Erotske priče čiče miče napisane da dežurni moralisti skviče

Naredni tjedan mi je prošao u znaku znatiželje i iščekivanja. Petka, naravno. Čak sam se nekoliko puta uhvatio u pjevušenju refrena one “trash dance“ poskočice koju je pjevala Vlatka Pokos u onom njenom dijelu života u kojem se predstavljala kao pjevačica.

No, da se vratim na ono što vas zanima… Posebnog dogovora s frendom nije bilo jer smo sve dogovorili još onu večer. Inzistirao sam na tome da ja vozim, kako bi bio mobilan ukoliko se stvari budu odvijale u željenom smjeru. Uostalom, u tom slučaju njega kući može odvesti neka od njenih prijateljica, a i taksi je uvijek dostupna opcija.

Kad smo stigli one su već bile tamo, zaposjele su isti stol na kojem su bile, i oko kojeg, prethodnog petka. Nisam imao nikakav određeni plan. Nikada ga u sličnim situacijama, i nemam.. Reagiram spontano, onako kako mi nalažu osjećaji i instinkt tijekom razvoja događaja. Naravno, odmah smo otišli ravno za njihov stol. Sve drugo bi, uostalom, bio kukavičluk. Osim toga, za takvo što, sportskim žargonom rečeno, imam previše utakmica u nogama. Kada ti žena, uz broj mobitela, ostavi tange, onda jasno i nedvojbeno daje do znanja da očekuje da se ponašaš kao morski pas. A ne kao, štajaznam, neka girica ili inćun… Daje ti znak da očekuje predatora, a ne umiljatu domaću životinju.

Dočekali su nas široki osmjesi iz kojih se dalo iščitati da smo bili očekivani. Nakon rukovanja sjedoh do nje, a frend odmah do mene. Standardna kurtoazna razmjena uobičajenih pitanja i odgovara dok smo čekali konobara za narudžbu. Cure su opet bile na koktelčićima. Frend je uzeo “craft“ pvo, a ja “Glenfiddich“.

U početku smo svi sudjelovali u razgovoru, ali nakon nekog vremena Tamara i ja smo krenuli s internom konverzacijom. Potom su našim putem krenuli frend i cura do njega na koju je bacio oko no, po mojoj prvoj brzinskoj procjeni utemeljenoj na njenom pogledu i govoru tijela dok su razgovarali, nisam mu davao velike šanse kod nje. Barem ne tog petka…

S druge strane, razgovor s Tamarom je bio lak. Tečan. Pitak. Protkan obostranim smijehom i njenim bistrim, ali istodobno i pomalo mutnim pogledom koji je upućivao na stanovitu dozu u njoj već prisutne seksualne želje i napetosti. Koju, uostalom, nije niti htjela kriti, a osnaživala ju je i svaka nova tura pića koja bi došla za naš stol. Da, alkohol možda nije dobar za neke stvari, ali za opuštanje jest…

Tamara je, ukratko, dobrodržeća žena u srednjem četrdesetima. Uspješna na poslu, manje uspješan brak raspao se nakon 13 godina, samohrana majka iz njega ima 11 godina staru kćer s kojom živi. Od razvoda je imala nekoliko duljih i manje duljih veza, ali ništa dovoljno ozbiljno da bi potrajalo. Kategorija žene koja dobra zna što želi, a još bolje što ne želi. A ne želi da gubiš njeno vrijeme pokušavajući joj, kolokvijalno kazano, prodavati muda pod bubrege niti skidati zvijezde s neba.

I dok smo tako ćakulali i gibali se uz strane plesne hitove iz osamdesetih godina prošlog stoljeća koje je DJ “Filjo“ nizao jedan za drugim, znajući sve ovo poviše rečeno o Tamari, priupitah je da li je možda za to da se povučemo i popijemo još neko piće ili dva nasamo.

“Što točno imaš na umu?“ - pitala me. “Pa možemo negdje usput stati na piće dok te vozim doma“, rekoh, “a možemo popiti i kod mene“. “Šta imaš za piće doma?“ - odvratila je. “Imam vina, crna i bijela“, rekoh, “uz nekoliko vrsta žestica. A mogu ti smiješati i taj Tequila sunrise šta piješ, mislim da negdje imam otvorenu bocu tekile“. “Ne treba“, rekla je, “mislim da ću večer završiti nečim žestokim“ i pritom prstom pokazala u smjeru moje čaše viskija.

Prišapnuo sam frendu kakav je dogovor i zamolio ga da uzme taksi, pa smo pozdravili društvo i uputili se prema mom autu na parkiralištu. Dok je hodala ispred mene sviđalo mi se ono što vidim i iz te perspektive. Naime, ispod suknje, koja je dosezala tek par centimetara iznad koljena, nazirao sam malu oblu tvrdu guzu. Baš onakvu kakvu volim.

Tijekom vožnje koja nije potrajala dugo jer sam živio relativno blizu pričali smo o temama koje smo već načeli u “wine baru“. Tamara je, vidjelo se odmah. bila spontani tip osobe. “Easy going“, kako bi se novohrvatski reklo…. Pitala me tijekom vožnje bi li smetalo da izuje štikle jer je već bole noge. Rekoh, “samo daj ako ćeš ih poslije, kada dođe vrijeme, opet obuti“. Nije se zbunila ni prepala na moju dvosmislenu opasku popraćenu znakovitim pogledom u njene oči i pratećim smiješkom nego mi je u trenu replicirala protupitanjem - “zar sumnjaš“?

Sjeli smo na kauč u dnevnom boravku. Kad sam se vratio iz kuhinje s dva “Chivasa“ i nekim grickalicama primijetio sam da je Tamara, ovaj put bez pitanja, opet skinula štikle, ali i gornji dio kostima tako da je ostala u lijepoj oker košulji. Upalio sam televiziju i jednu stolnu lampu, a ugasio luster, tako da smo sjedili u ugodnom polumraku uz prigušeni televizijski ton dok je s muzičke linije dopirala tiha glazba s Otvorenog.

U međuvremenu sam nam donio još leda i bocu koju sam sa sobom zaboravio ponijeti kod prvog točenja. U moj stan smo došli već prilično pripiti, a i viski je učinio svoje, tako da sam nakon treće ture, a Tamarin pogled me u tome ohrabrivao, shvatio da je došlo vrijeme da budem ono što se od mene očekuje. Dakle, da budem predator.

Kroz moj je život prošla poneka žena poput Tamare. Žena kod koje moja intuicija, iskustvo i instinkt prepoznaju da je u svakodnevnom životu posrijedi emancipirana žena koja u svemu, ili gotovo svemu, želi biti i jest jednakopravna i jednakovrijedna muškarcima. Međutim, u seksu ona voli biti dominirana. Submisivna. Podložna. Potlačena. Podjarmljena. Često i ponižena ako igra to zahtijeva. Pa i objektivizirana.

Okrenuo sam se prema njoj, desnu ruku joj stavio na leđa, i prislonio svoje usne na njene. Nakon nekoliko nježnih poljubaca ustao sam se i usput podignuo i nju. Jezici su nam počeli sve brže kružiti jedan oko drugoga, a ruke istraživati tijelo onog drugog preko odjeće. Moje su se ruke spustile na njenu guzu i utvrdile istinitost vizualnog opažanja, a ona je uzvratila na isti način čvrsto stišćući moje guzove.

“Jesi li za malo igre?“ - šapnuh. “Kakve igre?“ - odgovorila je već ubrzano napaljeno dišući. Nisam ništa odgovorio nego sam je uhvatio rukama za šake i stavio ih iza njenih leđa čvrsto ih držeći. Nije se nimalo preplašila. Dapače. Samo je ispustila iščekivajući poprilično glasan uzdah. Prislonio sam, i dalje je držeći, lice uz njeno lice. Lagano sam je ugrizao za ušku. Pa jače. Pa još jače. Kao što sam očekivao, jačina ugriza koja se povećavala, a s njome i bol, na Tamaru nije djelovala odbijajuće nego krajnje stimulirajuće i motivirajuće.

Sad već vrućeg daha, pitao sam “čija si droljica?“ Na moje pitanje trzaj joj je prošao cijelim tijelom i čuo sam samo tiho - “tvoja“. “I čija još?“ - pitao sam je dalje. “Ničija. Tvoja“. Uzbuđeno je prošaptala. Tada sam joj jače stisnuo šake iza leđa i malo povišenim tonom rekao: “nisam dobro čuo“. “Samo tvoja i ničija više“, odgovorila je glasno jasnim i uzbuđenim glasom.

Naglim pokretom ruku bacio sam je na koljena. “Ne smiješ maknuti ruke s leđa“, naredio sam joj, “je li ti to jasno?“ “Jasno mi je“, odgovorila je. Ovaj puta odmah glasno i jasno. Dok je tako klečala na koljenima ispred mene s rukama na leđima s obje sam ruke uhvatio njenu glavu i prislonio je licem na moje hlače. Prstima sam joj prolazio kroz kosu mrseći je i istodobno joj trljao lice o moj sad već potpuno dignuti kurac kojeg je jako dobro mogla osjetiti i preko hlača. Evidentno uživajući u igri i sama je počela sve jače trljati lice po mom kurcu, jednu i drugu stranu naizmjenično, pri čemu je sve jače i jače stenjala sve ubrzanije i ubrzanije dišući.

I dalje je držeći objema rukama za glavu pogled sam joj usmjerio gore prema mom i pitao je - “želiš li popušiti moj tvrdi kurac napaljena jebežljiva droljo?“ “Da, da, da…odmah mi ga daj, jako to želim“, odgovorila je na to. “U tvojim godinama trebala bi znati da se do dobrih stvari teško dolazi Tamara“… Obuzeta uzbuđenjem molećivo je rekla: “daj mi ga, molim te daj mi ga, učinit ću šta god želiš“…. “Što god želim?“ - pitao sam dok sam je desnom rukom držao za bradu i palcem prelazio preko njenih toplih usana, a ona ga je stalno pokušavala uhvatiti ustima kao da je palac trenutni privremeni nadomjestak za toliko željeni kurac u ustima. Za početak.

“Nećeš ga dobiti tako lako“, nastavio sam dok sam drugom rukom samo otkopčao kaiš. “Hoću da mi bez ruku skineš hlače i izvadiš kurac, a onda ga sočno popušiš kao da ti je to pušenje zadnje u životu. Jasno Tamara?“ “Jasno“, brzo je odgovorila i odmah se grozničavo bacila na posao. Pokušala je prvo zubima otkopčati šlic. Moja je desna ruka skočila poput kobre i čitavom sobom je odjeknulo zvuk glasnog šamara.

“Bio sam jasan pokvarena droljice, moraš mi skinuti hlače, jasno?“ “Da, da, jasno, oprosti,“ brzo je rekla i još brže pohitala na posao. Nakon nekoliko minuta mučenja koliko je trebalo da otkopča gumb stvari su krenule u za nju željenom smjeru što je popratila jebežljivim i pomalo slavodobitnim pogledom prema meni. Nakon što je otkopčala šlic hlače su veoma brzo bile spuštene do koljena, a pred njenim je licem do cilja stajala još samo jedna prepreka u vidu mojih gaćica. Tada sam joj naredio da stane, i dalje držeći ruke iza leđa, a ja sam opet objeručke uhvatio glavu i počeo je čvrsto i jako trljati po nabreklom i sad već pomalo pulsirajućem kurcu. U jakoj napaljenosti halapljivo mi je pomagala u tom trljanju i nabijanju njenog lica na kurac. Tada sam joj naredio da mi zubima skine gaćice. Nakon nekoliko sekundi, još dok su mi gaćice bile negdje na pola bokova, uspjela je osloboditi moj kurac koji je odmah, onako tvrd i uspravan, iskočio pred njena usta. Već je željela ustima krenuti prema njemu u namjeri da ga strpa u usta, ali u tome ju je preduhitrio jak šamar koji je opet glasno odjeknuo sobom i izazvao njen jecaj.

“Jesam ti dopustio da mi ga pušiš kujice?“ - upitao sam je. “Nisi“, odgovorila je sva ustreptala od uzbuđenja. “A tko je ovdje gazda?“ - pitao sam je dalje. “Ti, ti si gazda, ti i nitko više“. “To je već bolje mala poslušna nezasitna droljo, rekao sam. “I nikad nemoj zaboraviti tko je gazda“. Nakon toga sam je lijevom rukom uhvatio od iza za kosu, a desnom rukom uhvatio kurac i počeo joj njime šamarati obraze i usne. Nastaviti će se…

Petak. Bliži se kraj radnog vremena. Zazvonio mi je telefon, na zaslonu vidim da zove najbolji frend. Tjedan je bio zahtjevan, umor se nataložio, i moj je prvotni plan bio otići kući, naručiti neku dostavu, dobro se najesti i san dočekati u fotelji pred televizorom u dnevnom boravku uz neku dobru seriju ili, još bolje, film.

On me, pak, neumoran kao i obično, poziva da odemo popiti nekoliko pića na “after party“ u jednom lokalnom “wine baru“. Malo se nećkam i verbalno ga odbijam, ali više verbalno nego sadržajno i stvarno. Frend je frend, odbijaš ga samo kad moraš.

Već na ulazu, dok smo sjedali u separe smješten odmah do ulaznih vratiju, krajičkom oka sam opazio veselo žensko društvance udaljeno tek nekoliko metara i smješteno oko okruglog stola s barskim stolicama. Sjećam se da sam u tom fragmentu sekunde, po načinu na koji su bile odjevene, a posrijedi su bili poslovni kostimi, pomislio da su i one, poput nas dvojice, ovamo zalutale odmah nakon posla.

Iz tih me misli prenuo konobar koji je došao po narudžbu. Čaša “Pošipa“ za frenda i “Cynar“ sa “Schweppesom“ za mene. Dok se sa zvučnika čuo Jurin glas koji nas je poticao da zamislimo kako izgleda “život u ritmu muzike za ples“, prvi su nam se puta te večeri tek ovlaš, na trenutak, susreli pogledi. Moj i njen.

Ona je vitka dugonoga brineta srednje duge ravne kose koja se nalazila u društvu koje sam spomenuo pozicioniranom točno preko puta mene. Po boji pića u čašama koja su se nalazila pred njima pretpostavio sam da piju “Sex on the beach“ i “Aperol spritz“.

Nakon nekoliko minuta, ili možda čak i desetak, koje smo frend i ja proveli u polemici oko toga tko je krivac zbog toga što je “Real Madrid“ doživio debakl odnosno fijasko u polufinalu “Lige prvaka“, uz kratki verbalni izlet u digresiju o dvojbi može li Luka Modrić još igrati nogomet na najvišoj razini u njegovim poznim igračkim godinama, pogled mi je opet skrenuo u pravcu njihovog stola i, gle čuda, opet se susreo s njenim, ovaj put vremenski sasvim dovoljno da uz poglede izmijenimo i osmijehe. “Dvaput je dvaput“, pomislih čak i ja koji inače nisam pretjerano sklon vjerovati u slučajnosti.

Negdje nakon treće ture “Schweppes“ je počeo činiti svoje pa me mjehur alarmirao da je vrijeme da se riješi viška nepotrebne tekućine. Put do WC-a vodio je od našeg separea ravno. Prolazeći pored njihovog stola začuh pozdrav.

“Dobra večer“.

Osjećajući instinktivno da je upućen meni, okrenuh glavu na lijevo i po treći puta te večeri susretoh se s njenim zaraznim pogledom i osmijehom od uha do uha.

“Bok i tebi“,

odvratih uz recipročni smiješak i blagi naklon glavom, te potom produžih prema cilju. Na povratku, kao da sam osjećao taj pogled na svojim leđima kako me mjerka uzduž i poprijeko od glave do pete. Nakon što sam se ponovo smjestio i naručio još jednu turu pića, uz klasičan dogovor s frendom da je to zadnja, “putna“, pa idemo, primijetih da su navedeni kokteli poprilično otpustili kočnice ženskog društva čije su se tijela već dobrano gibala i uvijala u ritmu muzike za ples. A moja nova, zasad samo vizualna, poznanica i ja smo sve češće i češće razmjenjivali sve duže poglede i sve razvučenije osmijehe.

Nakon nekog vremena lovac u meni, znatiželja i poželjnost njene pojave odnijeli su nadmoćnu pobjedu nad faktorima koji su upućivali na suprotno postupanje. Ako ih je uopće bilo…

Pritom, naravno, ne računam smijehom popraćeno kolutanje očima mog frenda u trenutku kad sam mu na uho šapnuo da idem pokušati popiti piće sa njom. I priđoh ja tako njihovom stolu, dočekao me kolektivni smiješak čitavog tog društva. U tom sam trenutku čak pomislio da su očekivale moj dolazak. Tko će ga znati, možda i jesu…

Priupitah moju strankinju, pri čemu sam joj se zbog glasnoće glazbe ustima morao približiti prilično blizu uhu, mogu li ih počastiti turom pića na što je ona, kao iz topa, odgovorila s “možeš ako želiš“. Dok sam pozivao konobara da preuzme narudžbu društvo je i dalje postojano plesalo pa mi nije preostalo ništa drugo, iako s takvom odlukom, imajući u vidu moju posvemašnju plesnu netalentiranost, zasigurno nisam dobio neki poen, da se priključim i tako “đuskajući“ pokušam uspostaviti neku suvislu komunikaciju u zadanim, prilično izazovnim, okolnostima.

Doznao sam neke bazične informacije, primjerice da su Tamara, tako se zvala, i ostale žene u društvu srednji menadžment dvije velike hrvatske banke koje se poznaju i druže još od srednjoškolskih dana. Pozvao sam frenda da nam se pridruži, em zbog činjenice da sam osjećao grizodušje jer sam ga ostavio samog, em zbog mogućnosti da se možda i njemu neka od njih dopadne odnosno svidi.

Malo kasnije, Tamara se zaputila put WC-a, ali se veoma brzo vratila, pa sam pretpostavio da je išla samo popraviti šminku. Međutim, nakon nekoliko minuta se pokazalo da one moraju ići jer se jedna od njih nije osjećala baš najbolje. Svjestan da će me odbiti, iz pristojnosti sam ponudio Tamari da ostane pa ćemo je mi poslije odvesti kući, no ljubazno je očekivano odbila.

Nakon pozdrava, prišapnula mi je na uho da mi je u desni džep jakne stavila broj telefona. Dok sam primao i procesuirao tu informaciju žmarci su mi prostrujali čitavom kičmenom moždinom. Nedugo nakon što su otišle platio sam račun i krenuli smo kući. Dok smo “jašući na zelenom valu“ brzo prolazili puste gradske ulice na putu do mog stana sjetio sam se komadića papira s brojem mobitela. Posegnuo sam u džep i napipao ga, ali uz njega i neki omanji komad tkanine koja je pod prstima stvarala osjećaj ugode i finoće.

Izvadio sam oboje iz džepa doživjevši nemalo iznenađenje kada sam utvrdio da navedena tkanina predstavlja crvene mikro tange. Odmah mi je prostrujalo glavom da je onaj njeni kratki posjet WC-u poslužio upravo skidanju ove uspomene. Uspomene koja je, u biti, još više bila mamac. Izazov. Test. Iskušenje. Na papiriću je pisalo ime, broj telefona i "vidimo se idući petak". Pogledao sam frenda, a on se, kada sam mu rekao šta na papiru piše, nasmiješio i kazao mi: "A dobro, sad znamo dvije stvari, gdje smo idući petak i koji će od nas dvoje umočiti." (Nastaviti će se...)