Onako, usput

  Naime, ja radim u firmi di je Božićnica veća od osobnog dohotka, cilu nas godinu potkradaju, cijede naprosto i onda nam daju najveću Božićnicu u čitavom gradu!!
  I sad, trebalo bi otići po nju, i sjedit sa svim tim babetinama koje preko čitave godine zaobilazim u širokom luku, a meni se to ne da, zato sam smislila uzet dječicu i samo pomolit nos, kad sve to završi, potražiti nadležne i reći, došla ja!!!
  Jel' dobar plan što mislite, a opet ne mili mi se čak ni to, a ne smijem riskirati da mi zbog nadolazećih blagdana tko zna kad dođu dati lovu, koja je baš dobra jebote;-))

  Zašto ne vole žene koje ih hoće, koje im jasno daju do znanja "Hoću te frajeru?"
  Obična reakcija je, draga si mi ali..  bijeg, izbjegavanje, šta to hoće recć, djelujete jeftino, lako dohvatljivo, a ne suvremeno, želiš nešto i bez uvijanja to kažeš???
  Ništa mi nije jasno, ali uvijek sam volila takve žene, koje govore tijelom, očima, mimikom,ali izgleda, da to uvijek i nije najuspješnije????

  Toliko puta sam povjerovala ljudima, nikad ništa uzimala sa zadrškom, misleći kako ja nemam zašto koga lagati zašto bi mene netko lagao???
  Ali nije tako, lažu me, i ne razumijem zašto, za svaku istinu uvijek imam razumijevanja, ali za LAŽ nemam...
 Postati kao oni, lagati, možda, ali onda se trebam ponovo roditi, zacijelo, ne ide to meni... hm baš ne ide!!!

  Neki drugačiji Split od onoga u kojem sam mislila da živim dogodio mi se sinoć, iznenada i nenadano....
  Muž me nazvao kad je vidio koliko ljudi čeka da uđe na koncert baš onog tipa koji mi je otkrio drugačiji svijet u ovom gradu za kojeg sam mislila da su ga preuzeli polako, ali sigurno ograničenjaci, i raznorazni drugi hohštapleri..
  Odjurila sam što sam mogla brže, znate ono kad se sve ide po planu, a to su rijetki trenuci, i bila sam tamo, i čekali smo nakon dugog ulaženja u dvoranu... i pojavio se ON i Neki njegovi novi klinci znali su sve njegove pjesme, ne sjećam se da sam ikad bila toliko sretna, i sjetna istodobno jer vidjela sam toliko mladih generacija, neopterećenih  s bilo čime, naizust su znali sve njegove pjesme, neke sam i ja prvi put čula..
  I shvatila sam u jednom trenutnku ovaj njegov Kocert ostat će antologijski jer to je pobjeda jednog drugačijeg Splita, građanskog nad primitivnim, pobjeda dostojanstva nad mržnjom..
 A ja sam napunila baterije za slijedeće godine koliko ću čekati da se opet dogodi Đole u Splitu!!!

 Prije godinu dana skoro da mi se činilo nemogućim rekla sam sebi tada "Idem,pa što bude", danas, par sati do Koncerta na Gripama, u prvom redu opet sam bez para, i dodat ću naravno, onda,konstantni problemčić, kome ostaviti dicu, fućkaš to kad na Koncert 'di će te Policija pregledavati do gola, ideš sam, a kad hoćeš s njim ON radi i k tome imamo oboje isti problem Ko će čuvat dječicu...
 Sranje,kad će odrasti više, sva sreća pa nisam baš bila neki cvjetić kad sam se odlučila na majčinstvo, bar sam se istutnjila, pa mi sad manje teško pada..
  Svejedno, Balašević i to ovdje u susjedstvu, a ja ne idem.. fućkaš takav život!!!

  Najprije sam mu kupila  dar, sexy, meni naravno bokse, ali one pripijene, svojedobrno je Tarik Filipović imao na nekoj reklami iste, samo druge boje,mene pale crne...
  I naravno, poslije dvanaest, ostavila sam mu poruku, koja ga je jutros trebala zajedno s darom dočekati...
 I opet naravno, jutros ništa od dara za mene, zaboravio čovjek kaže, a mogu vam reći da ni one bokse da njemu ne stoje definitivno tako dobro kao na onom već spomenutom gospodinu, šteta;-)))

  Neki dan pogledala sam taj film, hm, znam da se nekia taj zanimljiv samo zbog glavnog glumca, a meni je taj filma u glavio bezbroj pitanja...
  Osim što sam naučila ponešto još o Troji i starim Grcima,pitam se kako je moguće da su ti za nas sad s vremenske distance divljaci, prema svojim ženam imali više nježnosti nego što će ove suvremene "muškarčine" ikad imati????
  Šteta, baš sam se rodila u krivo vrijeme, ne bi imala ništa protiv nekog mišićavog junaka iz Grčkog doba ha.....baš šteta!!

  Puno puta ste vidjeli dno svog novčanika, i poželili da se dogodi nešto, neko čudo, šta ja znam, bez lažnog morala ja poželim da neki švabić ostavi novčanik na WC -šolji, pa ja nađem i tako sve to...
  I tako ja danas krenem obnavljati knjižicu na poštanskoj banci, čujem na radiju da bi mogao brzo D. D. šta oće reći, dječiji doplatak...
  Nekako sam se pripremila na svu onu nihovu litaniju okolo prepiske stare u novu, i tražila ona ko je tu koga opunomoćio, i na kraju mrtvo ladno kaže da ima neka uplati još iz 2000-te i to na jedan zanimljiv iznosić...
  Pa se mislim koga ona,koja isplata-uplata, 2000-te, svašta i pitam oće ona meni dati tu lovu, naravno ako hoću, luda li je majke ti, da hoću li...
  Odma sam javila dotičnome da se pozdravi za iznos od mojih čizmaka i nove frizure, opet sam krakokosa, ma fućkaš te dugokose, to meni nikad nije dobro stajalo...
Fakat mi se sviđa, nema veze šta sam morala dati izjavu da ukoliko otkriju da je neka greška, da ću morati vratiti, o tome ću misliti eventualno sutra!!!

  Kad si zbog nekoga osjetio poniženje., tugu, strah, kad ne vidiš izlaz...
  Možeš li oprostiti i kad ti se čini da taj netko treba oprost...
  Možeš li oprostiti sebi što si pogriješio jednom davno i sada plaćaš grešku?????
  Ljudska pitanja iz svakodnevnice, svima bliska, a opet nadam se ne baš svakome????

I baš sam nekako dobre volje.....

  Upao mi je trojanac u kompić i ne možemo ga se riješti, dajte neki savjet što učiniti!!!!

   Uvijek sam se pitala kakvi su to ljudi, roditelji koji  se mogu odreći  vlastitog djeteta,sina njihove sestre, ili kćeri njihova brata...postoje na žalost različiti oblici takvih situacija..
   I promatram ljude koji se osjećaju tako, "odbačeno", kako im se psiha mjenja, od dobroćudnih ljudi postaju  nedodirljivi, ogorčeni, naprasiti, jednostavno drugačiji, nepre preoznatljivi..
  Svaku sugestiju najdobronamjerniju shvaćaju kao novi napad na sebe, novo odvajanje od  još nekoga tko je protiv njih...
   Neki dan mi je jedna kolegica rekla nešto što me ponukalo na razmišljanje,na moje pitanje do kada tako, do kada ću gledati jednu izmjenjenu ličnost, sasvim drugačiju od one koju sam poznavala, rekla je kada ta ista smogne snage da oprosti, kada gnjev zamijeni, OPROST!!
   Samo pitanje za nas koji nismo ogorčeni je, "Imamo li snage izdržati, čekati da se taj oprost osobe koju smo poznavali kao drugačiju, dogodi!"

  Naime, već mi nekoliko dana na nekim forumima bode oči sličica neke djevojke s dudicama koje bih i ja iskreno volila imati u tom obimu, alzo dakle, i k tome naslov "Hoće li se ukinuti koncesija RTL-u?"
  Naime raznorazani puritanci našeg društva i veliki kršćani raspizdili su se jer se u tzv"Big Brotheru" razgolitile,žene koje će živjeti tri mjeseca zajedno,a  skupusilo ih je iz svih krajeva Lijepe naše,  (njihovi razlozi za takvu avanturu su raznorazni), i sad je ogromna sramota vidjeti dudice tih cura jer to kao nije moralno i kao gledaju to i djeca, koju vražiju mater imaju djeca to gledati, valjda roditelji znaju što će djeci dati gledati a što ne...
  Zanimljivo, kad gledamo nekakav filmić samozvanog režisera Sedlara s naslovom "Četverored" baš  nitko od tih moralista nije našao vidjeti kako scene silovanja i nasilja, nisu dobre za malu djecu koja to u udarnom terminu gledaju..
  I sad će naravno ukinuti im čak koncesiju, pa ćemo još slijedeća tri desetljeća gledati budaletine sa HTV-a, eventualno Silviju Luks, i njenog napaljenog sina kako izvještava iz hrvatske diplomacije, kako mu se i koji dan digao!!
Zanimljivo u božiju mater!!!
 

  Sve se nešto mislim zašto je nastala ta fama oko famoznih žena iz Splita????
  Ja osobno živeći u ovom gradu nisam još srela nijednu koja je izustila nešto pametno, u prvom redu, a u drugom, osim ajmo reći nekakve ugodne vanjštine ja baš ništa drugog kod velike većine žiteljica ovoga grada ne vidim...
  Isprazna razmišljanja na temu što obući, kako se i za koga udati... stvarno, ali zaista ne vidim što je to toliko zanimljivo????
  I sad, naravno jedva čekam zlobne komentare na moj blog, ali  to je moje mišljenje i ne vjerujem da ću ga uskoro promijeniti!!!

  Umjesto da uživamo, svatko od nas mora do nekih svojih ura raditi, imam osjećaj da sam sama kao pas...
Samo me dječica, podsjete da nije tako... Užas, mrzim vikende, i odvratne šefove koji te čitavog zarobe, da ne možeš imati obitelj, djecu, nešto, samo rad  i samo rad.. bljak!!