će to dijeljenje ljepote potrajati. Razumljivo, naše mjesto u našemu nebu nije nimalo sporno. Ali kada prebroji­mo sve one koje bismo ondje rado vidjeli, ne preostaje nam drugo nego zaključiti da će u našem nebu vladati podosta komorna atmosfera. Naravno, svjesni smo da, što se našeg društva u nebu tiče, o nama ne ovisi baš sve i da ćemo ondje biti primorani susretati i mnoge za koje baš nismo odveć sigurni da su se zatekli na mjestu koje im pripada. Ali što ćemo. Bog ima neka svoja mjerila i nije mudro pretjerano ih ospora­vati. Moglo bi nam se zalomiti da tako i sami sebe osporimo.
Međutim, sva sreća da i dosjetljivost spada u popis naših vrlina. Tako mi zamišljamo, pripremamo i una­prijed oblikujemo svoja mala neba unutar velikog Božjeg neba. Naša mala neba bit će nešto posve izu­zetno. Pristup u njih neće biti određen Božjom blagošću i njegovim milosrđem već na mnogo ozbiljniji način, kako bi se sačuvala doličnost toga svetoga mje­sta.
No, skučenost naših neba u izravnom je odnosu sa skučenošću našega srca. Štoviše, skučenošću svojega srca tako često prikraćujemo i sebe same i one s kojima živimo za iskustvo neba ovdje na zemlji, među nama. Skučenost našega srca udaljuje nas od mogućnosti neposrednog susreta s Bogom, slabi naš vid i našu volju da budemo ljudi. Umjesto da osmisli­mo dom svojeg života, umjesto da u njemu udomimo one koji su nam darovani, one koji su nam povjereni, mi stojimo pred vratima svoje duše i onemogućujemo ulazak u nju svakome kome dospijemo. Tako naša duša počinje zjapiti prazna, tako u njoj trne toplina, tako blijede blizine. I sve više nas nema. Sve smo dalje od neba.
Jer nebo se ne može steći. Nebo se ne može sačuvati za sebe. Nebo je za nas svojom ljubavlju stekao Isus. Po njemu ono je dio svakoga od nas.
I koliko to nebo iznosimo pred druge, koliko nebom obogaćujemo one s kojima živimo, koliko smo rasipni nebom, toliko smo - samo toliko - razumjeli istinu o nebu. Toliko smo u njemu.

Uredi zapis

06.06.2004. u 0:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Let there be love

Secrets of lovers
Whisper tonight
Broken down angel
Got lost in the cold daylight
The city is screaming
And I look for your eyes
Someone to lean on through the night
Your music talks to me and hits me tonight
One candle burning,
I hear your voice say
So let there be love
Let there be love
Love
Let there be love
It heals and it hurts
She leads you to heaven's door
And leaves you for dirt
Someone to lean on, that's your own
Some magic conquers me and lives in my soul,
She comes like an ocean and I hear you sing
Love will conquer anything
So let it be love
Let it be love
LoveLet it be love
The wall's down
They're coming down
I can't slowI know it now
So stay now
Hold on
And I'm praying
So let it be love
Let it be love
Love
Let it be love
I know what I want
I know what I feel
I know what I want
So let there be love
So let there be love
Let there be love
 
Simple Minds: Let there be love

Uredi zapis

05.06.2004. u 17:29   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Thaum

Thaum je osnovna jedinica magijske snage. Univerzalno je prihvaćeno da je jedan Thaum količina magije potrebna da se stvori jedan mali bijeli golub, ili tri biljarske kugle normalne veličine.
Terry Pratchett, "The Light Fantastic".
 
 
 
A Thaum is the basic unit of magical strength. It has been universally established as the amount of magic needed to create one small white pigeon or three normal-sized billiard balls.
An ancient proverb summed it up: when a wizard is tired of looking for broken glass in his dinner, it ran, he is tired of life.
Build a man a fire, and he'll be warm for a day. Set a man on fire, and he'll be warm for the rest of his life.
Fantasy is an exercise bicycle for the mind. It might not take you anywhere, but it tones up the muscles that can. Of course, I could be wrong.
Five exclamation marks, the sure sign of an insane mind. He was the sort of person who stood on mountaintops during thunderstorms in wet copper armour shouting "All the Gods are bastards."
Only in our dreams are we free. The rest of the time we need wages.
People who are rather more than six feet tall and nearly as broad across the shoulders often have uneventful journeys. People jump out at them from behind rocks then say things like, "Oh. Sorry. I thought you were someone else."
Rincewind formed a mental picture of some strange entity living in a castle made of teeth. It was the kind of mental picture you tried to forget. Unsuccessfully.
The universe, they said, depended for its operation on the balance of four forces which they identified as charm, persuasion, uncertainty and bloody-mindedness.
They say a little knowledge is a dangerous thing, but it's not one half so bad as a lot of ignorance.
Writing is the most fun you can have by yourself.
You can't trample infidels when you're a tortoise. I mean, all you could do is give them a meaningful look.

 
 
.
 
 

Uredi zapis

05.06.2004. u 12:13   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ponekad se probudim šašav

Ponekad se probudim umoran. Tada znam da je noć bila prekratka da svlada umor koji se nakupio tijekom prethodnoga dana i okrijepi mi tijelo i dušu. Probudim li se umoran goto­vo do boli, znam daje umor koji se nakupljao danima, već postao teško izdržljiv, pa se potru­dim naći više vremena za počinak. Jer umor upozorava čovjeka da je pretjerao. Počinak i san zauzimaju se za njega da preživi. Da se ob­novi.
Ponekad se probudim usporen. Ma koliko se trudio sve što radim, radim bitno sporije nego inače, i ne mogu si pomoći. Sam sebe doživ­ljavam kao teško gledljiv usporeni film. Tada mi govore da je došlo do promjene tlaka i da mi se to događa zbog moje osjetljivosti na te promjene. Ne preostaje mi tada drugo nego da poslušam svoje tijelo i da, koliko god mi bude moguće, ne uzmičući pred zahtjevanostima života, trpljivo i strpljivo prebrodim svoju usporenost.
Ponekad se probudim šašav. Od ranoga jutra, pa kroza sav dan, u svemu otkrivam nešto šalji­vo i nemam mira dok na to ne ukažem svako­me na koga naiđem. Već od prvoga jutarnjeg susreta s nekim, ma bio to tko god, svjestan sam da mi se to dogodilo i znam da me šašavost go­tovo sigurno kroza sav dan neće napustiti. Lju­di u pravilu dobrohotno prihvaćaju moje pona­šanje, nerijetko mi i zavide, priželjkujući i sebi takve dane.
Dobra je šašavost. Ona krijepi i dušu i tijelo baš kao i počinak, san. Kao usporenost. Šašavost me poučava da svijet i život nemaju krutih granica. Jer duša može neslućeno proširiti sve što čovjek jest i što je spreman postati.

Uredi zapis

04.06.2004. u 20:43   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

WGW

Uredi zapis

04.06.2004. u 15:59   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Dar

Duhovno bogatstvo svakog ljudskog bića očituje se u tome koliko ima hrabrosti ogoliti svoju dušu do srži i kao dar je pružiti drugome.

Uredi zapis

04.06.2004. u 10:38   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Volio bih da saznaš da si ti meni, ono nešto….

Imenovati nekoga svojom dušom, dušom svoje duše, znači izreći svoju bitnu povezanost, svoju sjedinjenost s drugim bićem. Čovjeku nije moguće istinski iskusiti život sve dok ne osjeti, sve dok ne upozna nečiju dušu, sve dok njegovu dušu netko ne prepozna, ne prihvati kao svoju. Volio bih naći osobu s kojom bi se susretao samim svojim postojanjem, podudarnošću duša, koju bi u pis­mima i intimnim mislima nazvao »polovinom svoje duše«. Koje li dragocjenosti doživjeti nekoga toliko svojim da bez njega čovjekova duša više ne može biti cijela! Koje li punine u tolikoj blizini duša! Čovjekova duša nije omeđena tjelesnošću. Ona ne poznaje prostornih granica, prostornih zapre­ka. Duša diše s drugom dušom, živi sljubljena s njom mimo svih prostornih i vremenskih za­konitosti.
Naziva li vas tko »svojom dušom«? Nazivate li vi nekoga »svojom dušom«? Živjeti zdušno za nekoga, osjećati nečiju zdušnost u svome životu, u običnosti svoje svakodnevice, »neusporedivo je blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca«. Nije presudno, premda je zasigurno bolno, ako nas nitko ne naziva »svojom dušom«, »bo­ljom polovinom svoje duše«, no može itekako biti presudno, neizrecivo mučno, ako mi ni u kome ne prepoznajemo svoju dušu, ako se ničijoj duši ne posvetimo, ako se ne potrudimo biti nečija duša, duša o koju će biti moguće i sav život osloniti.
I naša su djeca, kao što su tijela od naših tijela, i »duše od naših duša«, duše koje imaju svoju osobnost, svoju povijest koju moramo poštivati da bi mogle rasti u mudrosti, dobi i milosti. No duše naše djece vazda imaju pravo crpsti snagu i blizinu iz naših duša. Za svoje, za sve koje nam je život odabrao, valja nam živjeti zdušno. Valja nam svoje duše učiniti zemljom njihovih duša. Bez toga bi nam sreća koja nam je darovana ostala nedostupna.
 
Volio bih da saznaš da si ti meni, ono nešto... čemu se istinski radujem ispunjene duše, volio bih zbog tebe koračati polako, malim koracima... mogu samo tako, polako, i svaki korak koji napravim ostao bi zapisan u vječnosti, u tvom srcu, u tvojoj duši.

Uredi zapis

03.06.2004. u 22:03   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar