nemir i strast

tog jutra ferdinand je kao i obično na balkonu zaljevao svoje cvijeće. u donjem dijelu piđame, šlape na cif, gol do pasa i izgužvani filterstošezdeset na rubu usta. rozika je već bila preko puta na svojem prozoru s viklerima u kosi i zelenim čajem u posljednjoj od šalica iz porculanskog servisa kojeg je kao nikad neiskorišteni miraz dobila od svoje majke.
promatrala je oklembešeno ferdinandovo lice, osjedjele uvojke ljubavnog tepiha na njegovim izrebranim prsima i zastore kože koji su vijorili s njegovih nadlaktica. pfuj, promrmljala je, otpila još jedan gutljaj čaja, a onda polako kliznula natrag u polusumrak svojeg stana.
ferdinand je kroz čekinje raščupanih obrva promatrao prozor preko puta kao što je to već davno izvježbao. zvao je to svojim ninđa pogledom. bio je uvjeren da je u potpunosti skriven iza tih svojih žbunolikih izraslina podno čela, i da može neprimjećen promatrati svijet oko sebe. pa tako i roziku. izdavalo ga je jedino što je zaokupljen svojim špijuniranjem okoline u potpunosti zaboravio na cvijeće koje je zaljevao. dok je u kantici bilo vode zaljevao je i cvijeće, i vlastite noge i sve što se nalazilo na putu do tla petnaest katova ispod njega. no često ga se moglo vidjeti kako naginje praznu kanticu nad cvijeće i ritmično ju njiše lijevo desno ne primjećujući uopće da vode više nema.
znao je za svaki rozikin vikler točno gdje će stajati svako jutro. jer stajao je na istom mjestu isti vikler već godinama. isto znao je da će ga, nakon desetak minuta srkanja čaja odmjeriti od glave do pete, prošaptati nešto, srknuti čaj još jednom i nestati iza pomalo već izblijedjelih zavjesa u tajnovitost prostora vlastitog stana.
uzdahnuo je ferdinand toga jutra naglas, tako da su se golubovi uskomešali. nestala je rozika ponovno iz njegovog pogleda i ponovno je bio sam sa svojim cvijećem.
uhvatio je teglu s cvijećem čvrsto s obje ruke.polako ju je izdigao s nosača a zatim promatrao kako pravocrtno i neumoljivo osvaja prostor, postaje sve manja i na kraju nestaje u obliku crne fleke između parkiranih automobila. ponovio je isto sa slijedećom teglom. pa onda još jednom i još jednom i još jednom.
sve je pobacao.
pfuj. ponovila je rozika iz svojeg skrovišta od zastora i musavih prozora. a kakav je to nekada muškarac bio, pomislila je. zadovoljno se nasmješila. ipak se nisam zajebala.

ti su mladi tak bahati pizda li im materina. veli meni moj tu kolega jedan na poslu. i ispriča mi kak se neki od tih manjeodtridesetogodišnjih product brand faking managera isprdavao s njegovim nekim izvješćem koje on kao radi već 7 - 8 godina tak kak ga radi. i da nije format dobar i da su grafovi bezveze i da su tablice u kurcu i da ... kaj ja znam kaj sve ne.
i mislim si ja stvarno su bahati pizda im strinina. mislim, kaj, od kud im pravo. jeba ih vrag u glavu.
al kaj. fakat imaju i za kaj biti bahati. sve kaj mi stari fakovi imamo oni, ak već nemaju, imaju fore stić i prestić. s druge strane to kaj oni imaju mi nikad više nabumo imali.
zajebano. jeba mu pas mater.
ovo je bilo duboko. mislim da sam si zaslužil pelinkovca.

pročitam tu na tim žvrljotinama, veli neko da smo muški s malim problematični, komplicirani i da nek bežiju žemske od nas. pa jebemu sunce koja pizdarija. em ti mora bit velik, em nesmeš bit zajeban.
koje sranje.

pas mater. crvim ko crv u kamenu. 30 stranica teksta, jednostruki prored, bez slika, grafikona i ostalih krađa prostora. fatal eror, disk drajv not ričbl. imal neko atomsku bombu za bacit na dell computers. mater nedojebenu električnim pendrekom u šupak. sunce im krvavo. veli informatik ovaj ovdje naš da žao mu je, al da nemre se tu više ništ. baci kume kantu kroz prozor, prikupi opet literaturu i radi od početka.
pas mater.

vidim već neko vrijeme da mi kosa otkazuje poslušnost. ne raste. malo po malo fronta prvih redova vlasi bliži se sjevernom polu. već imam visoko čelo ko ljudba gaj.
i kaj sad napravit ?
dal da potegnem frizuru od uha pa razvučem par pramenova gelom preko čela. to je super fora, jedino je jebeno kad se sagnem na krivu stranu onda mi ostane slijepljena kapa od kose visit ko kora na banani.
il da pustim kosu s vrha glave pa da glumi šiške u frizuri princ valiant.
il da lijepim ono što izgleda ko skalp od pi... to je cool, može svaki dan drugi izgled, boja, dezen.
il da mi skinu dlake s guzice, pa ih posade na čelo. to je jebeno skupo i boli glava. valjda i guzica.
il da crtam frizuru flomasterom.
tatoo ?
jebeš me neodlučna.

nekad sam davno na haklu slomio nos. u stvari nisam ja nego tip kojeg sam živcirao svojim % ubačaja trica iz svojeg karakterističnog šlampavog skok-šuta.
nos i uši ljudima rastu cijeli život. tako i meni moja slomljena kljuka. imam facu neuspjelog boksača odbjeglog iz umobolnice. obrve mi se opasno približavaju, a počele su mi rasti i iz ušiju. iz nosa već rastu neko vrijeme.
mislim da ću počet nosit feređu. tak bum imal više šansi kod žemskih.

kak napravit uljudan a jasan odbijanac. mislim, ja znam primit svaki odbijanac. naprimal sam ih se raznoraznih falabogu. i kaj bitno mi je sam da nije ono fejst grub, a ak i je da me niko poznati ne skuži. jemput sam čak dobil i idiupizdumaterinu dosadnu. nije baš najuljudniji, ali sam ga podnesel.
al kad trebam uvalit odbijanac onda se smrznem. nekak bi ja to na finjaka, al da bude sasvim jasno i nedvosmisleno.
u stvari mislim si da je problem u razlici muški - ženski. kad muški dobi dvojku može reagirat ko gospon i veli fala lepa mlada dama najte kaj zameriti. il može reagirat ko svinja i reć recimo nekaj kao mrš kurvo ružna ne bi te ni električnim štapom na daljinski. i još joj recimo zviznit šljagu. i sve pet. svima sve jasno. dobro ima i neštoliko onih cmoljavih tipova kaj neznaju kaj znači ne, al to su ionak bolesnici koje treba lječit nekom lobotomijom il neznak kaj.
ženske su problematičnije. bar kolko ja to vidim (pardonček, sam vidio, prošlo mi vrijeme za odbijance, sad ne odbijam ništ, sretan sam da ko kaj pita). ima ih jedan dio da podnese odbijanac ko muško. stoječki i otprtih očiju. al uglavnoj nekaj kenjaju. te suzice, te nagovaranje, te vrckanje nekakvo, pa trosmislene rečenice u tripizde strinine, il nekakvo naduravanje, kao e s tobom ne razgovaram jer si svinja odvratna, kaj ja znam, sve neka filozofija.
il sam samo ja to bil meta za psihopatkinje.

ferdinand je bio sretna beba. malene sitnice znale su ga radovati. znao je od tih najranijih dana uživati upravo u sitnicama. po pola sata je znao buljiti u maminu cicu i diviti joj se, odgađajući trenutak kada će se na nju prikopčati.
kada bi se ferdinand probudio u sred noći urlajući kao svaka normalna beba, otac bi mu u koljevku, a kasnije kinderbet ubacio s poda vlastitu čarapu i ferdinand bi u tren oka prestao urlati. divio se čarapi i uživao u svemu što mu čarapa može pružiti. žvakao ju je, gnjeo, razvlačio ili naprosto uživao u bojama i obliku. otac je njegov stoga uvijek nosio čarape s uzorkom. da ne bi bile jednolične.
kasnije, u vrijeme školovanja, ferdinand se već znao sasvim uredno uklopiti u društvo. i nije se primjećivala ta njegova posebnost. tek s vremena na vrijeme znao se zagubiti negdje između kuće i škole. odlutati i zaboraviti na važnost stizanja tamo kuda je krenuo.
potrage su isprva bile burne i emotivne. roditelji, susjedi, policija, pa čak i vatrogasci raspoređivali su se cijelim putem od kuće do škole i sumanuto tražili, očekujući tko zna kakvu groznu scenu, raskomadanog ili silovanog djeteta zgrčenog pod nekim grmom. no ferdinanda bi obično pronašli kako zuri u neki kamen, cvijet ili grančicu diveći se svakoj promjeni oblika, teksture ili boje.
poslije ga više nisu niti tražili. ferdinand se sam vraćao nakon dva tri dana. izgladnjeo, promrzao, ali sretan. nešto kao osmjeh moglo se nazrijeti na njegovom izblijedjelom licu. iako uznemireni i na neki način posramljeni i roditelji su bili tada sretni gledajući ga tako smirenog i toplog. njegovi bjegovi i nestanci varirali su u učestalosti i trajanju pa smo se svi nekako već navikli na njih. ponekad smo jedni druge zapitkivali da li je ferinand s nama ili je na svojim šetnjama. na stolu je uvijek bio i njegov tanjur, bez obzira da li smo znali da je s nama ili nismo bili sigurni.
ferdinanda su kasnije, kao dvadesetneštogodišnjaka smjestili u ludnicu. i još se često sjetim njegovih očiju koje su gledale u zelenkasti kamičak pokraj moje lijeve noge dok smo se opraštali. ja sam bio premali da shvatim zašto on ostaje a mi idemo doma, žene su šmrcale, tulile i grlile ferdinanda, muškarci su nervozno gasili čikove u šoderu kojim je bio posut put, a ferdinand je potpuno zanesen fiksirao neobičan kamičak na podu. sagnuo sam se i dao mu kamenčić. nije me ni pogledao. samo mu je na licu bljesnuo onaj njegov kao osmjeh.
nakon par godina pitao sam starog o ferdinandu. kako to da je on tamo negdje, a nije tu s nama.stari me pogledao s iznenađenjem u očima. bilo mu je malo nelagodno. vidio sam da nezna što bi mi rekao. a onda je procijedio između zubiju
- sine, ne znamo mi s anđelima.
nikada više nismo razgovarali o ferdinandu.

kolko ljudi ima koji neznaju ko je rambo amadeus? nekak mi se čini da bi svi trebali znat jer je to kralj rokenrola. a opet, sve mi se čini, da ga znaju samo matore fukare ko što sam ja.
velika mi je to briga i težak mi je jad.

kak to da baš između 80000000000 komada raznog šodera i kamenja ja na plaži baš moram stat u drek od cucka.

zšto smo ovdje, kuda idemo, odakle dolazimo, postoji li bog, život poslije života, gdje je kraj svemira, što je vrijeme.
uf, zajebano.

ponekad dobar blog, ponekad dobar komentar, pnekad poruka, ponekad zabilješka pregledavača profila, s vremena na vrijeme potakne me ponešto da pročitam nečiji profil. neki su doista sexy. vrckasti, romantični, dobre kombinacije boja i oblika, zanimljive fotke.
i krene mašta. nekažnjiva situacija (neće ženica nikad saznat !), dobra atmosfera, ja ugodan i bistar, mirišljav i zavodljiv, ona baš kao u profilu sva sexy i požudna. radi mašta 100 na sat i već mi gužva u kaznenom prostoru. zamišljam sve ruke isprepletene i zov oznojene puti. dodir kože. jecaj, dah, uzdah, prigušeni vrisak ...
onda se sjetim nevoljkosti sastavljanja vlastitog profila, zaikruživanja ponuđenih opcija po sistemu par-nepar, lupetanja gluposti i definitivnih neistina. odma me prođe sav zanos. i smrznem se od ideje kontaktiranja s bilo kime. ako se iza mojeg profila skrivam ja, tko zna tko su likovi iza svih tih jebozovno inspirirajućih profila.
katastrofa.
kukavičluk ?
zdrav razum ?
starost ?

kad hodam po mraku kroz selo siguran sam da su svi grdi cucki na lancu.
kad se zmislim grdoga mladeža na plečima siguran sam da nije opasan i da ne bum to moral ić rezat.
kad se zviznem po palcu vrtima od auta siguran sam da ne bu pocrnel i da mi ne bu nokat otpal.
kad odem mehaničaru s autom siguran sam da ne bu trebalo ništ mjenjat i da nebum opet platil 300000000 nečeg.
siguran sam da sam baš ja taj nezamjenjivi na poslu kojeg nebudu otfrkljali sad kad nas ova kriza još više sjebe.
siguran sam da ne budu porasle kamate na kredit za stan.
siguran sam da me žena ne bu vlovila kak SMSam z onom maličkom iz banke.
siguran sam da se bum do jutra streznil i na posel došel svjež i na vrijeme.
 
ja si volim tak reći da sam siguran u takve neke stvari. onda sam siguran da sam siguran.
ili kaj ...

AVION - samo ime kaže, više je godilo mom egu neg njoj u svakom pogledu
RAKETA - sportašica, judašica, sjebala me u parteru, zgužvala i ostavila, nije za 30+, nit godina nit temperature
KNEDLIČKA - ljulja, ne žulja, al je zajebano kad se raspali/uspali, bolilo me sve još tjedan dana
ŠTANGUŠA - žulja, ne ljulja, hladna i opsjednuta kalorijama, nemoš se stisnut uz toplo dupe jer ga nema
KVOČKA - neizdrživo, boli glava još dva dana od trkeljanja, nema oralnog seksa jer su joj usta stalno zauzeta
ZMIJA - kriv si jer si svršio prerano, il prekasno il preglasno, grize dok puši
FRIŽIDER - nemam komentara, nije bilo šanse bilo šta napravit
 

pukla me jutros. alkohol mi je još gospodario percepcijom, probavom i ravnotežom. misli su mi bile koliko - toliko moje. prvo me je zviznuo ritam. prepoznao sam ga u klokotanju smrdanog vodokotlića. u glavi se pretvorio u kombinaciju tamnog zvuka bubnjeva isprepletenog s gunđanjem bas gitare. blues, masivan i hrapav. podvriskivanje slidea na distorziranoj gitari.
izjutra ću ubiti
tu ljubav koju imamo
izjutra ću ubiti
tu ljubav koju imamo
kada pogledaš
u dno boce iz koje si me popila.
 
al beš budalu pijanu. nit zapisat nit zapamtit. ostalo mi samo ovo malo refrena.
danas odma poslije posla kupujem flašu žeste, uzmem tamburu i diktafon i ne izlazim iz WC do sutra. kenjajte dragi sustanari kod susjeda. u procesu sam stvaranja.