Bože moj gdje ja to živim?

Bila sam malo u šetnji po kvartu da potrošim ovaj slador u sebi i sretnem dragu žensku osobu ...šeće ljubimca Retriverakojeg je našla u šetnji i odvela doma...i pričamo kako se rastala...i svašta po malo.I ...tra.lal.lallalla...i kažem ...idem doma ...nisam još ni kavu popila....a ona vikne zamnom"Znaš da je za rastavu uvijek krivo dvoje ljudi"?Reko"Znam".Veli ona"Ma ne znaš...kriv je muž i svekrva".Ja sam se od srca nasmijala ona je onako vesela otišla sa svojim psom i da......istina u jako puno slučajeva koje znam.Da su ljudi sami živjeli ili da se starci nisu bas u sve miješali ....nasli bi oni svoj put no....ni moja nije mogla ali bas ništa prešutjeti.Uvijek je znala koja je najbolja boja koju treba dječak nositi.....u koju školu treba ići.....koju razrednicu ćemo odabrati...koji instrument ce svirati...ama bas sve je moralo biti po njenom.S obzirom da sam ovca u horoskopu....ne ide to samnom bas tako i ....ode mast u propast.
No...bilo je to davno...dan je osvanuo u suncu ...ves je suh i idem ga speglati.Jogurt...zobene pahuljice...chia sjemenke i narezana kruška su za gablec...i sreći nema kraja.Želim vam svima ugodan dan!

Znam...slika nije ni malo lijepa ali...pokazuje što svatko od nas nosi u sebi.No...sreća je da mnogi ne koriste ovu desnu stranu ili to rade tek kada su izazvani.Na žalost ...nekima je to svakodnevna radost življenja ...i jedva čekaju da se netko javi i nešto napiše kako bi mogli pokazati tko su i što su.Ne zamaram se time jer...to je i onako samo njihov problem.Sigurna sam da nije ni malo ugodno ostati sam na ovome mjestu pa makar to bila i virtuala.Kada vidiš da te većina odbacuje a ti sve više na tome radiš ....onda ...ne znam kaj na to reći.I to spada u hoby...valjda!!!!

Bilo je jutro...pred tri tjedna...vraćala sam se rano sa vađenja krvi...srele smo se na stepenicama...valjda si išla na posao.Samo smo digle ruke u znak pozdrava...ovaj put nismo pričale.Dva tri dana sam imala sama sa sobom problema i nisam znala da si se u gradu srušila i da si odvezena u bolnicu i operirana jer si imala izljev krvi u mozak.I odmah su te operirali...stavili u induciranu komu i tako...iz dana u dan...mislili smo da ce sve biti dobro.Pa samo ti je 39 godina.Pa ...doma te čeka klinac...moj ljubimac od 9 godina....i suprug te čeka...uplašen je.No....još dva jaka moždana su slijedila i ...mozak i tijelo to nisu izdržali.Postala si biljka.Jučer su pozvani da dođu i da se aparati isključe....a danas sam cula da su darovali organe.Predivni su to ljudi....Bože ...daj im snage.Vjerujem da vec živiš u drugom tijelu i da ceš još dugo živjeti.
Hvala ti...bila si tako dobra i draga osoba....mirna i tiha i ...tako si i otišla.Uvijek cu te se rado sjetiti.Mir sa tobom i čuvaj one koje si napustila tako rano!

Ovo sam dobila kao nagradu za tri godine nepušenja od jedne jako drage osobe.Jako me razveselilo...a praščići su i više nego gujdasti.Kad ih pogledam...odmah sam vesela...šire sreću:-))))

Ovaj jedan muškarac čuva ove tri dame. Nisu privlačni i izazovni ko Dovlini ali...vesele me:-))))

Eto...tako to izgleda kada čovjek sa 60-tak godina postane sladak.Ali...i dijabetes je za ljude...kaj ne???Napokon smo pronašli razlog mojem mršavljenju i slabosti.Jebate Koronavirus...odmah su ga skužili ...ime mu dali...cjepivo će napraviti...a ova moja je tražila moj šećer više od godinu dana.No....na kraju krajeva...z nečim se moraš pikati ;-))))

Draga moja.....želim ti svu ljubav i sreću i svako dobro za tvoj rođendan!

Izašla sam maloprije na balkon i pogledam u pravcu Zagreba...i ...kak da Zagreb gori....slika jako čudna ..možda se ovako i ne vidi.Nije prošlo 5 minuta.....vani sirene ko da je uzbuna.Vatrogasci lete jedan za drugim ali na sasvim drugu stranu od Zagreba ...nebo puno crnoga dima.Negdje u blizini nešto gori.Vidim da susjedi odlaze u tom pravcu.Meni je za danas dosta šokova..necu još i to.No...Zagreb ne gori...to je sigurno!!!!

Promijeniti životni stil, odnosno životne okolnosti u kojima se trenutno nalazimo nije jednostavan proces: u realnom životu nemamo dobru vilu ili čarobnjaka koji će nam magičnim štapićem stvoriti idealnu priliku za rast i razvoj (“odlazak na bal”), novi automobil (”kočiju”), tim ljudi koji nam mogu pomoći u ostvarenju naših ciljeva (“kočijaše”) te nam omogućiti da svime navedenim očaramo našeg idealnog partnera (“princa na bijelom konju”).

Neke okolnosti u našem životu ne možemo promijeniti, koliko god to snažno željeli: rođeni smo u određenom mjestu, u određenoj obitelji te smo shodno tome bili na neki način limitirani u našim izborima i odlukama koje smo donosili tijekom života.

To su okolnosti koje mi sami nismo birali i koje su nam “date”.

Njih možemo samo prihvatiti sa zahvalnošću (kakve god dobre ili loše one bile, zahvaljujući njima, danas smo osoba kakva jesmo).

Neke okolnosti u našem životu pak možemo mijenjati i svjesno odabrati, poput prijatelja s kojim ćemo provoditi vrijeme, partnera, fakulteta, posla koji ćemo obavljati, načina na koji ćemo utrošiti novac ili naše vrijeme, prehrane i životnog stila kojim ćemo živjeti.C/P

Eto...ja sam odlučila da ću ovdje ostati slijedećih 6 mjeseci...kome krivo ...kome pravo...meni je dobro!!!

Link

Link

Najveća zgrada u staroj gradskoj jezgri, podignuta 1914. godine prema projektima poznatog arhitekta Stjepana Podhorskog nalazi se na mjestu nekadašnje Narodne čitaonice. Hrvatski dom je središte bogatog društvenog i kulturnog života. Danas je u zgradi smještena Glazbena škola Alberta Štrige, Klub kulture te nekoliko dvorana za priredbe i kulturna zbivanja u gradu.
u toj...meni najljepšoj...građevini radi i moj sinko jedini pa sam vrlo često u njoj i iz nje uvijek izlaze predivni zvuci klavira...flaute....violine...udaraljki...uvijek netko pjeva...predivno!!!!

Danas su tri godine kako ne pušim i jako sam sretna zbog toga.Nije da se nešto maestralno dogodilo zbog toga...niti sam dobila koju kilu a želim ...niti sam zdravstveno bolje..mada ne znam kako bi bilo da nisam prestala.....znam samo da imam malo više novaca...što i nije loše.
Ne navijam ni ZA ni PROTIV ...ja ne pušim ali mi ne smeta kada ljudi oko mene puše...dapače...prija mi:-))))

Rodio se kao prvo dijete u braku vlastelina Josipa i Marte Kiepach. Dobiva ime po svojem djedu, prvom križevačkom Kiepachu. Bio je veliki izumitelj na polju elektrotehnike. Nažalost, neopravdano zaboravljen, a široj javnosti gotovo nepoznat po svojim izumiteljskim zaslugama. Rodio se 12. veljače 1894. godine u Križevcima gdje završava pučku školu. Realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, završivši je 1912. i maturiravši 1914. godine. Već u svojoj 16. godini postaje poznat po svojim izumima koje patentira u nekoliko europskih država. Tadašnje novine proglašavaju ga “umnim čudovištem”, dakle, svojevrsnim “čudom od djeteta”, piše na njemačkom jeziku 24. listopada 1911. list Agramer Zeitung, a glavnu vijest o Marcelu donose zagrebačke Narodne novine jedan dan ranije, dakle od 23. listopada 1911. godine:
U osmom razredu zagrebačke realne gimnazije sjedi ove godine tih i skroman djak sa zamišljenim, melanholičnim očima. Uviek je ozbiljan, pa se čini, da smiešak nikada ne može ni preletjeti preko njegova lica. Ime mu je Marcel pl. Kiepach, a rodom je iz Križevaca, gdje mu je otac posjednik. U naukama je dobar, ali nije odlikaš. I još prije nekoliko dana nitko nije ni mislio da se on u privatnim svojim časovima zabavlja velikim idejama, koje kud i kamo prelaze omeđeni krug propisanog školskog gradiva. Prekjučer, međutim puce glas u zgradi realne gimnazije, da je Kiepach uzeo u svim evropskim državama patent na dva znamenita iznašašća i da se pariške, bruseljske i berlinske agenture otimaju koja ce većim ponudama privabiti mladog Marcela u svoj trgovački krug. Bruseljska agentura “Globus” nudi mu za jedno iznašašće smjesta 50.000 franaka kao osnovnu bazu (koju je medjutim spremna znatno povisiti) i 5 posto čistoga dobitka, dok živi. Parižka agentura javlja, da se je našao milijunaški kozorcij koji bi s najvećom spremnošću njegova iznašašća financirao… Sve su ovo tako važna iznašašća, da ce u cielom svietu pobuditi najživahniji interes, pa i čitav preokret. Mladom našem maturantu možemo dakle najtoplije čestitati i zaželjeti, da mu i daljnji rad (a čujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom na čast hrvatskom imenu i školi, koja ga je odgojila. A kako se i ne bi novine raspisale, kad mladi Marcel već 16. ožujka 1910. patentira u Berlinu svoj žiro-kompas. Radilo se o uređaju za daljinski prijenos pokazivanja otklona brodskog kompasa na kojega nisu utjecale magnetske sile niti željezno okruženje broda. Marcel je ovaj svoj izum kasnije još usavršio.
Drugi njegov važan izum je Dinamo stroj za rasvjetu svih vrsta kola. Ovaj izum priznalo je 19. siječnja 1912. francusko Ministarstvo trgovine i industrije. Spomenuto otkriće našlo je svoju primjenu u osvjetljavanju kočija, automobila, omnibusa i željezničkih vagona, a električna energija proizvodila se njihovim kretanjem. Nedugo zatim, Marcel prijavljuje Carskom patentnom uredu u Berlinu u lipnju 1912. svoj treći izum: Strujni prekidac za rentgenske aparate, koji je djelovao na principu tlaka plina. Jedan od važnih njegovih patenata je i Mali transformator za niski napon kojega prijavljuje zajedno s poznatim konstruktorom Heinrichom Weilandom. Ovaj mali transformator proizvodio je niski napon za razne svjetiljke kao što su rudarske ili zubarske, za motore aparata za masažu i sl. Tu je još i konstrukcija Držača za čitanje knjiga, te zahtjev za patentiranje Postupka za namatanje svitaka na zatvorenim okvirima. Iz njegove obimne prepiske sa stručnjacima iz Berlina (sačuvanih u Gradskom muzeju Križevci) može se zaključiti da je Marcel radio na konstruiranju različitih električnih naprava kao što su jednofazni motor, bifilarni most, variometar, istosmjerni motor, različiti mjerni instrumenti, a zanimao se za područje magnetizma, akustike i prijenosa zvučnih signala. Zahvaljujući njegovoj sestri Pauli sve što je obitelj čuvala o njemu darovano je križevačkom Muzeju.

Link

Vrijedno je pročitati..meni je bilo jako zanimljivo!!!

A ja stojim na balkonu i lovim munje.To bi reklo da sam munjena:-))