Dijamanti


Za posjeta rudniku dijamanata vjerojatno biste ugledali tek običnu zemlju jer se dijamanti u neobrađenom stanju gotovo uopće ne nalikuju blještavom, skupom kamenju koje svjetluca u izlozima draguljarnica ili ukrašava nečiju pojavu. Prije nego što postanu dragocjenim predmetima velike ljepote i vrijednosti, dijamante treba pronaći, oblikovati i izbrusiti.
Kad biste raščlanjivali kemijska svojstva dijamanta, sve te komponente pojedinačno bi imale vrlo malu vrijednost, no spora Božja ruka koja djeluje na te elemente, stvara veličanstvena djela.
Tako može biti i s vama. Stalnim oblikovanjem i mijenjanjem prema Božjim životnim zakonima, postali ste to što jeste. Bog je od vas stvorio dragulj života. Sada vam se pruža prigoda da taj neobrađeni kamen dragulj uzmete i da ga oblikujete u nešto prelijepo i blistavo.
Svatko je rezač dijamanta vlastitog života. Vi sami određujete koje ćete plohe izbrusiti na svome kamenu. Svaki postupak i svaka reakcija mogu odrediti sjaj, vrijednost i ljepotu vašeg kamena.
Kao što savršenstvo rezanja i brušenja određuje vrijednost dijamanta, vrijednost vašeg života određuje ono što u njega urežete. A možete izbrusiti mogobrojne plohe. Urezujete li u svoj dijamant plohe ljubavi, razumijevanja, poštenja, snošljivosti, vjernosti, ljepote, iskrenosti, svijesti, milosrđa, poniznosti, zahvalnosti i nade? Ili plohe mržnje, pohlepe, nesnošljivosti, nesklada, nepovjerenja, straha, požude, lakomosti, nevjere i nerazumijevanja? Dobro je upitati se što točno urezujete svakim životnim iskustvom jer dijamant će odražavati svaku plohu upravo onako kako je izbrušena!
Dijamanti se obrađuju i poliraju trenjem s drugim dijamantom. To je ono što se vama događa u svakodnevnim odnosima s drugim ljudima. Dijamant svog života neprestano trljate o dijamante njihova života i pritom dolazi do brušenja i poliranja. Veća ljepota i sjaj iz vašeg života dopiru kad grubljim rubovima omogućite da se izglade u dodiru i razumijevanju s drugima. To je život. I to je možda razlog zbog kojeg ste smješteni na Zemlju s drugim ljudima, kako biste s njima svakodnevno mogli dolaziti u dodir, polirati se i uljepšavati, kako bi na površinu izbili vaša duhovna ljepota i sjaj.
Besprijekorno dovršen dijamant postavlja se u okruženje koje će dodatno naglasiti njegovu ljepotu i prikazati je u najboljem svjetlu. Vaše je okruženje bratstvo i sestrinstvo ljudskoga roda. Ondje ćete zračiti ljepotom i svjetlom kad postanete savršeni odrazom Božanske ljubavi…

Uredi zapis

10.12.2005. u 20:58   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Sans défense

Dois-je prendre à part mes parents
Pour leur faire part de mes tourments
Vont-ils me croire si je leur dit
que leurs petite fille a grandi
Ils m'ont toujours bien protégée
De leur amour fort et léger
Je suis fébrile, c'est agaçant
Mais si fragile
Quand je me sens
 
Sans défense
Devant la fin de mon enfance
Un livre ouvert sur l'univers
J'ai peur, je perds tous mes repères
Sans défense
Tombée du nid de l'innocence
Je tend mes mains tremblantes vers
Des lendemains pleins de mystère
Mais sans défense
 
Personne ne m'avait prévenue
Je suis face à une inconnue
J'ai dû changer, je le vois bien
Dans le regard de mes copains
La chrysalide hésite encore
Quitter ce cocon, ce confort
Mais l'impatience en même temps
Donne naissance
A mon printemps
 
Sans défense
 
 
http://www.mcm.net/musique/player/24879

Uredi zapis

10.12.2005. u 16:28   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

FHM

For Him Magazine
Listajući taj novinarski uradak dobro sam se nasmijao ;)
132 stranice bedastoća... nisu odmakli podalje od Klika
Idealno za populaciju od 14 do 17 godina

Uredi zapis

01.12.2005. u 10:57   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Love Generation

From Jamaica to the world
It's just love, It's just love,
Why must our children play in the streets,
broken hearts and faded dreams,
listen up to everyone that you meet,
don't you worry, it could be so sweet,
just look to the rainbow you will see,
the sun will shine till eternity
I've got so much love in my heart
no one can tear it apart
feel the love generation
feel the love generation
come on come on come on
feel the love generation
feel the love generation
don't worry about a thing, gonna be all right
don't worry about a thing, gonna be all right
don't worry about a thing, gonna be all right
don't worry about a thing, gonna be all right
It's all love you know, it's all love from I and I to everyone
don't you worry, we got the love yeah
there's no need to cry yeah
don't you worry, we got the love yeah
gotta live that love, you know what I'm talking about
don't get hooked up on what you see cause the greatest thing is
spirituality
share that love, share that love, share that hope, share them
dreams
don't worry about a thing, gonna be all right
feel the love generation...
why most the children play in the street?
broken arms can fade the dreams
peace on earth to everyone that you meet
don't you worry? it could be so sweet
just after a rainbow you will see,
the summer shine till the eternity
I've got so much love in my heart
no one can tear the bond

Uredi zapis

30.11.2005. u 18:57   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Zabava u kasne sate...

Ili kako "kresnut" pingvina :))
http://papagen.sat-key.org/

Uredi zapis

27.11.2005. u 0:12   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

* * * *

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Bijeli vjetar izbriše prostor u čistu bjelinu, u bijeli mir
Bijeli i kratki su dani, bijele i duge su noći: vrijeme se rasprši
(Pišem, da bih izgazio put kroz taj zimski, bijeli, prazni papir) a uzalud: bijele su riječi, te lijepe riječi bez tragova…
Ta bjelina, koja malaksava sve tragove... to je vrijeme, koje snježi u nas
Taj snijeg, koji zasipa sve staze... smrt je koja živi u nama,
A ispod ledene zimske kore smrtonosna rijeka nosi vrijeme: nova proljeća i ljeta za nama... i čitavu vječnost bez nas...
(Let vremena, Zima IV)
 
Zima je i snježi, a tebe nema... :( 

Uredi zapis

24.11.2005. u 13:44   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

More (2)

 

Uredi zapis

20.11.2005. u 15:07   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Speed

Dignuše mi brzinu... a flatrate period još nije istekao... :)))

Uredi zapis

20.11.2005. u 11:17   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Private investigations

And what have you got at the end of the day?
What have you got to take away?
A bottle of whisky and a new set of lies
Blinds on the window and a pain behind the eyes
Scarred for life
No compensation
Private investigations...

Uredi zapis

19.11.2005. u 23:17   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ruke prepune darova...


Postoje darovi koji se nigdje ne mogu kupiti i upravo u tome jest njihova vrijednost. Prekrasni su u svojoj besplatnosti.
Dar dobre riječi, smijeha i osmjeha, povjerenja ili slušanja nije nabavljiv za novac, i zato je posebno cijenjen.
Liječenje tuđe osamljenosti ili prijateljska ruka koja će nekog bojažljivog provesti stazom koja nam je poznata dar je, potrebniji i bogatiji od mnogih lijepo upakiranih, skupih surogata pravim poklonima.
Svaki dan je dar i prigoda da budemo dar. Doživimo da su posebne vrijednosti i Nebeski pokloni stavljeni samo u naše ruke, raznoliki, neponovljivo originalni i baš naši.
Trebamo ih samo proslijediti dalje. Da svijet bude ljepši, ali i zbog toga i sami budemo bogatiji. Neke note, riječi, boje ili odnose možemo ostvariti samo mi, baš nitko drugi. Zavirimo danas u košaricu primljenih darova. Sigurno ćemo pronaći još poneko iznenađenje…

Uredi zapis

19.11.2005. u 20:53   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ti si more...

Sva jubav koju tija da' sam tebi
neće stat u ovu pismu
jer je veća nego more
što niz verse jon se cidi...
 
Sva jubav koju tija da' sam tebi
nima sa' se di iskrcat
i to brime neće podnit
moja zarobljena duša...

Uredi zapis

17.11.2005. u 23:19   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Vitz :)

Kako se zove cigo koji već tri mjeseca nije skupio ništa od glomaznog otpada?
 
 
 
?
Hamdija.

Uredi zapis

16.11.2005. u 13:35   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Na pola puta...



Dogodi se da najveća tama dočeka svoj trenutak pred samo jutarnje svitanje, i da nam ponestane ona važna mrvica strpljenja baš onda kad nam je najpotrebnija.
Bude dana u kojima nam pomanjka ljubavi i to usred beskraja zla i mržnje.
I gledamo bespomoćno u vlastite prazne ruke željni da štogod darujemo. Ali, nećemo zaboraviti da se ljubav umnaža dobrotom, baš kao i ljepota divljenjem.
I vlastito bogatstvo postaje bogatije kad ga skupa s nekim živimo. A ulje životnih svjetiljki najviše se troši kad ne izgara. Možda je mudrost upravo u ovoj čudnoj logici koja nas uvijek zateče i oduševi.

Uredi zapis

15.11.2005. u 20:57   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Trag


- Zašto se čovjek rađa i živi na zemlji? – upita čovjek svoga Anđela.
- Da nađe sreću i podijeli je s drugima, i s čovjekom i Bogom – reče Anđeo. I brzo nadoda: - I da ostavi za sobom trag.
- Zbog čega je potrebno da čovjek ostavi za sobom trag na zemlji? Upita se čovjek.
Anđeo se nasmiješi reče:
- Ljudski tragovi svjedoče da je život dobar i da sreća moguća. I podsjećaju čovjeka da je zemlja put koji bi htio svakog čovjeka dovesti u nebo.
- O čemu svjedoče tragovi ravnodušnosti i mržnje, tragovi nasilja i razaranja?
To nisu ljudski tragovi  - sućutno kaže Anđeo – jer u njima nema života i ljubavi.
Ljudski tragovi su samo oni tragovi iz kojih niče novi život, oni u kojima ima dovoljno topline da mogu biti kolijevka djeci sutrašnjih dana.
- Čini mi se da su takvi tragovi rjeđi i manje uočljivi – plaho će čovjek.
- Možda imaš pravo, pomirljivo će Anđeo – ali oni su prisutni u svakome i oživljuju i podržavaju nadu da zemlja i nebo mogu postati jedno.
 
S. Lice

Uredi zapis

01.11.2005. u 16:43   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Plamen


Ako ćete ovih dana pohoditi grobove svojih dragih, grobove onih prema kojima gajite poštovanje i ljubav, onih s kojima ste bili, na bilo koji način, životno povezani, učinite to s dubokim poštovanjem. Nemojte dopustiti da vas u vašem pohodu grobovima okrade površnost i užurbanost. Dajte si vremena. Dopustite svojoj duši da među grobovima diše punim plućima. Imat će što udahnuti. Jer groblja su sveta mjesta. Njihova je zem­lja posvećena životom koji su proživjeli oni koji u njoj počivaju. Toliko dobrote, i upamćene i zaboravljene, pa i one nikada neprimijećene, prožima svaki njezin grumen. To se podjednako tiče i onih uređenih gro­blja i onih zapuštenih, pa i onih preoranih. Tiče se to svakoga groba. I onoga u kojem počiva netko tko je doživio poznu i blaženu starost, i onoga u kojem počiva dijete koje nije došlo u priliku izgovoriti prvu riječ, zakoračiti prvi korak, i onoga u kojem počivaju oni koji su se čitavog života tražili da bi se tek u smrti sjedinili. Tiče se to i onoga groba u kojem počiva netko tko je čitav svoj život proživio u zabludi, u zaslijepljenosti, suprotstavljen ljubavi. Jer svaki je ljudski život Božjom dobrotom blagoslovljen, i svaki mu se život barem katkad dobrotom odazvao. Gro­bljima je to poznato. Ona razumiju ljudski život u njegovoj nedokučivosti. Zato je toliko tišine u njihovu ozračju.
Neka se vaš pohod grobovima ne ograniči na polaga­nje cvijeća, na paljenje svijeća. Nije važno je li vaš buket ljepši i bogatiji od drugih. Važno je da je od srca. Važno je da izrekne vašu ljubav i zahvalnost. Važno je da posvjedoči da život traje. I da je to dobro.
Češki pjesnik Jiri Wolker pisao je: "O groblje, groblje, / livado zelena, / u tebe siju / najdraža sjemena, / da bi niknula." Dovoljno je samo malo utišati svoje srce da bi se to razumjelo. Dok čovjek prolazi među grobovi­ma, on, gotovo rukom, dotiče tolike nade koje se nisu ozbiljile, tolike snove koji su ostali nedosanjani, tolike patnje koje su kroz mnoge godine bile hrabro nošene, radost koja je hranila i hrabrila i neke potpuno nepo­znate, život koji je istodobno i plod i sjeme neizrecive Božje ljubavi.
Pođite i grobovima koje nema tko pohoditi, u kojima počivaju već i oni koji su se o njima kroz mnoge samotne godine drhtave ruke, i još uzdrhtalije duše, brinuli. Pođite i k njima. Pomoći će vam razumjeti kako je jednostavno voljeti. Pomoći će vam razumjeti kako ljubav tek naizgled govori jezikom vremena. Ljubav ne pripada prošlosti. Vrijeme njome ne go­spodari. Ta izvan ljubavi čovjek i nema svoje povijesti.
Nemojte proći mimo križa usađenog posred groblja a da, barem nakratko, ne zastanete. On sve tumači. Sve povezuje. Svojim raskriljenim krakovima bdije nad onima koji počivaju, kako bi počivali u miru. Bdije nad onima koji dolaze grobovima, kako bi uvijek znali tražiti i nalaziti načine da žive u miru s Bogom i s ljudima. I sa sobom. Zastanite pred njim. Budite si­gurni: prepoznat će vas. Prepoznat ćete se.
A kada pođete k svojim domovima, uzdrhtali plamen svoga života povjerite stijenju koje će znati odoljeti vjetrovima i mijenama vremena. Povjerite ga ljubavi.
 S. Lice

Uredi zapis

31.10.2005. u 22:06   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar