Bože moj gdje ja to živim?

Ovo se veže na jučerašnji blog o muralu.Herucina je ona mlada žena ma prozoru sa dugom kosom.Kažu najstariji Križevčani..a pogotovo Križevčanke da je bila jako lijepa ali ne vještica vec travarka koja je mnogima pomogla.NO..lijepe žene su često prozivali vješticama:-)))

18. stoljeće obilježeno je progonom vještica. Kad kažem “vještica”, mislim na žene koje su zbog bilo kakve besmislene optužbe, mučene kao vještice. Vještice su bile krive za svo zlo koje se događalo tj. bile su krive za sve ono što ljudski um nije mogao dokučiti. Možemo reći da nije bilo područja ljudskoga života i djelovanja, na koje vještice svojim “coprijama” nisu mogle utjecati. Na području grada Križevaca zabilježeno je 37 osumnjičenih vještica. Posljednja i najznačajnija bila je Magda Logomer, zvana Herucina.

Ne, Herucina nije posljednja zagrebačka vještica. Herucina je posljednja KRIŽEVAČKA vještica. Dovoljno je da se njezino ime upiše u Google tražilicu i pronađu osnovni podatci iz kojih se može zaključiti odakle je Magda Logomer Herucina. No, nije naodmet još jednom iznijeti te podatke. Naime, Magda Logomer, zvana Herucina, rođena je 1706. godine u selu Podgajec, okolica grada Križevaca. Krštena je u crkvi Svete Ane u Križevcima. Magda Logomer udala se za Franju Heruca, po čijem prezimenu je i dobila nadimak Herucina.

1757. godine Herucinu je za vještičarenje optužila susjeda Eva Oblačić, koja je izjavila da je jedne večeri, kada je imala veliku groznicu, k njoj doletjela Magda Logomer u obliku muhe i strašno je uznemiravala. Na osnovu takvih optužbi, protiv Magde je podignuta optužnica te ju je sud osudio na torturu (mučenje). Mučili su je na najstrašniji način dugo vremena te je ona nakon dugog poricanja priznala sve što su ispitivači htjeli. 22. travnja 1758. godine, Magda je osuđena na smrt na lomači.

Ovdje je veliku ulogu odigrala carica Marija Terezija, koja je tadašnjem banu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, grofu Franji Nadasdy-u, naredila da osuđenu Herucinu hitno dopremi u Beč. Caričin dvorski liječnik, Van Swieten, je dugo liječio Herucinu od posljedica teške torture i zgražao se nad barbarskim načinom mučenja kojem je bila podvrgnuta. Van Swieten je opširno analizirao sve besmislice sudskog procesa protiv Herucine i dokazao krajnje praznovjerje i glupost sudaca. Carica je na to odredila da se Herucina pusti na slobodu. Osiguran joj je siguran povratak i boravak kod kuće u Križevcima. Za pretpostaviti je da je ostatak života tu i provela, no daljnjih informacija nemamo.

Dakle, Herucina nema nikakve veze sa Zagrebom, tako da ne vidim razlog zašto bi je itko prozivao zagrebačkom vješticom. Ove godine će biti 260. godišnjica njezinog oslobođenja i posljednjeg procesa zbog zločina čarobnjaštva na ovim prostorima, zato ne dajmo da nam oduzmu našu sugrađanku.

Svjetlo dana u punom sjaju ugledao je prvi križevački mural, na kojem su prikazani znamenite Križevčanke i Križevčani iz slavne povijesti grada: Nina Vavra, Marijan Detoni, Marcel pl. Kiepach, Dragutin Novak i Magda Logomer Herucina.
Autor koncepta je križevački umjetnik, arhitekt, dizajner računalnih igara i strip-crtač s koprivničkom adresom Ivan Ivanović, a za izvedbu je bio zadužen akademski slikar Ljubiša Pušac iz Prijedora, poznatog kao “grad murala”.

Ovako je izgledala ova predivna građevina u 18 st....pa su je onda komunisti pretvorili u omladinski dom...recimo ..neki centar za mlade ali...bila je jako zapuštena i ne znam zasto su joj morali skinuti te prekrasne ukrase....i onda....2014.obnovljena je na ,valjda, najbolji mogući način.Stoji na našem glavnom trgu i meni je predivna.U njoj je sada turistička zajednica grada ..pa svi vi dobronamjernici....ako što zatreba...znate gdje možete pitati.

Malo je onih koji pronađu srodnu dušu, doista iskuse ljubav i dožive svu njezinu puninu. Postoje oni koji čitav život traže ljubav. To je potraga vrijedna sve patnje, jer jednom kada čovjek pronađe ljubav, tek tada zna da je živio.

Ljubav je najveća maksima, na njoj temeljimo ne samo poimanje smisla svojeg života, već i pojedina vjerska, društvena i politička moralna načela. Najveći umovi na njoj su gradili svoje teze, viđenja svijeta. Da, ljubav je pravi mali mikro-makro Svemir…
Link

Trebalo mi je užasno puno godina da prestanem misliti što bi drugi željeli od mene...što drugi misle o meni..i uvijek samo ...što bi drugi...nikada što bi ja.No....prije pet godina ...to se promijenilo...naravno ne preko noci jer...to je proces.Ovo mjesto mi je u tome strašno puno pomoglo....očvrsnula sam i ...hvala svima koji su mi u tome pomogli.
Ne možemo se vratiti u vremenu kako bismo ispravili pogreške naše okoline ili pogrešne zaključke koje smo donijeli kad smo bili mali. Možemo jedino promijeniti svoje razmišljanje i ponašanje upravo sada. Ja vjerujem da ljudi imaju slobodnu volju i da mogu promijeniti svoje misli. Misli su putovi u našem mozgu. Onaj kojim često idemo, bit će čvrst i stabilan. Mi imamo sposobnost razmišljati i drugačije. Mislim da kada jednom osvijestimo sve te loše osjećaje koje imamo prema samima sebi, možemo to i promijeniti.  Ne moramo biti super. Ne moramo biti najbolji. Ali možemo sebe prihvatiti baš takve, kao nesavršena ljudska bića, koja su vrijedna. Ljubav će doći kasnije, s vremenom, kada sebe počnemo prihvaćati i pružati sebi ono što nismo dobili od drugih ljudi i od svoje okoline. Kada smo sami sebi izvor podrške, ohrabrenja i prijateljstva, tada smo zaista slobodni.
Imajte se dobro danas...sutra ćemo vidjeti kako ćemo:-)))

Jučer je Tomo rekao da ce si dati istetovirati moju mandalu ...ja mu predlažem da si da napraviti ovog lava...baš mi je oduzeo puno vremena...ima da satima leži na tetovaži:-))))

Ovo sam veceras bojala kao jednu od mnogih predložaka u bojanci za odrasle.Mene to toliko opušta da svakome tko si ne zna najti mira......ovo je nešto što ce ga prikovati za mjesto.

Bog cuva pijance i budale.
A vi pametni, sami se snadjite ! ;-)

Dragi blogeri...idemo se malo poigrati...tko je tko od ove ekipe sličan nekome od nase ekipe????

Nekoliko dana sam se loše osjećala i nisam izlazila van pa sam si uredila fotelju koju sam kupila.Napravila sam joj novu obleku po mom ukusu...i tabure sam obukla u kožu.To je bio dosta zahtjevan posao ali...sretna sam što sam to napravila i ništa nije vrjednije nego kada ruke same naprave.....veseli čovjeka:-))))

Dragi blogeri i svi oni koji se tako osjećaju!!!
Prošlo je pet godina moga života na ovom blogu i imam potrebu da vam se svima na kraju ove, meni dosta kratke,godine..obratim.
Imala sam pedeset i pet godina kada sam po prvi puta u životu odlučila primiti nečiji savjet da odem na jedno ovakvo mjesto u ovome slučaju Iskrica.Do tada nisam znala niti da postoji.Vjerojatno mi nije trebalo.Došavši ovdje...bila sam jako uzbuđena kao što sam bila uvijek u životu kada mi se dešavalo nešto novo.Nisam imala očekivanja da cu si naći muškarca za život ..niti za bilo što drugo.Došla sam s namjerom da si skratim vrijeme koje sam trošila na nekoga kog sam godinama voljela više od života i bez obzira što mi početak na ovom portalu nije bio lak..tada nisam znala da je to nešto što se dešava skoro svima...kao nekakva ulaznica koja se mora platiti.No dobro..kako god da je bilo...meni je toliko pomoglo da cu vjerojatno svima ...kada kažem svima mislim na sve ....za uvijek biti zahvalna na svakom trenutku koji su na mene potrošili.Neki su me i mučili i vrijeđali ali...u tim trenucima sam najmanje mislila na svoje probleme jer sam se bavila nekim ljudima koji to naravno ..nikada u mom stvarnom životu ne bi mogli dobiti.Svjesna da sam negdje nova i da se moram prilagoditi vecini...svašta sam pokušala raditi ali nikako nisam htjela mijenjati onu svoju osnovnu karakternu osobinu ,a to je da sam vrlo iskrena..otvorena ..poštena...emotivna i empatična osoba.S obzirom da je poštenje rastezljiv pojam..priznajem javno da u ljubavi nisam bila poštena jer ni ljubav nije bila poštena prema meni.
Od prvih dana..neki blogeri i blogerice su me stavili na jedno mjesto gdje nisam dobrodošla i ...trebalo mi je malo vremena da to shvatim ...pardon ..prihvatim jer...nikada nisam saznala zašto je to tako.No..pošto sam liberalac ...znam da svakome treba dati slobodu da radi prema svojoj savjesti i ako treba za to i odgovara.
Vecina ljudi ovdje je za mene prihvatljiva i onako dječje želim misliti da sam i ja većini prihvatljiva.
Na kraju ove 2019. godine...želim vam svima zaželjeti sve najbolje u privatnom i poslovnom životu.Želim svu sreću i najviše zdravlje i vama i svima koje volite i želim da nas u 2020-toj godini obiđe Anđeo ljubavi i sreće i da neki od nas nađu neki topli zagrljaj bez obzira na spol...boju kože..na vjeru...!!!
Grlim vas i ljubim i ...imajte se dobro:-)))***

Zovu me moji patuljci jučer da mi čestitaju Božić..naravno prvi sinko moj....onda F..najstariji unuk koji ima virozu gore -dole...pa dolazi P... drugi po redu i čestita i pita me"Baka...što si ti dobila pod bor"??.Ja ....mmmmm..a ...e...pa nisam dobila ništa!!Sada on nabraja tko je što od njih dobio i kaže"Baka...zašto ti nisi ništa dobila"??Pa kažem"P....pa dobila sam vas četvero"!!On malo šuti i nasmije se pa kaže"Ipak si ti dobila najbolje darove".I....ja se odmah rascmoljim...uffff ...taj je malac jedini sa zelenim očima na mene i uvijek će znati što treba reći...sunce žarko!!!
Naravno da mi dolaze u nedjelju na ručak da mi valjda ovaj moj stolni bor ne bude sam...mora biti neki dar ispod..ha..ha!!!

Želim svima...svako dobro.....zdravlje ...sreću...veselje i sve što se dobro može poželjeti.
:-))))

Iskrena sam....nisam sretna što sam sama i nije to blagdanska depresija..traje to predugo.I nisam sretna što se više ne veselim ovim sitnim kolačićima i što ni ne volim da mi dom miriši po njima.Nisam sretna ni što se nemam na koga ljutiti jer je ovo i ono rekao ili napravio ili najčešće nije ništa od toga.Nisam sretna ni zato što se više i ne mogu sjetiti kako je sve to izgledalo...kako sam ljubila od svega svog srca...kako sam voljela sve ma kako god se to zvalo i izgledalo.Ne volim ni to što ne znam kako bi pokazala svoje tijelo bilo kome više...ne mogu ga ni sama gledati.Nisam sretna ni kada skuham fini ručak ..a kuham svaki dan...a onda...jedem sama i sigurna sam da je moja mršavost vezana na samoću.Naravno da je to u nekim trenucima lijepo i mnogi bi sve dali za samo malo moje slobode....no....nekada je tako teško..tako ružno.Odjednom ti sve postane blesavo i pitaš se kome i čemu sve to što radiš i živiš ...kome to treba.Osjećaš da tebi samom više ne treba.I ...onda opet zaspiš i probudiš se u novom danu i kreneš u taj dan.Pitam se samo ...do kada ???Da li sam stvarno dozvolila da me netko otruje svojim postojanjem do te mjere da imam najteže okove koje je netko ikada imao...ne mogu se pomaknuti.Ima dana kada sam tako sretna i kada je tako malo dovoljno da se život u meni probudi ali...to je samo bljesak u svem vremenu kojeg ima tako puno.
Danas sam iz parka donijela prekrasnu Imelu i stavila je iznad ulaznih vrata ...kažu...donijeti će ljubav.Vješam je i onako uz smijeh mislim kako nitko ne dolazi kod mene...kako bi ta sirota biljčica učinila nešto tako veliko,a ja ne mogu.No...neka visi....nekada se i čudo dogodi!
Laka vam noć svima...imajte mir u srcu:-))