Vila Sila

1976. godina, na selu

- Moraš ići ginekologu, već dugo si intimna s njim. Kako se štitite?
- Pazimo, vadi ga van.
- Nije ti to baš najpametnije. Dal' znaš računat plodne dane?
- Pa onako otprilike.
- Mila, ne možeš to ne znati, zato sam i došla da ti ispričam. Jučer sam bila prvi put kod ginekologa.
- Stvarno? Joj, kako si se usudila? Nije te bilo sramota?
- Bilo je, ali što se mora, mora se. Slušaj, ovo moraš čuti. – Mila je stavila ruku na usta od zaprepaštenja. Te dvije prijateljice su imale 20 godina, i živjele u vrijeme kad su o takvim stvarima tajno pričale samo one najhrabrije i najmodernije žene. – Tamo ima jedan stol gdje legneš i raširiš noge, i onda mi je doktor rekao : „ Jel' vi znate zašto vagina ima krzno? To je zato da ju ne bude sram, pa tako ni vas ne treba biti ništa sram.“ – Onda je gurnuo dva prsta u mene, i kružio unutra kao da nešto traži, pa me stisnuo u jedno mjesto i uzbudila sam se, i on je nastavio prstima stiskati baš tamo i…
- Kurvetino prokleta, na što ti navodiš moju Milu? – U sobu je upao Davor, bijesan i lud i zalijepio Milinoj prijateljici takvu pljusku da joj se glava okrenula, a krv iz nosa špricnula je po zidu. Marš van! Van kurvetino jedna!
- Luđak prokleti, i proklet bio dan kad sam te srela, što radiš? – Mila je stala između njih. Zalijepio je pljusku i Mili, no Mila mu je vratila, dograbila prijateljicu za ruku i povukla je van za sobom. – Neću se udati za tebe, prokleti monstrume. – Skinula je prsten i bacila u njega.
- Isusek i Marija, pa kaj to radite djeco draga? – Za njima iz kuće izašla je i Milina mama. – Pa kaj će ljudi reći? Umrijet ćemo od srama, već su poklone donijeli. Moraš se udat, svi znaju da si s njim spavala.
- Neću! Neću i niko me ne može prisiliti. Briga me za ljude. Odlazim u Kanadu k sestri. Neće vas biti sram. Odlazim! Rađe ću se udat tamo za starca , koji neće moći na me ruku dići. Bolje to nego da se dam ovom stvoru da mi život uništi. Pustite me, odlazim…

Oko ponoći istoga dana :

- Krv! Krv! Ljudi! Ljudi! Ljudi! Nečiji sin tamo leži! Ljudi! Ljudi, dajte čiste plahte, krv u vis šiklja iz njegovih grudi. Ljudi, ljudi, dajte fenjere ovamo bliže. Isusek, čiji sin je ovaj nesretnik? Čiji je?

Dva tjedna kasnije :

Odjel intenzivne sav miriše na strah, krv, smrt, alkohol, i trule nade. Još uvijek je u komi, ali preživjet će. – Tako su rekli njegovim starcima, seljaci su to imućni, pa zaklali svinju, dali doktoru. To je veliki dar, doktor ga svakako mora spasiti. Djevojka tog nesretnika, Mila, ona je bila siromašna, nije doktoru mogla dati ništa. Sjedila je tu u hodniku već danima, satima prebirala zrna krunice u rukama, molila, molila, molila neprestano : „ Bože, ja sam kriva, oprosti mi, samo mi oprosti. Nisam ga smjela ostaviti.
Ne bi se bio napio. Ne bi mu onaj divljak u krčmi zabio nož u srce. Ja sam kriva, oprosti mi, oprosti i spasi ga, samo ga spasi, ako ga spasiš, udat ću se za njega, rodit mu djecu i nikada ga više neću ostaviti. Smiluj mu se. Spasi ga, spasi…“

On je preživio. Doktor joj je rekao da su mu davali puno morfija i da nikada više neće biti isti. Ona se udala za njega.

Dvije godine poslije :

U vanjskom sloju ozona, lebde veliki srebrni elipsasti pladnjevi, pokriveni staklenim kupolama. Na pladnjevima su ljudska tijela, ja na svom pladnju ležim sama. Toplo je, ugodno, atmosfera je gusta, koncentracija kisika povećana. Savršen mir je ovdje, i ja sam savršeno mirna. Mrtva sam već neko vrijeme, ne znam koliko dugo, ovdje vrijeme ne postoji. Jedina mjerna jedinica ovdje je impuls misli. Ne osjećam tijelo. Podižem ruku. Ne osjećam težinu. Nemam ruku. Nemam tijelo. Samo ljubičasti obris sjaji oko oblika mog zadnjeg tijela. Sjećanja na to tijelo nisu me još uvijek potpuno napustila. Bol, krv, let, orgazam, prolaz kroz skliski svijetli tunel, a onda mir, savršen mir, zadnje je čega se sjećam. Zažmirim, ali i dalje vidim. Nemam trepavice. Nemam kapke. Nemam oči. Samo svijest sam bez tijela. Upalio se nekakav alarm u tihom, visokom tonu, tankom i iritantnom kao onaj što tjera krtice. Osjetim prisutnost. Postalo je toplije. Pet tankih blještavih figura, visokih oko 3 metra pojavile su se kroz staklenu kupolu i stale su oko mene. Na glavama imaju bijele kapuljače. Nemaju usta, ali čujem ih u svojoj glavi kako razgovaraju o meni :
„Imamo podudarnost
1. Krvna grupa novog tijela : O +, Rh –
2. Broj prošlih života : 13 ( 9 puta muškarac, 4 puta žena ), zbroj
godina : 315
3. Model budućeg tijela : borbeni, ženski, europski
4. Predviđeni IQ : 150
5. Otpornost : fizička - visoka , mentalna – visoka
6. Profili prošlih života : vođa, ratnica, kriminalni
7. Dosje: 219 kriminalnih djela
8. Opis zadnje smrti : nasilan
9. Oblik idućeg života : ista razina – teška kategorija
Suglasnost o transmigraciji u novo tijelo : jednoglasna

Mehaničko odbrojavanje : jedan… dva… tri…, figure su se nadvile nad mene, četiri…pet…, isijavale su jaku silu koja je ljubičasti obris moga tijela skupljala u kuglu, šest…sedam…, imam oblik kugle koja se užarava, figure se odmiču, osam…devet…, staklena kupola se otvara, deset…,jaki magnetizam povlači me u let u mrak…krv, toplo je, tijesno, velika ruka vuče me kroz pretijesni topli, mokri, mračni tunel. Najednom svjetlost. Visim naglavačke. Na podu vidim nekoliko para stopala. Udaraju me, bol žari, udah, bol u prsima, izdah, udah, otvaram oči. Prejaka svjetlost. Zatvaram oči. Voda. Ljudska lica.
Težina : 2600g, dužina : 40cm, vrijeme 4 : 15 h, datum : 31. 5. 1978.g.

- Mila, Mila, dobili ste kćer. Kako ćete joj dati ime?
Stavili su me na tijelo nepoznate žene. Podižem ruke, premalene su, motorika loša, oh ne, ne, ne…još jednom ispočetka, novo tijelo. Zaspim.

Par godina kasnije :

- Jedan…, dva…, tri…, četiri…, pet…, šest… - Trčim po kući malenim nožicama,al' brza sam. – Sedam…, osam…, devet…, deset! Tko se skrio nije, briga me nije, ja idem! – Mila krene u potragu – Mala Haljinica gdje je? – Iza Mile otvaraju se vrata. Ulazi on. Baca Milu na pod. Mala Haljinica je šćućurena
u kutu kraj kauča. Moja Haljinica je tamnocrvena, posuta je krem cvjetićima, bezbroj cvjetića je na meni, kao na grobu, kao da sam umrla, da barem jesam… Haljinicu strah paralizira. Haljinica ne plače. Haljinica je nijema. Livada cvjetića se brzo diže i spušta na sitnim prsima njenog trogodišnjeg tijela, a ona djevojka iz bolnice, ona ista koja je toliko molila da On preživi, sada leži na podu kuhinje. Njena haljina je velika, smeđa, karirana. Krv koja joj curi iz nosa je crvena. Trbuh joj je brdo, trudna je. On je podigao stolac visoko iznad nje, udario je po kariranom brdu. Haljinica zna da u brdu njen brat živi. Stolac se raspao. Njegove cipele su smeđe, zabijaju se u karirano. Njegov jezik je pogan, psuje joj Boga i majku. Karirana haljina grči se na podu pod njegovim cipelama. Mala Haljinica je u šoku. Karirana haljina krvari i govori mu : „ Bog će te kazniti.“ On se naglo okrene i krene prema maloj Haljinici, zastane ispred nje. Haljinica prestaje disati. Mala Haljinica je prekrila lice rukama da ne vidi. On pljune na drveni križ na zidu iznad nje. – Već me je kaznio. – Kaže i odlazi…Karirana haljina ostaje na podu, nepomična, stenje. Mala Haljinica na koljenima puže prema kariranoj. Maleni dlanovi lijepe joj se za krvavi pod. Krv je crvena, jako crvena.

Par godina poslije :

- Crvena šminka, kurvo jedna! Što će ti za posao crvena šminka? Ideš li ti radit, ili se jebat tamo? – Šamar jedan, još jedan, još jedan, krvari…, krv je crvena, jako crvena. Karirana haljina je stalno krvarila, a Haljinica je stalno bila prestravljena. Biti nevidljiva, bila je jedina želja koju je Haljinica imala. Svaki puta dok bi Karirana haljina bila krvava, ga je provocirala : „ Bog će te kazniti“. Bog ga nikada nije kaznio, a ni itko drugi.
Živjeli su u velikoj, bijeloj kući, najljepšoj u selu, sa najljepšim crvenim cvijećem na balkonima, a unutra mračna tamnica. Ljudi to nisu znali pa su im zavidjeli na bogatstvu i lijepom životu. Ljudi su glupi. Ljude je prelako obmanuti. Haljinica nikada nije pričala o krvi ni tamnici, ionako joj ne bi vjerovali, a ni razumjeli. Šutjela je. Haljinici je sve više smetalo njeno tijelo, osjećala se zarobljeno. Tupa bol stalno joj je bila u prsima i širila se u vrućim plimnim valovima, i zapljuskivala je ko bezbroj implozija koje su joj razarale drob. Željela je napustiti svoje tijelo. Željela je odletjet, opet ležat na srebrnom pladnju dugo, dugo…, uronjena u topli gusti spokoj, mir koji hrani, liječi, mir bez tijela.
- Bog će kazniti sve one što namjerno ubiju tijelo. – Karirana haljina je jedino oružje koje je imala da se brani od Njega i svega bilo to što je Božjom kaznom plašila sve oko sebe.
- Tijelo bez duše je samo meso, a meso je hrana. - Tako je razmišljala Haljinica. – Zašto su ljudi uopće umislili da njihovo meso vrijedi više od mesa drugih vrsta. Ljudi se uvijek precijene.
Haljinica ionako nikad nije ni željela imati tijelo. Osjećala se toliko nevrijedno da nije zaslužila ni da jede, pa kad bi je glad pobijedila, skrivala se i gurala prst u posudicu paštete, lizala i lizala…, a fin okus bi je odvodio barem na kratko iz gorke stvarnosti. Otkrila je da je hrana osjećaj, lijep osjećaj kojim se punila tajno. Kockica čokolade rastopljena na suncu, ukradeni kolutići ljute sušene kobasice…bili su jedini trenuci sreće.
Haljinica je bila većinu vremena sama. Imala je samo par prijateljica koje su vjerovale da ona jako lijepo živi, pa su bile zavidne i često otrovne prema njoj. Haljinica nije trebala ljude, nije voljela ljude, jer pred ljudima je uvijek valjalo glumiti nešto što nisi. Važno je samo ostaviti lijep dojam, biti fin, jer tek tada te ljudi vole. Haljinici nije bilo važno da je ljudi vole. Nitko je nije volio, barem je tako mislila, pa što, ni ne moraju, nije voljela ni ona njih.
Igra sa biljkama i životinjama Haljinici je uvijek bio prvi izbor, jer one nikad ne razočaraju.
- Tako, budi miran. Miran budi! Surađuj! - Haljinica se mučila da precizno svom hrčku nanese crveni ruž koji je ukrala mami. Životinjica se migoljila, a Haljinica ju je čvrsto stiskala u jednoj ruci. Na kraju je crvene šminke bilo posvuda, samo ne tamo gdje treba.
- Budaletino, na što sad ličiš? Što će ti uopće crvena šminka? Čemu? Hoćeš da zavodiš druge hrčke? Miruj! Moram te obući, nećeš valjda na posao gola, kurvo jedna. Mir! – Haljinica je hrčku pokušavala navući haljinu od neke lutke. Naravno, životinjica je panično počela cviliti i ugrizla je za ruku, a ona ju je tresnula na drvenu dasku, grubo. – Mir ! Tišina!- Hrčak je pokušavao pobjeći, ali Haljinica mu nije dopustila i tresnula ga o dasku još jednom. – Mir! Moram te obući. – Hrčak se smirio. Haljinica se začudila. Što je sad? Što sad glumiš da spavaš? – Podigla je hrčka, na dasci je bio trag krvi. Začula je korake iza sebe. Njen otac se brzo približavao. – A tu si nevoljo jedna! Što to radiš? – Haljinica je brzo životinju zamotala u kariranu krpu. – Brzo ulazi u kuću, noć će.

Ubrzo je Haljinica primijetila da se jedan dio njenog tijela osjeća različito od ostatka tijela, i prkosi joj i onda kad je najtužnija. Otkrila je Caricu, ona je živjela među njenim nogama i stvarala joj ugodu kad god bi je dodirnula, i dirala ju je često, i dirala, i dirala, a onda najednom je lebdjela iznad tijela, oslobođena, pa opet pala u tijelo iscrpljena al' sretna. Orgazam, otkrila je orgazam, to joj je postao novi način preživljavanja tužnih dana, droga o kojoj je postala ovisna. Ruka joj je stalno bila na Carici. Jedino se ispred križa na zidu nije dirala, bojala se Boga, nije htjela da je vidi. Mogao bi je kazniti. Svašta, a kao da je nije već dovoljno kaznio samim životom. Haljinica je rasla i rasla, a strah se smanjivao.

U sedmom razredu osnovne škole, pod velikim odmorom Haljinica je sjedila u klupi. Najednom, nečije ruke, sleđa su je čvrsto stisnule za grudi. Užas!
- Ti si prava seks bomba! – Eksplodirala je na te riječi. Bio je to mali ružni žuti dečko iz razreda, za glavu niži od nje. Zgrozila se. Ugrizla ga za ruku, pa dograbila , ustala i zabila mu koljeno u sitna žuta jaja. – Fuj! Gnjido prokleta! Šlataj si mamu doma, klinjo ljigavi. – Svi su se smijali dok je on ležao na podu učionice i zapomagao. Zbog tog Žućka, Haljinici se i kasnije u životu gadilo kad bi joj ružni muškarci davali komplimente, a kad bi se usudili dirati je, reagirala bi krajnje agresivno. U petom razredu osnovne, sve su još cure u školi bile ravne ko daske, a Haljinici su već u četvrtom razredu počele bujati grudi, zbog toga boravak u školi bio je pravo ratno polje. Svaki dan je morala prebit nekog ljigavca.
Svaki dan bi dobila novu opomenu zbog ponašanja i slušala prodike učitelja.
- Ovo je sramota, pa ti si curica. Kulturna. Draga. U imeniku sve petice. S druge strane, eto brojim, samo ove školske godine imaš već 15 opomena pred isključenje zbog nasilja nad dječacima. Kako objašnjavaš to?
- Učiteljice, ja to zovem samoobrana.
- Nasilje nije rješenje. Jesi li razumjela? Zato u školi imamo 20 učitelja kojima se možeš obratiti kad te netko maltretira. Koliko puta sam ti to rekla, a ti i dalje po svom.
Haljinica je gledala nezainteresirano u učiteljičino obješeno lice nalik na jako starog buldoga, i njene male, prazne, obješene sise. – Kravo, stara, glupa, što ti znaš, ovakvu te sigurno nitko nikad nije imao želju dirat. Tebe sigurno nisu maltretirali u školi kao mene.

Toga dana kad se Haljinica vratila iz škole, ušla je u kuću neprimjetno jer je čula buku. On je stisnuo Milu grubo za nadlakticu i silom je odvukao pred okruglo ogledalo u spavaćoj sobi.
- Pogledaj se na što ličiš, samo pogledaj! Misliš li da te itko više želi, zato se šminkaš? Pogledaj se! Pa što onda očekuješ da te ja želim. Gadiš mi se! Pa naravno da rađe jebem konobarice. – Žena je stajala pred ogledalom, bosa,u običnom pamučnom rublju, nijema, al' nije gledala sebe, već njega u ogledalu i pratila njegovu ruku u kojoj je držao revolver i zabio joj ga u rebra. U pogledu joj se vidjela tvrdoglavost, prijezir, neustrašivost i ponos. Taj pogled je on najviše mrzio, a ona je to znala, zato ga stalno tako gledala.
-Što je kurvo, šutiš sad, ha? Ili čekaš da te sveci spase. Uperio je revolver u veliku crvenu Bibliju na komodi ispod ogledala i potegao okidač. Ništa. Okinuo još jednom. Ništa. I još jednom, ništa.
Gledala sam ga kako bijesni kroz odškrinuta vrata spavaće sobe, nisu ni znali da imaju publiku. Redovito sam mu metke krala iz ormara, jer sam stalno bila u strahu da će se poubijati kad me nema doma. Ugledao me kraj vrata. – Prokleta bila, ista si ko i tvoja mama. – Gledala sam ga prezirno i bez imalo straha. Hm…, stalno joj je govorio da je kurva, a ta je žena u svom životu samo tri kurca vidjela. Jedan kurac je bio od njezinog oca, jer kuća je bila mala i sva djeca u jednoj prostoriji spavala gdje i roditelji, pa često vidjeli dok su jebu. Drugi kurac bio je od nekog njenog starog rođaka, koji ga je vadio dok bi Mila još kao djevojčica pasla krave, pa bi je namamio u pastirski šator, gurnuo joj ručetinu pod haljinicu a onda reko da će je pred svima osramotiti bude li to ikom rekla. Gurao je prljave prste u njenu nevinost, pa kad bi izdrkao, pustio bi je da mala ode, pa je godinama pišala u krevet od straha i noćnih mora. Treći kurac je bio kurac za koji se udala, i kad se sve zbroji to je bio jedini koji je imala. No sve što je ona propustila, ja sam nadoknadila, i nisam ih nikada ni brojala. Ona je bila jedina kurva koju znam, a da se nije kurvala, nego je po cijele dane s Biblijom po kući hodala. Stalno se nadala da će ga Bog kazniti. Moja majka Mila, uvijek je bila predivno naivna, ali ne i ja.

Haljinica je postala žena. No, nije htjela biti žena. Nije htjela imati obitelj. Nije htjela biti majka. Nije htjela biti mučenica. Nije htjela pripadati nikom osim sebi. Nije htjela ništa. Nije se htjela ni roditi. Preživjela je sve, a da nije ni htjela živjeti, a živjela je. Strah je nestao. Postala je moćna žena ratnica, Vila koju više nijedna sila nije mogla slomiti. Nikada nije obukla kariranu haljinu. Nijedna žena nikada ne bi trebala nositi kariranu haljinu. Obula je čizme, obukla kožu, uzela bič. Postala je Domina, okrutna, nemilosrdna, i pravedna. Postala je Vila Sila.


2011. godina

Zazvonilo je zvono na vratima, a istovremeno i mobitel.
- Halo!
- Vila, šaljem ti trojicu na seansu. Mislim da su upravo pred tvojim vratima. Njihove dosjee sam ti poslala na mail. Uglavnom, sva trojica su prekršila uvjetnu kaznu, ponovljeno obiteljsko nasilje.
- Dobro, pogledat ću.
-Imaš slobodne ruke. Tvoje odgojne metode uvijek imaju najbolje rezultate. Naša suradnja s tobom je pilot projekt, i dalje mora ostati u potpunoj tajnosti.
- Naravno.
- Prilikom transporta stavili smo im poveze na oči. Oni ne smiju znati gdje su. Dolaze u pratnji četvorice iskusnih čuvara. Dvojica će biti u autu pred kućom, a dvojica pred tvojim vratima. Stoje ti na raspolaganju tamo, i u slučaju izlaska na teren sa debitantima.
- Sve je jasno. Mislim da su stigli. Idem.
Vila Sila je stavila na lice malu crnu masku od čipke, i poslala svog roba da otvori vrata.
- Uđite. – Dva čuvara uvela su u kuću trojicu sa lisicama na rukama i digitalnim ogrlicama oko vrata sa programiranim elektrošokovima u slučaju udaljavanja od zadane lokacije.
- Dobrodošli. Osjećajte se kao kod kuće. Izvolite sjednite. – Vila ih je dočekala. Čuvari su ostali stajati kod vrata, a u sobu su ušla trojica robova, na licima su imali okrugle crne maske sa nacrtanim smajlićima, noseći veliki drveni križ i stavila na sredinu stola pred trojicu.
-Pomolimo se prije jela. – Vila je sjedila na čelu stola. – Ustanite, ponavljajte za mnom : „ Gospodine nauči nas da cijenimo tvoju bol. Gospodine daj nam bol. Gospodine daj nam da spoznamo svoje grijehe. Gospodine daj nam da okajemo svoje grijehe. Gospodine udijeli nam snagu, milost i oprost. Amen. Poljubite sada križ jedan po jedan. – Poslušali su. – Operite sada prljavštinu sa ruku i jezika.
- Robovi su donijeli veliku keramičku zdjelu pune vode iz koje su svi prvo morali popiti a onda oprati ruke. – Poslužite nas. – Naredila je robovima Vila. Donijeli su hranu, natakali im vino. Razgovora nije bilo. - Fuj! Ovo nije vino, ovo je krv. – Primijetio je jedan i pljunuo na stol. Jeste li vi nekakva sekta? – Na to ga je rob ošamario tako snažno da mu se usnica rascvala. – Dosta! Ovdje se ne priča i ne radi ništa bez Vilinog dopuštenja. Poštuj Gospodaricu doma u koji si ušao. Zahvalite Gospodarici na jelu. – Zatraži ih rob. Vila se nasmijala. – Nismo sekta, mi smo Akademija za Vitezove bez Muda. Jedite, trebat će vam snage. Uskoro vas vodimo na prvo predavanje. - Ustala je od stola i izašla iz prostorije. Njenim zatvorenicima opet su stavili poveze na oči, i prevezli ih pola sata daleko na prvi izlet.
- Skidajte se do kraja. - Naredili su im Vilini robovi koji su došli u pratnji sa njima. Poslušali su. Polijevali su ih sa šmrkom hladne vode, u prostoriji obučenoj sa svih strana u bijele pločice.
- Pogledajte si još jednom dobro svoja muda. Nakon današnjeg dana vam više nikada neće biti ista. – Rekao im je rob zagonetno i bacio pred njih karirane spavaćice. – Obucite se.
- Ubit će nas ovdje zbog organa. – Jedan zatvorenik je šapnuo drugom , pa je svu trojicu uhvatila panika i počeli su bježati niz hodnik, no nisu otišli daleko, ogrlice su ih oborile strujom na pod, izgubili su svijest.
Svu trojicu probudilo je nečije nadljudsko vriskanje. Bolna presvijetla svijetlost sa stropa silovala im je oči. Ležali su na stolovima sa rukama vezanima za metalne šipke, sa podignutim i raširenim nogama vezanima za metalne držače, sa pogledom na stol u sredini prostorije oko kojeg su stajali ljudi obučeni u zeleno sa naočalama i maskama na licu. Na stolu je ležala neka žena i svi su imali pogled na njene raširene noge i vaginu koja se jako raširila zbog nekakve crvene kugle koja je pokušavala izaći van. Krv je curila po podu, a ona je vrisnula. Jačina njenog vriskanja i boli uzrokovala je strujni udar na stolovima na kojima su bili vezani zatvorenici, pa su i oni vriskali svaki puta kad i ona. Dječji plač. Kratki odmor. U rađaonu su doveli drugu koja je vriskala divlje i bez prestanka, a njih je struja udarala toliko koliko je nju boljelo. Krv. Mučenje. Dječji plač. Kratka tišina, i doveli su treću. Vriskanje. Strujni udari. Agonija. Bol. Krv. Dječji plač. Doveli četvrtu, petu…, trinaestu, i tako su imali simulirano rađanje uz elektro šokove do kasno u noć, a onda su opet bili odvedeni pod hladni tuš da ih voda osvježi,osvijesti i osnaži. Ostavljeni su u praznoj prostoriji, spavali na podu i probuđeni grubo rano ujutro. Ponovno je uslijedilo hladno tuširanje. Odvratna zdrava kaša bila je za doručak. Povezi na oči, i odvedeni su na drugu lokaciju u podrum druge zgrade. Čuvari su ostali vani, a robovi ušli sa zatvorenicima. Unutra zaudara da strašno na trulež, na smrt, nepodnošljivo je, tjera na povraćanje. Zvuk otvaranja teških željeznih vrata. Zvuk zatvaranja. Zvuk zaključavanja. Hladnoća. Muški glas – A evo nove ekipe Vitezova bez Muda. Dođite bliže. Ispružite ruke. – Muškarac im je ugurao ruke u nešto gusto, hladno i mokro.
- Skinite im poveze. – Naredio. Nastala je drama kada su Junaci vidjeli da drže ruke u razrezanom prsnom košu mrtve žene. Muda su im se stisnula u grašak. Bacali su se po podu i povraćali.
- Što je papci? Više vas pale dok su tople, mirisne i žive, pa bježe i cvile, jel' tako? Dižite se pičkice, dobrodošli na satove anatomije. Ajmo, imamo puno posla ovdje danas. Dodaj mi ona crijeva. Što je mamojebači, sad ćete vidjeti kako vagina izgleda iznutra. – Nožem je zarezao preko Venerinog brda prema pupku. - Eto vidite, ovo je maternica, odavde ste svi vi ispali govanca mala. Svašta majka rodi.
- I tako su Vitezovi bez Muda proveli cijeli dan na patologiji u povraćanju, sa rukama u leševima.
- Bravo Bezmudnjaci ! Bili ste vrijedni pa ću vas odvest na modnu reviju. – Patolog se podmuklo smijao, a oni su pošli za njim u drugu prostoriju hladnu toliko da im se inje hvatalo za trepavice i brade. – Priđite, no što čekate, ajde bliže. Ovdje su naši manekeni i manekenke, a tamo u ormaru vise odijela i haljine sa imenima. Ajde drkaroši, primite se posla, oblačite ih.
Unatoč hladnoće, znojili su se od jeze i muke dok su dizali i okretali ledena, ukočena tijela. Krvavi doktor, robovi, čuvari, dva tipa iz pogrebnog zavoda i svećenik, za to vrijeme kartali su se u susjednoj prostoriji, i svi su oni imali crne smajlić maske, i gledali ih kroz staklo. Negdje oko ponoći sva tijela imala su haljine i odijela.
- Bravo debitanti, zaslužili ste nagradu. Tko bi rekao da ćete biti tako poslušni, bit će nešto od vas. Možda vas zadržim neko vrijeme ovdje, ionako nam fale radnici. Vrijeme je da naše manekene odvedemo na reviju, tovarite ih. – Tijela su unijeli u nekoliko crnih karavana,nakon čega su sva trojica opet odvedeni pod hladan tuš da isperu krv, a onda su im dali da obuku crna odijela i cipele.
- Odlično izgledate, možete i na vjenčanje i na sprovod. Idemo. Stavili su im poveze na oči. Svi koliko ih je god bilo odvezli su se na gradsko groblje. Tamo su im skinuli poveze, dali lopate. Kopali su sve do zore. Ekipa Muda od Graška počela se rušiti i padati s nogu od muke i umora, ali nijedan nije ni pokušao pobjeći. Bilo je jasno da nakon takvog tretmana im se neće više dizat ni kita a ni ruka na ikoga. Jutro su dočekali na groblju,na mramornom podu mrtvačnice sa ljesovima i leševima. Odande su prevezeni na Vilinu adresu, gdje su ih pustili da spavaju do podneva.


Robovi su išli uslužiti Vilu. Morali su puno toga nadoknaditi, iako ih nije bilo samo dva dana.
- Kasnije ćete mi podnijeti izvještaj. – Izvalila se u svoju kraljevsku fotelju od tamnocrvene kože sa zlatnim rubovima i raširila noge. Prišao je rob kojeg je pogledom pozvala, kleknuo je pred nju.
- Molim vas za milost da vas dodirnem i uslužim. – Položila mu je ruku na glavu u znak odobrenja. Vila Sila je bila gola ispod crnog svilenog ogrtača. Oko vrata je imala par metara dugu ogrlicu sa krupnim crnim biserima koji su joj visjeli između grudi i preko Venere. Rob je skinuo ogrlicu sa njenog vrata i skupio je u šaku, a onda njome trljao Venerino brdo i vukao preko rascjepa planete. Jezikom je zaposjeo Zvjezdarnicu na brdu, a prstima polako gurao ogrlicu u Veneru, pa izvlačio tako polako da je svaki biser udario u vrh klitorisa posebno. Vila je vidjela Zvijezde kako iskre i cvatu iznad nje, i osjećala kako se Nebo polako rastvara, i stvara mjesto za nju, da je usiše cijelu. Dvojica robova su klečali sa svake strane uz nju, pognute glave, stavila im je ruke na glave u znak milosti, i oni su pohotno navalili na njene grudi, sisali je grubo.
- Oh, oprostite, kucao sam, ulazna vrata bila su otvorena, ooo...kako nezgodno…,oprostite… - Na vratima je stajao svećenik, prekrivao je rukom oči.
- Uđite Velečasni, sve je u redu. Robovi su je nastavili zadovoljavati dok je svećenika besramno gledala u oči i uzdisala. – Kojim dobrom ste došli Velečasni ?
- Aaa, ma došao sam vidjeti ima li novih pokajnika.
- Naravno, trojica su, znate već pravila. Vezani su, imaju poveze , i ne približavajte im se previše.
- A želite li se i vi možda ispovjediti Vilo Silo? – Svećenik si nije više držao ruku na očima.
- Ne, hvala, ja sam svoje grijehe već platila, nego, želite li možda da ja ispovjedim vas Velečasni?
- Zbunila ga, a onda se prelomio kao grmljavina njen orgazam i rasjekao Nebo. Svećenik se prekrižio i otišao. Kada je opet sišla na Zemlju, duboko je uzdahnula par puta, smirila se i naredila robovima .
- Njihovi dosjei su na stolu. Zbrojite im prekršaje, i broj dana koliko su proveli sa žrtvama, broj žena i broj djece i dobit ćete broj udaraca koliko su zaslužili. Neka se bičuju međusobno, natjerajte ih da bacaju kocku tko će prvi. Danas je nedjelja, treći dan iskupljenja dana Gospodnjega, u ponoć se Čistilište zatvara. Nagradite ih elektrošokovima ako ne budu poslušni. Oni koji neće moći izdržati bičevanje, mogu staviti crveni ruž i zamijeniti udarce za pušenje jednom od druge dvojice, ako odbiju, nastavite s bičevanjem. I da, uzmite karirane košulje, neka obuku, karirano voli krv.

Iduće jutro Vila je ušla u podrum, i sva trojica su imali razmazani crveni ruž po licu.
- Čestitam vam momci na velikom uspjehu, upravo ste diplomirali na Akademiji Vitezova bez Muda. Ako ikada opet poželite obnoviti znanje, ovdje ste uvijek dobrodošli.

Nešto kasnije toga dana Vila je sjela na Milin grob. – Evo majko, još trojica su naučila lekciju, a ja sam još korak bliže Nebu, čekaj me tamo. - Karirane košulje je stavila u kamenu posudu i zapalila. Donosila je tako košulje na grob jednom tjedno. Pored je bio još jedan manji grob, Vilin brat za kojeg je znala da je živio u kariranom brdu, ali ona ga nikada nije vidjela.
- Počivajte u miru.
Haljinica je preživjela.

Autor : Vila Sila, 28. 4. 2023.g.
Sva autorska prava su pridržana

Bila je ljetna nedjelja i prošlo je podne, a juha sa domaćim rezancima već se napola ohladila u tanjurima,
kada je Nissanin otac napokon došao i sjeo za stol. Bio je neobično dobro raspoložen.
- Juha sa domaćim rezancima nije samo hrana, nego je lijek za tijelo i dušu. - Govorio je sretno jer bila je to njegova
omiljena hrana. - Ali, mora biti vruća, a ova je mlaka. - Primijeti on razočarano.
- Da nisi opet bio kod one svoje kurve i došao na vrijeme i bila bi vruća. - Uzvrati mu provokativno Nissanina majka.
- Neka ti ona skuha bolju!
- Ne treba mi tvoja prokleta juha! - Pa on dohvati svoj tanjur i baci ga u zid iznad njene glave. - Igorić, Nissanin brat
je zanijemio, a majka se onesvijestila i pala sa stolca na pod. Otac je brzo izašao iz kuhinje zalupivši vratima, i zatvorio
se u svoju sobu. Juha se cijedila u tankim potocima niz zid na pod, a rezanci su polako puzali u istom smjeru…Nissana
i Igorić klečali su kraj majke i pokušavali je prizvati k svijesti, ali ona nije reagirala.
- Koji je broj hitne pomoći? - Nissu je uhvatila panika, to je bilo ono što je uvijek zaboravljala u stresnim situacijama
- brojeve.
- Koji je broj? Gdje je telefonski imenik? Igorić, zaboga, pomozi mi naći broj! - Broj nisu pronašli, pa Nissana nije više
imala izbora; morat će se ipak obratiti „Njemu“. Stajala je par sekundi pred vratima očeve sobe. Bilo joj je strašno
teško sad tražit od njega da pomogne njezinoj majci, mrzio ju je. Ipak je pokucala, morala je.
Majku su zajedno odnijeli u auto, cijelo je vrijeme bila u nesvijesti. Na stražnjem sjedalu, Nissana ju je držala
u krilu i nekoliko puta učinilo joj se da ne diše. Možda je već umrla, nije znala. Vozio je prebrzo, pa se auto zanio i
zamalo sletio sa ceste.
- Nije vrijedna da svi poginemo zbog nje! Nije vrijedna! - Vikao je otac.
- Možda i nije vrijedna. - Pomislila je Nissa. - A je li on vrijedan da živi? Možda bi naša smrt okončala ovu obiteljsku
agoniju…
Nažalost, svi su preživjeli; i On , i Ona , i Nissa. Drama se nastavila na odjelu neurologije. Majka se osvijestila, no
zato je Nissa bila pred nesvijest, jer je sve teže podnosila napetost koja je sve više rasla. Otac je morao glumiti da
mu je stalo do njezine majke i slušati što mu doktor govori, a Nissa je samo htjela nekako nestati iz te noćne more.
- Kako ste je mogli dovest bez cipela? - Cjepidlačio je bolničar. - Donesite joj papuče da žena ne hoda okolo bosa.
Smjestili su je u sobu.
Neugodna tišina stajala je između Nissane i njezinog oca u liftu.
- Zbog tebe je takva. - Izgovori ona napokon, to ju je mučilo. Morala je to reći na glas, no tada još nije pomislila na
činjenicu da je i njezin otac bio „takav kakav jest“ zbog njezine majke. Bilo je to dvoje ljudi koji su izazivali jedno u
drugome samo ono najgore, i koji se nikada nisu smjeli ni sresti, a kamoli stvoriti obitelj.
- Hoćeš reći da sam ja za sve kriv? Dosta mi je tvoje majke, a i tebe! Imaš 18. godina, odrasla si, i želim da odeš čim
prije iz moje kuće. Neka te ona školuje, ionako ne cijeniš ništa što sam za tebe napravio.
Tišina teška poput olova ušla je u auto sa njima, na putu doma, a onda negdje na pola puta Nissi se iz prsiju
otmu tri očajna krika.
- Jesi li poludjela? - Otac se prestrašio i počeo je vrijeđati, ali Nissa riječi nije više čula, samo ih je osjećala, i one su
bile teške poput olovne kiše koja je nemilosrdno padala po njoj bez prestanka. Počela je krvariti iznutra, ali to se
nije vidjelo, i dok su se tako vozili beskonačno dugo, udisala je otrovan miris bespomoćnosti, očaja i besmisla od
kojeg se gušila.

Ušli su u kuću. Nissa je krenula potražiti majčinu spavačicu i papuče, trebalo ih je odnijeti u bolnicu. Zastala
je u kuhinji i tu se slomila do kraja i sjela na pod. Pogled joj se zaustavio na zidu gdje su potoci juhe ostavili trag, a
rezanci, neki su se zalijepili za zid, a neki su još uvijek sporo puzali prema dolje, puzali… puzali… i otpuzali daleko u
prošlost, i nastavili puzati prema dolje niz zid vrtića u koji je Nissa išla, a tamo vrijeme je ručka i tridesetero djece u
dobi od dvije do šest godina sjedi oko velikog stola. Nissana ima četiri i pol godine. Dječak do nje ima četiri godine
i vrišti iz petnih žila dok sjedi u krilu debele kuharice tete Ane koja ga čvrsto drži za ruke. Pred njim kleči odgajateljica
i gura mu u usta žlicu juhe sa rezancima, a on pljuje po njoj i podu, maše glavom i nogama. U jednom trenutku
dječak nogom udari u tanjur juhe u rukama svoje nemilosrdne hraniteljice, pa tanjur poleti visoko iznad njih i zalijepi
se za zid, a rezanci počnu polako puzati niz zid prema podu. Nissana guta svoju juhu sa rezancima, gleda ne trepćući
u dječaka…guta svoje rezance…ne osjeća ni okus, ni miris, ni ništa…osim odlučnosti da im neće dopustiti da je zadesi
ista sudbina. I ostala djeca šute i jedu neki gledajući u dječaka, a neki u rezance koji polako klize niz zid, dok nekima
bešumno klize suze niz nevine obraze…kaplju u tanjure, pa jedu juhu od suza. Nissana ne plače, samo gleda i upija
okrutnost života, gleda i uči kako preživjeti.
- Nissana što gledaš? Požuri pojesti do kraja. Nissana! - Vikala je debela kuharica Ana na nju i ostale koji još nisu
završili sa jelom, dok je kao veliki oblak kružila oko stola, a svako dijete nad koje bi se nadvila njena velika sjena,
premiralo bi od straha. Potom ona ponovno zgrabi onog nesretnog dječaka svog zalijepljenog sa rezancima i mokrog
od juhe i suza, i odnese ga pod hladan tuš gdje ga nastavlja mučiti.
- Ovako ćeš zauvijek naučiti da se jesti mora! - Ponavljala je zlurado i uživala u tome.
Djeca su nahrupila u kupaonicu i velikim očima gledala golog nesretnika, samo su se oni koji su kasnije odrasli u loše
ljude, smijuljili u pozadini.
- Kakvo poniženje. - Mislila je Nissa, a mučenje je osjećala tako jako da se okrenula na drugu stranu, i bila je jedina
koja nije ostala u kupaonici, nego je stajala na hodniku. Mučenje je trajalo i trajalo, Nissa nije to više mogla podnijeti,
zato se iskrala iz vrtića, i otrčala do kuharičinog automobila, kraj kojeg je ona svaki dan ostavljala posude s ostacima
hrane. Otvorila je vrata automobila sa vozačeve strane i iz jedne posude prosula hranu po sjedalu. Druga posuda je
bila puna i nije ju mogla podići, pa ju je samo prevrnula na pločnik kraj automobila.
Nešto kasnije, vozilo hitne pomoći odvezlo je kuharicu Anu, slomila je nogu. Okliznula se po prosutoj hrani.
Možda se više nikada nije do kraja ni oporavila, ipak je to bila starija žena, ali Nissani to nije bilo važno; važno je bilo
jedino to da se nikada više nije vratila.
- Nissana spavaj. Nissana , zažmiri i spavaj! - Prijetila je odgajateljica.
U tom dječjem logoru svakoga dana nakon ručka moralo se i prisilno spavati, a Nissana nikada nije mogla zaspati
jer je za nju to značilo dva sata vječnosti koje je morala provesti u mraku. Dva sata agonije u kojima je svaki dan
umirala od straha, razmišljajući kakvu će situaciju zateći kad se toga dana vrati kući; jesu li se možda već njezini
roditelji međusobno poubijali, neprestano su se svađali i tukli. Provoditi dane u vrtiću bilo je prestrašno, a kod kuće
još i gore, no treća opcija nije postojala. Bilo joj je teško odlučiti od dva pakla u kojima je živjela gdje jače gori.
- Nissa, požuri! Obuci se, tvoja majka je došla po tebe. - Odgajateljica je na svoje izmučeno lice zalijepila
lažan osmijeh, i nije znala da joj je još nekoliko rezanaca još uvijek bilo u gustoj plavoj kosi. Nissanina majka je to
primijetila, ali nije joj dala do znanja.
- Gospođo, imate li samo desetak minuta vremena da popričamo malo o Nissani? - Preljubazno zapita odgajateljica.
- Možemo li to odgoditi za neki drugi put? - Nervozno joj odvrati Gospođa Majka.
- Molim vas, ali to zbilja neće trajati duže od par minuta.
Držeći Nissu za ruku, Gospođa Majka je ipak pošla za odgajateljicom u manju prostoriju, gdje su sjele jedna nasuprot
drugoj, a Nissa se zavukla pod stol.
- O čemu je riječ, ima li kakvih problema? - Upita Gospođa Majka, skrivajući oči iza velikih zatamnjenih naočala koje
nije skidala sa lica otkako je u vrtić ušla, te je u kombinaciji sa svojom poludugom prgavo kovrčavom kosom izazivala
divljenje i strahopoštovanje, a i njen karakter je bio takav; prgav i kovrčav.
- Ima i nema problema… - Započela je neodlučno odgajateljica. - Ne znam kako da vam to najjednostavnije objasnim.
- Samo požurite, nemam puno vremena.
- Brine me Nissanino ponašanje.
- Zašto? Što je napravila?
- Nije ništa napravila, nego jednostavno radi se o tome da je njezino ponašanje krajnje čudno i takvo je od prvoga
dana otkako ste je doveli u naš vrtić.
- Možete li napokon prijeći na stvar? - Gospođa Majka je postala nervozna.
- Koliko god da se trudili da je uklopimo u grupu, ona uporno izbjegava igru i bilo kakvu interakciju s drugom djecom.
Stalno se distancira i vodi samotne igre. Primijetili smo da neprestano crta i ispisuje papire redovima nekakvih
nepoznatih simbola, i tako izbjegava komunikaciju. Većinu vremena je ozbiljna i zamišljena. Kada bismo znali koji je
uzrok ovakvog asocijalnog ponašanja, lakše bismo našli način kako da dopremo do nje, pa sam vas htjela pitati… :
„Imate li možda kakvih obiteljskih problema koji možda uzrokuju ovakvo neobično ponašanje?“
- Obiteljskih problema? - Ponovi za njom uvrijeđeno i vidno iznenađeno Gospođa Majka. - Naravno da ih imamo, ali
ništa drugačijih nego što ih i druge obitelji imaju. Ništa spomena vrijedno, a sada me ispričajte, moram ići, već ste
mi i previše vremena oduzeli ni za što. - Zgrabi Nissu za ruku i izvuče ispod stola, te brzo izađe iz vrtića, bojeći se da
joj se ne postavi još nezgodnih pitanja. To što je Gospođa Majka prešutjela istinu o nasilju u njihovoj obitelji, Nissa
joj nikada zapravo nije oprostila, a niti razumjela, tek kasnije kada je već odrasla shvatila je zašto je Gospođa Majka
lagala, a i to da nije bila jedina žena koja je to činila. Mnoge su skrivale istinu o svakodnevnom zlostavljanju od
svojega muža. Žrtve nasilja šute zbog straha, te osjećaja srama, i na kraju i zbog osjećaja krivnje jer mnoge čak i
počnu vjerovati u to da su zavrijedile da ih muž povremeno pretuče.
Na kraju svega Nissa je zaključila da su i njezin otac i njezina majka bili zlostavljači, samo svaki na svoj način.
- Ovaj razgovor nije baš najbolje prošao. - Reče glasno odgajateljica samoj sebi, pa slučajno napipala rezance u svojoj
kosi. - Kakva neugodnost, izgledala sam kao glupača. Ovo je jako težak i nezahvalan posao; kako objasnit roditeljima
na fin i uglađen način da im je dijete čudno. - I nastavila izvlačiti i preostale rezance iz svoje duge plave kose.

Godinu dana poslije…

Bilo je to na drugom katu dječjeg bolničkog odjela, u sobi broj 8., u kojoj je ležala Nissa nakon operacije
mandula, sa još petero djece slične dobi.
- Otvori usta ! Otvori ! - Koščata medicinska sestra bezuspješno je pokušavala ugurati žlicu juhe sa rezancima u usta
sedmogodišnje buntovne djevojčice čiji je krevet bio kraj Nissaninoga. Djevojčica je usta držala čvrsto zatvorena,
okretala glavu u stranu, a juha sa rezancima završavala je u njenoj dugoj plavoj kosi. Nissa se tek budila iz anestezije
i gledala žmirkajući kroz trepavice, no kada je spazila juhu na ormariću i kraj svog kreveta, pretvarala se da je još
uvijek u nesvijesti.
-Aaa ! Ovo boli ! Prokleto derište! - Vrisnula je Koščata medicinska sestra. Djevojčica ju je ugrizla za ruku, pa je
odustala od hranjenja i sjela na krevet iduće žrtve; petogodišnjeg dječaka koji je na operaciji mandula bio samo dan
prije. Svu juhu sa rezancima koju mu je silom ulijevala u usta, dječak je povratio u tanjur i tada Nissa primijeti da je juha postala ružičasta. Njegova rana još je bila svježa, krvarila je i boljelo ga, ali okrutna Koščata sestra nije odustajala i dalje je žlicom grabila krvavu juhu sa rezancima i gurala u usta tog bespomoćnog nesretnika. Nissana je i dalje glumila da spava. U bolnicu su je roditelji doveli dan prije odmah ujutro, a operacija je bila unaprijed
dogovorena. Gotovo cijeli dan Nissa je u paničnom strahu iščekivala trenutak kada će doktor doći po nju. Bila je
žedna i gladna, tek kasno poslijepodne otvorile su se vrata njene sobe, no to nije bio doktor, umjesto njega u sobu
ušle su dvije medicinske sestre; jedna jako koščata, a druga jako masna.
- Možeš li sama hodati ili da te nosim? - Pitala je Nissu Koščata sestra, a ona Masna nije ni čekala odgovor, nego ju
je grubo podigla kao vreću krumpira, iznijela iz sobe, i nosila beskonačno dugo kroz beskonačno dugi bijeli hodnik.
- Što ćete mi sada raditi ? - Htjela je znati Nissa.
- Bolje da ne znaš. - Kratko je odgovorila Masna sestra.
- Što ćete mi sada raditi ? - Nissa je bila uporna, no odgovora nije bilo. Koščata sestra je tada otvorila vrata jedne
beskonačno bijele prostorije, a Masna je spustila Nissu na pod i jednim pokretom skinula joj gornji dio pidžame, a
Koščata joj je skinula donji.
- Stoj mirno! - Zapovjedila joj je Masna sestra. - Spusti ruke uz tijelo i budi mirna. - Koščata sestra je odnekud uzela
bijelu plahtu koju je uz pomoć Masne omatala čvrsto oko Nissinog tijela tako dugo dok nije izgledala poput
bespomoćne gusjenice. Zatim ju je Masna sestra ponovno podigla kao vreću krumpira. Prebacila preko ramena i
ponovno nosila beskonačno dugim, bijelim hodnikom do operacione sale, dok ih je Koščata sestra pratila.
- Što ćete mi raditi ? Zovite mog tatu , on će doći po mene! On sigurno neće dati da mi to radite! Zovite ga! On će
doći! - Vikala je Nissa već iscrpljena od straha i očaja. - Zovite ga, doći će !
- Neće doći ni sada, ni ikada više ne budeš li dobra, a sada šuti. Doktor će se jako ljutiti, budeš li vikala. Šuti ! - Grubo
ju je ušutkavala Koščata.
Vrata operacione sale su se otvorile. Masna sestra je svoju veliku masnu stražnjicu stavila na sićušnu metalnu
stolicu, a gusjenicu Nissu smjestila je u svoje masno krilo, licem okrenutim prema sobi i čvrsto je držala. Prišao je
doktor bez lica, barem se Nissi tako učinilo jer mu je velika bijela krpa prekrivala gotovo cijelu glavu. Naočale su mu
skrivale oči, a bijele rukavice otkrivale su njegove namjere. Iza njega bljesnula je sa stropa beskonačno bijela
svjetlost.
- Broji do deset. - Rekao je Nissi.
- Jedan, dva, tri, četiri… - Osjećaj sličan gušenju onesvijestio je Nissu kada joj je doktor čvrsto stisnuo na lice ogromnu
masku sa anestetikom.
Probudila ju je strašna žareća bol u grlu i metalan okus krvi. Doslovno svaki udah i izdah žario ju je poput
žeravice. Kapci su joj još bili preteški, i nije ih mogla otvoriti, ali je ipak pokušavala podići trepavice, jer joj se u svijest
probijao glas Koščate sestre.
- Otvori usta, otvori! - Hranila je djevojčicu na susjednom krevetu.
Drugo jutro nakon operacije, Nissa je bila već potpuno svijesna i bistra.
- Nemoj plakati, ni pričati, a pogotovo nemoj vikati jer tako će ti grlo duže krvariti i duže će te boljeti. Jesi li razumjela
? - Govorio je Nissi doktor tijekom jutarnje vizite. Nissa je kimnula glavom i pomislila kako doktor ipak ima i lice kada
nije umotan u sve one krpe. Otišao je iz njene sobu u druge niz hodnik.
-Vrijeme je za ručak. - Juhu sa rezancima, Koščata sestra spustila je na Nissin ormarić kraj kreveta. - Hoćeš li jesti
sama ili da ti pomognem ?
- Sama ću. - Požuri se Nissa, a Koščata zadovoljno ode do ostalih kreveta gdje više nije bila zadovoljna, jer je uvijek
nekog nesretnika morala hraniti silom. Zapravo, nije morala, ali joj se to sviđalo, tako se bar Nissi činilo zato što bi
uvijek kada bi to radila u očima imala zadovoljni divlji sjaj.
- Možda je tako zlobna zato što je tako ružna. - Mislila je Nissa, a i bila je uistinu dojmljivo ružna žena, baš ništa na
njenom licu, ni tijelu nije bilo lijepo. Gledati u nju za Nissu je bilo mučenje, pa valjda tako i za druge.
- Nissa, ti si pojela ? - Pitala je Koščata.
- Jesam. - No, Nissa je kradom ulila svoju juhu u plastičnu čašu sa poklopcem, jer svaki gutljaj bio bi joj prebolan,
rana je bila još presvježa, i sestre su to dobro znale, ali nisu marile za dječje patnje.
Sedam je dana Nissa gledala mučenje djece u sobi broj 8., a i iz ostalih soba čuo se plač i vrištanje za vrijeme
obroka. Sedam je dana gledala u vrata i iščekivala hoće li netko doći da je odvede kući, ali nije dolazio nitko.
- Kada ću ići kući ? Kada će doći po mene ? - Pitala je svaki dan Koščatu sestru, a ona bi joj svaki dan hladno odgovorila
isto : „ Nitko neće doći po tebe. „
Bol u grlu danima je bila žareča i jaka, i koliko god očajna bila, znala je da plakanje nema smisla, a bol bi bila
još i veća. Svoju hranu spretno je stavljala u vrećicu i skrivala u jastuk ispod presvlake, a nakon što bi se navečer
svjetla u sobama ugasila, iskrala bi se u hodnik i čučnula iza ogromne drvene tegle u kojoj je rasla neka velika gladna
biljka i hranu zakopala u zemlju. Na povratku u sobu broj 8. trebala je posebno paziti, jer je morala proći pored
prostorije sa staklenim prozorčićem u kojoj su noć provodile dežurne sestre, a i vrata su stalno bila odškrinuta, no,
te večeri čulo se smijuljenje i osjećao miris nikotina zbog čega se Nissa nije usudila proći pored vrata,nego je dugo
osluškivala i čekala pravi trenutak. Odjednom, vrata su se širom otvorila i otkrila golo tijelo doktora. Stajao je
okrenut leđima, a nečije ruke i to četiri odjednom su ga milovale. Bile su to sestre Koščata i Masna i obje su bile
gole.
- Sex. - Zaključi Nissana, bilo je to nešto što su u njezinoj kući roditelji tretirali kao teško kriminalno djelo. Svaki put
kada bi se na TV-u ljudi počeli ljubiti i skidati, Nissu bi poslali da stoji na hodniku sve dok to ne završi. Nju je to uvijek
vrijeđalo što ju tretiraju kao dijete, a nisu znali da ona nikada ni nije bila dijete, pa tako ni pojam „ Sexa“ za nju
nikada nije ni bio nepoznanica.
Goli doktor nasumce je rukom pritvorio vrata. Nissa se zagledala u ključeve u ključanici. Odlučila je u trenu;
zalupila je vratima, okrenula ključ, izvukla iz brave, otrčala opet do velike biljke, gurnula ključ u zemlju a zatim se
popela na teglu i pritisnula na crveno dugme požarnog alarma. Prodoran zvuk sličan onome satu budilice odzvanjao
je hodnicima koji su se uskoro ispunili prestrašenom i zaplakanom djecom, medicinskim sestrama, bolničarima i
doktorima sa drugih odjela, a ubrzo su stigli vatrogasci i policija. Djecu su užurbano izvodili iz zgrade, samo se Nissa
sakrila iza tegle i gledala kako vatrogasci razvaljuju vrata dežurne „Sex sobe“ i spašavaju gole sestre i golog doktora
od lažnog požara.
„Skandal na dječjem odjelu“ bio je naslov na prvoj stranici jutarnjih novina. Lažan alarm razotkrio razvratnu
istinu. Glavni akteri su bili otpušteni i osuđeni. Medicinske sestre Koščata i Masna i goli doktor bez lica, postali su
poznata lica.

23. godine kasnije

- Dupe joj je stvarno golemo… - Mislila je Nissana dok je sjedila sama za okruglim stolom u stanu svog
tadašnjeg dečka i zurila u stražnjicu njegove Majke, koja je njoj bila okrenuta leđima i pripremala večeru u kuhinji.
Njegova Majka je bila visoka, glomazna žena, toliko glomazna da joj je tijelo zbog toga gubilo na ženstvenosti.
Zapravo, bila je toliko glomazna da bi se iz nje mogle napraviti dvije žene. I njezin sin imao je slično glomazno tijelo
i ogromno dupe, malo preženstveno za muškarca, i uglavnom sve što je Nissu na njemu podsjećalo na njegovu
Majku, strašno ju je odbijalo. Nijedna žena u svom muškarcu ne voli vidjeti dijelove njegove Majke, jer to stalno
podsjeća na to da više pripadaju svojim Majkama, nego svojim ženama.
Atmosfera u stanu zgusnula se u puding Nissanine napetosti i nelagode koju je u njoj uvijek izazivala
dominantna prisutnost njegove Majke.
- Mogu li vam pomoći ? - Pitala je oprezno Nissa, iako je dobro znala odgovor, jer ta žena nikad nije dopustila da se
Nissa približi njezinoj kuhinji. - Mogu li vam pomoći ? - Ponovila je Nissa, tješeći se da je ona možda nije čula, no
njegova Majka namjerno ju je ignorirala ; nije ni to bilo prvi puta. Na kartu šutnje i ignoriranja ona je često igrala, i
bila je to klasična pasivna agresija, vrsta zlostavljanja gdje povrjeđuješ nekoga bez ijedne riječi i bez ijednog dodira.
Pudingu nelagode i napetosti Nissa je još pridodala i osjećaj nervoze, poniženja i bespomoćnosti. Osjećala je kako
joj je srce ubrzalo ritam, a disanjem ga nije mogla pratiti. Pogledavala je sat na zidu jer on je trebao svakog trena
doći da je spasi od njegove Majke.
- Misliš li se ti udati u vreći ili u vjenčanici ? - Došlo je Nissani pitanje iz kuhinje, baš u trenutku kad se od nelagode
već počela gušiti.
- Nisam još razmišljala ni o udaju, ni o vjenčanici, a za vreću čisto sumnjam da će mi trebati. Zašto ste me sad to
pitali ?
- Zato što ne znam, osim dekoltea, što moj sin uopće vidi u tebi.
- Bilo bi najbolje da to pitate njega, a ne mene. - Odvratila je naizgled smireno i hladno Nissa i spretno sakrila količinu
truda koji je morala uložiti u samokontrolu, odavali su je jedino rumeni obrazi gdje joj je van izbio ponos.
- Kada misliš krenut sa dijetom ? - Nastavila je nemilosrdno njegova majka.
- Evo odmah poslije večere. - Uz lažni osmijeh odvratila je Nissa.
- Nije to nimalo smiješno, da sam ja u tvojim godinama izgledala ovako kao sada ti, bila bih se morala jako brinuti
za svoga muža. - Njegova majka postajala je sve otrovnija.
- Pošto vaš sin spava sa mnom, i uvijek se vraća po još, i još se nikad na ništa nije požalio, ni nemam razloga za brigu.
To što mu vi ipak želite pronaći savršenu ženu, onda bi bilo najbolje da spava sa vama jer bolja od vas ne postoji, i
problem riješen. - Još smirenije i još drskije joj je rekla Nissa, a njegova savršena Majka samo je zinula od
zaprepaštenja.
- Evo me, žurio sam koliko god sam mogao, nadam se da ne kasnim previše na večeru. - Otvorila su se vrata stana i
ušao je njezin mlađi sin, onaj s kojim je Nissa spavala, onaj koji je bio Nissanin, barem je onda tako mislila.
- Stigao si baš na vrijeme. - Rekla mu je Nissa, postavljajući tanjure na stol, a njegova Majka je iznijela zdjelu punu
vruće juhe sa rezancima i počasno je stavila na sredinu stola. - Taman smo ja i tvoja Majka završile jedan jako ugodan
razgovor, pa ni ne bi bilo dobro da si došao prerano. -Nastavila je izazivati Nissa gledajući ispod oka kako rastu
crvene mrlje na obrazima njegove Majke koja je bezuspješno pokušavala sakriti koliko je bijesna, te se opet branila
šutnjom.
Vrata stana su se otvorila još jednom i ušao je i ostatak njihove obitelji ; stariji sin i muž bez riječi, i sjeli su
za stol bez riječi, i počela je jedna od onih njihovih uobičajenih večera bez riječi.
Komunicirali su uglavnom očima ko neka Nijema sekta, i širili oko sebe energiju međusobne povezanosti u pravilnim
koncentričnim krugovima koja je jasno davala na znanje svakome van tog klana da nije dobrodošao. Strašan osjećaj nelagode Nissani je stisnuo grlo, a njezin dečko kako bi joj izmamio osmijeh na lice, uhvatio joj je ruku ispod stola i
stavio između svojih nogu, no ona je od bijesa stisnula njegov muški ponos tako jako da je tresnuo nogama o stol i
puni tanjur juhe sa rezancima prolio sebi u krilo.
- Ma što je tebi ! Uništio si sad svoje odijelo i moj bijeli tepih. - Skočila je njegova guzata Majka sa krpom na njega i
brisala rezance sa njegove košulje i jaja, a i ostatak Nijeme sekte uskoro je puzala po podu spašavajući bijeli tepih.
- Hvala vam na divnoj večeri, moram sad ići. - Dobacila je Nissa na odlasku, ostavljajući guzatu Nijemu sektu u rasulu.
Putem je par rezanaca izvadila i iz svog rukava, nasmijala se i nikad se više nije vratila, ionako će se sad njegova
Majka pobrinuti za njega i njegova jaja.

4. godine poslije…

- George, hajde van, ma ajde već jednom. Dobit ću sve tvoje buhe. - Nissana je pokušavala iz svoje duge žute kose
iščupati malo žuto mače koje joj se stopilo u istoj boji sa kosom i čvrsto se držalo kandžicama, samo su mu velike
zelene oči virile van. - Ah, no dobro, doći ćeš sam kad vidiš što imam. - Odustala je Nissa i hodala po kući sa tim
mačetom u kosi. Sjela je za stol pred tanjur mirisne tople juhe sa rezancima, tek tada se George polako spustio niz
njeno rame i ruku do tanjura i gurnuo njuškicu u juhu, a potom šapicama izvlačio rezance po stolu. Bilo je to malo
stvorenje, a veliko veselje. Nazvala ga George zbog ozbiljnog i mrkog pogleda, a svih pet godina uz njega život joj je
bio mekši.
George je izrastao u velikog ponosnog perzijskog mačka, no sada u petoj godini on je bio na zalazu svog
života, samo blijeda sjena velikog mačka mršavog, iscrpljenog tijela, koje se klati lijevo desno dok prilazi, a kad
sjedne, slina mu iz njuške bez ijednog zuba curi do poda, al' je ne briše više jer nema snage. Pogled mu je umirući,
uski, uz čudnu notu smirenosti. Nissa ga gledala takvog mjesecima i nije mogla pročitati iz njegovog pogleda da li joj
govori : „Spasi me ili Ubij me i skrati muke.“ , to ju je strašno mučilo i žalostilo.
Jedne proljetne, bezobrazno sunčane nedjelje odlučila je da će to biti njegov posljednji dan, ali savjest ju je
grubo provocirala : „Odakle ti pravo da odlučuješ o tuđem životu ? Odakle ti pravo ? Zamisli kako bi bilo da mačke
mogu odlučivati o ljudskim životima…“
Dok je vodila borbu sa svojom savješću i hranila ga komadićima salame, pa mu je onda u zdjelici dala i tople juhe sa
rezancima, koju je on na njezino iznenađenje pojeo do kraja, a onda se ugodno smjestio u njeno krilo i počeo presti
tako glasno i bezobrazno zadovoljno da se Nissi srce stislo u suhu šlljivu.
- Eh moj lijepi George, vrijeme je za tvoju posljednju želju. - Govorila mu je dok ga plaho gladila po glavi, a on je
počeo presti još glasnije i još sretnije, onako kao oni koji vole svoj život. Nissani je bilo sve teže i teže. - Želim da
znaš da tamo gdje ideš više neće biti boli, tamo Sunce više neće zalaziti, cijele dane ćeš moći u mekanim oblacima
spavati, miševi će imati krila i sami će ti dolaziti, a nas dvoje opet ćemo se sresti, obećavam ti. - Uz te riječi smjestila
je Georgea u auto i odvezla se, ostavivši na terasi svoju uplakanu majku.
- Molim vas, svi vi koji imate pse, da li biste mogli na trenutak izaći jer moram unijeti svog bolesnog mačka. Ne želim
da se uplaši, danas mu je…danas mu je posljednji dan života. - Zamolila je ljude u čekaonici veterinarske stanice. Svi
su izašli bez riječi.
- Stavite mačka na stol. Vi ste zvali zbog eutanazije ?
- Da. - Odgovorila je Nissa veterinarki.
- Zbog čega to želite?
- Mačak se već mjesecima muči, umire polako.
- Da, vidim, bolest je napravila svoje. - Veterinarka mu je gledala u njušku i oči.
- Molim vas i da napravite test na bjesnoću. - Nastavila je Nissa.
- Imate li određeni razlog za to?
- Imam,mačak me ogrebao do krvi nedavno, a neki njegovi simptomi slični su bjesnoći.
- Uredu. Uzorak se uzima iz moždanog tkiva. Nalaz će biti kroz tjedan dana. Na analizu se šalje samo glava životinje.
Nissi je od tih informacija pozlilo, lice joj je izgubilo boju i postalo papir.
- Bit će najbolje za vas da pričekate vani. - Veterinarka je govorila iz iskustva dok je pripremala četiri smrtonosne
injekcije, i stavljala na stol kraj njega, a on je preo neshvatljivo zadovoljno i glasno kao i uvijek dok bi ga prije vodili
veterinaru kada je znao da mu pomažemo, no sada nije znao da će ga Nissa izdati.
- Ostat ću ovdje. - Nissa je jedva protisnula riječi kroz stisnuto grlo. Duša joj se raspukla ko staklo i razrezalo ju cijelu
kad mu je veterinarka prvu otrovnu injekciju zabola u leđa blizu vrata, a onda i drugu, na što su se mačku zjenice
raširile, tijelo se naglo trznulo, a na stol je povratio juhu sa rezancima. Nissa nije izdržala, istrčala je van u čekaonicu,
i zatvorila se u kupaonicu gdje je klečeći povraćala juhu sa rezancima i krhotine svoje dušu, jer nakon toga osjećala
se potpuno prazno.
- Oprosti mi mačak George. - U maloj kapelici pomolila se za njegovu i svoju dušu.

2. godine poslije…

- Dobar dan Majko ! - Vedro je pozdravila Nissana, zatekavši svoju Majku kako moli u malenoj kapelici u sklopu
staračkog doma u koji su je uselili tek prije par dana.
- Nissa moja, meni ti je ovdje kao u Raju. - Iznenadila je sretnim dočekom Nissu koja zbog majčinog Alzheimera
nikad nije znala u kakvom će je raspoloženju zateći.
- Svaki dan mogu moliti u kapelici, a jučer nam je čak i svećenik došao i ispovjedio sve koji su to htjeli, tako da sad
mogu bez brige i umrijeti. - Oduševljeno je pričala Majka, hodajući i držeći se za Nissanu na putu prema sobi.
- Pokazat ću ti sad gdje sam spremila odjeću koju želim da mi obučete kad umrem.
- Majko, a kud si baš sad navalila sa tim umiranjem, znaš da nemam vremena za te gluposti.
- To nisu gluposti, već jako ozbiljna stvar. - Naljutila se Majka.
- Dobro, ako tako kažeš, ali budimo realni, kad umreš bit će ti svejedno što ćeš obući, ionako nećeš vidjeti. - Šalila
se Nissa već navikla na to da je njezina Majka cijeli život provela u iščekivanju smrti.
- Ali drugi će vidjeti, želim biti lijepa, pa se pobrini da me počešljaju, stave naušnice i malo šminke.
- Dobro Majko, onda ćemo ovako ; dan prije nego što planiraš umrijeti mi javi, pa ću ti dovesti frizerku i lijepo ćemo
te urediti i našminkati.
- Pazi što si sad rekla, držim te za riječ. - Ozbiljno će Majka, dok je Nissa otvarala vrata njene sobe broj 8.
- Ovo je gospođa Ana, moja cimerica. - Predstavila je Majka Nissi staricu koja je ležala u krevetu nasuprot njenom.
- Dobar dan gospođo Ana. - Pozdravila je Nissa primjereno glasno i zadržala se u njezinim ugaslim, uskim, sivim
očima, pjegama na kratkom, prćastom nosu i poznatim crtama lica.
- Nažalost, moja gospođa Ana se nije ispovjedila, boji se i svećenika i misli da će onda odmah umrijeti. - Objašnjavala je Majka, dok je Nissa i dalje bila udubljena u staričino lice, a sjećanja su joj se vraćala i udarala u
dušu brzinom munje : „Gospođa Ana…Ana…pa da to je teta Ana,debela kuharica iz vrtića“, samo što više nije bila
debela, život ju je ocijedio, a jasan trag zlobe trajno joj se zadržao na vrhu prćastog nosa ko u kakva glodavca.
- Vrijeme je za ručak. - Otvorila su se vrata sobe i u par sekundi nečije ruke ugurale su kolica sa hranom, a zatim su
ruke nestale i vrata su se zatvorila.
- Ja ću vas poslužiti. - Nissa je ustala i dohvatila tanjure. - Da vidimo što imamo finoga danas? Aaaa…neizbježna juha
od suza i rezanci, no to nije obična juha, ona nam čisti tijelo i dušu, i grize savjest .
Majka je sjela na rub kreveta i krenula sa svojim molitvenim ritualom prije jela, a gospođa Ana je drhtavim rukama
pokušavala staviti si žlicu u usta, ali većinu prolijala po sebi.
- Što je teta Ana, ne možete jesti? Ja ću vam pomoći. Baš ste zločesti što ste se uprljali, no nema veze, hladan tuš
sve će to riješiti. - Na te riječi, zjenice i nosnice gospođe Ane naglo su se raširile, i ona se počela daviti sa gutljajem
juhe.
- Brzo pozovi nekoga, gospođa Ana se davi. - Uspaničila se Majka, dok je Nissa mirno sjedila na rubu Majčinog
kreveta.
- Ne davi se ona Majko, ona se sada ispovijeda, dajmo joj vremena.
Kada je nastala tišina, a oči gospođe Ane postale staklene i nepomične, Nissa je pritisla zvono za pomoć.
- Je li sve u redu? - Ušla je u sobu presporim korakom medicinska sestra.
- Nije! Ljudi vam umiru zbog vašeg nemara dok vi pijete kavu. - Medicinska sestra je samo mirno spustila kapke
gospođe Ane.
- Nije u pitanju nemar, nego starost i bolest. Tko ste joj vi? - Šiljato lice i koščato tijelo medicinska sestra je okrenula
prema Nissi od čega je još jedna munja sjećanja udarila u Nissinu dušu.
- Ja…ja sam samo netko koga su ostavili u sobi broj 8., na drugom katu dječjeg odjela jer sam bila zločesta.- Polako
je izgovarala svaku riječ Nissa ne skidajući pogled sa sestrinog šiljatog lica. - A danas je izgleda moj sretan dan.
- Ne znam o čemu pričate…tko ste vi? - Koščata sestra uzmicala je natraške pred nemilosrdnim sjajem Nissaninog
pogleda, panično prebirući po kolekciji sjećanja uplakanih lica sa dječjeg odjela, a onda istrčala iz sobe, da bi se na
dnu hodnika spotakla o svoju savjest i ostala ležati slomljena.
Nissa je polako prošla kraj nje, izlazeći iz doma.
- Molim vas…jedva je izustila sestra - pozovite nekoga.
- Nitko neće doći.
Bili ste zločesti. Sjećate se?
Zločesti umiru sami.

Godinu dana kasnije…

Nissana je na trenutak ostala sjediti sama za stolom u kući muževih roditelja, kad je kroz odškrinuta vrata u
predsoblju vidjela svoga muža i njegovu Majku kako mu je brzo gurnula u ruku nekakvu kuvertu, a on je to još brže
strpao u džep. U toj kući uvijek se nešto tajilo pred njom.
Svi su sjeli za stol. Ah, ručak kod svekrve, uvijek ista nelagoda, uvijek ista napetost i gluma lažnih osmijeha
pri dodiru uvijek istih vrućih tema, i trebalo je to preživjeti svake druge nedjelje.
- Hoćete li popiti malo vina? - Pitao je svekar, nakon što je već krenuo
utočiti u Nissinu čašu.
- Ne, hvala, znate da ja baš i ne mogu piti. - Prekrila je svoju čašu rukom.
- Tko ne može piti mora da je bolestan. - Zaključio je.
- Zanimljiva teorija, onda su u mojoj kući valjda svi bolesni jer ne držimo alkohol.
- Hm, ne znam za vaš kraj, ali u našem kraju kuća bez vlastitog vina je sramota. - Izjavio je svekar pobjednički.
-Isto tako u vašem kraju kuća bez ijednog alkoholičara je također sramota, no vi se ne morate brinuti jer imate ih u
izobilju. - Vratila mu je Nissa, a svekrva je nanjušila rat, pa je brzo skrenula temu.
- Druge subote sastat ćemo se nas nekoliko žena i peći kolače za blagdane. Nissa, i ti si pozvana.- Namjerno je to
rekla jer je dobro znala da Nissa ne zna peći kolače.
- Oprostite, baš mi je neugodno, ali neću doći jer ionako neću biti od nikakve pomoći. Pečenje kolača mi nije jača
strana.
- Nemoj tako, sigurno ima nešto u čemu si dobra. - Svekrva se naslađivala.
- Pa, zapravo ima nešto. Mislim da sam dobra u čuvanju tajni i ispravljanju nepravde, to mi je zanimljivije od kolača.
- Što bi sad to trebalo značiti? - Namrštila se svekrva.
- Baš ništa za one kojima je savjest čista. - Odgovorila je Nissa, a svekrva je na te riječi brzo okrenula leđa i opet
skrenula temu.
- Ručak je gotov. - Te je stavila vruću zdjelu na stol, izbjegavajući Nissin pogled - Juha sa domaćim rezancima. Nadam
se da voliš to.
- Haha, ma obožavam.

Autor : Vila Sila
13.12. 2020.g.
Croatia
Sva autorska prava
su pridržana

Osjećam gusti, metalni miris krvi, ili ljudske ili životinjske, ne znam, preslični smo. Gore stare, crvene, debele svijeće u udubinama kamenih zidova. Ispod svake cijeli je vodopad skrućenog voska, niz koje se cijede novi vrući slapovi, izgleda kao da cijela prostorija vri i krvari. Prozora nema. Nemiran sam. U vakumu guste tišine odjekuju samo njeni teški koraci u čizmama, dok hoda oko velikog, masivnog, hrastovog stola na kojem ležim. Dvostruko brže od ritma njenih koraka lupa izdajica u mojim prsima. Ježim se, gol sam, prohladno je. Čim je nanjušio njenu blizinu, i izdajica među mojim nogama skočio je bez imalo ponosa, gleda znatiželjan. Vezan nisam, ali mi svejedno ne pada na pamet da bježim, ležim paraliziran. Negdje u pozadini raspoznajem tupo, nervozno kapanje sitnih kapi, kao odbrojavanje…, odbrojavanje do čega?
Na visokom, tamnocrvenom, reljefnom stropu uzidane su kosti i lubanje raznih životinja, ima mjesta i za moju. Iznad mene visi ogromni, raskošni, barokni luster sa 9 ugašenih svijeća, a kraj njega su uzidane kuke sa kojih vise lanci.
Svijeće na kamenim zidovima nisu jedini izvor topline, i ja se usijavam iznutra, gori adrenalin.
Ona se kreće oko mene gola, masivna, sočna, presočna.
Toliku ženu nikada prije nisam vidio u živo.
Bojim se njezine nadmoći. Bojim se njezine težine, što ako me zajaše? Hoću li to podnijeti, ili ću se osramotiti? Mislim, nisam ni ja mrvica sa 110 kila, ali ona najmanje 130 ima. Ruke i noge su joj masivnije i mišićavije od mojih. Grudi raskoš. Sve na njoj je posloženo savršeno.
Ma ta bi mogla silovat i diva.
Okrenula mi leđa, nešto uzima…tišina…odbrojavanje kapi postaje sve brže i sve glasnije, sve teže dišem, tijelo se sprema, užarava…kap…udah…kap…izdah…kap…udah…kap…izdah…rez…ošt

ri
zvuk noža o nož…rez…udah…rez…izdah…rez…udah…rez…tišina…podigla je nož visoko iznad sebe…tupi zvuk…uh, zabila je naglo nož u nešto, tišina…o Bože, jel’ to ona upravo zaklala nešto?
Okreće se, približava se…ne usuđujem se gledat u nju. Gledam u strop. Vidim olujno nebo, kovitlaju se oblaci, formiraju u tornado koji će me usisat i spasit…um mi traži izlaz.
Zvuk lanca odjeknuo je sa betonskog poda i porezao mi i posljednji atom hrabrosti. Postao sam panika a paraliziran. Iznenada, ugrize me hladan dodir metala kada je cijeli lanac bacila na stol između mojih prepona, ispod jaja. Popela se na stol u jednom pokretu, prespretno ko i svaka grabežljivica, iz smjera mojih stopala, ogromna gazela, prilazi mi bešumno na koljenima…zvijer je gladna, tišina…ne dišem…kap…kap…ne…ne…ne…, što to ima u ustima, kaplje krv…zvijer u ustima nosi veliki komad sirovog mesa…ne…ne…ne, ovo je previše, ne…ne…ne…, na to nisam spreman.
Uzdigla se iznad mene, golema Divkinja, opkoračila moje tijelo,rastvorila se…uh…ona krvari, mala ko u djevice i krvava, predivan prizor, tanki slapovi krvi sporo su putovali niz njene prepone, a neke kapi šarale su moje tijelo.
Zapalila je svijeće iznad nas na lusteru. Iz komada mesa koji nije ispuštala iz usta, kapljala je krv po meni, počeo je kapljat i vrući vosak svijeća kap…bol…kap…krv…kap…bol…kap…krv…kap…bol... Sagnula se i vukla hladan lanac preko mojih jaja i kite, preko trbuha, prsa, spiralno kao metalna zmija za koju nisam znao ni kad, ni gdje će da me ugrize.

Na kraju mi je lanac omotala dvaput oko vrata, i prebacila preko kuke na plafonu, a drugi kraj lanca je provlačila između svojih prepona, preko krvave Venere i plesala po njemu sve brže ko na šipki. Sve više se zatezao lanac oko moga vrata, pa sam ga uhvatio rukama u borbi za udah. Počela je krvarit još i više u trenutku svršavanja. Komad mesa ispustila je iz usta na moja prsa…uh…, a onda ga naglo dograbila i udarila me mesom po licu žestoko, odjeknuo je val boli po mom obrazu, pa još jedan veći, šamarala me, krv je prskala posvuda, šamarala me, grudi joj se tresu, šamara me…probudi se…što ti je, probudi se…Ivo, probudi se…imao si noćnu moru, otvaram oči…aaaaaa…to je lice svih mojih noćnih mora, lice moje žene Viktorie.
- Sjaši više sa mene, pusti me na miru! Zar si poludjela? Zar ja barem vikendom ne mogu malo duže da odspavam?
- Ne možeš! Senilnost te uhvati svaki put dok ti tako paše. Diži se, glumac, našoj maloj je rođendan. - Viki je bila bijesna, eh, moja žena, ona je nekad i ličila na ženu, bilo je na njoj nešto mesa; ma bila je ona baš onako taman, ali sad već godinama liči na herbarij, sve više i više se suši, plosnata da plosnatija ne može biti. Uključila se u neku Dijetnu sektu „Lijepa i sita“, a ja kreten sam joj još platio i ljetni kamp da ide s njima, sretan da se napokon odmorim od nje, ostanem doma sam , i da ta dva tjedna jebem koju god poželim. Ma baš sam budala, a na kraju niti sam jebo, niti se odmorio, a ženu mi je Dijetna sekta pretvorila u neurotičnu, frigidnu luđakinju, no, nije da je i prije toga bila baš previše normalna. Kad je došla kući promijenjena, tražila me razne pizdarije ; morao sam joj gurat u žabu mrkve, krastavce i tikvice, a kurac ne dolazi u obzir jer to nije povrće, nije ni čudo što sam se počeo palit na Mesaricu iz obližnje mesnice. Uh, ta žena postala mi je glavna fantazija, tako sočna, mesnata, mirisna, svježa, snažna, besramna sa krvavim rukama u sirovom mesu. Dolazio sam tamo često i naručivao šnicle sa kostima, namjerno, jer pogled na nju dok cijepa kosti, a ogromne grudi joj se tresu, za mene je taj prizor bio potres koji bi osjetio sve do jaja.
- Želite li još nešto? - Pitala je, a ja sam zinuo i samo zurio u nju par sekundi. Um mi se slio u glavić, a mala glava ne može brzo da misli. - Gospodine, želite li još nešto?
- Da, da, da… - Počeo sam mucat dok me je napadala sa očima velikima, a smeđima ko da je netko otkinuo dvije kocke Milka čokolade.
- Slušam. - Gledala je i dalje nemilosrdno u mene, a ja sam se osvrnuo oko sebe, nije bilo nikog osim nas dvoje.
- Dok vas gledam ovdje kako ste snažni, i spretni sa sjekirom i nožem, htio bih…htio bih…, naručiti ubojstvo svoje žene.
- Ha, ha, ha…vi ste vic dana, ovako me već dugo nitko nije nasmijao.
- Ali ja se ne šalim.
- Ha, ha, ha… ma dajte, molim vas.
-Ona je suha ko pršut, tu ni krvi ne bi bilo. - Eto tako sam ja šarmirao svoju omiljenu Mesaricu.

Mjesec dana kasnije :

Gledam kroz prozor.
- Jebem ti ove gradske konje iz teretane i njihovu razmaženu dječurliju, koji su stalno gladni sela,
mesa i domaćega. Prokleti termiti, požderat će mi sve od zadnjeg kolinja, i vidi…vidi u vrtu su mi, čupaju paradajze, mladi luk, trešnje, kupine, paprike…ne…ne mogu to više gledati. Sve će mi zapišat, uništit, izgazit moj novi travnjak…ne…ne…ne mogu to podnositi. Ova divlja gladna horda će me uništiti.
Jebem ti i sve njihove žene, koje bi s guštom naguzio svaku posebno, da ne gledam te lažne plastične,napumpane riblje njuške. Proklete licemjerne Barbike, što je? U gradu živite od hrenovka i mineralne, a tu kod mene sad ločete i žderete.
Jebem mater i svojoj ženi koja je odlučila dječji rođendan napravit kod nas doma, i pozvala cijelo pleme od 30 divljih desetogodišnjaka da mi demoliraju kuću i dvorište, a s njima došli u inspekciju moje kuće i mog života i njihovi roditelji.
Jebem mater i svojoj vrućoj punici, vidi je…kuju uopće ne dira što rulja uništava i ždere sve do čega dođe. Stara tamo s nekima mladim taticama koketira, a mene provocira već godinama i daje mi da joj mažem sise i dupe kremom kod nas doma kraj bazena, ali daje jebat svima osim meni, kuja bezobrazna.
Jebem ti i…
- Ivo! Prestani! Netko će te čuti. - Došla mi je Viki sleđa.
- Što? Pa nek čuju, možda prije odjebu odavde. Svima ponekad treba jebat mater, to tako opušta…
- Ivo! Požuri, zatvorit će mesnicu, do 8 rade, a sad je već pola 8. Uzmi još 7 pakovanja ćevapa, pljeskavica, a ponestalo i kruha. Požuri!
- Odjebi i ti! Zbog ovog usranog rođendana ne daš mi jebat već 10 dana. Puknut će mi jaja, al' me zato svaki dan jebeš u zdrav mozak.
- Pšššššš…samo se smiri.
- Hoću, ako mi sad daš jebat.
- Dat ću ti poslije.
- Ma hoćeš vraga, opet ćeš u 9 zaključat pičku , ali ne i usta, samo da me i dalje kljucaš. Jebat ne daš, a s računa mi skidaš.
- Odvratan si.
- A jel' normalno da sad sa 38. moram drkat više nego sa 16. godina? Tužit ću te za zanemarivanje kurca, to je teški oblik pasivnog zlostavljanja, sigurno postoji neki jebeni zakon koji nas štiti. Pa nisam ja tebi potpisao ugovor za doživotno drkanje, nego punomoć na tvoju pičku.
- Ivo, Ivo…idi, idi…15 do 8 je, daj kreni.
- Izašao sam na stražnja vrata u garažu. Sjeo u auto. Startao i rušio dječurliju ko čunjeve. Zgazio ih kao paradajze. Krvave kečap mrlje prekrile su mi staklo…ah…ma nisam, ali htio sam, priznajem, htio sam i sreća da se mašti sve prašta.
Nastavio sam voziti bijesan i lud, a heroj u gaćama tvrd, kako i ne bi, započeo drkat već par dana za redom, ali uvijek me nešto prekinulo, i tako svršio nisam ni jednom. Joj… očajan sam toliko da bi i bezubima u staračkom domu dao da mi popuše, nebitno dal' bakice il' djedice, samo da je.

Bilo je 5 minuta do 8 kada sam ušao u mesnicu. Gledam, nema nikog. Čekam, dozivam par puta, ništa. Ne dolazi nitko. Stojim, čekam, ne znam što bi, a onda odlučim i sam uzmem ćevape.
Ostavim lovu na pultu, i svoju vizitku sa brojem, da ne misle ljudi da ih je netko okrao. Krenem prema izlazu, kad se začuje neko lupanje iza mene iz skladišta. Okrenem se, zazovem još jednom. Ništa. Otvorim vrata skladišta, uh…koliko krvi, vise svinjske polovice, janjci, zečevi i još kojekakvih životinja tu ima. Zveče lanci…netko zapomaže, hvata me jeza, zar ovdje kolju nekog? Sakrijem se iza svinjske polovice, i ugledam Mesaricu na stolu kako skače po nekom mesnatom jadniku, a rukama se pridržava za lance koji vise sa stropa. Jebote… moja omiljena Mesarica je golema, zgnječit će jadnika, čekaj…, jel' to on vezan? Možda mu treba pomoć? Ne, nije vezan, podigao je ruke pune svinjske masti i maže ju po sisama i pički, a ona ga nije prestajala jahat…uh…kako prljavo dobro, heroj će mi rastrgat hlače, moram ga izvadit…
- Pšššššt…Netko je ovdje. - Primijetili su me, što ću sad…bježim… Sjedam u auto, nabijam gas. Vozim i vozim, i jednu ulicu prije svoje kuće stanem, odahnem, a majmun iz gaća me gleda, nisam ni stigao zakopčat hlače. E sad mi je dosta tog sranja, pljunem u ruku i krenem da drkam…aaaaaa…nakon svega svršit ću za minutu, aaaaaa…još malo…još samo par sekundi do erupcije…još malo…aaaaaa…još malo…., al' zabije mi se u oči svijetlost ručne baterije, netko pokuca po staklu, ma…nemoguće.
- Policija! Gospodine, izađite iz auta.
- Ne mogu.
- Izađite sa podignutim rukama. - Lik se za pištolj hvata, što ću, izašao sam.
- Zašto su vam hlače spuštene a kita viri van?
- Pa…, ovako… stisnulo me i htio sam spriječit da se ukenjam u gaće i…
- Gospodine, zašto ste odlučili masturbirati baš ovdje ?
- Pa nisam, to ste krivo zaključili. Išao sam po ćevape, nestali nam. Imamo dječji rođendan, puno gladne dječurlije…
Jedan policajac je tražio ćevape u autu, dok me je drugi držao na nišanu.
- Nema ovdje ćevapa. Zašto lažete?
- Ne lažem! Zaboravio sam ćevape u mesnici, sranje…, žena će mi sad ispit mozak.
- Gospodine, recite istinu, koga uhodite?
- Nikog! Sve ste krivo shvatili.
-Gospodine, vi drkate na ulici, a u blizini je dječji rođendan. Provjeri ga.
Stajao sam na cesti sa podignutim rukama i dignutim kurcem ko idiot. Auti su prolazili i trubili kraj mene, dok su oni provjeravali moje dokumente, i zvali policijsku stanicu da provjere imam li dosje.
- Zakopčajte hlače. Hoćete li nam sad napokon reći istinu? Zašto ste masturbirali baš ovdje?
- Uhvatila me kriza, nisam već dugo. Žena mi neda, ljubavnicu nemam…
- Drkanje na javnom mjestu je narušavanje javnog reda. - Napisao je kaznu i gurnu mi u ruku.
- Ovo pošaljite mojoj ženi, ona je kriva.

Dovezao sam se kući lud, a majmun mi još uvijek stoji. Ušao sam u garažu, a kad tamo vidim kako mi punicu žestoko guzi nečiji mladi tata. Zamisli, kuja se samo lagano okrenula, pogledala me, nasmiješila mi se, i nisu se ni prestali jebat. Vidi je, vidi…kuju besramnu, kad bi njena kćer bila bar malo nalik na nju, život bi mi bio bajka. Lud sam, lud! Svi se jebu osim mene, koji sam ja prokleti jadnik, ne,ne,ne može to više tako…

Ulazim u kuću, žena čeka. - Gdje su ćevapi?
A ja ju zgrabim, stisnem dolje da klekne i uvalim kurac u usta. - Eto ti ćevapa! Držim je čvrsto za glavu i nabijam ga u usta. - Jel' dobar…aaaaaa…daj…daj…daj…da ti svršim u usta…daj…daj…daj…, nagovaram te na to već 6 godina, ma prava sitnica. Nisi mi ga popušila otkad si u tu Dijetnu sektu ušla, daj…daj…daj… - Nabijam joj ga u usta, čini se kao da se davi, mlatara rukama, povraća joj se, a ja je ne puštam, daj…daj…,dužna si mi, dužna 6 godina pušenja, da…daj…daj…aaaaaa…, sad ću…sad, ali nisam jer nekako se istrgla, odalamila mi vruću šamarčinu i pljunula u facu.
- Govno jedno bezobrazno! Čime sam ja ovo zaslužila? Zapamtit ćeš ti to!

Odmah nakon rođendana, drugi dan, pokupila je stvari, pare, djecu, auto i otišla. Mogla mi je barem ostavit punicu da je napokon maznem, pošto je ionako sve otišlo k vragu.

Sjedim vani i buljim u nered i razjebano dvorište, u svoj razjeban život, zamišljen, a heroj u gaćama i dalje dignut, traži svoje, ne tiče ga se uopće sve to sranje što se događa meni. Zazvoni mobitel. Bacim pogled bez namjere da se javim, broj je nepoznat, zvoni…zvoni uporno, ne javljam se, stigne poruka, pročitam : „ Dobar dan, našli smo novac i vaš broj. Htjela bih vam se zahvaliti i odužiti što ste bili pošteni, pa vas pozivam na kasni ručak kod mene doma. Vaša Mesarica :) “
- Wow…! Ima Boga! Platio mi poštenje ; riješio me žene i dao mi Mesaricu. Počet ću opet ići u crkvu, samo se nemoj predomisliti. - Govorim i gledam u nebo. Trčim u kuću. Skidam se. Tuširam. Perem zube. Brijem se. Oblačim bijelu košulju. Trčim u auto, nagazim po gasu. - Samo se nemoj predomisliti, o Bože…nemoj mi, molim te, sad uzet Mesaricu, moju Caricu, molim te, molim…
Stižem, wow…što je ovo? Mesarica živi u viletini ko princeza, iznenađen sam. Ograda se otvorila sama. Ogromnim imanjem šeću životinje ; koze, konji, šarene svinje, kućni ljubimci…, možda će svi u kobasice, ma što me briga. Veliko zdanje od crvene cigle, zamotano je cijelo u bijele ruže penjačice.
Prilaz u kuću vodi preko jezera i malog drvenog mosta sa kovanom željeznom ogradom,i sa 4 velika kandelabera. Ulaz u vilu je polukružan, željezna dvokrilna vrata, izgleda ko portal , ulaz u neku drugu dimenziju. Iznad portala je grb - svinja sa krunom, okružena zmijom u zatvorenom krugu, što bi to trebalo značiti?
- prl…prl…prl…prl… - preplašio me zvuk - prl…prl…prl…prl… - okrenem se naglo, uh…ogromni paun raširio lepezu, kurči se preda mnom, krenuo prema meni, a s druge strane još jedan veći
- prl…prl…prl…idu na mene, ma daj…, što će me sad te ptičurine tu sredit? Hodam natraške - gdje je jebeno zvono? - Naslonim se leđima na vrata. Stvorile se tu još i bijele nabrijane patke, evo, prilaze mi…evo jedna me već čupa za nogavicu.
- Upomoć! Ima li koga?- Najednom se vrata rastvore, ja padam na leđa, a Mesarica prekorači preko mene, ispali hitac iz puške, izađe, nosi u ruci patku, krv curi…
- Oprostite, zadubila sam se u posao, zaboravila da je već toliko sati, a na kamerama vas nisam odmah primijetila. - Sagnula se i unijela mi sise u lice dok mi je pomagala da ustanem. - Na sebi je imala veliku krvavu bijelu pregaču, a krvavim rukama mi je zacrvenila bijelu košulju.
- Skinut ćemo to, oprat, dat ću vam drugu. Čini mi se da ste u šoku, riječ niste progovorili još. Žao mi je zbog ovakvog dočeka, nije trebalo ispasti tako.
- Ja, ja sam…, ma gledajte, ja…moram priznat da se osjećam ko totalni kreten, ali još nikada nisam imao ovakav okršaj sa pticama, da, malo me izbacilo iz takta.

- Hajde, bit će sve u redu. - Počela mi je otkopčavat košulju. Teško sam disao… Jaja kamena, a majmun mi tvrd toliko da sam se bojao da sam ne razdere hlače i probije van. Odmaknula se na tren, uzela sa komode nešto. Stala iza mene, a onda prebacila čistu bijelu pregaču preko mene, obujmila mi struk rukama, i zavezala mi pregaču na leđima.
- Dođite, pomoći ćete mi da dovršim nešto. Izvolite, samo ravno hodajte - pokazala mi je rukom. Krenuo sam kroz dugi, mračni, zvučni hodnik. Hodala je iza mene. Mramor je jecao pod njenim koracima , ko pod okovima rasne kobile. Koljena su mi klecala. Uvela me u mračnu prostoriju bez prozora. Sa kamenih zidova cijedile su se svijeće u slapovima na betonski pod. U kutu sa stropa kapljala je voda u lijenom ritmu. U sredini se nalazila okrugla drvena posuda, promjera oko 3 metra, poput malog bazena. Sve je mirisalo na dim nekog izgorjelog drveta, krv, meso i još neke začine.
- Skinite cipele, čarape i sve ostalo. - Slušao sam je ko hipnotiziran. Skinuo se.
- Dođite. - Krenuo sam za njom, i tek tada vidio da je ispod pregače sasvim gola. Zurio sam u njenu ogromnu stražnjicu i bokove široke a čvrste ko dvije stijene. Listovi jaki, isklesani. Leđa duga, uspravna. Par pramenova crne kose što su se izvukli iz punđe, lepršali su joj po vratu i širokim ramenima. Odvela me u kut ispod tuša, no umjesto vode, sa stropa i iz zidova izašle su mlaznice i prskale su maglu, mirisalo je svježe na sol, mentu i još nešto, ne znam što, možda bosiljak, ružmarin.
Okrenula me licem prema zidu. - Ruke na zid - naredila je. Udisali smo mirisnu maglu koja nas je obavijala. Zarila mi je ruke u kosu i počela me mazati nečim gustim, bijelim, prepoznao sam miris svinjske mast. Spuštala mi se masnim rukama niz ramena, niz leđa, stražnjicu, noge mi raširila malo, a onda između guzova progurala masivnu ruku i namazala i kitu i jaja, a onda nenadano uklizila u guzu prstom…uh…našla Rajsku točku od prve, zastenjao sam…uuuuuu…u guzi mi nitko nije bio još od vojske…uuuuuu….svršio sam zamalo, no onda je kleknula i namazala mi noge sve do gležnjeva. Ostao sam stajati sa rukama na zidu.
- Koliki puta ste već drkali na mene? - Šapnula mi je na uho.
- Uh, to stvarno ne znam, puno puta.
- Recite neki broj.
- Ne znam.
- Recite!
- 50
- Odlično. Brojite - udarila me nečim plosnatim po leđima, zapeklo je ugodno, baršunasta bol.
- Brojite, brojite - udarac - brojite - udarac - Brojite do 50. - Brojao sam…od vruće neizdržljive boli, do osjećaja bijesa,uzbuđenja, leta, ludila, očaja, ponosa, srama, sve se u te udarce slilo. Krvava vještica, sve tajne zna, zna kako do adrenalina, zna kako iscijediti i posljednju kap ega iz tijela.
- Dišite…Okrenite se. - Ošamarila me i pustila ledenu vodu na me doslovno tri sekunde. Umro sam, pa oživio, kurac stoji ko palica, mogao bi njime da ubijem sad nekog. Ostavila me tako. Ona je ušla u drvenu posudu, pozvala me strogim pogledom. Ušao sam , utonuo u nešto crveno, gusto, mekano, hladnjikavo do preko koljena. Nemam pojma što je ovo, pogledao sam je zbunjeno, a ona je rukom zagrabila tu crvenu kašu i stavila si u usta, razmišljala malo, a zatim ispružila ruku i prema meni - Kušajte. - Gledao sam sumnjičavo. - Kušajte. - Otvorio sam usta, wow…ovo je šok za mozak i nepce, sirovo meso natopljeno magijom začina, ovo je…ovo je pakleno dobro.
- Dovršavam novi recept za kobasice. Ritual nalaže da ne mogu završiti sama, potrebni su mi i muški začini, feromoni.
- A tako… - Rekao sam, ali nisam bio u stanju razmišljati.
Sjela je na rub posude, punom šakom mljevenog mesa namazala si je Veneru. - Kleknite. - Naredila je, raširila noge i zabila mi glavu u nju. Držala me dlanovima za glavu. - Jedite. - Meso sam pojeo, a nju lizao sve dok njen vrisak nije odjeknuo i udario u kamene zidove u divljem orgazmu.

Nastala je tišina koju su bušila samo naša bila.

Smirivala se polako. Ostao sam klečati u mesu, gledao je. Gledala me. Izvukla je iz kose crnu maramu i zavezala mi je kao povez na oči. - Tako ćete bolje osjećati. - Šapnula je. Osjetio sam kako mi kitu, jaja i guzu maže nečim toplim i gustim…udahnuo sam miris svinjske masti, na guzu mi je stavila najviše. Milovala mi je kamenu kitu, cijelo vrijeme sam bio tik do eksplozije, a onda opet mi je prstom u guzi našla vrata za Nebo…uh…osjetio sam dva prsta, udahnuo duboko, i uklizalo u mene nešto toplo, mesnato, veliko i duboko…klizilo sporo…pa sve brže i brže, grubo,mene moja Mesarica jebe, jebe žestoko. Pamet mi se muti, putujem do vrhunca, penjem se i penjem i još malo i malo i ko grom odjekne dubok žestok zvuk njezina svršavanja, pali mi se alarm, to ne zvuči ko ona, to je…, to je…, skidam povez, okrećem se naglo, nisam svršio, a iza mene zadovoljan i iscrpljen kleči u mesu ogromni mesnati tip, ne, ne, ne, gdje je ona? Nema je. Bježim. Padam bezbroj puta po mramornim hodnicima, sav mastan, ni ne znam da lomim rebra. Padam. Dižem se. Padam. Bježim. Razbijam prozor, Padam sa par metara visine u trnje bijelih ruža. Krvav i gol ko mučenik ležim, evo i prokleti paunovi i patke su tu, opkoljen sam. Bježim preko imanja na cestu. Ptičurine lete za mnom. Dva hica iz puške odvratila su divlje jato od mene. Trčim, krvarim. Policijska sirena. - Gospodine, pa vas smo uhvatili i jučer. Ambulanta hitne pomoći. Podsmijesi u čekaonici. Vađenje trnja, bilo posvuda, i kita, i jaja su mi okrunjena ko da sam ukleta Trnoružica. Jao…kad bi se barem od srama onesvijestiti mogo.
Ubijte me.
Nije seks za budale.
Eee Ivo, Ivo, opet si najebo, a da nisi jebo.


Autor : Vila Sila, 17.3. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Visibabe su se probudile, pičke i pol,
vlažne od rose, mirisne a nevine.
Pojebat će se s kukcima tek potkraj proljeća.

Mladi Mjesec je nadrkan jer je svanulo prije
nego je izdrko, pa je jutro bez magle.

Sunce je crklo odmah čim je došlo, sjebo ga oblak,
pušiona odmah od jutra.

A ja..., ja gledam kroz prozor, vrebam,
gdje da uberem neki kurac.

Vidim samo Visibabe, male kuje njišu se na vjetru,
zavode kukce.

I moj mačak, zaskočio susjedovu mačku.
Zavidim im.

Zvoni zvono na vratima.

Poštar je.

Uđite!

Odmah se uhvatio za remem,

i izvadio Veliku Dobru Vijest.

Uh...

Dan će biti lijep.

Autor : Vila Sila, 20.3. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Probudila me bol u njoj...kao da je nešto rasteže i razara iznutra....a ona se buni..grči...brani...muči se...bježi..a ne može.
Naglo sam sjela na krevetu.Dosta mi je! Moram nešto poduzeti. Palim svjetlo. I vidim da sjedim u lokvi krvi.
Sranje.
Počnem skidat gačice..bacim na pod...i raširim noge...curi svjetlo crvena krv iz nje..baš puno krvi....
Biram tvoj broj. Zovem te. Dođi, trebam te. U takvom odnosu smo već godinama, i ti uvijek dođeš, živiš za tih par krvavih dana u mjesecu. Ubija te neizvjesnost, napaljen si cijelo vrijeme jer ja nikad ne znam koji dan točno ću dobit i preobrazit se u zvijer.
Ostajem ležat, gledam u nju...a onda prstima razmažem krv po klitorisu...stegnula se naglo kao da će mi ruku odgristi, a onda rastvorila...čeka...čeka...i vreba zvijer gladna. U te dane uvijek je takva. Čujem, zaustavio si auto ispod mog prozora. Otključavaš ulazna vrata. Osjetila sam tvoj miris i prije nego si ušao u kuću ; "Boss" to nije samo parfem, to je magija, i tvoj je zaštitni znak. Brzim koracima prošao si hodnikom. Otvorio vrata moje sobe. Zvecketao je remen na tvojim hlačama, dok si se brzo otkopčavao. Bio si gol u par sekundi, a kurac spreman, predivan, pravilan i golem. Zajahao si me brzo i gledao me u oči dok si ga počeo polako gurat u mene. Gurnuo plitko pa izvadio, pa opet malo dublje pa vadio i tako sve više i više dok mi nisi osjetio dno. Pridigla sam se na laktove i gledala tvoj krvavi kurac. Vadio si ga i gurao mi ga do kraja u sporom ritmu...a prstima mi trljao klitoris...i pratio kako putujem do orgazma i svršio skupa sa mnom...zgrčila mi se oko kurca kao da će ga udavit. Legao si na mene, ostavio ga u meni da ga zalijevam krvlju i tvojom spermom. Smirivali smo disanje. Potražila sam tvoje usne. Ljubili smo se, a on se opet počeo kretati u meni, sporo, pa sve brže i brže i opet smo bili blizu još jednog orgazma, postao si grublji, osjećala sam ugodnu razornu bol..daj budi grub...daj
..daj....treba mi to...jebi me kao da me mrziš...daj...daj...i poslušao si me....jebo si me divlje ko da me kažnjavaš....stegnula sam te rukama oko vrata i davila u trenuktu još jednog zajedničkog svršavanja.
Srušio si se na mene, ostavio ga u meni, a ona se stezala i dalje oko njega, bijesna a nezasitna....nije ga puštala na miru pa je on opet počeo da se kruti, ljut, isprovociran i opet spreman i zabijao se u nju a ona umorna rascvala se pred njegovim prodorom. Ugrizla sam ga za donju usnu dok ju je još jednom punio....
Jesi li dobro...iskrvarit ćeš....- rekao si zabrinut.
Samo ostani u meni. I ostao je, zaspali tako do jutra.
Čim se Sunce nasmiješilo, nasmiješila sam se i ja i ona.
Dobro jutro.
Podigao me je na rukama sa kreveta i odnio u kupaonu, stali smo pod tuš zajedno. Ja sam ispirala krv sa njega, a on sa mene. Držala sam mu ga u rukama, digla ga ponovno. Gledao me sa nevjericom - Ne boli te više?
- Boli, ali želim te još.
Okrenula sam mu leđa, a rukama se uprla u zid. Ugurao se u mene opet...ogroman , cijeli...i lud...ali se trudio bit nježan...niz noge i niz kurac cjedila se krv...stajali smo u lokvi krvi...ko dvije zvijeri...ali nismo odustajali...zaneseni...

Na kraju isprao je krv sa mene. Odnio me u sobu na krevet. Obukao mi gačice, stavio uložak. Navukao mi maicu i vunene čarape. Ubacio drvo u kamin. Napravio doručak i čaj i kleknuo kraj kreveta, pognuo glavu, i čekao na naređenje.
- Idi, znaš što ti je činiti. Ako do podneva ne završiš, donesi bič. Zaspala sam...probudilo me glasno odzvanjanje zidnog sata u podne. Otvorila sam oči, a on je već klečao kraj kreveta, pognute glave i čekao. Kraj njega na podu bio je bič.
- Reci
- Svi zadaci su ispunjeni, i računi plaćeni.
Ustala sam, stala kraj njega. Podigla bič. Zažmirio je.

Poslala sam ti poruku sa adresom kuda sad treba da ideš. Gledaj me!!! Pogledao me sumnjičavo. Tamo te čeka nagrada za 5 godina tvog služenja meni. Ona je danas počela krvarit. Izjebat ćeš je i bičevat. U ponoć ćeš se vratit opet meni da mi služiš. Idi!

Hvala Kraljice - poljubio mi je stopala.


Autor : Vila Sila, 10.3. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Štitite jaglace, kornjače, medvjede, ružne čovječje ribice, još ružnije kukce, slonove i planine, i tamo neke bare, čak i vanzemaljce, a za vlastitu vrstu ne marite.

Čoravi svijete, izumro je Muškarac.

Pomozite!

Danas to izgleda ovako :

On zauzima puno više mjesta pred ogledalom u kupaoni od mene dok zajedno peremo zube, iako je već u sobi čim se probudio stajao pred ogledalom pola sata, mjerio mišiće, divio se.
On pere zube duže od mene jer ima tri četkice pa počne od najnježnije, i tri paste : prozirnu, rozu i crnu, a kad ispire usta guguče ko grlica jer bi ga valjda ubilo da hračne, toliko je nježan.
On ima kreme za noć, za dan, za relax, za sjaj, za hemoroide, za bradu, za bore oko očiju, za bore na jajima, a ja imam samo jednu.
On brije lice pola sata, a ja obrijem picu i guzu za 5 minuta.
On ima bezbroj šampona za kosu, gelova za tuširanje, padaju sa svih polica, kupaona nam k'o supermarket izgleda. Ima i bezbroj parfema, ne znam koji je ženstveniji, pa onda i to posudim od njega.
On ima tri vrste ručnika : dva mekana za lice i za šupak, srednje mekane za trljanje leđa nakon tuširanja, i grubi ručnik za stopala i piling dupeta.
Ujutro ja pred njim obavim pišanje, pa ako mi i što drugo usput ispadne, pa što.
On ne sere, i ne piša preda mnom nikad, a živimo skupa već 7 godina.
Kulturan da strašno, valjda se probudi prije mene da se usere. Ne znam.
Sumnjam već godinama da poslije posla svaki dan pol sata stane kod mame, pa tamo jede i sere, jer pred mamicom je normalno srat, ali pred ženom ne.
Kulturan toliko da taj neće podrignut ni prdnut ni da ga na koljenima moliš, niti da mu platiš, rađe će cijeli dan stiskat depiliran šupak da mu prdac ne sklizne jer fin imiđ dužnost mu je čuvat noć i dan.
Nakon sranja on sjedne na kadu pa šupak tušira, a kitu pere iznad umivaonika, naravno, ne preda mnom, nego tajno, vidjela sam ga kroz odškrinuta vrata, i još na kraju si jaja pošprica sa osvježivaćem daha...i sad il' se kurva , il' je samo pičkasta budala.
Čak sam jednom vidjela kako tajno drka, a na nogu kraj jaja si salvetu stavi da kad svrši da se ne zaprlja.

Jednom smo šetali po šumi, stislo me, pa sam se usrala tamo iza nekog stabla, i pedantno to prekrila lišćem k'o prava dama, kako se ne bi jeleni i medvjedi napalili name. On je došao iza mene, i vidim ja, traži nešto, razgrče lišče nogama.
- Što radiš? - pitam ga, ne odgovara.
- Što radiš? Nešto si izgubio?
Ma ne, zanimalo me dal' si se stvarno ovdje...ma znaš.
- Što to?
- Ma...izvršila veliku nuždu.
- Jesam, usrala sam se, što ti je? O Bože... zar ti tražiš moje govno, to je?
- Zanimalo me..., htio sam vidjet dal' si zdrava.
- Ti jebeno nisi normalan, ja tebe nikad ni ne vidim kad kenjaš jer se konju fini skrivaš, a s druge strane, ti bi moje govno provjeravao. Ti si stvarno bolestan.
- Ali draga, nisam ništa loše mislio, dobro je stolicu ponekad dat na analizu.
- Dat ću ti ja analize majmune jedan!!!
- Jao! - poludjela sam - Moje govno ima sve što treba, znaš, samo što ima previše K minus i K plus.
- Što je to?
- Pa naravno da ne znaš, to te nije mamica naučila!
K minus je manjak Kurca, a K plus je višak Kretena.

Nakon tog šumskog incidenta, jednog jutra, opet bili mi u kupaoni, ja sjedim na WC- u, kenjam, a on broji zube i gleda sjaje li dovoljno.
- Imam iznenađenja za tebe. - Kažem. On se okrene k meni sretan, jer stojim sred kupaone gola. - U kojoj ruci želiš, a obje ruke skrivam iza leđa.
- U ovoj. - Pokazuje on, a ja kažem - Zažmiri i ispruži ruku. - Pa mu stavim svježu kuglicu svog govna.
- Oooo...čokolada, zar nismo na dijeti draga? Ali...ovo je toplo. - pa pomiriše on, vrisnuo ko curica. - Ti si najveća luđakinja što slobodno hoda, zatvorit te treba!
- Ha ha ha...prijavi me, reci svima da sam ti se usrala. Htio si analizu, pa evo ti je, majmune jedan!

I tako on doživio traumu zbog mene, spakiro se, otišao i mjesec dana je jeo, srao, spavao i prao zube kod mame.
A onda se vratio i rekao - Razmišljao sam puno o nama i teško mi pada, ali ipak ću ti dati priliku da sve popraviš, i nadam se da si svjesna toga koliko si svojim postupkom uništila našu intimu.

Slušam. Šutim, gledam kako se raspakirava.

I tako opet živimo skupa, ali više nismo ujutro zajedno u kupaoni, on me se boji, ali ostale stvari i dalje su iste i dalje je fin za poludjet.
Miriše kao žena, samo što ima kurac, koji ne miriše na kurac, nego miriše na mentu i ružine latice. Ostale feromone ubije kremicama, i na kraju se više ne raspoznajemo tko je muškarac, a tko žena, pa smo oboje žena.
- Bokić draga! Vidimo se poslije.- Dovikne mi na odlasku ujutro.
Mahnem mu i mislim - Želim li ga uopče ikad više vidjeti...- I sve si nešto mislim, i čudno mi je što se uopče vratio, i sumnjivo mi je tu nešto jako.
.- Ma naravno... - rođendan mi je za par dana, pa sad treba ostavit dobar dojam, al' ne na mene, nego za javnost, jao...lisac prozirni.
On naravno pamti sve rođendane i godišnjice od cijele familije i svih susjeda, i svi ga zbog toga vole, a ja na vlastiti rođendan zaboravim. On za te dane svaki put našu kuću pretvori u cirkus, opkoli je helij balonima toliko da zamalo kuća da cijela ne poleti u nebo, što često i poželim u takvim situacijama.

Ja, ako se i sjetim pokojeg njegovog rođendana, onda nastojim da se probudim prva i popušim kurac, ipak je to njegov dan, ali kako god rano se ja digla, njegova mama je brža i zove - Sretan ti rođendan Sine!
Ja se javim i kažem - Ja sam, on još spava, a ja se upravo spremam tortu nabit na svijeću, pa ćemo se javit kasnije. Bok!
Za moje rođendane on dovede uvijek 50-ak ljudi koji se skriju iza grmlja na dvorištu i opkole mi auto ko ludi Indijanci, ko da će me skalpirat i zaklat.
-Iznenađenje!!!
Pa ja svake godine glumim da sam iznenađena. Bože moj, i sad bacili su na mene tonu konfeta, šljokica, ukrasnih trakica...ko riba sam se zaplela u mrežu...noćna mora...panika me hvata...

Na ulazu u kuću lebdi ogroman napuhnuti broj 40...
- Jao!!! - Tko uopče želi gledat taj broj, ja prva ne, ne tiče se mene, izgledam puno mlađe. Tko god da je smislio te divovske balone sa brojevima za mučenje, nema ni srca, ni mozga, kretenčina sadistička.

Tamo kraj broja , kod vrata stoje još i petorica Klaunova. Izgledaju ko iz onog horora " Ono".
Ajde ubijte me, pa jel' u redu da on meni priređuje rođendane ko za djecu, i da me nikad ne pita što ja želim.
Sve se tete i susjede tope nad njim, kako je fin i romantičan, svaka bi ga za zeta htjela, a ja takva nezahvalna, sram me bilo.
Ne znam koliko ljudi je doveo, ali čini mi se da ovog puta najmanje 100. Dograbili me , izljubili i zaslinili toliko ko da sam na grupnjaku u staračkom domu.
Na dvorištu kaos; djeca vrište, trče, muzika, roštilj, stolovi, baloni, stare tete, balavci i starci, susjedi, osmijeha ko u hororu...Bože...explodirat će mi glava od tog cmakanja i predivnog iznenađenja, ako preživim ovo, ubit ću ga...ubit ću ga, majke mi, čim ova rulja ode.

Klaunovi su vrhunac svega, skočili na terasu, upalili muziku, počeli plesati. Svi se okupili oko njih.
Gledam i ne vjerujem - uhvatili se za kite, njišu bokovima, otkopčavaju hlače...uhaj...što je ovo?
Muškarci u publici popizdili su od zavisti, a žene podivljale od sreće kad su Klaunovi ostali u gačama i rasturaju na terasi, mrdaju guzama, a na dignute kite navukli napuhnute balone.
Neki djeci stavljaju ruke na oči da ne vide, a većini se živo jebe, uživaju...smiju se.
Moj fini muž pokušava se probit do terase da prekine ovaj vrući shou.
- Došlo je do nesporazuma - viče - nisam ja to naručio!
Žene ga ne puštaju da ih prekida - Pusti ih! Dobro je!

Na kraju, na terasu prva dođe njegova mama, a Klaunovi je zgrabe, stisnu među svoja mesa...
- To! To! - navijam, možda stara sad napokon odapne.. eh...tek tada bi to bio rođendan za pamćenje, no nažalost dolazi njen dragi sin i spasi je iz klupka kuraca, a ona ga ošamari baš muški - Stidi se! Napraviti ovo pred cijelom familijom!

Dolazim ja - Pobrinite se za goste - kažem im - Ja ću riješit Klaunove, pa otvaram vrata kuće, pokazujem im da uđu i zaključam.
- Dečki, meni je rođendan.
Svaki ima 6 minuta.
Tko će prvi?

Skinula sam gačice.


Autor : Vila Sila, 22.2. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Sjedim kod ginekologa u čekaoni iz noćne more.Plakati sa ogromnim trbusima i nabreklim sisama što promoviraju dojenje napadaju me sa svih strana.
Jadne žene, što sve moraju da podnose.
Jeza me hvata ovdje.
Sjedim tako i mjerim vrijeme ženama koje su ušle i izašle iz ordinacije, otprilike za 15 minuta obradi svaku, a ja sam zadnji put bila unutra 45 minuta.
Nemirna sam, došla sam da mi kaže kad će točno biti tih slavnih 15 minuta da je moja jajna stanica raspoložena da primi use najbržeg kretena...ma zapravo, živo mi se jebe za moja jajašca. Nemirna sam zbog lika koji će sada da me dira. Pali me od prvog trena kako sam ga vidjela, nisam bila ovdje već par godina, a sada sam tražila baš njega da me pregleda.
Sviđa mi se kako me dira, i volim to što mu svaki put postane jako nelagodno kad ja dođem, znoji se, sav se zbuni i skreće pogled. Taj lik užasno me pali. Naš prvi susret u ordinaciji neću nikad zaboravit :
- Doktore, u ovulaciji sam, sve me boli, i jako sam osjetljiva, otkinut ću vam ruku na prvi krivi pokret. - Prijetila sam mu dok je gurao u mene dugi plastični štap sa sondom za ultrazvuk. Uplašila sam ga, bio je nježan, prenježan, napalio me dok se sa tim neugodnim hladnim štapom kretao u meni. Napalilo me i to što sam vidjela da me se boji, pa je više gledao u moje lice iako mu je to bilo teško, nego u ekran, kada bi se samo malo namrštila, postao bi još nježniji.
- Pogledajte, ovo je vaš oblik iznutra, vaša vagina ima rogove.
- Woow, što? Zar imam unutra demona?
- Ha, ha, ne, to se samo tako kaže. Sredina vam je spuštena, a lijevo i desno ima više mjesta.
-Pa da, to ima logike, jer uvijek mi više paše kad mi uđe dijagonalno, nego u sredinu. Uh, ovo vam baš i nisam trebala reći, ali bilo je namjerno, volim dok se crvenite.
Pocrvenio je, i pokušavao ostati pribran i ozbiljan, no hlače su ga izdale...postajale su mu sve napetije.
- Ona ranica od prošli put što se desila jer vaš suprug ima piercing na penisu, je savršeno zacijelila.- rekao je gledajući u ekran i počeo izbjegavati da me pogleda u oči.
-Bar jedna dobra vijest. - Rekla sam.
-Pa, je li to skinuo?
- Jest, zaprijetila sam mu razvodom, a i prestrašila ga da će ga grom udarit u kitu kad bude nevrijeme. Nije to bio samo piercing, to je bio cijeli čavao, tako da se morao skidat na aerodromima, sramotio me posvuda. Morao je odustat od tog primitivnog privjeska kojim je uništio inače baš lijep penis a i ranio mene.
Doktor je još uvijek štapom oprezno istraživao moju špilju, pa sam skrenula temu na njega :
- Nije mi jasno kako netko odluči postati ginekolog.
- Kako, pa ovako; recimo da to nije bio moj prvi izbor. Htio sam postati pilot, ali nisam prošao lječnički, i tako sam postao ginekolog.
-I sad umjesto da letite, ronite. - Nasmijala sam se, nasmijao se i on. - Zapravo doktore, biti pilot i ginekolog je slično.
- Kako?
- Piloti svaki dan umiru od straha, a ginekolozi od srama. U oba slučaja, ima adrenalina.
- Zanimljiv zaključak, ima smisla. Moram priznat da mi nijedna pacijentica dosad nije postavila ovako nezgodna osobna pitanja.
- Oprostite, ako sam prešla granicu, zbilja sam znatiželjna, ali zar vam nije neugodno svaki dan imati ruke u toliko žena, i praviti se kako vam je to baš super.
- Ma nisam nikad rekao da mi je super, doživim i vidim ja ovdje svaki dan svašta.
- Ha, ha, ha, auch... - zaboljelo me od smijeha, a sondu je još uvijek držao u meni - znači ipak vi imate psihičke pripreme za svaku koja vam se skine. Koliko ih vidite dnevno?
- Ne brojim već odavno to.
- Da li, kad navečer zaspite i dalje ih imate pred očima?
- Prvih nekoliko godina priznajem da je bilo tako, ali kasnije sam bio sve umorniji pa sam ih brzo izbacio iz glave.
- Zanima me još nešto.
- Već me lagano strah vaših pitanja, sve su teža i teža.
- Budući da ste vidjeli na tisuće vagina, zanima me po izgledu kako vam se čini moja..da li bi trebala estetski išta mijenjat na njoj?
- Nipošto, ona je savršena, dobro očuvana, male sjajne glatke diskretne usne, dobro pozicioniran klitoris, osjetljivost i vlažnost izraženija. Tko ne zna, pomislio bi da ste djevica.
- Hvala, vaše mišljenje mi znači više nego od običnih muškaraca jer oni nemaju tako dobar uvid u vagine.
- 20 godina sam već u ovome poslu, i još nisam imao ovakvu pacijenticu da je toliko opuštena i smije mi se dok ju pregledavam, i još uz to da me stigne usput zasut sa ovakvim pitanjim...nešto mi je tu sumnjivo, čekajte, vi ste sigurno poslani kao tajna pacijentica..., pa da, to je jedino logično objašnjenje.
- Ha, ha, ha, dobri ste doktore, al' nisam.
- Hm...niste me uvjerili, ako niste tajna agentica, onda ste sigurno novinarka...saznat ću ja već za koga radite.

Tako je to bilo između nas prije par godina, a sada :

-Dobar dan doktore.
-Dobar dan, pozdravio je hladno gledajući papire na stolu, ali čim je podigao glavu i vidio mene, nasmiješio se.- Dugo vas nije bilo. - I boju glasa je promijenio za mene. - Izvolite sjednite, kako vam mogu pomoći?
-Došla sam na rutinski pregled. Kako ste vi doktore, što ima novog u vašem životu? Da li ste možda ipak počeli letjeti?
-Pa na neki način i jesam, rastavio sam se prošle godine.- Pogledao me značajno. - A kako ste vi, jel još uvijek tajno testirate doktore? - Pitao me dok je bezobrazno nježno plastični štap sa sondom gurao u mene i vadio ga previše puta, pa klizio po klitorisu kao da traži nešto...ne znam dal' mi se učinilo, ili to on mene namjerno napaljuje.
- Moj muž želi dijete.- Rekla sam ozbiljno, a doktor me pogledao iznenađeno.
- Dobro, uputit ću vas specijalistu da vam pomogne u tome.
- Ja ne želim dijete.
- Zbunjen sam. - Pogledao me prodorno.
- 44 su mi godine, dobro mi je. Ne želim mijenjat svoj život. Nije mi do drama, ako išta moram mijenjat, zamijenit ću muža.
- Sada sam još zbunjeniji...
- Ovako, došla sam na pregled samo da udovoljim mužu, jer on očekuje da se potrudim maximalno da zatrudnim.
- A tako...
-Želim da mi prepišete antibaby pilule, i ima još nešto što me muči...
- Slušam.
- Muči me...muči me...taj vrući nemir koji me obuzme svaki put dok dolazim k vama...
- Objasnite.
- Napetost između nas je toliko gusta da se može rezat nožem, neću čak ni pitati za potvrdu jer jedva to skrivate.
- Da, priznajem da donesete sa sobom taj neki neuništiv adrenalin i jaku uznemirujuću energiju, teško se izboriti protiv toga..ali...vi ste moja pacijentica...
- Nisam više, zamijenit ćemo uloge, vi ćete biti moj pacijent. - Bila sam ozbiljna i nisam skidala pogled sa njega. Uznemirio se, krv mu je udarila u lice i gače.
Brzo je ustao, otišao do stola, napisao recept, a na drugi manji papirić svoj privatni broj. Sjela sam na rub stola, raširila noge i pred njim polako brisala maramicom gel koji mi je stavio da lakše klizi u meni. Uhvatio se rukama za glavu - uh...što mi radite...postao je nervozan, počeo hodat lijevo desno kraj prozora.Prišla sam mu tako blizu da može da udiše mene i moj arogantan parfem, i stajala tako par sekundi, a onda mu noktima lagano prešla preko tankih nabreklih hlača.
Srce mu se razlupalo ko crkveno zvono.
Disao je plitko.
Očekivao je moje usne.
Otišla sam.

Došla sam kući napaljena do ludila.

Doma s njim i nije baš najbolja situacija, otkako se on nedavno u 40. godini iznenada sjetio da želi svog klona...jao...ja ne znam zašto on misli da je svijet na gubitku ako ne posije iza sebe svoje gene. Mislim da je poludio nakon što je na jednoj misi naš lokalni svečenik nedavno rekao da je brak bez djece koji je sklopljen samo zbog vlastitog užitka, egocentrizam u dvoje, i da je to nešto što spada u kategoriju težih grijeha, jer nije Bog zamislio da se mi jebemo zbog užitka, nego zbog razmnožavanja i jer nam je on tako naredio. Nije mi jasna ta Božja sebičnost, pa zar nema i Bog kurac, pa što on radi dok mu se digne...onda nam snijeg pada.
Joj..dođe mi da ga zgrabim za onu njegovu halju dok priča za oltarom ta sranja, ionako se lik već godinama pali na mene, složim ga na koljena i nabijem mu u tu licemjernu njušku svoju mokru pičku. On ševi svoju kuharicu pa isto pazi da je ne napumpa, jer Papa neda da se oni množe kako ne bi rasipali na žene i djecu crkveno bogatstvo. Neka on rađe svoje grijehe zbraja a ne što jadan narod plaši. Što on misli da ćemo poslije njegove prodike sve trčati kući iz crkve, i širiti noge da nas plode. Kreten, uništio mi je muža, sjebo ga u glavu, a živjeli smo dobro, ništa nam nije nedostajalo.
I tako je moj muž počeo željeti dijete jako, a ja malo više od nikako. I počeo mi je zbrajat plodne dane, gurat toplomjer u pičku često, jer navodno je jajna stanica otvorena samo 15 minuta da se u nju raketa lansira, pa je onda poželjno ševit se barem tri noći i dana, neprestano biti puna sperme. Uopče ni ne znam zašto sam pristala da me napumpa, ma valjda iz sažaljenja, i jer sam dobra žena.
Sada luda jer sam se napalila kod ginekologa, odmah sam skočila na mramorni kurac ovog svoga doma...Jahala sam ko na divljem konju gledala u zid iza kreveta i vidjela sunce na horizontu kako uranja u ogromnu čašu punu Martinija...još malo...još malo...i Sunce će cijelo uronit u čašu...Martini vri...još malo...i...zvoni njegov telefon...zvoni....zvoni...a tamo piše Mama....Sunce mi nije ušlo do kraja ...jer zove Mama...njegova Mama!!!
Jao...stara vještica u zadnje vrijeme stalno zove dok se jebemo, pa kako nas samo nanjuši? Prije 6 godina čitala sam priče u jednom staračkom domu, i tamo sam došla na ideju i platila jednog starca da mi svekrvu zabavlja..i to funkcioniralo odlično, ali je odapeo, pa sam platila drugog i trećeg, ali i taj odapeo prije mjesec dana...i sad stara opet davi samo ovog svog jedinog sina. Ma platit ću ja opet nekog da nam da mira.

- Halo Mama, da, da bila je kod ginekologa, da, vratila se, da sve je u redu, da znam, da evo baš radimo na tome...dobro...dobro....nazvat ću te navečer...dobro...dobro...razumijem...čujemo se Mama.

Kvragu moje Sunce, kvragu moja čaša Martinija koji vri, sve je nestalo u trenu...ništa od orgazma, a on me okrenuo naglo na leđa..svršio za minutu, ja naravno nisam. Mislila da će me dovršit lizanjem, a on brzo uzima jastuk, stavlja mi pod guzu da mi visoko bude i kaže : Ne miči se, mama kaže da će tako bolje da se primi, a iz ladice je izvadio iz hrpe testova jedan, stavio na ormarići reko - provjerit ćemo ujutro.

Ujutro se probudio rano.
Na ormariću je našao Zahtjev za razvod braka.
Potrčao je u kupaonu.
Nije me više bilo.


Autor : Vila Sila, 17.2. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Probudila sam se jedno jutro, a pogled sam imala na komodu, koja stoji tu već 25 godina, toliko sam i s tobom.
Pogledala sam u tebe, još si spavao.
I shvatila da i prema tebi imam isti osjećaj kao i prema namještaju u našem stanu.
Zapljusnula me strašna spoznaja da moj život s tobom je život u kondomu, ne osjećam te već dugo.
A da li ti osjećaš mene, ne znam.
Možda bi bilo najjednostavnije da te probudim i pitam.
Ah, bolje ne, samo bi te zbunila i naljutila.
Buljim u plafon, pokušavam izračunat koliko je
365 x 25, to je stravično puno dana, nije ni čudo što smo se izgubili, što te više ne osjećam.
Čak i dok me jebeš, jebeš me ko hologram, ujutro se ničega ne sjećam, kao da sam Kiborgica iz serije izbačena zbog tehničkih grešaka.
Pička i usta su mi mehanička,
samo srce mi od mesa svinjice neke.
Ma baš sam svinja što tako razmišljam.
Izgledaš ko anđeo, nisi loš za svoje godine, samo što ne letiš više, oduzeli ti krila zbog kila.
Dah ti jutros nije baš za pohvalu neku, pa ti zato nisam preblizu.
Sinoć smo jeli ribu, pili vino, opet nisi opro zube, ja jesam, al' ne zato što jako volim pastu za zube, ili da ispadnem bolja, nego zato što jako često volim reći - Neću ti ga pušit, oprala sam zube.
Bezobrazna sam, zadnjih dosta godina ne jebem se s tobom danju, jer to mi je gubljenje vremena, uvijek ima pametnijih stvari za radit, pa ti obično ok 3, 4 ujutro okrenem leđa, izvadim kitu, jer baš u to doba ti je najtvrđa i u mraku ti ga uronim use ko u vruću kašu, još snen da me jebeš.
Često zamišljam neke druge likove kako me obrađuju da lakše svršim s tobom.
Ne znam da li ti isto zamišljaš drugu dok me jebeš ili samo dok drkaš tajno.
Uglavnom, svršimo tako u mraku, i ujutro se ja ne sjećam tebe, a ni ti mene.
Kad otvorim oči, uvijek prvo ugledam tu komodu, pa onda tebe, i tako već 25 godina.
Dosta mi je !
Probudi se ! Čuješ me?
Želim živjeti, želim se opet osjećati živo i divlje kao nekad prije.
Tresem te, pa i ošamarim čak, ne braniš se.
Ma oduvijek si bio tako podložan i dosadan.
Možda je sad pravo vrijeme da ti bacim u lice papire za razvod braka, stoje u zadnjoj ladici komode već 10 godina.
Netko pokuca.
Skočim iz kreveta, luda.
Otvore se vrata,
i nisu djeca da žicaju lovu, vikend je, nego - Dostava - kaže netko, a uđu trojica.
Ustuknem dva koraka, ovo izgleda kao provala.
Što je ovo, u subotu u 7 sati ujutro, ja ih nisam naručila.
Ja sam - kaže moj iz kreveta.
Tri lika unijela su u sobu novu sjajnu bijelu komodu, stavili je kraj stare, a onda su izvadili sjekire i divljački zaklali staru komodu, usrala sam se, možda će sad krenuti na mene...poželim da krenu na njega.
Pomislila sam - Baš bi dobro bilo biti udovica, joj...kad bi moj muž umro, joj...kad bi moj muž barem umro...
Jebote, ali oni su krenuli na mene.
Zgrabili me, stavili povez na usta u trenu, polegli me na novu komodu.
Dvojica su me držala kad je treći nožem rezao piđamu sa mene.
Bit će krvi ako budeš divlja - govori mi- a plosnatom stranom noža spušta mi se od grla do venerinog brda.
Umirim se, a ludim.
Lik izvadi flašu, otvori i prolijeva mi po sisama, trbuhu i pički pola litre ulja i zabije mi kurac pregrubo dok su me dvojica držala za ruke i podignute noge i divljački mi sisali bradavice.
Kakvo prokleto dobro silovanje!
Pogledam na krevet, a moj leži miran, gleda.
Kreten je miran, ne shvaćam, zašto je miran?
Ma sigurno ih je on platio da me ubiju.
Prvi jebač se tresao ko divlji konj dok je svršavao u meni, i nehotice svršila sam s njim tako jako da sam jedva ostala pri svijesti.
Odmah nakon prvog zabio mi je kurac drugi lik, iako mi je pička već bila sva natekla i razjebana, osjetila sam da je ovo sada još veći kurac u meni...uh...mislim da sam se upišala, koliko mi je pička bila puna, taj me jebo grubo al' sporije, zabijao duboko, lebdila sam.
Ubiju li me kurcima, pisat će mi na spomeniku - Otišla u pičku materinu zbog orgazma.
A onda je ubrzao i svršavao u meni dugo, dugo.
Sve se cjedilo iz mene i sa mene kada mi je treći lik dlanom protrljao pičku, a onda se i on zabio u mene duboko, taj je imao najveći kurac, lupao me po dnu, teško sam izdržavala to, svršila sam za par minuta, svršio i on, ali taj ga vadio nije, nastavio me jebati i svršio opet za par minuta, i taj luđak ponovio je tako još par puta.
Ovo....ovo je pakleno dobro...
Cijela sam se pretvorila u pičku.
Vulkan sam koji guta, guta i guta, a onda baca lavu van.
Trojica su se izredala, izjebala me božanski, pokupili nered od stare komode i nestala.
Ostala sam ležati nepomična.
Moj se napokon udostojao pomaknut sa kreveta.
Skinuo mi je povez sa usta, gurnuo prste u čašu vode, prešao mi preko usana, a onda podigao čašu iznad moje nabrekle pičke i polijevao mi je sa tankim slapovima vode i brisao dlanom.
Zjenice su mi se raširile u trenutku kad sam osjetila poznati kurac u sebi, prodirao je nježno i duboko, progutala ga je spremno.
Sretna ti 25. godišnjica draga.
Još uvijek me ne osjećaš?
Šutjela sam.
Vodili smo ljubav nakon tolikih godina.


Autor : Vila Sila, 5. 2. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Gledam plavušu što sjedi sa mnom u noćnom baru za preuskim stolom, preblizu smo, znojim se...ovo je grozno.Kao muškarac nikad nisam doživio tako što, da se bojim da me ovaj Plavi Gabor ne zgrabi i ne prožvače s ovim umjetnim zubima bar dva broja prevelikima za njenu čeljust.

Vidim joj svo zubno meso dok se samo malo nasmiješi...a smiješi mi se neprestano. Oči su joj iritantno prevelike izbuljene, bulji u mene, jel ona uopče trepće... Crveni ruž joj se malo razmazao pa ima po nosu al neda mi se reči joj...jer bi tada morao da je dodirnem, a to ne želim!!!

Uh....sav se ježim i od same pomisli da je dodirnem, već osjećam jako gađenje....i ne znam kako cu..al znam da cu na kraju ipak morat da je pojebem.

Užas.

Ispijam već treću čašu, no još uvijek sam pička i još uvijek nemam hrabrosti za to. Plava Zubatica pokazuje sliku svoje dvoje jednako zubate djece, sažalio se dok gledam to...moja djeca su zbilja prelijepa, pomislio sam dok vidiš kakve djece sve ima.

Bijesan sam na Crvenokosu luđakinju koja sjedi sa mišičavim likom dva stola od moga. Bezobraznica me gleda, smije se, dobro se zabavlja što sam izgubio okladu i sad moram odradit ovo. Odradit ovo, jebat Plavog Zubatog Gabora. Jao, kako sam se ipak uvalio u ovo...ma jesam idiot..svaka mi čast...

Crvenokosa me zajebala već i ne brojim koliko puta u ovih godinu dana otkako me ima. Fali mi adrenalina - rekao sam joj čim smo se upoznali, i eto mi sad adrenalina...spremam se na bijeg...a ponos mi neda....a i strah da me ne zajebe još gore....jao....govorim sam sebi....mogu ja to...večeras sam kurva...mogu ja to...jebat ću Plavog Zubatca...mogu ja to...pička je pička....valjda joj nema i pička zube....jao...zažmirit ću....jebat ću....ma prokleta da si...proklinjem Crvenokosu i gledam kako je besramno raširila noge a mišičavi lik je ležerno češka prstima preko gačica i najlonka pod stolom, ne smeta ga što ljudi gledaju.

Sad se od mene očekuje isto..da Gabora uhvatim za pičku...jao...uh....udahnem duboko, izdahnem...mogu ja to...zažmirim...stavim joj ruku na pičku...Gabor razjapi ralje od iznenađenja i zadovoljstva i stisne mi ruku još jače u pičku...ni ne usudim se mislit tko nas gleda i tko poznaje...zamišljam da nisam tu...i da ovo nije stvarnost...ma probudit ću se ja već...probudit ću se...ali umjesto buđenja...noćna mora postane još gora;

Donijela sam što si tražio...otvorio sam oči znatiželjan i ugledao na stolu cijeli kolut lovačke salame...uplašio sam se...jebote...Gabor će me požderat skupa s lovačkom salamom..Crvenokosa se glasno smijala za svojim stolom. Napisao si da si veliki gurman i da ti je hrana u krevetu fetish...Tko ja....baš ja da bi reko tako nešto...nemoguće...Ma nemoj se stidjet...i ja volim isto....Stavila je na stol malu bijelu kovertu, ovo je za tebe, želim da mi jedeš iz pičke...

Autor : Vila Sila, 24.1. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Bore na čelu su mu se baš duboko urezale,
A i one bore kraj usana su dublje,
Ne znam da li je ostario ili samo omršavio,
Ili se samo mnogo brine...
Kosa mu je još uvijek sjajna gusta, i nema ništa više sijedih
Od zadnjeg puta kad sam ga vidjela.
Iskričave smeđe oči i dalje mu se živahno kreću
Dok sa mnom priča,i griju me kao da sjedim ispred kamina.
Usne su mu još uvijek mesnate i pune.
Zubi prebijeli kao sa reklame.
Glas mu je još uvijek snažan i predivno dubok.
Govor besprijekoran.
Parfem savršen.
Sve u svemu, još uvijek je jako markantan muškarac
No, nervozan je...
Zašto je nervozan ?
Ne bi trebao biti nervozan...
Stišće čašu u ruci malo previše -
Primijetila sam...možda je još nervozniji
Zato jer zna da sam primijetila...
Što ti je ? Znam da se nismo vidjeli dvije godine.
Jesi li mi možda nešto prešutio ?
Gledamo se..
Ma ne, nije ništa, imao sam samo nekoliko napetih
Sastanaka ovih dana,nezgodni, nezadovoljni klijenti,
Stres, pa mi tako to povremeno dođe na naplatu...
Ajde, opusti se, nećemo o poslu - prekinem ga,
Nasmiješim se...
Izujem štiklu ispod stola u kafiću,
I gurnem mu stopalo u jaja...
Iznenadi se, raširi oči, panično pogleda okolo
Da li nas tko gleda...
A iznenadim se i ja...stopalo kao da mi je uronilo
U vruću kašu, sve je mekano, podatno...
Gdje mu je kurac ? - pitam se
Ajmo u sobu - kažem - tamo će bit opuštenije.
Pogleda me pomalo zbunjeno, neodlučno...
Ignoriram to, dignem se, digne se i on,
Odlazimo zajedno.
Otključavam vrata - Dođi Haribo - pozovem ga
I nasmiješim se, ali on mi ne uzvrati osmijehom.
Hm...čudno, nekad mu je to bilo smiješno.
Oduvijek sam ga zvala Haribo jer je imao
Predivan veliki kurac koji je uvijek trebao
Puno vremena da se digne,
Pa bi dugo bio kao veliki gumeni bombon,
Zapravo, koliko se sjećam, kita mu se nikad nije
Ono baš do kraja digla, uvijek je bio ko' Haribo,
A sada...vratio se Haribo...
I uz sav moj trud, on nikako da očvrsne,
Samo je bio mlitav i mlitav ko' vatrogasni šmrk bez vode,
Toliko mlitav da bi mu valjda vijorio k'o zastava
Da smo kojim slučajem vani na vjetru.
Više puta palo mi je napamet
Da mu uz kitu zavežem drvenu daščicu,
Da bude k'o longeta, pa da mi lakše uđe,
Jer ovako, on si je hvatao kitu na bezbroj načina,
Al' u rukama bi mu se sklupčala kao lijena zmija,
I nikako, i nikako to golo prgavo stvorenje, nije htjelo u mene.
Deprimirajuće baš...baš mi ga bilo žao,
A nismo se vidjeli dugo...
Tako veliki, lijepi kurac a neupotrebljiv.
Trudio se jako i predugo, a onda nekim čudom
Uspio mi je ugurat Haribo, nespretno al' duboko.
No, i dalje mu je bio tvrd otrilike kao puding dok se ohladi,
I jebo me tako otprilike tri minute ili manje,
I čim ga omeo prvi zvuk sa ulice,
Koncentracija mu padne, i on iz mene ispadne,
I uvelo legne na plahtu kraj mene.
U redu je...- govorim mu
Žao mi ga
U redu je...ali on zna da nije
Događa se to i drugima, jesi li potražio pomoć ?
Jesam...
I ?
Pa...ništa nije djelovalo na mene...a ona me ostavila...
Nisam znala što da kažem, zašutjeli smo oboje.
I znaš što je najgore?
Ne znam...
Najgore je to što sam ja sretan.
Život mi je ispunjen i bez sexa.
Možda mi samo malo nedostaje ona ženska toplina
Da mi dušu grije...
Ne brini - zagrlim ga - Nije muškarac samo kurac
Budi samo sebi dosljedan.
Sreća nikad nije u ispunjavanju tuđih očekivanja.
Znaš što Haribo? Zakon si, i ja te obožavam.
Kada ti god zatreba malo topline, možeš računati na mene.
Nasmiješio se..., prvi puta te večeri


Autor : Vila Sila, 18.1. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Stalno me zoveš na večere
Kuhaš bolje nego što jebeš
Zadržat ću te
Mudar si ti, dobro znaš kako me ukrotiti
Zvijer sam dok sam gladna,
A ti me Lisac predobro hraniš
Kriminal je ženu jebat gladnu
Mnogi ne znaju da ženski prioritet je
Hrana, a zatim sex,
A kod muškaraca obrnuto
Zakon špilje još uvijek je na snazi :
Zakolji mamuta za mene, i dat ću ti jebat
I zato sam ja našla Kurac sa Kuhačom
Čim dođem, On mi dobaci pečeni šnicel,
Ja ga dograbim u zraku ko veselo pseto,
I dok zadovoljno žvačem i kidam meso,
On mi se oprezno prišulja zguza,
Zadigne mi suknju, pa mi uvali
I svoj veliki sirovi komad mesa
Uh...fantazija...predobro nešto...
Ko sex u mesnici
Ni nemam pojma kako me jebeš,
Jel' dobro ili ne,
Sve je dobro, sve dok mi se sočni šnicel
U ustima topi, za mene Ti si najbolji
Iako bolje kuhaš nego što jebeš
Zadržat ću te
Svjesna da Kurac sa Kuhačom je vrsta
U izumiranju, sve Vas je teže naći
I trebalo bi Vas i zakonom zaštitit
A ovo sada je moja oda
Svim Kurčevima sa Kuhačom
Predivni ste!
Dobrodošli ste svi koji želite
Da nas hranite


Autor : Vila Sila, 11.1. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

U polumraku,
kroz svijeće i cvijeće na stolu
Gledaš kako sklizne mi bluza
Gledaš
Gledaš
I gledaš
I predugo gledaš
Počet ću mislit da mi nedaš
Gledaš i napokon staviš sporo, svoju ruku
na moju, al' samo da pitaš -
Želiš još vina?
Oh...užas, okrutno se sa mnom igraš
A ja već satima vlažna i vrela,
bez gačica ispod suknje,
već i sama osjećam njen miris nestrpljenja -
divlji vanili, već prilično bijesna
Ako je ne nahranim skoro,
ugrist će me za nogu iz protesta
Napokon se dižeš od stola,
Prišuljaš mi se sporo sleđa, dok sjedim
noge raširim, spremna...pa zažmirim,
A ti skineš jaknu svoju,
i staviš mi na ramena
- Prehladit ćeš se, malo si pregola
Pa se vratiš i ponovo za stol sjedaš,
kroz svijeće i cvijeće me gledaš,
Gledaš
I gledaš
A ja ne vjerujem
Da me nisi probo
Ni sprijeda, ni zguza
Ok - mislim - ti si valjda neka
Nejebačka Muza
I opet kreneš pričat
I pričat
I pričat
Ko vlak sa beskonačnim brojem vagona
I gledaš
I gledaš
I gledaš
I ne daš
Želiš još vina? - opet pitaš
Sama ću - pa uzimam flašu,
al' ne točim u čašu, već između grudi,
A ti gledaš kako mi se crvena mrlja,
sve do suknje spušta, i do nje vrele, gladne, divlje
da barem pije
Gledam te ispod oka
A ti napokon skočiš na me,
al' sa punom rukom salveta,
i kreneš me brisat -
Jao, ovo će morat u kemijsku čistionu ipak
A ja poludim i bacim flašu kraj tvoje glave,
staklo se rasprsne po podu
Ti šokiran, prestao si da dišeš,
raširio usta i oči ko riba
Ma dosta!
Hoćeš li ti mene i dalje zajebavat ili jebat?
Pa,zapravo, ja mislim...
Nisam ti dopustila da misliš!
Jesi li ti jebač ili pregovarač
Nnnnnnn nije mi jasno - muco si strašno
Ma krasno - A tko si ti onda,
možda neka Nejebačka Muza?
Uh, malo si, malo...pregruba
A jel' ? Ajmo onda skratit priču
Imaš li ti neki kurac za me ili ne ?
Pa, zapravo...činjenica je,
da sam ga imao do malo prije,
a sada...više...baš i ne...uplašio se
Jao, pa ti si prava Nejebačka Muza
S tobom ni sprijeda ni zguza
Kad bolje razmislim, trebam bit ponosna,
jer čast je velika upoznat Muzu,
pa ma bilo kakvu, pa makar i ovakvu Nejebačku
Bravo ja !
Hvala za divno veče, svijeće i cvijeće
Bilo je ovo za mene, nešto sasvim novo
Toliko osvježavajuće i poučno,
kao da me limun poševio u glavu
A sad idem doma hitno nahranit macu,
prije nego crkne jadna gladna,
ko što sam zamalo kraj tebe i ja.


Autor : Vila Sila, 10.1. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Napredna žena
Kraljica
Gospodarica
Sve imala pod kontrolom
Kroz prozor naše kuće naređivala radnicima
Kažu da sam na nju
A bila opasna
Jao
Deda se kurvo
Klasika
Sa kozaricom na kraju sela
Svaku večer bi kao šetao po dvorištu
A onda samo nestao
Baka ga skužila
I kako je peglala za stolom
Vidi ona kako on ide vani kraj prozora
da opet zbriše u kurvanje
Pa ga gađala sa peglom kroz zatvoren prozor
Prozor se razbio,
Deda usro od straha, a pegla ostala visit
onako još zaštekana u struju
Za krepat od smijeha
Deda je se bojao k'o vraga
Jednom je uzela srp i po dvorištu ga ganjala,
rekla da će mu ga odrezat
Bude li čula još ikad da je kod neke bio
A jednom je čak uzela onaj željezni plug
za oranje što konji vuku, digla u zrak
i bacala na njega
Jedva je pobjegao
Mislim da mu se nakon toga nije tako brzo digo
Jao
Ludi bili
A bili su skupa više od 50 godina
Ona njega oženila
Kupila mu odijelo i prsten
I rekla :
" Sa mnom ćeš spavat
I za me ćeš radit"
Jebote romantike
Nije on nju prosio
Nego mu ona zapovijedila
Zato kažem moja baka bila je Kraljica
Prava Gospodarica
Svima je vladala
No, imala je tajnu :
Nije nosila gače
I stalno je bila naoružana

2004. otišao deda put neba

Nastala tišina...

Bila je jako tužna bez njega
Baš se vidjelo kako se gasila
Nije imala više koga mučiti
Falio joj jako

2008. otišla i baka put oblaka

A u nasljeđe ostala ja, isto Kraljica
Koja zapovijeda :
" Sa mnom ćeš spavat
Za me ćeš radit"

Što ćeš bolje romantike


Autor : Vila Sila, 14.7. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Treba mi netko blagdanskog duha
Netko dobar,
ne nužno velika kurca, al' velika srca
Da napravi za mene nešto lijepo,
I da mi ispuni jednu
razumnu, skromnu želju :
Ja bi...
Ja bi...
Ja bi...
Da napokon netko naguzi Djeda Mraza
Već par Božića zaredom
me je zajebo

Hvala velikodušnima


Autor : Vila Sila, 19.12. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Vidim ga...
Sporo mi se približava...
Pohotni ljigavi sjaj u očima ima
Tijelo veliko, mesnato, lijepo, al' nekako nezgrapnog kretanja,
uzalud se trudi da elegantno izgleda.
Hoda tako da sam sebe dekoncentrira,
ko da su mu dvije noge previše,
pa ga to zbunjuje.
Znam, često sam odvratna kad ga komentiram, ljuti me što uvijek ostaje ravnodušan, ma što god da mu kažem.
Gadi mi se kad kurac vadi,
u obliku je krumpira između još dva krumpira, to su mu jaja.
Jebe me već treći dan zaredom,
drži u sobi zaključanu, otkako me uhvatio s Njim...i kažnjava.
Bijesan je, a izgleda miran.
Kad me želi, ima me na meti,
ko bik je u areni,
pogled ne skreće, nosnice mu se šire,
krumpiri mu bubre, na napad se sprema,
da i želim, nema šanse da bježim,
a pohotni ljigavi sjaj postaje sve veći i veći.
Kada mu se krumpir digne do kraja,
ima oblik upitnika svinut prema dolje, pa ga na pupak stišće da ga izravna.
Sav je rezbaren od ljubičastih žila,
svaka mu se i najmanja vidi kroz tanku blijedu kožu.
Velik je debeo i ružan.
Zgrabi me, i dok uz teško trenje gura ga u mene do kraja, sva ta ružnoća prestaje biti važna.
Ni pohotni ljigavi sjaj više mi se toliko ne gadi.
Zašto si se jebala s njim?
Reci! Ja ti nisam dosta?
Uzalud me razlog traži, iako znam da mi neće oprostiti nijedan.
Zašto si se jebala s njim?
Pita, pita i pita i jebe me grubo, prodorno, duboko, i u odmjerenom ritmu, pazi da ne svršim,
nastoji da se mučim.
Ošamarim ga - Jebi me, ne glumi !
Samo se naceri i nastavi u tom prokletom ritmu, u kojem nije sretan nitko, no to ga ne dira, ima vremena,
voli da pati, a još više da ja patim.
Prezirem ga i obožavam.
I nehotice postajem zahvalna što me tako dobro kažnjava.
Zašto si se jebala s njim?
Jebe me, jebe, i jebe, i pita.
S njim sam se pojebala iz zdravstvenih razloga. Kurac mu je čaroban.
Dok je u meni osjećam se ko u ljekovitim toplicama.
Iscijeli me svuda kuda prođe i baš mi dođe do dna, baš onako kako treba, savršeno.
Tamo gdje ti konju, nikad ne napraviš što treba, jer si ko kolačić,
traješ kratko i slatko.
Dok me On jebe, uštekana sam u struju cijela, bacaju se iskre sve dok ne explodiram.
Trebao bi Mu reć' hvala, a ne me zajebavat.
Šuti ! Prokleta bila
I jebeš me, jebeš, životinjo jedna.
Uranjaš i izranjaš, i uzalud tražiš u očima mojim pokornost koje nikad nema.
Jebi me, jebi, jebi - još te izazivam.
Ruku mi na usta staviš - Otrovna si,
prokleta bila.
Zažmirim da me ponos ne ubija.
Ne vidim, al' osjećam i dalje
pohotni ljigavi sjaj što u mene ulazi,
puni me, i puni i čini mi se da mu i
kurac u meni sjaji od bijesa i trenja,
svu me osvjetljava iznutra.
Oko nas sjaji aureola u trenutku vrhunca, ko' da sam svetica, a ne kurva.
Jebi me, jebi, jebi,
a s Njim ću se sutra.


Autor : Vila Sila, 16.12. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana