Bože moj gdje ja to živim?

jer ja toliko u tome uživam...toliko me to opušta da ...dok mogu sjediti i držati kist u ruci...ja ću slikati.Ako vas živcira....samo me zaobiđite:-))

Kažu da ima onih duša koje su nakon života ovozemaljskoga otišle tamo gdje je navodno jako dosadno jer i nema tamo baš puno duša.
Neke duše su navodno za uvijek ostale plutati tu negdje između jer....to je navodno najgora muka.
A neke duše su navodno krenule ravno na put gdje je jako vruće.
Ja želim vjerovati da su sve duše na istome mjestu i da cu ih jednoga dana opet sresti..jer...što će mi i drugi neki svijet bez onih koji su me istinski voljeli....a bilo ih je i ima ih.??
Što će mi neki drugi svijet bez onih koji su me beskrajno NE voljeli a bilo ih je i ima ih??
I ...što će mi bilo koji svijet bez onih kojima je tak sve jedno da li ja postojim ili ne???
Gdje god bile te duše....neka im je mir !

Sumrak.....a nebo kao da gori...to već dugo nisam vidjela....predivno i pomalo zastrašujuće:-)

Tak je i pri mojoj doktoresi nakon tri sata u čekaonici....jbt...:-(((

Link

Kakvo je raspoloženje ovih dana ...takva je i slika..no..ja volim jesen..volim njene boje..mirise,jedino što premalo uživam u tome ali svojom voljom pa nije strašno:-))

Dugo nisam išla na šišanje i stvarno sam već grozno zgledala...ma nekak ..nije mi to više ni važno..predala sam se ...ali uskoro mi dolaze djeca a znam da moj sin ne voli kada sam takva jer onda misli da nisam dobro a uvijek kažem da jesam pa eto...danas sam malo uredila glavu izvana...iznutra nema neke pomoći ali..ono kaj se da to treba napraviti:-))

Kažu da bi ovo trebalo biti drvo života .....a ja kako sam to slikala i kako sam sve teže disala..i jučer kada me počelo jako gušiti i teško dišem...meni sliči na moja pluća i na moje alveole koje su pune nečega ..samo nisu pune kisika i zraka.Čini mi se kao da i u mojim plućima ima jako malo ove plave ili zelene boje...najviše je ovih crvenih boja i nijansi.Ufff...baš je teško.
A vani...u 5 sati je bilo tako vedro i lijepo..a sada....takva magluština da ni ne znam kako ću otići po kruh a da se ne ugušim...mislim da nikako.
Čitam vas i teme su ljubavne...tako to i treba biti ...pa se sjetih dragušnog mojeg kojeg sam voljela ko Boga i ...tema traženja savršenstva u ljubavi.Tko je god rekao da to ne postoji...imao je pravo..ne postoji...ali nitko ne može reći da nam se to povremeno ne učini kao da je tako....savršeno.I je..savršeno je ali samo za nas koji tako osjećamo...drugi naravno tako ne vide...ali..zar je važno što i kako to drugi vide.????
Koliko puta su me neki ...rekla bi i hrabri i glupi...pitali"Pa daj mi reci...kaj ti vidiš u tom čovjeku"???
Dakle....tako glupo pitanje nekome tko voli postaviti...to može samo budala...sorry ako sam nekoga uvrijedila!!!
Danas ..nakon 10 godina samoće i bez njega....danas naravno vidim zakaj su me to ljudi pitali jer...kada ga sretnem ...vidim jednu oronulu spodobu koju su tada i drugi vidjeli..no..ja sam ga zaista voljela ko Boga...i nije mi žao..ponovila bi to opet..pa neka boli ko sam vrag onako kako je boljelo i tada kada sam ga tutnula nogom u dupe i to doslovno.
Danas u jutro kada me počelo gušiti i kada sam jedva udahnula...sjetila sam se jadnih konja koje smo obilazili dva puta na dan i hranili i pojili i čistili i jahali.Kada bi ljudi sjeno prenisko pokosili...tada bi se diglo puno zemlje koja bi jako zaprašila sjeno i konji bi se znali raskašljati pa smo morali sjeno polijevati kako bi se ta prašina isprala ne bi ih gušila.....sjetila sam se i njega....mog dragušnog kako mi na večer poslije hranjenja konja dolazi na vrata onako sav prašnjav...znaju oni koji znaju o čemu pričam...i kako je kada bi odlazio na mjestu gdje bi se skinuo ostalo sijena i slame za još jednog konja nahraniti i stelju napraviti...ali....godinama sam to čistila i nije me smetalo....ljubila sam ga na vratima tako punog prašine....punog mirisa konja i njegovog duhana ....i popijenog Amara sa dečkima u našoj birtiji.Takav parfem još nitko nije i neće iskemijati...nemoguće!
No...evo i sunčeka...moći ći ja van..a kakve sam sreće...i njega ću sresti na putu kada odlazi nahraniti konje..i onako sretno će mi mahnuti a ja samo dignem lagano ruku i odem u svoj nekada spokoj..nekada nespokoj...no...definitivno puna sjećanja koja vrijede 300 života:-)))

Uzimam si sve teže slike za raditi jer.....inače ne bi bilo zanimljivo pa me tako ova bas onako....opustila i meni je za moju dušu:-))

Nije voljela putovati...vjerojatno zato jer...u svemu što se kreće ..osim auta i to na prvom sjedalu ...bilo joj je toliko slabo da bi padala u nesvjest.Ali...voljela je priče slušati..one priče koje ljudi pričaju kada se vrate sa putovanja po Evropama i Amerikama i ostalim bespućima.No....nešto ju je vuklo da sama krene na neki put i ...izabrala je Tursku.Ni sama nije znala zašto ali...možda zato jer joj je sinko njen jedini pričao kako je Antalija divna i kako bi trebalo opet tamo ići.I ...otputovala je.Avionom sa kojim je samo jednom putovala i u stvari...bojala se leta.Odlučila je ubiti sve te demone u sebi.Kada je sletjela na aerodrom....nije se osječala dobro.Sjela je na neku stolicu u velikom holu i u stvari ...pitala se ..što joj je to sve trebalo?
U jednom trenutku...prišao joj je čovjek...onako ...tamnije kože...bradu je imao...onu maramu omotanu oko glave i zapitao ju...da li je dobro?S nevjericom ga je gledala i rekla...da nije dobro.Rekao je neka pođe sa njim ...tu ...par koraka..u ovom je holu
mjesto na kojem ce joj pomoći.I ..krenula je.I..bio je tu stol..dugačak i pun nekakvog nakita ..valjda namijenjenog turistima.Onako ...jednim potezom ruke...odmaknuo je taj nakit na stolu i rekao da legne i zatvori oči.Stavila je torbe na pod i legla.Bila je ona vec kod takvih ljudi koji energijom pomažu i zna da to nije laž...da ce joj biti bolje.Odjednom ...osjetila je kako joj ta snaga ulazi u tjelo i otvorila oči jer...dobro se osječala.No...bilo je nešto čudno.Onog čovjeka više nije bilo....stol je bio potpuno prazan i ...nikoga nije bilo osim dvije žene koje su ju gledale kao da joj govore da nešto nije u redu.Pogledala je na pod...torbe su bile tu.Pogledala je i da li ima novčanik ...bio je tu ali...novaca nije bilo.A...bio je to jedini novac koji je imala...sva njena ušteđevina.Obuzeo ju je strah...počela je plakati.U jednom trenu joj je prišao neki službenik...tako je bio obučen....i rekao da dolazi policija i da su sve prijavili...da ce sve biti u redu...i otišao.Ostala je sama u onom holu...izgubljena i neutješna.I nije to bilo zbog toga što je netko uzeo novac....živa je i novaca će opet biti....plakala je zbog toga jer ...tako se teško odlučila malo promijeniti svoj život...na bolje..mislila je...i opet joj je netko stavio ruku na čelo i opet je tapkala na mjestu...i opet je netko rekao"E...nećeš"!!!!
U tom trenu...otvaraju se staklena vrata i ona pogleda u stranu i ugleda njega...Borisa.Dolazi žurnim korakom prema njoj sa velikim sretnim osmjehom nalicu.Ona je ustala i jecajuci potrčala prema njemu i tako jako ga zagrlila da su je njene bolesne kosti zabolile do vrištanja.
Buđenje!!!!Uhhhh...pa to je san.Boris...pa ti si vec tako dugo mrtav...nikada te nisam sanjala...zar si ti noćas uskrsnuo da me spasis užasa u snu kao što si me toliko puta spašavao kada si bio živ.
I ...gori svjeća za tebe sada.Hvala ti što si me probudio....bilo mi je jako loše...ali...tako sam sretna što sam te opet vidjela...tako sretnog i sada znam da si dobro.Budi sretan tamo gdje jesi..možda i ja tebe jednoga dana probudim.

dobiti 3 kilograma...a koliko sam pojela da bi se to dogodilo....nije ni za zamisliti.Po nekada mi je bilo ludo trošiti novce na hranu..kao da bacam iza sebe.No....Bogu hvala ...shvatila sam gdje je problem i eto...radi:-))))

Nakon što me kičmobolja napustila ..normalno da sam krenula u slikanje..ali..sada jednu manju 30*30 i ispala je onako nekako..nježna ...prozračna.....opuštajuća....meni je svaka ljekovita:-))

Od uvijek sam voljela gledati crno-bijele filmove...slike.....kao da mi je to davalo više mogućnosti da maštam..ili....tko zna zašto ..no..kada sam ugledala ovaj prijedlog za slikanje....em me podsjetio na mene..em je crno -bijeli i eto.
Mislila sam..pa to je samo 5 nijansi sive..ne bi trebalo biti zahtjevno.....ali malo sutra....zahtjevno je.
Ali..eto....napravila sam ju i opet malo veselja u mom malom životu:-))

farbanje...krajnje je vrijeme.Napokon su bolovi prestali i mogu odsjediti sat i pol kod frizera.To nisam nikada voljela ali..kaj se mora..navodno..nije teško:-))

i neka bude zdravlja ..veselja i prijatelja...uživaj u danu i životu:-))

Link

Gledam seriju "daleki grad "i stalno je u podlozi ova pjesma i nisam se mogla sjetiti ni tko pjeva ni akko se zove i onda sam se sjetila jednog stiha i ...eto ga.....sada ću valjda mirnije spavati:-))