svemirska ljuljačka

grudima ti obgrljujem lopatice
jagodicama lagano slijedim
poznatu struju
pulsira snažno ta muška rijeka
bez milosti bedara
upravljam njome
koža do kože na koži koža
drhtiš žeđaš kliziš nestaješ
ali nema odmazde
ne daždi još taj harač
sve dok najzad ne sklopiš oči
i predaš se mojoj plimi

je. zdrav duh u zdravom tijelu
plešem, hodam. planinarim. pišem pjesmuljke.... se..susrećem se..i tak..
a široke majice skrivaju razna blaga ))

pak bu nam žaba pozelenila hehehe

nije to topla kiša ljetne večeri
uporna i gruba, ona
slijeva se gusto niz staklo
između mene i te prljave ceste kojom vozim često
baš
baš ću stati na toj cesti i izaći
ponuditi sasvim mirno svoje lice kiši
pustiti da razdere sve niti
pustiti da spere hladno i osvetnički
sve tvoje pečate
i urasle ožiljke kojima nalikujemo
a onda
mogla bih na neki otok ponad ružmarina i litica
prepustiti se mirisima
otajstvima novih pjesama

Preživjeli jasenovački logoraš Dragan Roller, (povjesničar i diplomat) umro je 2003. godine. Njegova kćer, Sibel Roller je čisteći tavan nakon njegove smrti, pronašla očeve dnevnike o zatočeništvu u Jasenovcu.
2024, godine, Sibel objavljuje na engleskom jeziku knjigu "„The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp“ (https://historiografija.hr/?p=41853).

Link

ehm

al moram vam reći
jučer bijaše baš čudan dan
jer ničim izazvan
naiđe meni u pohode san
i evo ti njega
skok do skoka
a ja ga gledam
s raširena oba oka
pa mi veli

o blogerska gospo, sretna li si
došao je taj dan
kad ispunit ću ti davni san
o toj duši srodnoj
zato gledaj dobro
i naćuli uši
evo, vidi, ovo je taj
sudbenik tvoj
pa ga slobodno možeš pustit
u topli zagrljaj svoj

zaustih mu reći
hej ti gospon san
ja sam biće samotno
što se s time nosi lagodno
još mu htjedoh reći
da tu srodnu dušu
pusti ful na miru
ja ću ionako ostat
u svome điru
al tog snovitog lika
nestade već
a što ću drugo
ostadoh ležeć

jutro donese novi dan
ponadah se
možda je sve bio
samo pusti san
ali avaj! uvidjeh tad
kad radi se o toj
srodnoj duši mojoj
ne mogu zahvalit sreći svojoj
jer pazi pazi
ja tu dušu
znam od malih nogu
i još k tome
ja tu dušu
smislit uopće ne mogu

i eto nema mi druge
nego proć razne ceste
i razne pruge
da susretnem onaj san
da mu vratim
taj poklon mi dan
a možda je bolje
sve stavit u ovaj log
pa riješit se tako
poklona neželjenog tog

stoga svim blogerima
dobre volje
poklanjam ono
što ne može bit moje
srodnu dušu
i taj divni san
koji za me ipak
nije bogom dan

i ne pjevaj ljubavne pjesme na obali rijeke
voda
ona ne nosi voljko svako breme
uljeze sažvače gladno i grubo
neki teret zgađena ispljune
voda
ona ne pohrani u svojim hladnim njedrima
sve ljubavnike zauvijek zagrljene

Link

ali
izađi iz utočišta
izloži se mirno i meko
shvatit ćeš
godi to
neočekivano
slojevito
ali
možeš li amplitudu klatna zaustaviti grudima
ili nemoćno strahuješ u tmini
osluhni
ovdje smo samo ti i ja
duh i tijelo
glasne šutnje
konstrukt i oksimoron
hej
nema grozne tajne na tavanu
nema loših detektiva ni krunskih dragulja
ovdje smo samo ti i ja
duh i tijelo
i naš savršeni univerzum

Link
Link

ima ih još
nisu doduše na zidiću... a kaj sad... nitko nije savršen ))

bodljikavo utočište popušta sudbini
o radosti
sanja li kestenje divlje svinje

dan kajanja pritišće
nema zvuka dodira mirisa
samo je svijetlost pošteđena
ona nataložena u meni želi van
ona uzburkana oko mene želi unutra
podrhtavaju zaboravljene membrane
zašto granice uopće postoje

volio si me najviše slabu
željela sam te najviše jaka
u meni samo ja
tama grli jabučice oka
može se naravno izreći laž
tko sanja snove satkane meni