balada botswana

tocka zarez, zeleni vlak, promjena misljenja i pohano

tim nekim redosljedom sam pronasao kljuc do tvojega srca i taman kad sam gurnuo kljuc u bravu uzela si slapu u ruke

sav znacaj slape ostao je uklesan u dva rekao bi dobra guza i to jos iz vremena kada su po svijetu hodali pravda i postenje

ruku na srce ocekivao sam da ces u ruke uzeti batinu, ali morao sam probati

zrelim osmijehom si odagnala moj pokusaj ulaska u tajno skroviste virtualna mudraca i nisam opazio sto je tocno pisalo na plocici do brave

drugi puta cu obecajem obuci kostim jer znam da me tako sigurno neces opaziti
dok zazivaju paklene vrucine ja i dalje vjerujem da su u paklu odavno klimatizirali

ne idem vise na izlete jer sam u slapama, kad pronadjem gojzerice ocekuj me na vrhu

tap po tap, curi znoj sa cela morati cu uprijeti kao crno-zuta pcela

ti i ja
ja i ti

tri kamena na plaži
velik val

sviraju sentiš
odrezak nam se drveni

maska za ronjenje
ručnik na pruge

sunce raspizdilo i kamen
galeb pliva
riba leti

nekako mi se čini
da te volim

Link

daj mi ulaznicu u svoj svijet
da ga danas raznesemo

daj mi svoje vrijeme
da ga danas zaustavimo

daj mi svoj pogled
da ga danas ispunimo eksplozijama

daj mi i cijelu sebe
da napokon budes sretna

Link

moji potezi kistom neka oznace oku gledatelja samo djelic slike koju nosi u sebi, a moje slike nece nikada visjeti u okvirima

nisam se umorio jos, samo sam napokon skupio hrabrosti i rekao NE poniznosti te maknuo granice s onoga sto ih ne zasluzuje

ne zelim biti dio forme i zar je bahato traziti formu da bude dio mene

plesni podij zvan vrijeme jos uvijek je otvoren za sve one kojima noge mogu pratiti allegro ritam, ostali neka sjede uz rub i cekaju andante dionice.

uzdignute glave izlazimo na jos jedan plesni okrsaj iako nam emocije rade nered pri odabiru plesne forme, a da pri tome plesne cipele ne zele preuzeti odgovornost.

linije koje nas prate su samo spona s onim sto se dogadja u nasim ocima te ovoga puta vise ocekujemo ispod celofana, sarenilo svih prikaza odjednom postaje sivo, a fokus poklanjamo visim ciljevima.

tako nekako zapocinje ponedjeljak, a u utorak mozda ipak budemo spremni za glazbenike koji u sastavu imaju violinu jer ona dusi plete najmeksu postelju, a umu nalazi okrijepu.

sicusna nada i dalje postoji da posljednji ples cuvas za mene.

Samo ti sve tajne znaš o meni moja ljubavi,
sve ono što sam ja, samo ti,
ti jedina si sreća mojoj istini, moja ljubavi.

Link

ribek već dugo namiguješ, kaj ti misliš da sam ja od kamena?

sunčeko drago mlađi sam, čujem da ti to ne smeta.

kaj se tak kesiš, ne buš dužna.

ionak nam fali malo gimnastike u poslednje vreme.

nego, idemo prek, imam tak lepe vajnkuše da ti pokažem.

ako si za skini si tuniku jer tam kam idemo je fest vruće.

Link

stalno vodim bitku s tom situacijom u kojoj se nalazim. nikako na zelenu granu i baš stalno imam osjećaj da još samo malo i pobjeda je tu, kad opet kiflin dim i opet miljama daleko.

ne snalazim se baš najbolje, znam, iako mi mnogi govore dobro ti ide, mislim si samo aahhaa ide mi pa dokle više da mi ide i kako je to kad mi ne ide ako je ovo kad mi ide.

ne znam, borim se stalno, od kada znam za sebe i znam da za ovo nema benificiranog staža.

valjda tako mora biti i možda je sreća samo fikcija za nas koji se borimo za nju.

da li je pobjeda za nju uopće vrijedna okusa kojeg mislimo da ima.

Link

stojim na trijemu i gledam susjede kako tmurno piju kavu, nitko ne govori, ona zamisljeno gleda u salicu, on skrivena pogleda u mobitel.

pas im je isto tmuran, lezi ko' tele i izgleda krepano.

s druge pak strane susjedi samo sto ne zaplesu na stolu. ona vec drugi puta zove na kavu, on nasmijano prica na telefon, pas zivlji od ovoga preko, laje kao da me zove na igru.

zamisli samo scene i odluci gdje zelis biti. mozda sredina, a mozda i na stolu.

jutarnje aktivnosti, prehrana, zupne obavijesti i nedjeljni rucak.

sneni koraci daju naslutiti da smo malo prije usli u carstvo jutra.

tamo gdje se nalazimo postoje samo dvije vrste razuma, muski i zenski.

muski malo manje obziran prema osjecajima, zenski nesto vise osjetljiv na njeznosti. tako to biva, rekao bi od postanka svijeta, a pri tome ne mislim na onog prije cca 2000 godina.

nisam bio, ali zapisali su da je i prije toga necega i nekoga bilo.

danas dan kao otrgnut fantaziji, sva osjetila su u transu, znaju da zavrsava jos jedan tjedni ciklus ili barem prisiljeni tako vjeruju.

moc procjene je danas visoka, ocekuje se nova tjedna gosca sa sedam malih prasica, od kojih svaka na glavi nosi krunu.

dok sanjarim ploveci oceanom svojega uma zavidim onima na kopnu jer gledaju jasnim pogledima u daljinu moga beskraja.

osjecam se danas bas kao i jucer kao stvoren za pobjedu, nista me ne bi moglo iznenaditi osim pokojeg suvislog komentara.

kakva noc je iza nas, taman kada sam prvim tajnama otkljucavao vrata dosla si ti.

vjerojatno ne mareci za ono sto ce se dogoditi. dodatno tome ni nebo se nije vidjelo, oblaci su zaplesali kao da je to njihov bal.

svjetlost je dopirala samo do sata koji je tada vec jasno odredjivao i pravila ponasanja nocnim pticama.

svjedocio sam tvom prolasku kroz dveri moga dvorca, dok si pozdravljala strazare, omotana maramom prkosa gracioznim koracima sjekla si put strastima koje su besramno iza tebe putovale.

odluke su zaspale, ostala je samo jedna i to ona koja se tebi oduvijek dodvoravala, ona ti nije bila suparnica.

u igri s tajnama otkrio sam da necu imati izbora, predati se nisam mogao, ali znao sam da ce borba biti uzaludna.

sva nocna bica su odjednom zastala, ti si se ispred mene pojavila, bili smo kao dva borca na izmaku snage i jedina opcija je bilo pomirenje.

snazno smo zapoceli igru kraljeva, ruke su govorile dok su usta zanijemila, sve cari mjeseca odjednom su se pojavile, a oblaci su tajne poveli na pocinak.

tisuce snova izgubljenog znacaja sagradili su postolje nasega susreta.

jutra su nam prijetila i sneno nas dozivala, odluku o odlasku smo izgubili medju plahtama.

mala ogrebotina dala je naslutiti da si i ti krvava ispod koze. mislio sam da ne mozes biti odavde jer ovdje su svi ludi, a ti nisi bila. znao sam da se tako lijepo odnosis prema ljudima jer ih jednostavno volis, a ne iz sakrivenog interesa. znao sam i da onaj tvoj osmijeh velikodusno prikazuje tvoju dusu. ma sve sam znao, ali nisam znao da mozes biti tako sebicna kada sam ja u pitanju.

prije nekih tri sata krenuli smo tamo u nadi da cemo se vratiti sretniji i ti si inzistirala da odjenemo odjecu za posebne prilike. cudilo me to jer nije bila takva prilika, barem ne na prvu. dolazak tamo bio je napet, kao da si nesto ocekivala, osjetio sam to.

nisam znao sto te tisti, a nisi htjela niti pricati kao inace. nisi niti trebala vec i ta sutnja je previse rekla. nisi inace takva, ti progovoris i na guzicu, a ako je rijec o posebnoj prilici tu si tek nezaustavljiva. ovo je i bila posebna prilika, ali za tebe jer znala si da on ce biti tamo.

i bio je i to s njom, to si isto znala. vecera je bila ukusna. moj rizoto je bio izvanredan, a i tvoja salata mi se cinila prekrasnom. onaj kolac mi na kraju nije trebao, pokvario mi je okus dobrog vina. ti si nekako dok smo ga cekali, rekao bi, pokusala stvoriti umjetni snijeg u totalno uzavreloj atmosferi macevanja pogledima. ona nije marila, dobro se zabavljala, a on - on se je nakon pozdrava osjecao krivim. meni, meni je bilo svejedno jer znao sam da vodis, iako lose, ali dobro si podnijela. odlazak doma je bio razocarenje za tebe. on i ona su dobro zavrsili, ja placam danak.

sutra je novi dan, odjeca za posebne prilike nadam se nece trebati.

vrijeme je za presložiti ormare, znam, trebalo je to prije učiniti.

danas nekako opušteno, rekao bi više nego inače, godi mi.

nakon dva tanjura mlake juhe očajnički izmišljam potrebu za još nečim, ali ne treba. ima dovoljno, rekao bi taman.

ti još na gornjem katu slažeš one sulude rasporede i izgleda kao da nikad se nećeš spustiti dolje među nas smrtnike. znaš da te pretumbacije daju novi smisao, ali baš ništa se istinski ne mijenja, samo raspored. tko se još drži rasporeda, zar ga se netko uopće i sjeti.

svirka dopire, potiho, uz prekid udara valova. sjaj tiho odlazi ka zapadu, tamo su valjda zanimljivije njuške navečer, dok se nama obasjani princ šulja u postelje.

sve više zvučim na njega, za kojega sam uvijek mislio da je bio u krivu. znam sad da nije jer vidim da drugo ne postoji.

valjda još moram učiti pa sam tu negdje između južnog kopna i sabrate, tamo je magija, znam to.

zapleši još jednom noćas jer sutra tko zna gdje odnijeti će me to biće koje ukrotiti ne možeš, lijepo je tu, trenutak za pamćenje i sve slike mi u eksploziju oka dolaze.

miris plave boje opija, a zvuk tirkiza opušta.

Link

presjeci mi misao
jer tako je dobra
pa neka budu dvije

otmi mi pogled
jer tako je tajanstven
da napokon otkrijes tajne

otkljucaj mi dusu
jer tako je jednostavna

otkopcajmo kosulje
da nebudemo stranci

skinimo se goli
ljubim tako dobro

Link

nekad, ali samo nekad sjetim se tebe iako znam da ne smijem o tebi razmišljati, bar ne tako kako ja razmišljam, rekli bi u narodu prostački.

zašto lav tako dugo spava. zar takvu bitangu nazivaju kraljem, pljuc pljuc, nije on vidio što može majka lavica jer je prespavao.

danas oko mene sve pršti od golotinje, nije naturalizam već obična obijest i obična qrvinska želja za postati objektom.

gdje je čar. zar je još uvijek zaokupirana rasprodajama na štandovima šunda.

dok se nariktano sramimo životinjskog nagona divljački doziramo magiju u mašti. slušaj misli jer one znaju kako se postaje jedno.

Link