Onako, usput

  Svi se muškarci boje žene koja voli, koja se kad voli daje svim srcem jer uživa u svakoj pori muškarca za kojeg se osjećajima vezala??
   Zašto odabiru ono, bolje je poševiti, ne imati ništa vezivno s njom na kraju može uvijek reći, htjeli smo to oboje, bilo nam je lijepo, sada svatko  može dalje nastaviti svojim putem??
   Uopće, ima li igdje više osim među djecom, pravih iskrenih osjećaja, ljudi su u brakovima jer misle da je to dobro za djecu, za obitelj, u vezama jer im se eto ne da mijenjati, a i onako je bolje malo zaružiti sa strane, ionako ne mora nitko ništa saznati, a ljubav???? Gdje je tu ljubav????
  Po tko zna koji put, zašto je to tako????

 Jučer mi je jedna kolegica iz srednje škole poslala poruku, da "cure" žele da im organiziram 15 godina mature,hm da, onda sam bila sve četiri godine predsjednica razreda.Brbljava kakva jesam uvijek sam svoje cure oslobađala od ispitivanja, pa od kontrolnih kojima se nismo nadali, nismo baš morale bježati sa sata, nije bilo potrebe, osim jedam put jednoj iz psihologije, koja se nakon toga smrtno uvrijedila, bezveznjakinja, u životu se nisam toliko ispričavala kao toj  profesorici tada!!!
   Sjećam se da sam štrebala poslije tu Psihologiju kao luda..Svjedno, tada sam imala puno toga u glavi što bih želila ostvariti, moje cure su uvijek govorile "Ti si prodorna , ti ćeš uspjeti"
  Eh, pa sad ta prodorna se jedino uspila udati, manje više uspješno, i jedino dobro što je prodorno napravila , rodila dvoje djece jedno za drugim, svojom voljom, njega se nije ništa pitalo, osim da poradi malo na toj materiji;-))
   A snovi, ostadoše negdje u jednom prekrasnom zdanju, uz more,gdje dolazim rijetko, ali sa suzama u očima, i isitm onim osjećajem, da ću ostvariti ono zbog čega sam tamo došla!!!

  Dan je predivan, počelo je doista moje vrijeme, obožavam proljeće, je da me skoro raspalila teta u vrtiću kad sam došla "djevojčica" telefonira dok se dječica čupaju uokolo, uh, kad nisam produžila ravno u ravnateljice, sva sreća pa sam danas dobre volje...
   U gradu svuda boje, svijetle, sjajne, proljetne, žene nasmiješene, uređene, kradem pomalo ideje, nisam baš maštovita što ćeš ne možeš sve imati... I uđem u autobus, kad tamo penšionati, već su se prošetali rivom, i naravno počela je priča, o kome nego o Papi, i kažu tako svi sve pohvalno kad jedan će na to sve ,"Koliko su vrtili oko njega, isto ga je đava odnija!" Uh, onda se skočiše oni ostali pa drvlje i kamenje, da nisu onako prosjek 60-70 godina, mislila sam da će ga namlatiti!!
   Onda se odjednom stvorila murija jer neki balavac nije timbra kartu kad je ušao u autobus, pa je budaletina od vozača odmah zvala muriju, i odi su uredno dotrčali izveli maloga iz autobusa, i ispitivali,a ovaj je u međuvremenu timbra kartu..
  I mislim se jadno li je ovo, a kad žena zove da je siluju zaručnik i bivši zaručnik , da ih tuku,, da je pljačka, nigdi te nesrtinje murije!!
Ali ništa mi neće ovaj dan pokvarit i gotovo...;-))
 

 Kakvih se sve sranja čovik ne nagleda u životu, pogotovo radeći u medicini, hodaš po svakakvim kućama u paronaži, i jednom odlučiš reći ne.... Nakon skoro deset godina, reći svom poslodavcu neka sada malo i druge kolege rade ono što sam ja do sada, i onda ti tresne slušalicu i kaže OTKAZ!!
   A trebalo je raditi s nekim tko ima virusnu bolest, i k tome je agresivan, razmišljaš što ti je draže, da te možda udari, ili da slučajno zarazi istom tom bolešću koju ima, ili da nemaš posao jer si odbio jednom odraditi , a do sada si kao poslušni pas trčao gdje god je trebalo.. Ja sam za otkaz, zdravlje je najbitnije!!!

  Baš se nešto mislim ovih dana, krajnje je vrijeme da sama sebi definiram pojam vjerništva kod  sebe same...Gledam ljude, i mislim se ne postim barem nemam neku potrebu da se nečega odričem,ne idem u crkvu, uglavnom jednom godišnje i onda se na smrt dosađujem tamo kad svi naizust ponavljaju raznorazna evanđelja, i sve što uz to ide, vjenčala se u crkvi nisam jer za to treba čovjek imati unutarnju potrebu...?????
   Prema Bogu imam neki svoj odnos, ali zato mi ne treba crkva niti njeno sumnjivo svećenstvo, oprosot od grijeha ne može mi dati čovijek kao i ja, samo što ima svećeničku odoru, dakle kratko i jasno vjerovatnije je da sam Ateist, nego vjernik!!
  Ah da, nemam potrebu mijenjati vjeru,Bože sačuvaj, kakva god bila ova kršćanska s vjerovanjem na moj način , sasvim mi je dovoljna!!!

  Otišla sam danas na jedan razgovor za posao, novi, naravno ne ovaj koji sam do sada radila, posao u dvije smjene, bolje plaćen definitivno, s ljudima s malo više mozga od onih sa kojima sada radim, ali na zamjenu od šest mjeseci, i k tome ako ja zadovoljim...
   Naravno da vjerujem da mogu odraditi skroz dobro ovaj poslić, imati smisla za razgovor sa strankama, nikada mi nije bio problem, ali što ako to ipak nije ono kako se na prvi pogled čini, napustiš nešto sigurno, u zamjenu za nesigurno, i definitivno nemaju zgodnog šefa, fućkaš posao di je šef bezveze, na šta ću bacati poglede, za Gospu!!!

  Najviše mi se sviđa kad mi se čini da je sve krenulo kako treba, naime, došlo je proljeće, eh.. to je definitivno moje doba godine, pa ondak izveo mužić motorić iz garaže, i sad vozikamo se, khm da, a bila sam protiv kupnje tog motorina, ali fuck... nekako mi se čini da bih se možda mogla ponovo zaljubit u čovika mog života, proživljavamo naime drugu mladost..
 Istina jadna dica zbog te mladosti ćuće u vrtiću do 16 sati da bi mater i ćaća mogli šetkati po gradu s ručicom za ručicu, šta ćeš nema ništa gore nego kad starkelje pošandrcaju,a mi smo taj egzemplar defintivno...Ali sviđa mi se, šta više " I like it."..šta'š
   I ondak ti na kraju radnog vremena uruče uskršnji bon, od 400 kuna, ček da vidin 2 l. ulja, manistre 500grama, 2kg teletina itd, itd....;-))

  Da... uvijek, i li gotovo uvijek u životu kad imaš nešto malo soli u glavi uglavnom prolazis nezamijećeno , ili gotovo nezamijećeno, ili si tu tamo neki lijevi... Ali glupi, licemjerni, ograničeni, uvijek  su tu negdje u vrhu... I baš ih gledam, interesantno, gotovo uvijek iste face, kao da ih je isti ćaća pravio, ni unutarnje ni vanjske ljepote, neki sitni, pronicljivi, pogled, stisnutih okica, iskrivljene usne, onako kao u našeg Njofre svojevremeno, zehr interesant...
 Iz aviona vidiš, ograničenost, tupavost, da će te iza prvog ugla, kako mi to kažemo zajebat, ali ne, oni koji to trebaju vidjeti jer su tu i tamo u poziciji da izigravaju moćne, one koji odlučuju, uvijek, i uvijek baš takve hijene guraju kraj sebe...
Jebote da mi je bar jednom u životu biti "faca", da baš vidim da li bi i mene takve iste hijene ponijele, ili bi ostala ista.. Hm, sve sam probala, život na ivici egzistencije, osrednji, srednji, ali to da si "netko"... NIKAD!! Eh da mi je jednom biti "faca", jebote;-))

  Ali samo ponekad imam osjećaj da nikoga ne cijenim, i da nikoga ne trebam... ne znam zašto sam takva, ali takva sam... i onda srušim sve, i osjećam se kao pobjednik nad onima koje sam upravo izbrisala iz sjećanja, iz života.. i na kraju mislim, Zašto, pa i nisu mi nešto strašno učinili, jednostavno takav je bio trenutak, moj trenutak!!!

  Sinoć me obradovala jedna iznenadna poruka, prilazeći mobitelu, mislila sam da možda neka kolegica nešto opet zeza, ili tako nešto, ali ne, bio je jedan drag prijatelj koji je najavio, da je u društvu još jednog, isto tako dragog prijatelja....Koji btw  ne živi ovim krajevima, svratio čovjek, sasvim iznenada, nenadano, iako je možda i spominjao da će dolaziti, ali tko će sve opet pamtiti...
   Uglavnom  poruka je bila u stilu,jedan od njih pije kavicu i da pogodim s kim?
   Naravno pogađate nisam pogodila s kim, poslije je stiglo samo ime, dotičnoga dakle onog drugoga neočekivanoga....Nekako sam se nadala, da bi sad trebalo uslijediti,  poziv da dođem, jedan od njih zna da mogu dotračti skoro, stan je bio blizu tog mjesta gdje su pili piće, ali ništa!!!
   Danas sam mislila možda danas i poruka glasi, od tog nenadanog, da ne mislim da je on nešto kriv jer da sam ja trebala iz te osmišljene bez veze poruke shvatiti, "imati volje"čak, da dođem i da se vidimo!
    Pa sad vi možete izraziti svoje mišljenje koje jedva čekam, ali ja mislim naprimjer da se to zove "Nedostatak dobrih manira"
 

  Dobila sam gripu, nisam je imala godinama, a treba ići na posao jer moji poslodavci ne podnose one koji bi eventualno mogli pitati par slobodnih dana, a bolovanje da i nespominjem!!!
  Uh, baš me melje, k vragu!!!

  Upoznala sam je kad mi je bilo šest godina, tada sam se preselila u moj grad, u kojem sam odrastala.
Bila je mala, mlađa od mene, pomalo neodgojena, razmažena, išla mi je na živce, možda i zato jer je njoj majka dozvoljavala sve ono što meni moja nije jer je htjela da kao dijete imam ponašanje odrasle osobe.
Godine su prolazile, polako smo se zbližavale, odrastale zajedno, uvijek je bila pomalo sebično derište, uvijek je očekivala da joj se moraš  davati, ali nikad sebe nije u ničemu davala.Dovoljno smo odrasle da se više nismo mogle trpjeti, uvijek je pucalo kad su nam se karakteri sukobljavali, svađale se, mirile, i onda sam odlučila zadržati sve najbolje što smo imale u našim sjećanjima na djetinjstvo, odrastanje, ali bez kontakata s njom.
  A onda, nedavno rekli su mi da je rodila, ali beba nije bila živa, i da nakon toga nije dobro, potražila sam njen broj, ne živi više ovdje, potražila i napisala što stvarno osjećam, ali nije odgovarala, kažu nikome se ne javlja, ipak osjećam da bi morala učiniti još nešto za nju,  ali više ne znam što?

  Skoro da mi je to što sam našla na indexovim stranicama pomutilo radost vraćanja na moj sjebani poslić u ranojutarnjim satima, naime kretnečina koja je svoju vlastitu kćer silovala kad joj je bilo 12 godina i to nastavila sve do momenta kad je cura bila maturantica i požalila se svojoj školskoj psihologici, je dobila neku bijedu od zatvorske kazne!!!
  I sad me zanima treba li spucat metak u čelo najprije tome koji je takvo nešto dosudio, ili prvo ovome koji je okrivljenik jer ovim našim mudonjama u pravosuđu očito nije jasno da će ljudi u svom bolu i jadu kad vide koliko neke kriminalčine prvog reda  dobivaju godina zatvorske kazne dok su njima oduzeli sve što su imali,jednostavno uzeti pravdu u svoje ruke i sami ubiti tu facu, ili će naći nekoga tko će to učiniti za njih....
  Sve u svemu to mi je pokvarilo dan, ali jedno sigurno znam da bi za svoje dite ubila bez jednog trenutka premišljanja,i nije mi jasno što te matere čekaju i kako mogu hladno godinama gledati maltretiranje svog djeteta, i baš ništa ne poduzimati ... pa to nije normalno!!!

  Vraćam se na posao......Jednostavno i jednom riječju vraćam se na svoj stari sjebani posao u smjenama, sa mojim ćakulavim ženama i I don' give a dem!!!
Ajme kako je danas lijep oblačan dan, i bura puše i živo mi se fućka za sve, i ko vas šljivi sve i tako to zar neeeeeee!!!

 Gledam vas ljudi, čitam što pišete, pomalo vam zavidim, zaljubljeni ste, razmišljate s kim se viđaju, ljubakaju poznate ličnosti, a mene muči kako dalje?
  Bez posla, hm i onaj koji sam imala bio je usran, nikakvu satisfakciju nije davao, ali opet čovjek se navikne, i na ljude i na malu plaću i na uvjete nedostojne žene, ali....
  Ma bez veze idem pogledati poneki site, možda se i ja zaintrigiram za neku poznatu ličnost, evo jutros mi govori muž da je brat"pametni" od Janice Kostelić dao izjavu, da je pobjeda njegove sestre uvijek zagarantirana kao jutarnji odlazak na wc,iliti sranje, ako ne razumijete!!!