balada botswana

dok s nestrpljenjem cekam da paradajzu u vrtu bude onako bas jako neugodno moramo se zadovoljiti s ovom plasticnom imitacijom. snazni ljudi koracaju uzdignute glave, a sjene se plase sunca

sve knjige ovog svijeta neka zavrse u rukama onih kojima su potrebne, dok razmatram mogucnosti da se ostvari moja molitva negdje daleko postoji otok na kojem ne treba lezaljka niti suncobran da bi nam bilo udobno

svirali su dobri stari fantomi u kulusicu i mislili smo tu smo zauvijek, okrenuli se malo bolje i ok mozda 2 puta kad evo nas europsko prvenstvo 2024'

znam samo da seru kad kazu da imas vremena

i dok vani zrnca asfalta jedva ostaju u krutom stanju te jedva odolijevaju vrucini sunca da se ne pretvore u tekucu rijeku, ona dolazi sigurna u sebe glupim pitanjem na moja vrata, a haljina joj i dalje kraca od mog pogleda u njezina gola ramena

dok smo neki dan sjedili u kaficu ispred ureda, nekoliko puta prebacivali kako se nekad zivjelo i zasto je danas jednostavnije, dosla je ona u zelenom izdanju kao da su joj sve nijanse plave u odapetoj strijeli pogodile njegov mozak i to sempre dritto, naravno da je bio sjeban i da s covjekom vise nisam mogao prozboriti ni jednu suvislu recenicu. jebem ti prokletinju od neuzvracene ljubavi, nek' crknu koji pate samo za potvrdu da postoji