Čovječe, kakav blog!

Naravno, svi smo smješteni negdje već, na raznim lentama pa i toj gdje smo realni prema sebi, zahtjevni prema drugima.
Ja poznam osobno razne pousjele princeze koje su čekale savršenstva za sebe nigdje ne uviđajući svoje limite, rubove i krivine- danas su to Dogs moms, Cat moms i slično.

Znam jednog retardiranog Želju s nosom od 2 metra koji živi u baraki, već 20 godina ne bi nijednu nego Renči (Renata Sopek).

Ima svega.

Ne treba sebe ubijati u pojam, ali ako govorimo o snovima tu realnosti ne treba.
Ako govorimo o realnosti, sanjarenja može biti preveć.

Ja se s 2 djece i 40 godina ziher ne bih pokušavala utisnuti u život 23godišnjeg nogometaša u Brazilu.
Svatko bi mi rekao da sam debil.
Ali isto tako- a o tom sam pisala- ne treba ni na kontra stranu.

Apsolutno mi je kroz moj život dosta toga da bedinam, brinem tuđe brige, da vučem i guram.
Ako je to za moju djecu onda ok, znam za kog je i ima smisla.
Ali ti muškarci sa stavom JA, AGA a pokrića nigdje.

Živo me boli kurac kako to zvuči kome.
Ne mislim da je pošteno, jednostavno nisam od te razmažene deluzorne fele pičkica, nakrmačiti se nekom kao krpelj.
U stilu čekam te uplakana da mi pokosiš.
Umijem ja i durati i gurati.
Ali ako je tip tu da ja duram i guram, pa koji će mi kurac.

Svi dolazimo jedni drugima s manama, felerima, situacijama, ograničenjima.
Ali zaista me ne zanimaju razni propaliteti koje je mama i tetka Slađana iz Beograda, uvjerila da im se može.

Pa će mi još brojati je li neslano i jesam li zgodna u tangama, a pritom sebe nazivati snažnim a realno je krmak, ili sebe zvati muškarcem a ne iskeširati za ovo i ono, ili sebi tepati da je pametan a završio je srednju za limara.
BOLI ME PIČKA ZVUČI LI PRIMITIVNO.
NIJE. EKVIVALENT JE SVIM OČEKIVANJIMA OD ŽENA.

Svi bi bili baje i imali doma nježnu ljepoticu koja im gladi jaja, a onda bi pokazali plaću od hiljadu eura, ficlek od kite i još možda čak SUPRUGU.
Bili pijanci, nakaze da se streseš kad vidiš facu, veprine, invalidi nesposobni pokositi ili pokrečiti, imbecili u svom svijetu, kladioničari...

Ne bojte se, svaki vjeruje da bez problema i bez rada na sebi, zaslužuje fantastične obroke, popeglane košulje, nevjerojatan seks i vjernost Penelope.
Ali ne. I to je fer plej.
Kao što ne može svatko špilati nogač na Svjetskom prvenstvu, ne može ni kojekakva sjebana klošarska ekipa ili gerijatrija, bolesnici od narkića preko alkoholičara do trutina... zaista očekivati da ih se uzima u obzir.
A i pod krov po mogućnosti.

Istina je- žena mora biti žena.
A tek muško što mora biti muško.
Baja.
Snažan, visok, sposoban, fit, mobilan, ostvaren, pametan, galantan...
Smrdljiva mala grudica kurca, nesposobno kauč-prdalo, nasilnik, debil itd.- ma daj jebi si mamicu.

Da je Bog do i ranije nemati sentimenta prema onima koji gledaju djevojčice kojima, kojima miriše koža... niti sluha za tuđe maštarije o sebi i obećanja, tlapnje i želje.
Probaj srati u jednu a obećavati u drugu ruku pa vidi koja se prva napuni.

I žene koje će za ljubav i sigurnost žmiriti na oba oka.
Izašla sam iz te skupine, odavno se ne bojim čuje li se pas ili vuk, savladala sam i sjekiru, snađem se nekako i za jebene popravke auta.
Bih li ljubav? O da, apsolutno, ali ne pod svaku cijenu.
Možda je to ta promjena.

Puno sam toga sama i ništa nije imalo osobite samilosti u nekim danima, mjesecima, godinama.
Očvrsnulo me.
Ne ogrubjelo.
Ali danas znam da baš ništa loše neće biti od samoće, no od sjebanih likova puno tog lošeg može biti.
Izrađala sam kog sam mislila.
Situirana sam.
Prošla sam sve užase pretežno uz svoje roditelje i malo prijatelja.
Nigdje viteza a ja eto ipak živa.

Bez najmanje želje da ikog osim djece vučem, bez želje da se ikom nakačim.
Nešto obostrano i fino- tko zna.
Ali svoju eru toga da sebe podcjenjujem a muškarcima toleriram... da tražim ljepotu u nakaznostima, da mi isti ti bez grižnje savjesti mirno komplimentiraju da sam jaka dok se mučim, da me jebu njihova laprdanja bez efekta i truda...
Ja sam završila pošteno.

Možda se jednom sastanem s nekim tipom koji kuži stvari.
Koji će kužiti mene, i ja njega.
Ne mora to biti neka filmska priča, radije topla i prisna.
No danas znam neke stvari.

I nikako nisam sklona tipovima koji bi se malo uvalili i sebi našli komociju, preko moje kičme.
Ničiju nisam lomila osim svoju kad je bilo najteže.
I spremna sam na nešto fino, lagano, kako treba.
Za "kako je uvijek trebalo" jest kasno.
Pa tim prije, odjebite od mene falični tipovi.
S bocama alkohola.
Suprugama.
Kreditima.
Mješinama od 50kg.
Ludim materama.
Psihičkim smetnjama.
Apatijama.
Histerijama.
........

Ta B koja bi brljala po smećadiji za malo nježnosti, ne stanuje ovdje.
A brljala sam, Bog zna, po takvom smeću da dvojicu dječaka sama odgajam, na prste jedne ruke mogu nabrojati dane kad se mene mazilo, da se prespavalo hitni carski rez, da sam se bojala isključenja struje...
I tko je kriv? Ja. Nitko me u bijelo roblje prodao nije nikome.
Ali ja sam zaista uvijek vjerovala u neko sutra koje obešteti, obasja i u kojem ljepota sazrije kao trešnja.

Pa sam ljubila žabe koje su ostale žabe, samo starije i gadnije.
Ne princa.
Ne ni žabu.
Eventualno, muškarca.
Nije pod moranje, ali pod mogućnost... zašto ne.

Želim muškarca koji će mi reći da sam nježna, ne da sam jaka.
Želim smjeti biti nježna.
Ili sama, bez zabluda, bez nekog tko komplimentira tome da se mučim dok gleda i vidi, bez toga da moram pristati reći da je to ljubav a nije ni čovjekoljubivost.

Danas sam drugačija, osvjedočena da mogu.

Ne deklariram se feministicom.
Da je po mom bilo bi oldschool: žena da bude dobra mama i domaćica, muškarac da bude dobar tata i provider.
Tako su npr.živjeli moja baba i djed.
Ona je imala za zadatak sve oko kuće, zimnica, bašča.
On je bio komandir milicije i btw s njim dijelim ročkas i dosta mu ličim a najviše po tom da nemamo pigmenta pa ga ljeti znam malo u sebi opsovati jer na njega sam bijela a voljela bih biti kao Beyonce.

Korijeni toga su u evoluciji.
Izvitoperili su se ali baza je ista.
Danas je poanta da je ženska dobra kurva a muško mafijaš.
To je nakaradna ekstenzija no baza je ista.
Za one koje zanimaju detalji- obrazujte se ko vas jebe.

E sad.

Žene su u pravilu uvijek u nekoj napetosti po pitanju svojih moranja.
Mjesečna haračenja DMa da se poskida svaka dlaka da si kao delfin.
Ako nisi zgodna uvijek bar nastojiš i jebeš se opterećenjem da moraš na dijetu.
Botoksi, fileri pa i žestoke operacije- sve je to danas normalno koliko i šampon i sapun.
To opterećenje ne prestaje nikad, čak su i stare bolesne babe uglavnom u nastojanju da budu i našminkane, i dobro kuhaju, i neće si dopustiti sramotu neopranih prozora makar slomile kuk, koljeno i pizdu.

Kod muškaraca rjeđe primjetim određenu svijest o sebi.
Po pitanju onog što njima pripada kao ekvivalent.

Uvijek mi je to bilo neobično.
Kako može muško biti neokupano, neobrijano, dopustiti si groteskne viškove i manjke u kilaži...
Bez srama i nelagode živjeti u prasičnjaku, kokošinjcu...
Ne zarađivati dobro.
I pritom - očekivati ženu koja ispunjava sve ono što ženi pripada
(Domaćica u kuhinji
Dama na ulici
Kurva u krevetu).

Recimo, ja sam jako dobro svjesna sebe i gdje sam tu dobra a gdje ne.
Nekako mi je utkano u podsvjest da kao žena trebam imati obrijane i vitke noge, ili obavezno skuhati svaki dan nešto dobro, tjedno makar biskvit s voćem, oko Božića obavezna 4 recepta, moje je i ničije da glancam hidrogen peroksidom kupaone, da štirkam, da mi miriši ispod pazuha, da je dječja roba oprana pa upeglana pa još poprskana s Acqua di Gioia jer to je taj miris svježine, isti prskam i na praško i metle ne pitajte me nauštrb čega sam znala imati taj parfem za to; moje je da kad se picnem da se zna tko je došao u sobu, da ispečem palačinke kad se kome digne k, moja je juhica, cvijeće u vazi, ......
Ako igdje od toga podbacujem- čak i uz to da neke stvari moram slabije jer špilam i muškog i ženskog.......
Ni tu sebi ne opraštam lako.
Postoji standard i ganjam ga.
Pa ako i nisam stigla, ustanem iz kreveta i operem još bubanj tekstila, nadoknadim slabiji ručak idući dan, a sebe vječito kažnjavam vodurinom i čajevima ako sam si dala oduška.
Uvijek me jebe broj na vagi.
Uvijek bih u zemlju propala ako je što prljavo u kući.
Uvijek bih radije crkla nego djecu neopeglanu ili neošišanu okolo pustila.
Ne postoji PEKARA kao RUČAK makar imala upalu pluća s komplikacijama, na koljenima ću ga skuhati.
Prezirem svaku svoju kilu viška i nastojim SVE dok postojim, a depiliram se I PREVENTIVNO.
Iako u šumi živim, aj me nađi bez maskare i ruža - oćeš kurac!
Ma nema te besparice da ne nađem način kuću osvježiti makar sranjima s Temua.
Da sve nije blistavo makar je bilo visokih datuma kad sam ribanjem sapuna sama radila sredstva za čišćenje.
Ubila bih se radije nego da djeca nemaju najbolje šuze, da se ne krčka teletina ili juneći but.
To je moje, ja imam svoj nivo za stvari koje su DO MENE!

Ne ide to sve uvijek savršeno kako bih htjela.
Ali ide prilično BAŠ!
I jebeno se, jebeno se trudim i sa sobom natječem biti divna žena pa makar i nikog nemala.
Kraju sve zajebancije, ali ja imam to pod moranje.

Jebemti kad se sjetim u kakvim sam užasima bila situacijski nakon smrti muža.
Pa kroz suze da ne vidi nitko, ali ispečem kiflice ili bar jebeni banana bread.
Ma od 10eura najjadnije i najjeftinije ali uzmem si tri komadića šminke i dovedem se u red svako jutro.
Isječem drva, pokosim, pa se presvučem u lijepu haljinu iako je i ona kao takva sinsay 5e bila.
Prastare kauče prekrijem najljepšim što se dalo naći za par eura iz jebene Kine.
Mjesec i pol nakon poroda imam 20 kg manje nego na dan poroda.
Uvijek neka jebada, uvijek nešto, uvijek trud da na nešto liči život, kuća, lice, pička, prozor, frižider........

S druge strane, da znate kakvi mi BEZ KOMPLEKSA uletavaju.
Pijandure.
Starčad.
Oženjeni.
Cigan koji smrdi po kurcu neopranom.
Sirotinja razna na raznim razinama.

I ja sam zaista nekad bila sklona nakaniti se pa brljati po bačvi beznadnog dreka ne bih li napipala grumen zlata.
Svašta tolerirala, nadala se boljem i u budalama nesposobnim gledala potencijale i sjaj u tami.
Danas... to više nisam u stanju.
Tražim nivo. Bog zna da su svi do zadnjeg od mene očekivali, u samozadovoljnim nesvjestima sebe samih.

Muškarci iz moje obitelji bi se radije svi redom poubijali i u crni Dunav poskakali da se žena mora sikirati oko keša, auta ili sjebanih vrata/prozora i sl.
Ja ne mogu zamisliti nijedno suvislo muško da je npr.nesposoban jebati pa pod seks tura pušenje kurca, samo idiot.
Mislim da je pitanje bazičnog srama pred sobom a kamoli ženom biti alkos, narkić ili neki trut.

Taman posla da bih juhicu prinosila pijanduri.
Da bih se raskrečavala nad lavaboom kao kurva nad bideom da do detalja obrijem pičkicu, a frajerčina bazdi po čmaru.
Da se meni vrti od gladi na stotoj dijeti ove godine, a baja bez jebemti ima 175 cm ili je žgoljav ili rasaljen.
Da ću ja glancati 50 godina staru kuhinju a muško ne iskešira za novu.
Bože me sačuvaj muškarca koji pušta ženu da radi kulinarske čarolije od K+ riže i povrća.
Nabijem ih na kurac, radije sama nego sa šupkom na bilo kojoj razini.

Misterija mi ostaje- pa kako oni sami po sebi nisu svjesni nekih stvari.
Temeljem čega vjeruju da je ne samo moguće, nego uopće fer?
Svima nam dobro dođe umiti se i pogledati u ogledalo, umjesto na pitanje ŠTO TRAŽIM odgovoriti i na jedno zajebano ŠTO NUDIM.
Onako for real i bez fantazija. Bez defenzivnosti i projekcija.
Zdravoseljački, onako- što bi tvoj deda rekao o tebi kao muškarcu.
I na kog se kao takav nameračiti ili ne.
Pitajmo se!

Gonite se u pičku materinu svi nesposobni sjebani trutovi zabrazdili u vjerovanja samo vaših mamica da ste predivni i vrijedni svega najboljeg. Dižite guzice i uhvatite se u koštac sa sobom, ili derite šaku iza štale.
Meni se s očiju gubite.

Naći ćeš ti nekog kako Bog zapovijeda pa opet ide....
Link
Jedina i ultimativna. Jedva čekam, čuvam neraspakiran komplet veša i haljinu za to.

Moja imenjakinja.
Divim joj se na jednoj inovaciji, pa i zavidim neskriveno.

Navodno je na ramenu imala izdresiranog gavrana kojeg je nafukavala da kljuca idiote po glupim glavurdama.

O da mi je ta opcija u životu- savršen kućni ljubimac za mene...
Čak i prijeka potreba nažalost.

Naletjela sam na neki članak.
Ispada da smo kreatori svoje stvarnosti
i možemo utjecati
vlastitom vibracijom da nam život bude
blagostanje a ne pakao

Zgrožena svojim situacijama rekoh
nije zgorega pokušati.

Gledam kumu koja sjedi na kauču kao posmrtni ostatak.
Rekoh pa možda ja svojom vibracijom sam dozvala
ovaj patogen u život.
Skoncentriram se i u sebi govorim
MOJA KUMA JE PREDIVNA,
SVEMIRE ZAHVALNA SAM TI...
Žmirim i podešavam frekvenciju.

Otvaram oči i vidim kako je skinula čarapu
i čupa mrtvu kožu s tabana

Q:Kako si/ šta se radi
A: Nisam tražila doći na ovaj svijet niti mi je jasno što je sve ovo ali moram živjeti kao da nisam nasmrt ranjena i ponekad pitam anđela Mihaela za pomoć i razjašnjenje.

Q: Što tražiš ovdje
A: Da me jebeš ti i tvoj deda Hanibal naizmjence dok visim u kristalnim štiklama sa lustera

Q: Koji je tvoj tip muškarca
A: Da mi daje gomilu love i gubi se u pičku mile matere

Q: Voliš li sex/seks/sexs
A: Nemam više libido i ona mi stvar služi za pišanje

Q: Što nosiš na sebi
A: Brige, dlake tj.četinje, višak kilograma

Q: Hoćeš li na kavu sa mnom
A: Ne bih ni da sam te rodila

" NE KUŽIM ZAŠTO DALIĆ SAMO GLEDA AKO VIDI DA JE FRKA ZAŠTO NE UĐE I NE IGRA"

Gospodine predajem u Tvoje ruke duh svoj.
Završavam.

"Znam jednog harmonikaša taj je za tebe. Jači je i ima 6 djece, 4 iz 2 braka i 2 vanbračna".

Pitam je što je tu za mene točno i zašto.

Tumači: "pravi je, da te nabije na kurac pa malo da začepiš i slušaš. Jedini koji bi te sredio, ili neki Maor ali to je daleko na Novom Zelandu... tebi Arapi ne mogu ništa samo Maori i ovaj... da te siluje... molim te daj mu priliku, pričala sam mu o tebi i želi te upoznati. Pliz. Pliz. Pliz."

Meni neprijatelji ne trebaju, Bog mi je dao ovaj križ od kume i ja to trpim uz mantru i jedinu utjehu da svatko od nas mora umrijeti pa ću i ja.

Kuma se opredijelila biti vegan.
Pojede doduše meso ako joj se sviđa okus tipa krmenadle neke ili kad jedem pršut.
No navodno se radi o suosjećanju (?) gdje zaboravlja da nam je svima uništila živote ili npr.kad je Almu tjerala da jede svinjetinu, pokrala Maricu, napadala Nataliju s faksa koja je iz Sombora da ide nazad u Srbiju, urlala na Nepalce itd.

Hrani se truleži koju ne zna skuhati i lijena je, tipa 2 jabuke i bok.
Ima razna zdravstvena stanja koja ne liječi već npr.pukne 1500e za crni premaz zidova protiv zračenja ili ode u bankrot kupivši 7 "piramida za zdravlje".......

Izmrcvarena je kao iz logora.
Sisa nikad nije imala ali sad baš kao fosna.
Kosa prorijeđena.
Gladna i sjebana ali bolesna pa brije da je dobra pica.

Obuče se u crninu, pita kako izgleda.
"Kao posmrtni ostatak."

Kuma je protiv šminke ali uvijek ima 1 ruž kojeg nanosi u kafiću više puta.

1. Iz torbe izvlači ruž kojem je ispao čep, rošta i psuje
2. Torba je puna mrva duhana Sauvage
3. Na ružu je masa duhana, mrva i ostalog s dna torbe
4. Tako zasran ruž prvo prstima čisti ali samo djelomično
5. Rezultat je i dalje zasran ruž ali sad imamo i pofarbanu ruku

Kreće samo nanošenje.
1. Ogledalo nikad jer zna ona gdje su joj usne
2. Napući usne ali nekako bolesno, kao babun
3. Nanosi ruž s mrvama duhana i smećem po usnama i okolo
4. Obavezno i bez greške ruž je po zubima a na usnama hrpa smeća iz torbe

I završno
Opet bolesno pućenje usana pri čemu misli da je sad kao Adriana Lima.
Meni je uvijek bed s tom životinjom bit u javnosti ali odustala sam upozoravati je da su joj usne pune duhana i da ima po zubima.
Sad sam samo sretna ako je ruž neutralan a kad je crven onda zbilja ono crna zemljo progutaj me.

Ja imam 39 - dakle trideset i nešto - 30tak- zaokruženo:30

Kuma ima 43 - okruglo 50

20 godina razlike, kad idemo niz stepenice ponudim joj ruku da se uhvati
a kad se vidimo pozdravljam je Jesenjin style
TI ŽIVA JEŠĆO MAJA STARUŠKA
ŽIV I JA PRIVJET TEBJE PRIVJET

Danas od rana jutra kuma i ja radimo koreografiju za
BAD ROMANCE od Lady Gage.
Ona ima probleme s kičmom a mene još steže od carskog reza.

Na vijestima nas informiraju i ovog ljeta da je vruće.
Kao i zimi da je hladno.

Gadi mi se masovni turizam.
Voljela bih ići u Veneciju i Dubrovnik ali da nema te stoke i da je parsto godina unazad.
Voljela bih doživjeti romansu s trubadurom ili vozačem gondole, zadići kiklju pa udri.

Ali da je romantično i prekrasno. A ne da gledam ove skotove japanske u kratkim hlačama i četiri kile pizdurine što kipi iz kupaćeg.

Ne znam ni sama što da radim sa svojim grudima punim čežnje za ljepotom.
Kad biste samo znali koliko je teško biti reinkarnirana plemkinja Serenissime, teže nego mojoj kumi reptilianu

Oprostite ali ja zaista nisam gay kurtizana s dvora cara Dušana.
Ispričajte me, gnušam se.

"JA IMAM NEKE MENTALNE I KARAKTERNE SLIČNOSTI S CAROM HADRIJANOM"

Pas mater ovo se više ne da