Mogu li muškarac i žena koji nisu u srodstvu biti samo prijatelji? To često ovisi o tome što podrazumijevamo pod izrazom prijatelji, koliko smo stari i jesmo li u braku...


Prijateljstvo je dragocjen dar, a povijest pamti i muško-ženska prijateljstva u kojima nije bilo romantičnih osjećaja. No, posebno kada se radi o prijateljstvu između mladih osoba postoji velika opasnost da će netko od 'prijatelja' osjetiti bol slomljenog srca. A ono što nastane kao tek nevino prijateljstvo često završava emocionalnom katastrofom.
Naime, takva prijateljstvo ponekad znaju biti tek paravan za romantične namjere ili neobavezno flertovanje s osobom drugog spola. A kako su osjećaji promjenjivi dr. Marion Hilliard savjetuje: 'Lagana prijateljska vožnja od 20 kilometara na sat bez upozorenja može prerasti u zasljepljujuću strast koja juri 100 kilometara na sat.'
Više nego ikada prije današnje je društvo organizirano tako da muškarci i žene moraju blisko surađivati što je dovelo i do mnogih muško-ženskih prijateljstava. Međutim, želite li održati samo prijateljske veze, potrebno je razlučiti prijateljske osjećaje od onih romantičnih te ponekad vrlo jake spolne privlačnosti, što zna biti izuzetno teško, upozorava se u časopisu Psychology Today.
"Mogućnost da se između muškarca i žene koji su prijatelji iznenada i sasvim nesvjesno razvije spolna privlačnost uvijek je prisutna. Obični prijateljski zagrljaj može u trenu poprimiti posve drugačije značenje", navodi se u časopisu. Iako je normalno da imaju prijatelje i prijateljice, samce ili one u braku, ovog bi posebno trebali biti svjesni bračni parovi.
"Bilo koji oblik prisnosti izvan braka može ugroziti postojanje i mir bračne zajednice. Intimnost ne podrazumijeva samo seks, stoga vaš supružnik ima pravo očekivati da vam bude jedini pravi prisni prijatelj suprotnog spola", piše Dennis Preger u svojoj knjizi Happiness Is a Serious Problem.

Uredi zapis

30.10.2005. u 0:37   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Different world


It’s all right.
It’s all right.
Let me go high.
Let me go high.
Let me go high into a different world.
Let me go high into a different world.
 
It’s all right, it’s ok
to believe in something.
You find the spark inside yourself.
It begins from nothing,
from the man of the cave
to the soul of the brave,
for the love of God.
 
Let me go now.
Let me go high into a different world.
Let me go high into a different world.
Let me go high into a different world.
 
It’s all right, it’s ok
to believe in something,
but if it falls between ourselves
could kill like nothing.
From the man of the cave
to the soul of the brave.
For the love of God,
let me close now.
 
Let me go high into a different world.
Let me go high into a different world.
Let me go by into a different world.
Let me go high into a different world.
Let me go high into a different world.

Uredi zapis

28.10.2005. u 22:26   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

To somebody...


Jaje
Kad ti se čini da su ti u životu sva vrata zatvorena, da nema svijetla na tvojoj stazi, ni izlaza, ni puta, kad ti je dosadila ova skučena trodimenzionalna perspektiva, kad ti je u vlastitoj koži tijesno, pogledaj otajstvo jajeta u kojem raste život. Onom malom piletu što se razvija u njegovoj krhkoj ljušturi nedostaje svega, i svijetla i perspektive i širine, ali strpljivo živi svoj život. Jedino čega se ne odriče je jest nevidljiva klica života, koja se načudesan način smjestila ispod njegove ljušture, nenametljivo i nenasilno. Ona mu ne dopušta da se uspava i tako prvo počivalište tople ljuske pretvori u posljednje počivalište. Ne zna se točno odakle je došla, kad nigdje nema pukotine na ljušturi kroz koju bi se mogla uvući, ali ona je tu. Nije se pojavila kao provalnik izvana, niti kao nametnik. Ona je tu kao nešto svojstveno njegovoj biti. Ona će voditi njegov rast i njegovo razvijanje, njegov izlazak iz ljušture i ulazak u novi svijet.
Tvoje je srce kao jaje u kojem tajanstvena ruka Nevidljivoga, u šutnji, pokreće bujanje života, koja se u tebi razvija i raste. U njemu je prisutan kod života što čudesnom snagom pokreće sve tvoje potencijale, dovodi ih do punine i potiče ih da izbijaju na površinu. Ako tu izvornu klicu života čuvaš kao svetinju, ona će naći načina da izađe na površinu i da sebi otvori nova obzorja i da zaživi novim životom. Princip života što te privodi punini postojanja, ne podnosi nasilje. Njega ne možeš aktivirati izvana nikakvom ljudskom silom. Kao i ljuštura jajeta, tako se i ljuštura srca otvara samo iznutra, snagom i voljom novog života, u njemu svojstvenom ritmu. Ono je kao utroba majke što neizrecivom nježnošću prima, prati i predaje život.
I zato, ti nisi svoj i nisi izvor svoga bitka. On ti je dan i njime si u srcu zadan, te ćeš dobro paziti da ga ne oštetiš i da mu ne uskratiš da se u tebi razvije, da u tebi naraste i iz tebe izađe. Pazit ćeš da ne budeš kukavičje jaje podmetnuto u gnijezdo Božje. S pravom se očekuje da iz tvog srca isklija i izraste dobrota i plemenitost, krepost i svako dobro djelo, da budeš procvali pupoljak na stablu života. Život što u tebi raste i ispunjava te, koji te iz ničega doveo u postojanje, neće dopustiti da budeš uspavan u svojoj ljusci. Ti svoju budnost nećeš dokazivati življenjem s pet osjetila već srcem koje će i dalje, kao klijalište života, biti pokretač tvoga rasta i novog rađanja, sve do osvajanja obzorja vječnog spasenja.

Uredi zapis

27.10.2005. u 23:23   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Nije važno

Čovjek je nerazuman, egocentričan.
Nije važno, ljubi ga.
Činiš li dobro, reći će da to radiš zbog sebičnih ciljeva.
Nije važno, čini dobro.
Ostvaruješ li svoje namjere, steći ćeš lažne prijatelje i istinske neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj namjere.
Dobro koje činiš zaboravit će se sutra.
Nije važno, čini dobro.
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten.
Ono što si godinama gradio može biti uništeno u tren oka.
Nije važno, gradi.
Pomažeš li ljudima, ljutit će se.
Nije važno, pomozi im.
Daješ li svijetu najbolje od sebe, odbacit će te.
Nije važno, daj najbolje od sebe.

Uredi zapis

26.10.2005. u 20:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Dodir


- Dok idem putovima koje moja duša prepoznaje kao svoje, moje se srce sve češće lomi i kida. Sve češće se osjećam samotan i slab. Ne znam dokle ću moći tako - potuži se čovjek svojem anđelu.
- Razumijem te - reče anđeo sućutnim glasom.
- Čovjeku katkada treba mnogo vremena da nove blizine nauči razlikovati od samoće. I kada se prestane oslanjati o privid, može mu se učiniti da je izgubio oslonac, premda je tek tada stao na čvrsto tlo. A za svoje srce ne brini. Ono se ne lomi. Ne kida. Vjeruj, ti u njega sve dublje ulaziš. I što si dublje u njemu ono biva sve prostranije. Svaku riječ, sve što ti se zbi\ svakoga na koga pomisliš, ono tada bez napora umije udomiti.
- Ali shvati - primakne se čovjek svojem anđelu.
- Čovjek sam i neizmjerno mi mnogo znači dodir onih koje ćutim u svojoj duši.
- Doći će vrijeme - toplo će anđeo. - kada će ti biti dovoljno što netko, do koga ti je svom dušom stalo, negdje diše, bilo to ma tko zna gdje, bilo to u ovome vremenu ili onkraj njega. Svojim dahom vazda ćete se međusobno doticati. To je obilje od kojega veće čovjeku nije moguće ponijeti.
 
S. Lice

Uredi zapis

19.10.2005. u 19:22   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Da nije smješno, bilo bi žalosno...


Nepoznati počinitelj na mopedu jučer oko 13 sati
uz prijetnju oružjem, ispalivši hitac na izlazu, opljačkao je poštu u Sv. Klari. Maskiran biciklističkom kacigom s plavim vizirom dao se u bijeg mopedom u kukuruz, po dolasku policija kreće za njim, nailazi na drugog čovjeka, također na motociklu i misleći ad je riječ o razbojniku, kreće u potjeru za njim… ovaj pak bježi također u kukuruz zbog neregistriranog motocikla. Nakon dužeg naganjanja po kukuruzu, policija privodi motoristu, ali kasnije saznaju… krivog :)

Uredi zapis

18.10.2005. u 9:07   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Umijeće malih koraka



Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
 
Antoine de Saint-Exupery

Uredi zapis

12.10.2005. u 21:23   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Zbogom dial-up


:))
ADSL active

Uredi zapis

06.10.2005. u 19:10   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Okrenuti novi list

Može li čovjek (žena, osoba, što već...) ostaviti turobnu prošlost iza sebe i okrenuti se vedrijoj budućnosti?

Uredi zapis

06.10.2005. u 13:12   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

ADSL day

less then 1 hours and counting...

Uredi zapis

05.10.2005. u 17:21   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Tebi...


Pamtit ću ovaj život.
Pamtit ću ga kao neizrecivi Božji dar
i podjednako Božje povjerenje.
Pamtit ću ga kao vrijeme i prostor
u kojemu mi je darovano upoznati i iskusiti raj
i u onome što mi je darovano doticati rukom
i u onome što mi je darovano doticati dušom.
Pamtit ću ga po tolikim dobrim ljudima,
i po onima s kojima mi je darovano kroz mnoge godine živjeti,
i po onima koje sam tek prigodice susretao,
pa i po onima koje sam tek možda jednom susreo ili o njima čuo.
Pamtit ću ga osobito po onima,
s obje strane života,
s kojima dijelim svoju dušu.
Po onima bez kojih moja duša
više ne bi mogla biti prepoznatljiva, kamo li cijela.
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima:
po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti,
po blizinama i čežnjama.
Pamtit ću ga po suhom ušću
i tolikim dobrim plodovima prirode.
Pamtit ću ga po tragovima
iz kojih sam se u svako doba
— ili barem gotovo u svako
— mogao prepoznati zakriljen ljudskom i Božjom brižnošću.
Pamtit ću ga i po tome
što sam jednakom ljubavlju
bio darivan i lišenošću i obiljem,
i vedrinom i trpljenjem.
Pamtit ću život po postojanom doticanju sreće,
po uronjenosti u blaženstvo.
Pamtit ću ga zahvalno i s ganućem.
Ti znaš: pamtit ću ga po Tebi, jer si mi
taknula dušu. I zato Ti hvala.

Uredi zapis

02.10.2005. u 23:20   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Stijena


Uza svu nestalnost vlastitih osjećaja, nesigurnost svojih razloga i klimavost ljudskog postojanja, ipak si pozvan graditi zdanje svoga života na čvrstu temelju. Ne slijedi one koji grade na pijesku po­vršnosti i ovozemaljske pojavnosti, jer život je nestalan, a kiše i bujice što ih donosi prijete gubljenjem tla pod nogama.
Za tvoju krhku ljudskost mnogi su tereni skli­ski kao led i brzo se tope pod tvojim nogama, a da o tom i ne misliš. Koliko puta samo osjećaš iscrpljenost i umor od obveza koje ti život i zvanje nameću, kad se u tebi rađa želja za čvrstim uporištem gdje bi se naslonio, odmorio i okrijepio od svakodnevice što te troši i od hoda kroz povijest koji te zamara?
Zato si pozvan kopati duboko, dok ne dođeš do čvrsta tla, do sigurna oslonca, do stijene na kojoj možeš graditi. Tvoje srce, što se pouzdaje u Gospodina, čvrsta je stijena, hrid na kojoj možeš graditi zdanje koje neće biti okamenjeni život, već živi kamen koji odiše izvornošću, čistoćom i čvrstoćom.
Kad gradiš, osloni se na srce, ali ne na ono isprazno i okamenjeno, već na srce utemeljeno na srcu Božjemu, pravoj i vječnoj Stijeni, je­dinom sigurnom osloncu, izvoru ljubavi, međusobnog povjerenja i darivanja, koje daje stabilnost svakom srcu.
I kad ti se učini da si sam i napušten, da te nitko ne razumije, da nemaš rame za plakanje i gdje glavu na­sloniti, srce je najčvršći i najsigurniji oslonac tvoje duše i tvoga tijela. Kad na njega nasloniš glavu, spavat ćeš snom pravednika i snivat ćeš vizije Božjih proroka.
Ono je hridina čvrsta na kojoj će i sam Gospodin sazidati svoju kuću i tvoja braća svoj grad. Tada će i tvoje srce postati kamen zaglavni, između prošlosti i budućnosti, između horizontale i vertikale, između neba i zemlje, između tijela i duše. A u isto vrijeme ono je međaš između dobra i zla, darovanja sebe i sebičnosti, pravde i nepravde, mira i rata, slobode i ovisnosti.
Stijena je to što se svojom čvrstinom i sigurnošću opire bujicama potopnim, a svojom svježinom i izvor vodom štiti te od pustoši življenja koja te mori žeđu.

Uredi zapis

01.10.2005. u 21:56   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Od svih party-ja

...u množini, bolji su samo oni u dvoje :)

Uredi zapis

30.09.2005. u 15:27   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Uputstvo za NZBDU kutiju



 

Ako te život dovede u stanje
koje ne možeš podnijeti,
ne pokušavaj ga riješiti na silu.
Jednostavno ga stavi u "NZBDU
(nešto za Boga da učini) kutiju".
Sva stanja bit će riješena.
Ali u njegovo vrijeme,
ne tvoje.
Kada se jednom stavi u kutiju,
ne moraš više brinuti.
Naprotiv, usredotoči se na
sve one prekrasne stvari
koje su ti darovane...

Uredi zapis

28.09.2005. u 22:49   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Dalmatinski pršut... Made in Holland :((


 

Što sve ne "progutamo"? Narode, Hrvatska više nema svinja... osim onih koje sjede na visokim položajima. Nažalost, one nisu jestive, imaju prst debelu kožu na stražnjici...

Uredi zapis

26.09.2005. u 22:13   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar