Onako, usput

  Fino i kratko, OTKAZ!!
Nitko se nikome nije zamjerio, puno nas je s istom sudbinom, i na kraju od sutra bez posla, eto!!!

  Interesantno je vječno prepucavanje između ljudi koji je sportaš iz kojega grada, i koliko ih zbog toga kojem gradu pripadaju po mjesto stanovanja, volimo ili ne volimo...
  Ljudi se zapjene oko takvih gluposti, a meni ne ide baš u glavu što je tu tako zanimljivo, niti Janica niti Blanka niti Ivanišević... i tko zna tko još meni i po čemu imponira niti im se divim, temeljno pitanje je zašto...
  Jednim djelom zato što znam i na vlastitoj koži sam osjetila kako izgleda kad te bolesno ambiciozni roditelj tjera da ispunjavaš ono što on nije, ili je zacrtao da ti moraš bez obzira na to što je i kako, on sam provodio svoju mladost...
  Na kraju, novac, prijatelji iz interesa koje sada imaju na pretek, koji će ih sutra ostaviti kad  ne budu više ništa u javnosti predstavljali, sve je to prolaznog vjeka, pitanje je koliko su iznutra sretni... Osobno se za neke stvari osjećam bogatijom jer me vesele male stvari,a njih u svemu prate agresivni očevi puni još neostvarenih zadataka i želja za njih???
  Čemu se onda divimo, tome kako dresirani pas uvijek dobro preksače preko različitih prepreka???

  Ajme, moram učiti, pohađam  već tri mjeseca auto školu, pa nikako da se odlučim i položiti, pa učim , pa mi ide na živce ovo vrijeme koje je depresija da ne može biti veća, ajmeeeeee...
  Kad će to proliće više, poludit ću od džepera, dugih rukava, grijanja, smrzavanja....Koji užas majke ti!!!

Kao prvo mrzim snijeg, kao drugo pada u Splitu, kao treće ne mogu izići vani, obući minjak , ići na kavu s prijateljem,ili šta ja znam već s kim... uglavnom sranje...
  I još kad k tome dodam da sam na prislinom godišnjem, i da moran pizdit s dicom u kući, poludila bih, iden ća peći jaja na joko, i lagano pizdit...

 Osim što te omalovažavaju, i sišu ti krv na slamčicu za svaku sitnicu, ni za koji drugi razlog ne postoje..
Odjebite dragi muškarci, posebno kad imate svojstvo muževa!!!!

  Naime opet sam u potrazi za poslom, koji prestiž je to za jednu majku s dvoje djece u našoj turbo katoličkoj, zemljici...
  Odmah i u startu ti kažu da ne primaju udane ženskice jer imaju djecu, ili će ih imati, predivno, ovi kod kojih sam radila prehodnih godinu dana, su me slali po šest dana u noćne smjene, baš im se živo fućkalo imam li djecu, ali bar sam radila, a raznorazni kretenčići s privatnim butigicama, postavljaju takve i slične uvjete.
  Prisjetila sam se kako sam skrivala djecu kada bih išla na razgovor o poslu, čak i zanijekala da ih imam misleći važno je da se zaposlim, ali ovaj put neću... Na kraju krajeva, još mogu na pazaru prodavati jabuke, tamo me nitko ne pita što imam i koliko imam, samo koliko košta!!!
 Živo me zanima di je sad ona turbo Hrvatica i pretendentica za mjesto predsjednice države, da kaže ponešto o diskriminaciji žena, koje licemjerje!!!! 

  Je ova Iskrica je toliko postala isprazna da to stvarno nema veze s ničim...
 Pogledam svaki dan, ove ,stranice, pogotovo web-logove, i ne mogu doći sebi, naime kad netko piše nešto smisleno, lijepo, nigdje jednog komentara, ili rijetki komentarčić, ali zato kad pišete nešto tipa, da vam je stigao menstrualni ciklus i koji su ulošci najbolji s krilicima ili bez krilaca, ili da vam ih je nestalo, ili pak tipu vam fali "goldun", pa  dok mu je još u erekciji,koje bi vam svekoliko pučanstvo Iskričavo preopručilo, prije nego skoknete do dućana ih kupiti, onda komentairate na sve strane, jebo te, gadljivo????
 Razumljivo je da se ljudi žele odmoriti od teških tema na ovim stranicama, ali toliko glupavih stvari ovdje ljudi komentiraju da je to za povratiti, skužajte, ali tako je.. imam osjećaj da su svi oni koji imaju neku čuku u glavi pobjegli bezglavo odavde, prepustivši misto onima koji će eto pitati je su li im gaćice možda crvene ili zelene, možete li pogoditi ovdje skriveni iza monitora, Shit?

  Naime fućkaš ti nedjelju gdje se među Web-logovima ne pojavi Profač  Ross  , sa svojim najnovijim dogodivštinama tijekom vikenda, gdje je odbio bar jedan napad Hepa, i tko zna što sve ne, radije ne bih spominjala i još nešto što mi pada na pamet...
  A fućakš brate i logove bez Vragecovih opetovanih retrospektiva, njegova sad već pomalo penzionerskog staža na Iskrici;-)))

  Jučer je sve krenulo kako treba, čak me i jedna ženskica odbacila do posla, ali sve vrijeme osjećala sam se čudno, neki predosjećaj, nedefiniran..
   Uglavnom, trebao je biti odmah sastanak svih uposlenih, i bio je rekli su nam da je posao pao, i da možda od idućeg mjeseca, bude otkaza....
  Sjetila sam se prošle godine u ovo doba, mrzila sam to mjesto išla sam, a da ni sama nisam znala zašto, samo sam odlazila i dolazila, u međuvremenu, smo se zbližile,mi koje smo manje više generacija....
   Danas, sutra vjerovatno s otkazom u ruci, teško će biti otići  ,navikla sam se, prihvatila da je to kapitalizam, danas si ovdje, sutra ondje, ali NIGDJE.. to sam probala, i to zasigurno znam da je najgora opcija...Čudno je to, kako se navikneš, od loših stvari pamtiš samo one bolje, ali OTKAZ je ono najgore, svejedno smješi mi se.....

  Odagajati djete u današnjim uvjetima, moj mali sin, vjerovatno će biti jedno od one djece koje će biti lako izmaltretirati, istući jer se jednostavno boji uzvratiti, dok sestru ubije kad mu treba...
  Nekakav dječak dosta strariji od njega u vrtiću redovno ga maltretira, i sve se počelo svoditi  na to da on ne bi u vrtić jer mu se ovaj ruga, jer ga tuče.. isti ja, kad malo bolje razmislim...   
Ali ne bih htjela da bude mekušac, htjela bi da se ne da,neka uzvrati, gledala sam jučer Oprah show, o jednom djetetu gdje je kamerom snimljeno što mu u školskom autobusu rade vršnjaci, doslovno ga na sjedištima autobusa cipelare, ni vozač ni profesori ništa, i tako svaki dan..
   Ne mogu vjerovati, nadam se da mi još nismo došli do toga, još se valjda pozivamo na to da smo Katolička država, iako u to više nitko ne vjeruje... Svejedno, htjela bih tom mom malom grintavcu već sada usaditi neke vrijednosti, da se pred takvima, koji zbog problema u obitelji, rastavljenih roditelja ne osjeća bezvrijednim jer on ima to što taj dječak, nema, ali kako????

  Tko je ne voli, ja obožavam, i još k tome kad je ne moraš plaćati, hodati po nekakkvim salonima, pa naručivati se, pa svašta....
  Hm, ali nije baš ugodno kad u nedostatku prostora, vremena, i uvjeta koji put mora i kuhinjski stol rastegnuti pa ga upotrijebiti za te svrhe...
   I naravno neočekivano, nakon višegodišnjih napora, kuhinjski se jednostavno raspao.. khm, masaža je bila izvrsna, ali stol... Hm , trebalo bi kupiti novi?????

  Sinoć je jedan veći dio grada bio blokiran,naoružani policajci posvuda po gradu čuvali su pod naoružanjem prilaze nekim dijelovima grada....
  Po izlasku iz firme autobus, kojim se vraćamo kućama nije vozio uobičajenim pravcima, nekakav čudan osjećaj, straha, neizvjesnosti svih nas je prožimao....Šta se uopće dogodilo, u blizini je banka možda je pljačka... ubojstvo????
   I na žalost bilo je ovo drugo, jedan policajac ubijen,ubio ga je neki narkoman,diler kojeg je pokušavao privesti, nedugo iza toga otišla sam u jedan Fast food blizu kuće, nekakve grozne face proširenih zjenica stajale su u redu..
.Koji užas, koji šljam, i neka mi netko sada kaže da treba imati razumijevanje za takve ljude, da im treba pomoći, tko će sada pomoći obitelji tog poginulog policajca, njegovoj djeci, a ima ih dvoje ... Prezirem ih, uopće prezirem sve što sam sebi radiš iz kukavičluka, i straha da se suočiš sa životom... jednostavno prezirem!!!

  Naime, jučer sam spoznala da uopće ne vjerujem u ljude, ne vjerujem u lijepe geste, uopće, uvijek mislim, da nešto iza svega toga propračunato stoji!!!
 Uglavnom sretnem susjeda o kojem nemam neko osobito mišljenje, čovjek se razdragao, poželio mi sve najbolje u Novoj, i k tome se zaletio davati jel, one meni ogavne poljupce koje razmjenjujemo kad nekome tobože nešto čestitamo,skoro sam ostala paff!!
   Mislim se koji je sad ovo vrag, najprije ne mislim uopće više o toj Novoj, sranje jebeš ga kad je godinama čekaš tako kako ne želiš, u kući bez nekih osobitih materijalnih sredstava za nešto bolje, i tako...i još ti se nakalemi susjed koji te godinama nervira, ali se uvijek trudi biti tupavo pristojan, pari Andrija Hebrang(uff, šta mi je taj odvratan)!!
  Na kraju sam skontala zacijelo je kakav ugroženjak, iz malih stanova, kao što je moj svašta se vidi i čuje, možda se preglasno jel, ili prečesto nosim kratke suknjice s prorezima, vrag bi ga znao, ali ne vjerujem ljudimai gotovo!!!
  

  Naravno da sam bila na Đoletovom koncertu u Splitu i naravno da sam još uvijek puna dojmova, ali nikako ne prestajem slušati sve što imam od njega, čak sam za Božić dobila mali vokmen(šta ja znam kako se to piše) za slušaati CD-e koje imamm od njega dok radim, zatim sam naredila frendici da preko nekih svojih frendova iz onih krajeva nabave sve od njega, da nisam malo otkačila, ima bit' da jesam, ali nikada nisam bila ničiji Fun, valjda njegov jesam i baš me briga!!!

  Danas dok su moji juniori šetali kroz grad i pjevali "Sretan Božić svakome",(kažu da su ih tu pjesmicu naučili u vrtiću) poželila sam sebi neki drugi, drugačiji Božić dogodine u ovo doba, sa malo više vjere u sebe, s nekom novom radnom okolinom prvenstveno, ako je ovo do sada bila neka kazna meni samoj za sve poteze koje sam krivo vukla u životu, neka im svima dođe KRAJ...
 Poželila sam "osmijeh" na licu, zaboravila sam kako to izgleda, samo trka za nedostižnim sa malo materijalnih sredstava, s malo vjere u bolje sutra, i s jedina dva mala svijetla koja ne daju da padam, dižu me i vraćaju u svakodnevicu jer trebaju me i ja to znam, zato ne smijem    posustajati!!
  Zato sam poželila neki drugačiji sretniji Božić od svih dosadašnjih, i sebi i svima drugima i vama dragi iskričar!!!