Čovječe, kakav blog!

Mjesto odakle je moj tata je napušteno selo na Kordunu.
Rezultat je nešto između horora i s druge strane raja- takva divlja priroda, nekultivirana, nešto savršeno.
Tamo se uvijek osjećam kao Tarzan.

Tata ima ujaka koji ima tipa 500 godina.
Samouk je pa svira violinu ali istinski predobro.
Bistar je i podjebljiv, to je taj jedan specifičan kordunski mentalitet.
Taj humor bi realno uvrijedio i rasplakao ovako kulturne neke ljude iz Zg.
Vrlo po defaultu ratoborni i posprdljivi ljudi, ali nigdje nisam srela istovremeno tako mekane i nježne osobe.

Sjećam se kad je pile ušlo u procjep kamenog zida u sjeniku.
Imala sam možda 15 godina, 16.
Tamo se feštalo jer su moji zavrtili 2 janjca i bila je hrpica tih Kordunaša sa sela.
Tata nije bio tu jer je išao po još pića pošto tamo ljudi uglavnom loču.
Sad, to pile je upalo tamo i ja ga ne mogu dohvatiti

Seljaci glasni, pijani i međusobno agresivni.
Moja mama zove tatu da odmah dođe jer da je to sve ludo.
Tata ne pije pa se i on slaže načelno da su ludi ali kog da zove na seosku feštu nego rijetke preostale mještane.
Govori joj da ne može brže.
Shvaćam da tata neće brzo i da moram pitati ljude.

Uplakana dolazim do tog ogromnog drvenog stola od dasaka za kojim oni psuju najkrvavije i supijani kidaju janjetinu.
Zamolim ih da me poslušaju.
Kažem da je pile upalo u zid i da će umrijeti.
Plačem i kažem da sam ja kriva jer sam ga uzela mami.

Dakle iste sekunde. Svi. Svi do zadnjeg.
Pijani, gadni, ludi, sjebani...
Svi su ustali. Neki su se i rasplakali jer dite plače.
Svi su pošli tamo.
Vrlo vješto i začas razbili su neki komadić nečeg i izvadili pile pa sam ga odmah išla vratiti susjedovoj kokoši.

Bili smo svi sretni. Dragi su to ljudi ali moraš ih malo skužiti.

E sad tatin ujak.
On je ostao udovac i živi u tom selu tipa ima poljski wc.
Mislim da ima 30 kg i uvijek kad mu nudimo jesti kaže
MUČI!!! NEMAM ZUBOV!!!!

Ima sjeban kuk kojeg neće operirati jer jebe majku doktorima.
Šepa i ne želi nikakvo pomagalo nego ima neku granu.

Elem, čuje on što se meni dogodilo.
Vozim auto i sretnem ga kako s nekom granom šeta.
Izađem da ga izgrlim.
EJ. MALA MOJA. SVE ZNAM ALI ZNAM JEDNO. TI ĆEŠ IMAT DVA SOKOLA KAKA NIKO NEMA. TEBE ĆE BOG BLAGOSLOVITI I MAJKA BOŽJA.
Prima me za glavu i povuče nadolje jer je sitan, pa me poljubi u čelo.
Plave oči prepune suza, on plače.
MILJANO MOJE DITE S TOBOM JE UVIJEK BOG I SVE MOŽEŠ TI JESI ME ČULA

Zagrlim ga i poljubim. Nego šta sam nego čula.
Kupila sam mu ja u Karlovcu rahat lokum, datulje i banane i rekla da za to ne treba zube i popeljala ga.
Pa je i zbog toga plakao.

Objasnio mi je da je moj stariji sin tako lip KAO DA ĆE BIT PREDSJEDNIK AMERIKE BOKTEJEBA TAKIH NEMA PUNO.
Zamolila sam ga da mi nešto odsvira na violini.
U tom blatu sjebanom, neškolovan, prastar i šepav, odsvira on meni nešto tako lijepo, tako točno, tako tugaljivo...
I tako se rasplačem i ja.

Mi Kordunaši smo vam ustvari pičkice. Ali muči nemoj pričat!

Pa ne kužim baš pitanje.
Mora li to biti baš tako ili-ili?

1. Pametan
Ako je pametan, vjerojatno je i duhovit, suosjećajan, šarmantan...
Vjerojatno ne misliš na pamet tipa da samo zna računati korijene napamet.
To svakako puno znači, najviše od ova tri.
Ali ako je sve navedeno a ne postoji još neki element koji sačinjava specifično ljubavnu priču, ne bih nužno poželjela da mi bude partner.
Silno je pametan i moj gimnazijski profesor logike ali em je stariji od mog ćaće, em mi je do pazuha, smrdi mu iz usta...
Dakle, da je na nekoj ozbiljnoj razini pametan to je preduvjet jer zbilja nemam živaca za idiote, prezirem ih i izrugam.
Pa i kad odnos krene u privlačnosti i simpatiji i želji da istoleriram evidentno smanjenu inteligenciju muškarca- to ama baš nikad nije izdobrilo i uvijek bi brzo završilo u iziritiranosti, gnušanju i odjebu.
Sama po sebi pamet nije dovoljna- ako nekog rado slušam i fascinirana sam njegovim intelektom, to ne znači da sam kadra podložiti mu dan, postojanje i spolni organ, ili kremirati se s njim urna do urne.

3. Bogat
To bi bilo sjajno, zašto da ne, ne bih se bunila protiv toga da mi otvori neka vazda zatvorena vrata.
Ali opet- samo po sebi ne znači ništa.
Zamisli da je to neki kreten, bolid.
I sad ja tu imam neke zgodne vrećice iz super dućana, i mažem Chanelovu kremu čak i na guzicu, jedemo razne čudne školjke na jahti ili putujemo za vikend do Pariza na doručak a večera u Rimu.
Il kak to već ide- fakat ne znam.
Ali tip je npr.neko đubre zlobno, gabor jebeni, ili nešto tako- pa ja sve to plaćam nesrećom i slomom živaca i gutanjem knedli... ili lijekova za smirenje ili šta ja znam.
Hvala lijepo, ne!
Radije sebi mir u svojoj kući koja plače za krečenjem i novom stolarijom ali je tu mojih slatkih sitnica i gušteva, kad si spokojan i zadovoljan za čaroliju ti i ne treba puno osim raspoloženja, filter-vrećice čaja, kakva korica kruha s par kapi maslinovog ulja, na sretno lice i plava Nivea odradi posao, i to je temeljni kapital.
Na koji dodavati nije nužno, posebno ne ako se radi o trampi sreće, mira ili časti za kakvu fensi krpu.
Kad sam mršava i sretna, jebena sam u Temu vešu 2.05e s kuponom.
Kad nisam, ništa ne pomaže, kamoli takav gorak kompromis sa životom.
Plakati se može i u najljepšim hotelima, a i smijati se s gomilom neplaćenih računa i Najkicama pojačanim superljepilom
Ne vjerujete mi? Ali vjerujte mi.
Bez dinara u džepu znala sam imati trenutke, kroz cijeli svoj život, da bi mnogi guzice dali za taj osjećaj.
Lova je super ali samo pomoćni alat za kulise, za scenografiju, kostim.
Ali prava predstava.....to je viši nivo igre i sveobuhvatniji koncept.
Kupiti me se ne može novcem.

3. Lijep
Volim lijepa bića, ali jasno je da ni to nije dovoljno.
Da je kao Apolon, ako je to baš sve što nudi, ubrzo mi u glavi krene bubnjati: GONI GA U KURAC.
Tjelesnost je važna, ništa površno u tome nema, na lijepo se reagira pozitivno.
No ako se radi o dosadnoj copini bez dimenzije i karizme, ja bih radije da on pobere svoju prelijepu guzicu iz mog vidokruga i da samo lagano zalupi vratima i usput baci smeće ak nije problem.

Na ovu temu mi se pojadao prijatelj koji full želi a nekako osim poneke jebačine ne uspijeva naći se u suvislom partnerskom odnosu.

Odgovor je jednostavan- zato što u tvom životu nema mjesta za ljubav.

Netko bi sad pomislio- žestoka karijera. Ne nužno, mada to je fantastičan alat novog doba, jedan vid zablude o uspjehu kojim nam ispiru mozak kako bismo bili bolji potrošači i robovi.
Gledam baš na yt jednu divnu curu iz Ugande i koliko je sretna, zdrava i prelijepa jer joj je dovoljan 1 ležaj, 1 ručak, 1 ćup za vodu... kao što ti realno i je dovoljno, i kao što bismo actually svi dobro živjeli da nemamo mozgove isprane konzumerizmom.

Ne nužno ni karijera, ni egzistencijalna borba.
Na mjestu partnerskog odnosa može biti svašta.
Roditelji.
Kućni ljubimci.
Djeca.
Ti sam. Puno je ljudi popušilo SELF LOVE kao pametan stil života i na nezdrav način bave se sobom, sve se svodi na hranjenje svog dupeta, na svoj mir i relax... i ima to svoje čari dok je uklopljeno u ostatak života i umjereno. Ali kad je po sebi svrha, neminovan je osjećaj uzaludnosti, depresije i da te eventualno pod stare dane netko opelješi za keš, dohranjuje te netko tko jedva čeka da krepaš ili te proždru mačke među kojima se neke zovu Ivana i sl.

Dakle, ljubav je uvijek moguća dok za nju postoji mjesto.
I ne mora biti nauštrb ničega.
Znam ženu koja je imala troje djece iz tri braka, vrlo nekonvencionalna, uspješna, lijepa, pametna, zadovoljna... iako ne znam točne detalje, znam da su njena djeca zaista iskreno oduševljena svojim odrastanjem i da tu ništa nije bilo osobito kaotično kako na prvu zazvuči- žena je očito znala sve staviti na mjesto.

Naravno, postoje i ljudi koji tvrde da baš žele biti solo.
Čovjek nije za to stvoren, i to je neprirodno.
Nema ga tko nije želio npr.u djetinjstvu jednom imati nekog.
Ne postoji.
Onda se dogodio život i neka vrsta zastranjenja u zabludu ili pak nemoć.
Naravno da neki žive i bez zuba, bez nogu ili ruku, ali to je uvijek i bez iznimke neprirodno i ne radi se o punom obliku postojanja, radi se o hendikepu.
Čovjek koji je sebe uvjerio da je baš želio biti sam, ili je u teškoj traumi ili sebe laže jer bolje zvuči "tako želim" nego "nisam uspio".
I meni fali zub šest dolje lijevo ali priznat ću da mi fali, da kanim to riješiti, i neću reći ni sebi ni drugima da sam izabrala nemati kutnjak jer sam tako htjela.
Partnerski odnos je još jači nedostatak nego nijednog zuba nemati, duševni, smisleni

Teško se snaći u moru uloga a i u vlastitim problemima.
Ja sam osobno vrlo dobro svjesna koji su neki preduvjeti da se upustim u odnos.
Osobno smatram da je to mjesto još uvijek zauzeto mojim povremenim maštanjima o tome da je ovdje Ita.
Iako super funkcioniram i sve mi je jasno, taj jedan emotivni i energetski prostor još uvijek diskretno ispunjava miris njegove kreme za brijanje, još uvijek je ručni sat na počasnom mjestu itd.
To blijedi i omekšava; ali još je tu jedna ružičasta koža na mjestu gdje je bila krasta i rana.
Cijeli.

Postoji i kategorija ljudi koji bi željeli i imaju mjesto ali su naprosto preružni, glupi, neprivlačni itd.
Postoji to neko bolesno inzistiranje da svi imaju svoju ljepotu i vrijednost ali budimo realni, nisu svi dopadljivi.
Ima kretena, rugoba, jbg.
Te priče o down sindrom manekenima, psihički bolesnim psiholozima, ... gle aj ne serimo- postoji postotak populacije koji nije ni zakurac i može se jedino nadati u ljubavnom smislu da nađe slično nesretno biće npr.nakaradu, luđaka i sl.

Puno ljudi nije svjesno da su živote pokrpali zamjenama.
Da su se udali za svoje mačke, da su oženjeni majkom, da su u partnerskom odnosu s poslom.

Nikom nije za suditi, svi se u ovom ćumezu nastojimo snaći najbolje kako možemo.
Ali odgovor na pitanje mog frenda nije prokletstvo.
Na mjestu njegove partnerice koja ne dolazi, odavno je njegova obiteljska situacija s roditeljima koja ga opterećuje, sabija i kojoj s 42 godine nema hrabrosti reći "ovo nije moja priča, bar ne u toj mjeri".

Obzirom na to da je to njegova priča, energija mu je "ja svoju priču već imam".
Dok god skrećem pogled čim me netko sekundu duže pogleda jer je negdje na dnu mog srca još uvijek "volio bih da si tu, noćni program je na radiju..." dok god se, sve rjeđe ali još uvijek ipak ponekad, prišuljam ormaru u kojem sam sačuvala još jedino njegovu smeđu Bata kožnu pilot-jaknu...
Sve i da gola hodam, sve i da sam najslađa, sve da sam ne znam šta...
Ja oko sebe imam taj jedan "ne prilazi mi" plašt.
Neskriveno ja to dopunim i stajlinzima šumskog partizana, nadrkanom njuškom itd.

Ali nije da me nitko ne želi ili da su bačene čini na mene.
Na tom mjestu još uvijek postoji...ako ne on, onda preko stolice prebačena neka njegova stvarčica, kao da se pomalo nadam da bi se mogao i vratiti.
Ama ne ni što je to bila neka luda ljubav. Ta smrt, ta smrt, kako je odvratno nejasna...

Elem, kad stolica bude slobodna, sjest će netko, ili pitati da sjedne.
Nešto zauzima mjesto za ljubav, svakom tko je solo.

Najčešće ipak- taj novokomponovani beskarakterno hedonistički self love koncept, u oprečnosti sa svim plemenitim, pa i kršćanskim, ali iznad svega- životnim.
Život je da i drugome.
Život je da bude ljubavi, svake, i partnerske.

Bez toga, neslano je što je možda ok za tlak ali ipak u kurcu.
Srećom, tu su beskrajni šopinzi nepotrebnih stvari (pa za par mjeseci declutter) i siroti psi koji svakog kurca moraju trpjeti za zdjelicu hrane i vode...jel curka il dečko??? Pas je, mili moji. Pas i ništa više. Želi žderati i maše repom.

Pa i izraubani i umorni i ranjeni, svi normalni duhom ipak će reći, makar kroz zube ili potiho...... Živjela ljubav!

Pol decilitra rakije
Malo ishlapljele mineralne
Komad jabuke ajdared

Meni je OK voda, hvala.

Da, ofc, voda i glikogen. Međutim, idemo dalje do medalje.

Svaki dan jedem isto, a to je doručak.
Ostatak dana nezaslađeni čaj, kava, voda...

Recept:
Na kocki maslaca ispržim dosta slanine i avokado na kocke.
Umutim posebno 2 jaja i 2 žlice vrhnja s paprom i solju pa to prelijem na pržen špek i avokado.

Dajte malo da se sredimo, grdo je bit debel.
Najgore kad se hod pretvori u geganje.
Ima strašno puno debelih koji uopće ne kuže na kaj liče.
A liče na kurac.
Niste krupni niti imate jake kosti, to vam laže samo mamica i tetka Slađana iz Bg

Mene nitko ne može slagati da je masna famfulja zgodan prizor, crći ali ne odustati.
Debljina je mentalna i tjelesna bolest.
Optimalno sam izgledala sa 64 na 178 cm, ovo kasnije je jebeni brodolom.

Isto tako muški- kad krenete srati da ste jaki i krupni a imate sise kao paleolitička Venera, od debljine vam se na pregibima stvaraju crvaste bradavice a udovi vam izgledaju bez zglobova kao sjebanoj gumenoj bebi... shvatite da možete jedino platit kurvu pa da poslije u kantu od jupola povraća i plače dok se riba žičanom četkom.
Odvratno vas je vidjeti, a da ste strong vam je halucinacija na putu za ludilo.
Marš na dijetu ili u pičku materinu, raskvašeni bolesnici.
A bi jebali zgodne mačke? Je kak ne, svaka bu vam rasplitala šlaufe ne bi li došla do uznojenog miška.
Gadni ste jednako kao i žene, možda čak i gadniji jer se od vas ipak očekuje da nekog kurca fizički ste sposobni.

Odvratnjaci a posebno ovi kaj ne vide problem u tome da liče na Gargamela koji se naždro kvasca i koji fizionomijom podsjećaju na nešto između veprine i trudne krave- ali svejedno uletavaju ženskama.
Ovo je vaš znak da krenete na dijetu.

Mislite da vam je premalo? Ok padnite u nesvijest pa bute se digli i nastavili s dijetom.
Pojeli ste dosad za godinu-dve unaprijed, seronje gegavi.

Posebno vi niski- iako je debljina gadna u svim visinama- ali vama je baš najhitnije jer zgledate kao teletabisi.
Svima nam idete na kurac, samo vam neke ženske to neće reći.
Da nam je do takvih debelih tuljana, kupile bismo si vodeni krevet, jebe jednako dobro kao vi usaljeni gnojnici.

Puknite si dva muška šamara, ustanite s udubljenja na kauču, zadignite mješinu i krenite cuclati vodu.
Kad vam dođe žderati, pogledajte svoj jadan odraz u ogledalu i natočite si još vode.
Za par mjeseci mogli biste biti mobilniji pa nešto i trenkati bez da vas vaša raspičkana tjelesina boli.
Još malo pa još malo i bez odustajanja.
Ali ne halucinirajte da ste snažni, krupni i seksi.
U erotskom ste smislu odvratni, a kad ženska ide van s vama bed joj je jer ima osjećaj da ide na sajam stoke u Benkovcu.

Ako si u pupak možeš utočiti čašicu žestokog, imaš opciju sredit se ili navlačit šaku koja je uostalom fino topla i natečena jer ti je cirkulacija u kurcu. Good enough for you, bitno da ti je majoneze i krušine.
Dakle dečki, join me.

Sklešite se, youtube, telke, kladare i slična sranja mogu i bez vas.
Nađite ljubav prema sebi.
Život je nekad težak ali sigurno je teži ako si nejebičar, imaš trbuh kao pregaču, imaš sise kao stara Ciganka i gadiš se svima a iskreno i sebi osim ako si baš skrenuo.
Olakšaj si.
Jednom dnevno je dovoljno jesti, mnogi nemaju ni to.
Skroz dovoljno.

Svaka ženska koja te vidi u sebi misli "ma da, kak da ne, još bum tebe bedinala i prinosila ti nepokretnom u krevet da ždereš kao mitsko čudovište".
Ako je nešto kao i polujebeš, nada se da to nitko neće saznati plus zamišlja bilo kog i bilo šta.
Sam sebe diskvalificiraš u masi užitaka, od šetnje do seksa.
I onda kažeš da si krupan, umjesto da si bolestan.

Budi muško i ne pizdekaj. Osaljeno si otužno biće a istovremeno sva je moć u tebi.
Nemaj straha od gladi, u ovom trenutku na ovoj planeti milijuni djece neće ručati.
Budi muško, a debela oklembešena sisulja muško niie, jebiga.

Ak jedeš ko svinja, zgledaš ko svinja, rokćeš ko svinja, buraz svinja si na nekoj razini.
Grdo je, ali moć je u tebi.

Kad posjetim svoje u Zg, ne mogu vjerovati koliko jadno ljudi žive i bude mi tako iskreno žao.
Dok sjedim u 2x2 gumiranom parkiću, vidim mame opterećene gužvama, plastičnim noktima i debilnim stvarima.
Tad gotovo i ne vjerujem što ja imam- portal u čaroliju.
Moje mjesto nitko ne jebe niti zna, ma ako i zna onda ne ovaj dio poslije moje kuće, ovo gdje šetamo mali i ja.

Mi u biti stalno landramo.
Mali je posve kao ja, kaže moja mama.
"Stariji je bio pribraniji, a mali i ti, nitko to ne može ispratiti. Ma nije hiperaktivan, nego tvoj, ista takva si bila..."
200x dnevno dofurava svoje male cipelice i govori AMO VAN

Ja mu uvijek udovoljim jer ga razumijem a i meni godi.
A Bože kakvih stazica imamo...

Hodamo a oko nas te šume. Šuškaju ptice, malo malo pa srna.
Neke nevjerojatne boje zalazaka sunca.
Bilo je nekidan toliko čudno zlatno da sam mislila da nas sam Bog špija kroz oblake koji su ličili na šlag...
Možda i nisu ličili baš na šlag ali bila sam na dijeti.
No razumijete... ma kurac razumijete, ne, to tamo i nigdje drugdje tako kao tamo.

Putem beremo cvijeće za vazu.
Njegove male vrijedne ruke uvijek pomažu brati.
Obožavamo vodene zvončiće.
Bazgu uzmemo i za ukras, iako je naša iz vrta toliko golema da ju je ostalo i nakon sušenja za čaj i kuhanja sirupa.
Razna ljubičasta luda cvijeća.
Tim kristalnim glasićem ponosno kaže beba "PURPLEEE"
Obožava ljubičastu boju i broj 8.
Ako je na autu broj osam mora ga dotaknuti i reći eight.
Smiješno je to jer rođen je 8.8., svi se čudimo.

Šetamo i u sumrak se vratimo kući.
Okupam ga i uspavam, a kad padne noć odem još malo u vrt samo da pogledam zvijezde.
Koliko ih je... i kako su blizu...
Zažmirim i udahnem, zamislim da mi ispunjavaju prsa...
Pozdravim Itu jer zamišljam da je on iza tih zvijezda, lagan i veseo.

Uvijek mi dođe neka blesava životinjica.
Kako sam okružena potocima, jednom mi je došao dabar.
Toliko smo se uplašili jedno drugog da sam ja vrištala a on se jadan šokirao pa krenuo trčati grebući kandžama i spoticati se sam od sebe debelog.
A bio je sladak, kasnije mi je bilo žao da sam ga uplašila ali zbilja nisam znala da je to tak velika mrcina.

Šetam tako u predvečerja sa svojim malim sinom.
Čarobne slike, i taj zanimljiv mali lik s toliko energije i inspiracije za život.
Sve što me muči prolazi bez da mi dotiče nutrinu.
Upijam trenutak a mnoštvo je trenutaka da ne shvaćam kako je moguće da život bude toliko lijep.

Lika mi daje te trenutke i ne škrtari na čarolijama.
Ponekad pomislim- jesam, jesam gorštakinja i prekrupna ratnica svakodnevice i raznih malih i većih muka...
Ali postoje tako brojni trenuci kad sam vila.
I za ruku se držim s malenim šumskim vilenjakom.

"Ti si moje pile. Bit ćeš sokol. Bit ćeš plemenit i jak".
Stariji sin nas odjebe za šetnje, ali čim ga vidim tako lijepog i stasitog srce mi bude golemo, jer u njemu se poodavno nazire odrasla snaga.
Maleni mu uvijek da ubrani cvijet, i nek je i stoti put, moj dobri veliki Regoč se raznježi i nagradi ga kišom pusa.

Sjednem pred san na prag, u ovo doba godine gledam kako pada drenina i ostavlja crvene mrlje po napuklom betonu.
Kao da krvari od boli, od užasa, od ratovanja, od svega što je bilo.
Ali to je naša krv, i Zagreb nije mogao biti opcija.

Volim zamisliti da nad mojom djecom bdiju neke dobre duše, davni preci.
Ja svakako. Ispod turske kule, u mjestu koje je prošlo strašne stvari kao i mi.
I opet je sačuvalo neopisiv talent za zlatno nebo i oblake od šlaga.

To je zaista moje mjesto. Tamo ću ostati zauvijek.
Sve ću s vremenom dići i obnoviti.
Jednog dana imat ću čak i saunu, i platit ću nekog da sredi ove previsoke voćke.
Napravit ću s vremenom najljepše, gdje će svatko voljeti doći.
Sama ću to učiniti i uzalud pitaju prodajem li kuću, misleći da me nadmašuje sve to.
Ne, bajo moj, ja svake noći šmrčem zvijezde!

Željela sam navijati za naše ali zaljubila sam se u jednog iz Gane.
Žao mi je i osjećam krivnju ali navijam za Ganu.
On je igrač s brojem 4.

Google: Jonas Adjetey
22 godine?!?!?!?!???!??!?!?!?!??!!
Majka mu mogu biti!!!!!!
Pa kako???????

Užas. Ipak navijam za naše.
Ajme užas. Sad znam kak je vama dedekima kaj me zovete na kavu a znate i sami da vam jedino mogu doć uskoro zapalit sviću na krematorij.

Kak je lijep, doslovno bih mu starcima prala noge u vodi iz listova banane kad naberem.
Pristala bih na sve.
Prekasno za me rodio se.
Niš jbg Hrvatska, Kroacija!

Najdraža boja - CRNA

Najdraža hrana - VOĆE

Najdraže piće- KAVA I NAPIŠI DA SAM PROTIV SOKOVA I CEDEVITE JER JE TO NARKOMANSKA NAVIKA OVISNOST O ŠEĆERU

Najdraža pjesma- VINO NOĆI
(Kaj?)

Najdraža poza u seksu- SAD SAM IZNAD TOGA

Najgora medijska ličnost- SVE KURVE NEPISMENE KOJE GLUME VODITELJICE

Tvoj životni moto- SVE ILI NIŠTA

Najdraži sport- SKIJAŠKI SKOKOVI DABOGDA TEBE MOGU GURNUT NIZ STAZU PA KAJ TI BOG DA

Mišljenje o marihuani - SMRTNA KAZNA

O gay brakovima- SMRTNA KAZNA

O Srbiji- SVE NAJGORE. SVE IH POSLAT U PIČKU MATERINU DOK NE POTPIŠU NA GRANICI DA SE ISPRIČAVAJU. NEMAJU SE KAJ NASLIKAVAT PO HRVATSKOJ I KOTITI

O Romima- NEMAM POZITIVNO NIKAJ REĆI

O onom kad si me pokušala silovat - MA TO SI ZABRIJALA. TO JE NETEMA.

Najzgodniji političar- BOŽO PETROV

Mišljenje o policiji- SVE NAJGORE

Mišljenje o svemircima- TI SE ZAJEBAVAŠ GLUPAČO AL ONI DOLAZE. U BITI VEĆ SU MEĐU NAMA

Tvoja poruka za moje čitatelje- DA SE NAPUŠE KURČINE (pokazuje 2 prekrižena srednja prsta)

Hvala na intervjuu. - HVALA TEBI NA TOME ŠTO SI RETARDIRANA

...ovih baba koje krešte NAPRIJED VATRENI AJMO DEČKI
Ne bi li muškarci za njih rekli da su fakinke.
Šugave munjene babuskare,
umjesto da unucima rade kolače i ne preseravaju se.

A vi debili muškarci ne serite.
Ako ste ratnici i sokolovi RH,
Izvolite 200 sklekova da vidimo,
nego bi lokali pivkane i srali nogometašima
kaj su trebali napraviti.
Ajmo gomolji, 200 sklekova pa skakanje
kroz vatreni obruč,
udaranje maljem po traktorskoj gumi,
sudjelovanje u humanitarnim akcijama
i vojna obuka.

Jadan Bog i Hrvatska s vama ratnicima.

Pričala sam već o tome da mi je kuma veganka.
Realno je pička materina nego joj se ne da kuhati nego zvekne dve kruške pa kao veganka je.
Priča o nekoj empatiji a nikad se nije saznalo je li namjerno ili slučajno zgazila psa svoje maćehe koji je završio mrtav.
Nama nije izgledalo nimalo slučajno, iskreno.

Ja kuham odlično i moja je prehrana mesna.
Sve na maslacu, fino meso, milina.
Lijepi začini i povrće čisto radi cjeline.
Ali gradi nas mišić i organ životinje- i to je uvijek bila hrana dobrog lovca a šupčine su jeli zob od konja ukradenu.

Obožavam staviti pregaču, kosu skupiti kvačicom, pustiti neku nabrijanu operu ili Mišu Kovača i sl., pa udri.

Moj grašak s junećim butom, povrćem i šalšom, eventualno junećom lopaticom ako baš baš moram, jelo je bogova.
Drugi to naprave u kurcu, ali ja baš imam smisla i to će vam svatko potvrditi.

Kumina i moja djeca tog se napraše, nema neću.
Ako tko što na početku i sere kažem "moraš jest il ćeš ostat tak mali šule" pa jedu.
Kad se zalaufaju, nema tog žgoljavca koji neće još i još.
Evo ovaj moj od 14g ima 192 cm pa očito i znam što radim.
Sva ta jela iz lonca radim odlično- spoji se nebo i zemlja i tek tad skužiš razliku između srebra i zlata.

Veganka tobož neće, međutim uskoro navali i ždere ko nespašena.
Meni govori DAJ ODJEBI DOSTA SI JELA MASNA PIČKO SRPSKA da ostane više njoj.
Ždere odvratno i zasere mi stolnjak al nema veze.
Praščina samo takva.

Kad saspe u sebe pol goleme lončine upitam je zar nije vegan iz empatije.
Tad prizna- JEBE MI SE ZA DEBILNE ŽIVOTINJE.
Nazdravimo Dingačem, jer vino je krv zemlje i uvijek čuvam bocu za nju, i uvijek padne potpuno idiotsko i nepotrebno jer od tog niš-
BUŠ MI DALA RECEPT.

Kad zaustim pričati recept kaže nešto u stilu da začepim... da će me zakucat šakom u zid... rastvorit me u kiselini da ne ostanu ni kosti... i slično
Uskoro ide srati a to je tek pakao i nikak razvjetrit...

Koliko ta žena može usrati se, nitko ne može.
Specijalan bolesni smrad: pola žena, pola komodo-varan.

Uz tursku kavu, pravimo se da je sve OK i da niš ne štipa za oči.
Diskretno prskam sredstva i otvaram prozor po prozor a u sebi ponavljam molitve sv.Benedikta za egzorcizam.
Crux sacra sit mihi lux, non draco sit mihi dux, vade retro satana.

Mislim da je to rezultat tih nekih njenih "antiparazitskih programa" i slično.
Pije neke tinkture tipa boca dnevno kaj treba 5 kapi.
Valjda se neš poremetilo, znači nijedno govno ne miriše ali ovo je baš sick.
Mater joj jebem da li ću je kad-tad odležat...

Nakon teške zime u Lici jer sjebana mi je peć, sve je u principu pokojni zapustio i ja to dižem iz pepela, bila sam sva iskreno i istinski iscrpljena.
Zimu sam provela u nekoliko istih kućnih dronjaka koji osim što su bili topli, bili su i probušeni od žerave i pepela, dakle Alija Sirotanović, jebeni užas.
Bit će to sve bolje vrlo brzo ali bilo je tak kak je.

Farbanje i šišanje- kak frizerki uz malo dijete?
Šminka je bila bespredmetna, zašto i čemu, eto reda radi iz respekta prema djeci.
Katastrofa.

Dočekala sam sunce, nikako pa nikako, duga zima ali došlo je.
Kosu sam sama podrezala frizerskim škarama i na suncu nanijela boju iz kutije.
Pogledao me Bog i ispalo je fenomenalno, pepeljasto prirodno blond.
Obodrena, naručila sam si novu maskaru, parfem Paradiso od Cavallija, savršen Lorealov ruž u nijansi worth it (fenomenalno, blurred mat efekt, poželjela sam napraviti zalihu od 200kom ako ga povuku), ma dakle svanulo sunce, svanulo i meni.

Iz ormara izvukoh zaboravljenu haljinu koja mi odlično stoji, a kupila sam si i lijepe najlonke obzirom su mi noge adut a gore sam još uvijek kao vreća govana.
Znači, od tog što je trenutno, izgledala sam maksimalno dobro, mirisala, svjetlucala se i kurčila svojim iz nekog razloga uvijek nabildanim dugim nogama.
Izvukla sam i štiklice pod 3 prsta prašine jer sam u tenkama danonoćno.
Ma evo ljudi milina.
I obrve sam pustila prirodne pa oblikovala, znači glow up.

Za kog sam se sredila? Za kumu. Iz ljubavi i respekta.

Sjedim nasuprot nje u kafiću i čak i ona pohvali moj izgled.
"Konačno prirodna kosa a ne kao srpska kurva... a koji ruž... a koji parfem...."
Pitam je JESAM TI PO VOLJI OVAK SREĐENA.
Kaže "super zgledaš"

Ali ne odoli, mora...
"MALO IPAK KAO KURVETINA. KAJ SAD MISLIŠ DA SI NEKAJ. BABA KO BABA"

Jalna smećarka, nije joj bivši Ivan imao takvo mišljenje... mmm...

Kuma i ja smo otišle u Livadić da se ispripovijedamo nakon dugo vremena pošto živim u Lici.

Da skratimo, loše je završilo.
Lako za to što sam ja naručila 3 kremšnite a ona crnu kavu da bi mi uzela tanjur i sve požderala jer da sam DOST MASNA PIČKA. To je nebitno spram pakla koji slijedi po izlasku iz Livadića...

Prošetale smo do sredine trga gdje je ona na mobač pustila pjesmu
SVETO TLO HRVATSKO.
(Ej Franina ko planina domovina i sveto tlo... u smislu sad seru protiv Franje Tuđmana razni miševi)...

Kleknula je a ko za kurac njen mobač ima jak zvuk ko vrag.
Kleknula je raširenih ruku kao Isus na križu.
Potpuno trijezna i sve.

-ajde diži se jebem ti mater
-nek čuju samoborci... piju vino zlonci... niš ih ne zanima
-ajde diži se idemo dalje smiri se
-neću nek čuju nek si razmisle
-daj ajde nisi keleminec diži se
-nema šanse

Znojila sam se od stresa jer ekipa se lagano krenula okupljati i gledati što je to.
Da mi ne gledaju facu i ja sam kleknula pored nje.
To joj se svidjelo pa čim je pjesma završila ustale smo i mirno dalje bez policije itd.

Nikad dužu pjesmu čula nisam. Svaka riječ kao godina.

Kasnije sam pogledala spot i skužila da smo u istoj relaciji kao Thompson i njegova kuja Tiho Orlić, pri čemu sam ja potonji.
Ja sam Tiho Orlić.

U blizini našeg faksa nalazio se OTV dom.
Kuma i ja brijale smo na Malnara, koji nam je i danas a1.

Ja sam tad bila studentica koja živi sa starcima.
Ona je imala 4 godine više, paralelno radila kao profa klavira, vozila auto i deda joj je umro pa ostavio stan u VG.
Za razliku od mene bila je prepuna para i tu sam bila sponzoruša ali bogami to platila skuplje nego Vlatka Pokos aferu s Dikanom...

Iako sam znala da nešto s njom nije u redu, ipak sam je znala poslušati kao takvu.
Ujedno sam uvijek smatrala a i smatram da je najveći genije.

"Idemo unutra".
Objasnila mi je da je moje reći da mi je tata taj i taj (slagati) i da ću mu reći da kamermani ništa ne rade
Tako sam i učinila i usrali su se.
Kuma je, naime, imala cilj da je puste pred kamere da kaže neke ispravne stvari o Srbima i Tuđmanu.
Agresivno je zahtijevala a ja bacala prijetnje da ću starom cinkat.

U jednom trenutku jedan genijalac izvlači Apsint, zelenu vilu.
Ova to pije kao mliko materino.
Utone u blažen polusan i šuti.

Ja sam saznala kako izgledaju stvari iza kamera i divila se radu.

Kad je došla sebi otišle smo dalje mirno.
Sljedeće smo išle Borisu Mikšiću gdje je 2 sata slušao ovu luđakinju a ona mu je kavom, navodno slučajno, do temelja uništila bijelu sofu. Uglavnom tu je i mene povuklo pa smo ga u duetu maltretirale nekim prijedlozima i pitanjima. Pale smo u nadrealni trans ali po tome što nas je 2 sata trpio a on bi i duže nego smo morale dalje, Mikšić je bio na neki način oduševljen. Nakon naših prijedloga osvojio je na izborima 2%

Tog dana u Gundulićevoj smo srele njenog starog, doktora i profesora na Medicini
Kuma ga se srami jer je iz SVEGA IMAO 5 NA FAKSU ali zato 4 iz Ginekologije.
"Koja pizda užas..."
Ova je bila pod gasom i čudno zgledala.
Obratio mi se sjeban i drhtav...
CURE ODITE SE SJEST NA KOLAČE U VINCEK... JA BUM REFUNDIRAO... ŽURIM... ISUSE

Izgubio se kao sjena a kuma je zaključila da ne bumo na kolače se debljat nego u birtiju.
Tamo sam je morala snimati na čuvenom fotiću kako sere o Tuđmanu da je najbolji, ali to sam čak znala i ne pritisnuti gumb pa nek drka u prazno...

Bilo je to na faksu tik prije nego je kuma izbačena pa nastavila na Hrv.studijima.

Natalija iz Sombora izlaže svoju prezentaciju.
Na ekavici, na srpskom.

Kuma nervozno vrti kemijsku i povampirilo joj se lice.
Čeka kraj predavanja i diže ruku.

Najstarijem, groznom profaču koji je strah i trepet, mirno govori:
NISAM RAZUMJELA PREDAVANJE JER NIJE BILO NA SLUŽBENOM JEZIKU SVEUČILIŠTA U HRVATSKOJ A TO JE HRVATSKI JEZIK. SRPSKI JEZIK JE STRANI JEZIK. MOLIM KOLEGICU PONOVITI.

Kasnije ju je htjela pljusnuti ali sam je spriječila ali vikala joj je svašta...
Zemljo otvori se...

(Realno- prošlo bi to nekako... ali Natalija je bila nevjerojatno vitka i visoka, sa slapovima kovrča i porculanskim licem... znam ja kumu... uglavnom, kuma je dobila hrvatsku prezentaciju na mail)

Za dresove i ove čarapetine nisu krivi - to moraju.

Ali ako imaš tolike puste milijune, pa majku mu jebem, kako se ne možeš izblajhati kak treba nego nositi neki žuto-narančasti horor.
Tako je nas u osmom razredu blajhala Đaleksa pa smo imale sve kuruzni užas i matere su nas psovale.
Pritom uopće ako si crnac zašto bi posvjetljivao kosu.
Ali ako već toliko keša dobiješ, pa daj odi frizeru, ili spoznaj s youtubea, ili nađi bar neku kurvicu da ti to doma odradi s blajhom i hidrogenom prvo pa onda farba.

Ovi kaj si obriju pol glave pa ostatak vežu u rep, ja bih da sam neka vlast naložila da se moraju javiti u policijsku postaju na razgovor s inspektorom.

Razumijem kad naša ova sirotinja od muškaraca nema druge nego eksperimentirati a često nažalost i pod utjecajem alkohola i droge, pa se sami sređuju i od sebe narede pizdu.
I sama sam prisiljena doma to sve sama odrađivati, no bar pokušam ne pretjerano zasrati.
Ali frende imaš para ko dreka, svaka tuka bi ti ak treba 8 sati lizala muda a da ti ne bi odradila farbu za kosu, pobogu nogometaš si repke.

Jednostavno strašno. Pojedini zubari koji su radili dentalni rad i učinili pojedine momke da bacaju na hibrid čovjeka i lipicanera, također bih da sam netko poslala na razgovor s inspektorom i dopis Turudiću.

Od naših- Modrić nije kriv, tu se ne može ništa učiniti... ali Gvardiol koji je baš pican uopće više s ovom bradurinom ne liči na muškarca našeg podneblja, više kao neki Arap sa sabljom, čekaš da započne neku mudžahedinsku pizdariju. Daliću netko mora objasniti da je pranje kose sasvim normalna i uobičajena radnja, nužna.
Ova kaj vodi Americanu djeluje kao lobotomizirana pička sa štajge.

Dakle, crnci ako se već blajhate umjesto da slavite gene svojih moćnih predaka, pljunite usranih 60e i odradite to kak treba a ne kao da vam je jaje prslo na glavu.
Odvratno.

Ne bih više komentirala ali plus su Obala Bjelokosti, oni me oporave, moj čokoladni užitak samo takav.
Mazala bih našu kolibu balegom, nosila vodu u listu banane pa mu staramajci noge prala, sve bih.
Sve bih da imam takvog.
Znači oni kad igraju ja to smeće i otrpim par minuta samo da se nauživam čokoladnih mojih kolačića.
U polju pamuka bih pjevala i radila dok me svekrva bičuje. Sve da je moj.