svemirska ljuljačka

bez krvi to nikako nije moglo proći
znadoh to od početka
kako god se te koščice ispreplele po jelenjoj koži
jedan će ostati ležati u lokvi odabira
platnena igračka razderanog trbuha
ovaj euforičan, nasmijan, uzbuđen?
onaj zlurad, uplašen, darovit?
na kraju, pitanje svih pitanja
kojeg hraniti, a svoju glad utoliti?
a možda je samo trebalo pratiti let ptica
ugledati onu jednu koja se ne nalazi
ali se ne može otpustiti
prihvatiti dovoljnim sve ono drugo
ne
samo malo pomažu, one
u smiraju dana, koliko god bila sirova
bljutava jela ne pogoduju istančanim jelovnicima

(sh 2025)

voljela bih da mogu pisati stihove kada poželim
a ne kada to moram
da mogu graditi visoke kule od stihova
dvorce i sjenice po šumarcima
da mogu nehajno okačiti svjetlucave riječi
po noćnom nebu i jutarnjoj rosi
i onda bezazleno okrenuti leđa tom roju
koji brujeći izvire iz mene
i zavodljivim malim klopkama za putnike
punih riječi koje vještim ugrizima prodiru do kosti
i nehajno se ukotve, naizgled nasmijane
između prljavih prozora sjećanja
u dnu blatnih pragova neopreznih duša
i tamo začahurene čekaju obećanu sreću
voljela bih da mogu pisati stihove kada poželim
a ne kada to moram

čitav život se pripremam
živjeti u trenutku
a on dođe bez najave
i što ako eto baš tada
nisam spremna
i mislim si
koliko zapravo ima tih trenutaka
i, ubaci li ih nepalac sasvim nehajno
u kaslić susjedi s 3. kata
da, onoj nadi s kojom i dalje ne pričam
ili se dobije papirić o neuspjeloj dostavi
pa bi valjalo u potragu s punim rezervoarom
na igru oko svijeta u 105 dana
bez mape i gps-a
bez izvlačenja i bez nagrada
ali s mnogo igrača i previše uloga
ili samo treba nadodati cimeta u vruću šalicu
i gledati u oblake
ipak znam
ti su trenuci kao vlakovi
bez voznog reda i sa zakašnjenjem
ali ipak neki dođe
i to sa zviždukom

iznad ružičastozlatnog horizonta
ispod posljednjih plamtećih oblaka
u starom ugaslom vulkanu
zaboravljena i strpljiva
pažljivo sakrivena
bez demona i anđela
crnja od noći
jača od svijetla
veća od čuda
živi ljubav
dokono i nezainteresirano
igra se s bodežom u ruci
i polako lista staleže duša
bode, bocka, probada
na kojoj li je stranici
vae. vae victis

kada se prvi puta u životu susreo s mojim zagrebačkim prozorima, partner moje kćeri im se nije mogao načuditi: "ma kakve vi to prozore imate u hrvatskoj", pitao je sav ... kulturološki šokiran, prozorima i balkonskim vratima koji se otvaraju "na kant", tako da se prozorski dio s gornje strane odvoji od osi; i koje se uopće ne ograničava u svom kutu otvaranja.

islandski prozor pruža veliki pogled, ali tek malenu mogućnost direktnog kontakta sa prirodnim elementima. svi prozori na islandu izgledaju jedanko.
ma koliko bila velika staklena prozorska ploha, jedan, njezin razmjerno mali, često donji uokvireni dio moguće je otvoriti, i to samo na način da se odvoji od ostatka okna s donje strane, ili bočno. i svi imaju jednostavan, malen, metalan, sklopivi mehanizam za pričvršivanje i koji ne dopušta da se prozor otvori do kraja, ljudskom namjerom ili pod pritiskom oluje.

prozor iza kojeg žive islanđani, nema zavjese, čak niti u kupaonici, a rijetko i tamo ima matirano staklo. odraz je to protestantske kulture nordijskih naroda, nama južnjacima, slabije shvatljiv )).
tipičan je na tom islandskom prozoru i debeli crni, često spužvast, zaslon na prozorima koji islanđani, pa i ostali, koriste za vrijeme polarnog dana, kad je sunčeva svijetlost jaka i prisutna i kroz noć, kako bi mogli spavati.

često se iza zasjenjenog prozora moje gostinjske sobe, pruža pogled na osvjetljeno susjedstvo u 2 sata iza ponoći...)) pruža se i dugi neometani pogled na dijelove reykjavika, istovremeni pogled na sunčane zrake na obroncima esje i kišne oblake iznad oceana....a jednom prilikom me na tom istom prozoru počastila svojim plesom, trepereći mistično i zavodljivo polarna svijetlost.
eto, mogao se nedavno vidjeti i odsjaj erupcije vulkanskog sustava, noću spektakularan, danju upozorenje na vulkanski pepeo koji je više od tjedan dana zatvorio prozore stanovnika reykjavika...

slamnigov stih - "otovori prozor prijatelju i pogledaj koje je stoljeće napolju" - vodi na promišljanje, jesu li građevinski standardi povezani sa stanjem duha kulture koja ih koristi?

pišem pjesmu za senidah
neće joj moći odoljeti
zaorit će se arenom
zatrest će konstrukciju
protrest misli i meso i kosti
razvedrit savska izmaglica
poput magičnog metka
zabit će se u hladno tkivo univerzuma
oplemenit tamnu materiju
zasjat iznad vječnosti
bit će to pjesma nad pjesmama
euforična, orgazmična, tantrična, metaforična
pravcata kozmogonijska avantura
oslobođena licemjernih inventura

izvolite, tekst je ovdje
i što ćemo sada
da, znam da su svi na ekranu ljepši i veći nego li u prirodi
eto ja sam kao burj khalifa
u podnožju mravinjak divljenja
rapsodija vodoskoka
na bokovima vatromet boja
vrtoglava dizala u oblacima
i sunset in dubai u pravilno odabranim trenutcima
ne, ne znam gdje rastu tako velike autorice
ali rekla bih posvuda
ne, ne znam kakav je globalni prosjek
ali rekla bih da sebe ne mjerite prema prosjecima
pobogu, zašto biste onda mene

e da... covid okolo, a sunset s burj khalife... nešto prekrasno
burj al arab, tada hotel sa 7 *... danas, meta dronova

Link

ja
prirodna
cijela
racionalna
iracionalna
imaginarna
kompleksna

kad se dajem
kad se zbrajam, množim, dijelim
intenzivna
zbunjujuća
pogrešno zbrojena
konceptualno neshvaćena
prekobrojna
nedovoljna

ali
kad se oduzimam
savršena

a što ako su snovi plitki talozi jave
mutni igrokazi želja i laži
pukotine straha u samoći
a što ako su snovi otpatci duše
ne skrivaju mapu staze
preko svih dubokih rovova
do odaje gdje caruje sreća

stražari brane stare mostove dvorca
ne za lukavce odiseje il farizeje
ne za konjanike pobjednike il gubitnike
ne za vješce opsjenare il klaunove
nego za sirotane koji ljubav žive

dosta je bilo te poetske tiranije
valjalo je možda zagristi i ranije
lirskom duhu dodat' krvi, meso, kost
na gozbi života postat glavni gost

drugi otok ))

plus jake sunčeve baklje ...
pukle tolike kokice
muke ti ježeve ))

Link
mimo puta, mimo staze
čije li to lake noge
mosorom skakuću, gaze?
našeg Jarca rođendanca!
požurite bloški svijete
prije mande treba svako
kušnut njemu obraz lako
želimo ti i dar dati
bloški jarče nek te prati
bokun zdravlja
bokun ljubavi, veselja
bokun sriće i gušta
i svih drugih slatkih želja

kao da sve mora imati svoju svrhu
kao da nismo već sve isprali pogledima
kao da najvažnije ne možemo ispričati šutnjom
kao da se nismo već toliko puta pomirili sa svime
kao da ptice pjevaju samo zato da bi sunce ponovo izašlo
kao da budućnost ne dolazi po sve nas
kao da novogodišnja jutra nisu važna
kao da život nije lijep