Onako, usput

  Danas ću ovaj blog posvetiti njemu, nama... i svim našim zajedničkim godinama, a nije ih baš malo..
   Čudno kako ljubav, ima svoje čudne puteve kad misliš da blijedi, kad misliš da nestaje, i ponovo se vraća...
  A, ja sam bila premlada onda kad sam upoznala njega, ali ipak mislim da je to tada i sad još uvijek bila jedna lijepa ratna ljubav, iz koje su  se izdignula dva mala dragulja naš dječak i djevojčica...
  Kad godine prođu, ima trenutaka kad mislim da mi je postao stran, možda, u stvari sigurno i ja njemu, svejedno, uvijek napravi nešto što me razveseli, razdraga, nešto malo, a tako puno znači... zna on to.. i zato sam danas neobično sretna...
 

  Bi li ga valjalo probati?????

  Iako ima naljepše boje koje pamtim, i kojim se u sjećanjima vraćam, ipak je mrzim jer znači neko doba hladnoće, zatvorenog prostora, nikad ne budi nešto pozitivno u meni, sam prepuštanje, nešto kao nužno zlo...
  I zato je mrzim, mrzim jesen jer je siva jer je depresivna jer ne vjerujem ni samoj sebi.. baš je mrzim...Jesen!!
  Mrzim jer  tada mislim da su svi sretni, a ja imam osjećaj da nisam!!!

  Užasno me boli želudac, ranije sam imala nekakva dva napadaja slična napadu žučnih kamenaca, sada je malo blaže, ali ipak boli kao sam vrag...
 Kakva tupa bol u predjelu želudca i reflektira se u desnm ramenu, u leđima, užas... je li netko imao nešto slično, i uvijek počinje u jesen i muči me cijelu vrijeme do proljeća, a onda stane...

 Baš nešto gledam kroz prozor, Sunašce, to mi je jako bitno,pa onda još se nosi kratki rukav, pa sam jučer odradila dječiji rođendan mog mlađeg diteta, pa smo svi konačno u kući nitko nigdje ne mora ići... Ko to može platiti..
   Međutim, već idući tjedan u ovo doba.. moram učiti pitanja iz testova, užas, ne ide mi ona prednost u vožnji nikako, khm da je bar naći nekog zgodnog tipa koji bi mi to bar malo pojasnio;-))
   Baš mi je nešto lipo danas!!!

 Na početku odmah da se ogradim, ovo nije blog za zaljubljene, i tomu slične duše, jednostavno ovo je radnički log...
   Zanima me ako među vama ima pravnika, ljudi koji poznaju nešto  vezi sa zakonom, može li se žene slati da rade svaku subotu, uključivši i šestu noćnu radnu subotu, kada u šest ujutro izlaziš iz firme, i sutradan u 14 ponovno dolaziš raditi... nakon šest dana noćne smjene...za naknadu koju radije ne bi spominjala?
  Navodno, gospoda šefovi  uvijek mogu prikazati da je to zbog potreba posla, ali....????Recite, ako znate gdje radnici takvoga mogu zaskočiti, i kako???

   Ovih dana slučajno puknem na neki forum gdje je rasprava o tome kako muškarci vole da im žena njihova života bude jeli, kako bi mi to prosto rekli"nevina"...
 'Oće reć' da su oni prvi i jedini,onda odem s ovim mojim u neku posjetu ljudima koje poznajemo, i kaže otac jednog mladog čovika da tip, nejgov stariji sin, ima već blizu četrdesetak ali neće da se oženi jerbo nije naša curu koja je nevina...
  Sva sam se snervala,onda razmišljam koje to moraju biti u prvom redu primitivčine kad u jednom ovakvom gradu, Svijetu u kojem živimo razmišljaju na takav način..
   Dakle stvarno svašta,a druge strane koliko ti muškarci tek moraju biti iskompleksirani, nesigurni u sami sebe, svoje sposobnosti kad im netko prije njih može pomrsiti račune...Užas!!!
  I onda dođem u firmu, i jedna mlada cura hoda s nekim nesritnjakom već dvije godine i oni to ništa do "prve bračne noći", e fakat mi je bilo dosta svega!!!!

  Uvijek je stajala na početku pazara, vesela puna života, razdragano bi me pozdravljala...   Znale smo uvijek popričati o svemu, o djeci, o tome što je ona studirala,a prodavala je jaja, gotovo uvijek je pazila da su "friška"za moju djecu...
   Jednom, mi je ispričala neku svoju priču, i shvatila sam da nije bila osobito sretna u životu, u braku, bilo mi je žao, unatoč svemu, uvijek je pjevala u sred pazara....strašna je bila...
  Onda je nestala dugo je nisam vidjela, jednom u šetnji sam je srela, bila je bolesna, karcinom, ali nadala se da se svega uspješno riješila i da će se oporaviti, ponovno sam je  viđala,radila još neko vrijeme, i onda nestala sasvim...
   Pitala sam idiota koji joj je bio muž gdje je, jeli opet bolesna ogovrio mi je zadrto seljački"Vrag joj je, izležava se po kući"...
  Nije  se više  vratila, prošla je godina dana, a onda smo muž i ja ugledali njenu sliku u novinama, umrla je, a bezveznjak kojemu je rodila dvoje djece i dalje prodaje na Pazaru, s ogromnim osmjehom na licu kao da nju nikad nije ni imao za ženu...

  Nikad nisam imala ništa protiv ljudi drugačije seksualnosti, mada nisam se previše susretala u životu s njima, nastojim prihvatiti svu različitost kod ljudi bez obzira na što se odnosila...
  Slučaj je htio da sam dobila kolegicu, za koju sam u početku mislila sve samo ne ono što se na kraju ispostavilo da jeste...
  Privlačim je, i na neki način priznala je da je privlače žene i muškarci, mislila sam u sebi, neobično mi je, ali ipak sve dok se poštuje moja indivudualnost, i nesklonost takvim stvarima, nagonima, mogu je razumjeti, ipak je ovo neki suvremeni način življenja...
  Međutim sve se pretvorilo u njeno opsesivno praćanje i prekidanje mog druženja, sa bilo kim u firmi, van firme... gadljivo do kraja...i uvijek uz neke prozirne izgovore, gotovo mi je nezamislivo kad vidim da bi jedna udana žena, par godina mlađa od mene bila spremna poginuti za mene, a takvo nešto mene uopće ne privlači!
  Kao i uvijek, sve mogu istrpiti do neke razine, a  onda puknem, međutim nisam sigurna da sam time razriješila situaciju,gotovo sam sigurna da će se ta smiješna situacija i dalje nastaviti na ovaj ili onaj način,istini za volju ne znam kako da više postavim stvari, samo znam da sam užasno nervozna od svega toga, sva sreća pa je vikend, imam vremena o svemu dobro razmisliti!!!

  Započeo je s ranim jutarnjim vađanjem krvi, sva sreća u mom vlastitom domu, i naravno, tetkica je pomiješala epruvetice, pa sve sad treba ponoviti, otići po novu uputnicu, savršeno za mene koja bijele mantile ne mogu smisliti, točnije imam od njih fobiju...
  Onda vodim dijete kod specijaliste, točnije otorinca, čovjek danas nije došao, dotle mi se dite isprepada interijera u koji sam ga dovela, ne znam uopće kako ću to drugi put izvest jer će sve prepoznati prije nego uopće dođe do izvjesnog Barbe..
   Idem popodne slušati tipa o "pravilima desne ruke u prometu", a sve mi se čini da bi me koji autić mogao "propisno" udariti, obzirom kakav mi je danas dan!!!

  Kako stvari stoje, toliko je dosadno u zadnje vrime da se fakt premišljam da skroz odustanem od logiranja na ISKRICU...

  Evo baš čitam porukicu od Iskrice da se taj tulumić u Splitu neće održati, kada je bio najavljivan zbogradi tega što imaju problema s organizacijom..
  Odmah je meni to bilo jasno, čin pošten svit i pristojan mora nešto organizirat i petljat s ovin našin dalmatinskim, točnije splitskin prdonjaman, odma nastane problem..
Biće su šta usrali okolo cijena ulaznica, ili su tražili veliku lovu za najam prostora, jednom godišnje mogu zaradit pa odma 'oće da od toga žive još deset godina, ma znan ja njih ka svoj džep, u kojem trenutno ima 100 kuna..
  Baš me briga ionako mi se nije išlo, fućkaš ti Party di nema kao prvo Herr Vrageca, pa ondak, Barfly-a, pa ondak Catmana, i ostale mnogobrojne rodbine..Pih!!!

  Od davnina je mrzim, ranije je značila da dolazi ponedjeljak, pa škola, pa kontrolni, pa ocjene, kasnije da počinje još jedan radni tjedan, a sada sve više dan kada ti se sve skupi, kad razmišljaš o računima...prvenstveno o računima koje sranje jebote!!
  Hm, pa čišćenje kuće, pa nabavljanje spize za cijeli tjedan, pa ronzanje one jedne peršone koja se zove "muž",užas!!
  Jedino se odnedavno veselim ponedjeljku jer idem polagati vozački, najprije sam mislila koja budala još u Isusovim godinama ide polagat vozački, međutim kad sam vidila predavača znakova u prometu i ostalog..Uh, kakva lipost majke ti, još mi je onaj moj čim sam pošla rekao"Ajde, bit će tamo kakav zgodni instruktor", sad kad sazna da su mu se crna predviđanja obistinila, ajme!!!

  Ovog možebitnog Iskričnog tuluma u Splitu, sve nešto gledan one koji su se prijavili, i sve me hvata neki straj da one face s kojima već godinu dan komuniciram, a s kojima sam, uzgred budi rečeno, se i milion i tristapedeset puta posvađala i stavila ih na onu tipkicu zvanu "IGNORIRAJ KORISNIKA", alzo dakle, sve mi se nekako čini da neću niti priviriti na taj tulum jerbo, fućkaš tulume di neke drage osobe nećeš viditi!!

  Hm , da je život čudan i nepredvidiv to sam se na tisuće načina osvjedočila, ali opet, toliko su me puta zaskočile neke životne situacije da se ne znam uopće snaći..
  Vjerujem da svakoga okolina u kojoj odrasta, ponešto i svjetonazor roditelja, jednom izgradi kao osobu, ali, ja i moj svjetonazor vjerovatno se ne uklapa u današnje moderne tokove...
   I što reći, događa mi se da sam sve više napeta ženama, nego recimo muškarcima, za Boga miloga to je poražavajuće, ili je taj muški svijet u totalnoj komi, ili sam ja van svih tokova ovoga suvremenoga života..
   Uglavnom užasavam se od pomisli da imam nešto sa ženom.. ajme!!!!