WDF

sva ta srajna između nas su osuđena na propast...nismo mi..
moj pogled gleda dublje od noža..tvoje oči prodiru čak i kroz mene.

ono boli koje moramo proći će nas opizditi po licu i naučiti malo slane pokornosti i natjerati nas da malo mislimo

ljepotu ne možeš vidjeti dok ne upoznaš šta je ružno u nama
mrtvi snovi su samo mrtvi snovi...prošli su..nema ih...a ja i ti smo živi još jedan dan...noć..mjesec....jupiter.....neki kurac..
medeno je sve..svaki okus novog dana...tvoji mirisi..i tvoji hladni pogledi..
znam da kad položim svoju vruću ruku na teb...
mir se naglo useli u mene...nemir u tebe..

samo snivam snove ..a i snovi sanjaju mene
dal trebamo proživjeti samo one trenutke kad je slatko i gorko..il moramo živjeti sve....

naravno...sve.

još jedan dan prodire kroz moje pore...uči me novom i ..kako već....
lijepom

dobro.

Link

vratio se s posla prije par dana i uživam u neredu i neradu samo buljim oko sebe i ne tražim baš ništa
pitaju me jel mi sad srce na mjestu kad sam u hrvatskoj...
...ma ...valjda ja nemam srca...
drago mi je da vidim svoje najmilije...
i to je sve.

kad sam vani...zaista ne marim za ovu jebenu vukojebinu....
nigdje nije super..možda mi paše da ne razumijem sve...ne pratim novice...politiku...jebeni motherfucking kovid..sve...
ljudi su glupi
ne govorim da sam ja pametan
u stvari nikome ne bih preporučio da živi kao ja.
uvijek pronalazim nove loše načine života koji mene čine boljim.

možda sam zaboravio kako je to da osjećaš toplinu oko srca...možda mi je srce smrznuto
možda više ništa ne osjećam...niti šapicu..niti njuškicu...

možda mi je iz srca izraslo stablo koje nosi srebrno lišće..vjetar puše kroz njega i odnosi dijelove mene sa sobom...nekamo..
tko zna kamo..
i sunce omata to moje stablo sa svojom svjetlosti i toplinom
nikad nije tako da te nešto ne voli.
i vjetar i sunce

ponekad pomislim da samo ožiljci ostaju
i da će od mene jednog dana ostati samo hrđa loših odluka,lošeg života i malo zlata od dobrih misli..tko zna...

da...

i kolko god se želiš maknuti..ne možeš...
i ta jebena ceuta mi je urezala tupim nožem svoj potpis na kožu mojih prsa...ako dobro pogledam mogu vidjeti sve...i te moje kolege.... maroko.....konobare..lika na tobacu koji je već znao koliko ću uzeti cigareta....žene..
oh...žene..

magija....magija....

sve je čarolija...svaki novi dan...

Link

vratio se s posla prije par dana i uživam u neredu i neradu samo buljim oko sebe i ne tražim baš ništa
pitaju me jel mi sad srce na mjestu kad sam u hrvatskoj...
...ma ...valjda ja nemam srca...
drago mi je da vidim svoje najmilije...
i to je sve.

kad sam vani...zaista ne marim za ovu jebenu vukojebinu....
nigdje nije super..možda mi paše da ne razumijem sve...ne pratim novice...politiku...jebeni motherfucking kovid..sve...
ljudi su glupi
ne govorim da sam ja pametan
u stvari nikome ne bih preporučio da živi kao ja.
uvijek pronalazim nove loše načine života koji mene čine boljim.

možda sam zaboravio kako je to da osjećaš toplinu oko srca...možda mi je srce smrznuto
možda više ništa ne osjećam...niti šapicu..niti njuškicu...

možda mi je iz srca izraslo stablo koje nosi srebrno lišće..vjetar puše kroz njega i odnosi dijelove mene sa sobom...nekamo..
tko zna kamo..
i sunce omata to moje stablo sa svojom svjetlosti i toplinom
nikad nije tako da te nešto ne voli.
i vjetar i sunce

ponekad pomislim da samo ožiljci ostaju
i da će od mene jednog dana ostati samo hrđa loših odluka,lošeg života i malo zlata od dobrih misli..tko zna...

da...

i kolko god se želiš maknuti..ne možeš...
i ta jebena ceuta mi je urezala tupim nožem svoj potpis na kožu mojih prsa...ako dobro pogledam mogu vidjeti sve...i te moje kolege.... maroko.....konobare..lika na tobacu koji je već znao koliko ću uzeti cigareta....žene..
oh...žene..

magija....magija....

sve je čarolija...svaki novi dan...

Link

Samo je početak težak..sve ostalo se samo nastavi..i suze i znoj i krv.
Umiven u svim tim bojama ne bježim od nikog za kog znam
Lice mi je oprano i nikad čisto
Oči su mi čiste i buljim u tebe pogledom od blata

Slan..tako lijepo i prokleto slan
Od svega..

I kada konačno ustanem iz svog brloga od savijenih snova...nisam siguran jel sam budan...
Svijetlo mi trešti u oči spominjuć tvoje snove...
Moji snovi možda i nisu snovi...možda su živi..i trgaju mene..a i tebe u komadiće prozirnog papira
Samo trgaju i lome

Znam da vam nije lako...svo to sebe i lijubav mije lako staviti nekome u tko zna kakve ruke...
Ne vidiš me
Ne osjećaš me
Tvoji strahovi me zaobilaze...

Ja samo buljim u tebe i stojim
Drvo sam
Upijam sve dobro iz Teb...jedempć te..hranim se tobom.
Jedem i ono loše i gorko
Ti si moja...i sasvim je u redu da budem u tamnici svojih misli
Ponekad te baš volim
Ne svaki dan
Najviše te volim mrziti

Lažem

Svi oni naši koraci koje smo zajedno prećutjeli mi zvone u ušima
Sve one kože naše prelivene danom i noćima utosnule su biljeg u moje ja
I moje sebe

I kad hodam u noći nepoznatim ulicama..
Komad tebe šeće sa mnom

Dali smo se mrštili na sunce...
Ne znam..
Sjećam se da smo se puno smijali..

Dok nismo prestali.
Ne znam kuda su tvoji pogledi tada odlazili..
Ne znam...

Ja sam tada samo gledao u zemlju i beton
Uzele su me ne tako lijepe misli i neke teške navike

Ti si uzela samu sebe i odnesla u gnjezdo koje to nije

Mrtve misli plutaju sa mnom u snovima

Uvkjek nosim sa sobom srebrnu kutijicu naših sjećanja.

Puno puta mi dođe da te nazovem i da ti nešta kažem..
A.. ne znam šta da kažem..šta da koji kurac izgovorim.
Izgubljen u svemu..u svijetu..u svojoj zbrci nesuvislih misli

Samo izgubljien .izgubljen dečko mrkog pogleda i još malo snage u tim starim mišićima.

Volio bih ti govoriti puno
Volio bih da me slušaš i gledaš nekamo...čak i u mene ponekad.
Snovi i stvarnost tada postaju jedno...i sve je moguće..

Jesmo li zaista bili tamo.....

Tamo gdje se šuti i gdje se griješ toplinom iz pregiba ramena..
Gdje se hranim dodirom tvoje drage kože
Gdje živim trenutak stvarnost dugo...dugo...
I ne želim zaboraviti...
A zaboravljam sve.

I te moje sulude misli koje se hrane mesom mojih sjećanja polako proždiru i mene..i postajem star i proziran.
S pogledom prema praznom nebu i svojoj ne tako čistoj duši.

Čekam

Veliko prazno će nas pojesti prije ili kasnije..
Trebam samo gledati u zlatno i zaboraviti.

Znaš da znam puno priča.
Možda ću ti ispričati neke...
...koje god želiš...

Aaa...jebate...fakat nemaš kaj pročitat...
Može čestitkica..može malo laprdanja o covidu...zona sumraka..za sve krivovjerne..
Nemamo baš ni nekih starih ljubavi za pokazat..sve su nas iznevjerile...
Ponekad se pitam..šta te stare ljooubavi misle o nama..
Stari moj...zaguši kvalitetu kvantitetom..seri o bilo čemu...o ....
Ma.. znate kaj mislim ...

Sve je to životić..i svi ga drukčije primamo...svi mi..lijepo to primamo...suvislo...
Dobri smo za nas..za sebe.


Ja eto čekam kraj jeseni u ceuti..maroku..vrijeme je divlje i toplo....
Dolazim doma tek prije božića..i to je opet ok.
Ionak..nekad vidiš da se nemaš baš čemu vraćati deca su velka...nitko me ne zazivlje..i sretan sam.
Baš ono šta sam želio od života.
A život...pizda stara...uvijek daje sve od sebe...

I ponekad....samo ponekad,....se upitam...dal želim svoje ne tako lijepe sne i sanje dijelit s nekim drugim.
Svoje golo ja i ništa više ni manje..
Ili...blesav ja
Gledam na sve to kao na igru predavanja nekom drugom
.
Kako god...
Tipkam na mobu jer mi je laptop crko...pokoj mu duši...pa mi se ne da linkove izučavat...pa si pustite neku pesmicu kaj vas čini velikim i lijepim
Nešt od čega vam se dižu dlačice na podlakticama..
Javite mi koja ne to pjesmica
Voli vas...i ne baš da mrzi vaš đuka.

I još uvjek ko što nema sreće u lepoj našoj...nema ni ljubavi ni sexa na iskri
Politika..svađice..tko je više patio...koga su više izjebali,a nije bilo jebačine...
Ko je kome rekel krivu reč...
Imate pravo
I ja sam takav
Volim samo sebe,i sam sam sebi prvi
Ujutro oblačim radno odjelo od zrcala osjećaja koji samo upijaju pozitivu prema meni...druge tolerira ,ali...šta imam s tim.

Moje pisanje je besmisleno isto ko i vaše.
Naša lica su čadžava isto ko i naše maglene duše.
Šta crno vidimo kod drugih....kod nas je crnje...
Kod mene.
Kod vas nije.

Bzvze

I šta sad reći....kakvu poruku poslati...
Uglavnom....smršavio sam jedno bar deset kila,ne ličim na seb.
Ko da sam u etiopiji ,a ne oko maroka..a i ovi marokanci su svi mršavi
Jedva čekam da se vratim u rvacku....a onda ću jedva čekat da opet odem...
A i onda vjerojatno samo na otok..
Naš otok...hvar...možda ugljan....brod...škver
I tamo se možeš osjećat sam...ko i u africi..
U stvari,ja se uvijek mogu osjećati sam

To mi je superpower.

Crko mi netflix u stanu
Poslao poruku stanodavcu...al očito ga boli kurac
Kolega otišao u španjolsku do koke...
I sad se pitam jel da idem u grad...il ne..
Nisam još odlučio...

Nije me briga za sve vjetrove i struje i tuge ovog svijeta
Sijedim...i spuštam glavu do koljena
Mislim o nama
O svim sitnim stvarima koje nas spajaju...i onih nekoliko koje nas nikad neće učinit bliskima
Sve je dobro
Sve je pet
Naša ljubav će se razliti na sve..
Izlit će se u davno viđene kalupe
Bolit će nas svojom jebenom tvrdoćom..

A mi...
Mi i dalje možemo žmirit u suton
Možemo nikad ne vidit ništa ..nit sebe zaista...
Ne moramo ništa
...
Osim nestati

Nije me briga za sve vjetrove i struje i tuge ovog svijeta
Sijedim...i spuštam glavu do koljena
Mislim o nama
O svim sitnim stvarima koje nas spajaju...i onih nekoliko koje nas nikad neće učinit bliskima
Sve je dobro
Sve je pet
Naša ljubav će se razliti na sve..
Izlit će se u davno viđene kalupe
Bolit će nas svojom jebenom tvrdoćom..

A mi...
Mi i dalje možemo žmirit u suton
Možemo nikad ne vidit ništa ..nit sebe zaista...
Ne moramo ništa
...
Osim nestati

Eto nekih novih nas...
Ne nužno najboljih verzija.....
Imamo photoshop u glavi koji nam kola u žilama i činimo se sjajni sebi i drugima...
Ja sam sebi najdivniji...žilavi selski stolar osnježen godinama..pijan i lud od sjećanja,i onih sjećanja koja ću tek steći.
Mora nekad prolaze kroz nas...a nismo svjesni ni snage malog vala koji udara u stijenu.

Dobro je to
Valjda jebena evolucija....nekaj kaj nas drži...
Za niti one raskopčanih snova koju zovemo stvarnost.

I tako i sad.
Žmirim prema svojoj budućnosti....iako se nikad ne odričem svoje prošlosti...koja je bila i zlatna.i blatna...i volim skoro sve ljude u njoj.

Samo stojim
Spreman raširiti ruke
A i skupiti ih.

Voli vas...netko....

svih tih ljudi krasnih...i onih drugih....prljavih..smežarih...onih koji nisu isti...i nikad neće biti...
ima dana kad ih grlim sve..s mojim srcem od kamena i rukama od suhog granja
moj pogled ne seže daleko
jedva vidim svoja stopala

pustoš
moja voljena pustoš...kad nema više nikoga i ničega
tamo sam doma
tamo sam živ

i čudim se vama koji posjedujete ta srca od zlata ...i malo mahovine...
zašto nema ljepote u drugim....

da mi je bar pero u ruci....a ne ovo sranje od miša
da mi je..

i kako sad ne pželjeti pojsti nekm dušu....Link

i sve male slatke riječi su se nasukale u prašini
bez da mislim....i želim...
sve te dobra..što malo čuvam za sebe...a i za druge...postaje samo prah pod nšim stopalima

nema povratka u nevinost
svi smo krivi
gutamo prašinu naših nadanja ..suhu i prepeklu ...i vruću i smrdljivu

a opet volimo samog sebe...
naše teške vijeđe se sklapaju samo na naš znak

imal tu tu utjehe i malo....

ne znam

kad se netko drag okrzne o mene
minute sto mi odnesu sati su kao tren...
gledajuć te dok spavaš...skupljam se u sebe...samo da te ne okrznem
niti sobom
niti mirisom..niti poljupcem.

basta



Link

i sad u ovoj tuđoj zemlji kad drkam po virtualnoj tipkovnici u nadi da me prođe volja i sram i strast i vidim tih prekrasnih žena i okusih mnogo ..i još više...
ubijam se od posla i živim kao rudar
u noć utonem taman u tamnom i stopim se s njom
noć vruća afrička... i ja u crnom...kao jedno.
...nekad udišem...samo ponekad oblake
oblaci se ponekad spuste na zemlju i putuju kroz nas...

uvijek

najviše slobode provedem ispuhujući duhanski dim i pijući dobre pive i po koju čašu vina...
al često zurim u nebo koje nije moje
u žene koje misle da nisu moje

samo me komadić stvarnosti djeli od sna
ali...i to je ok
svi mi sanjamo djeliće svog života....žvačemo ga tu i tamo...i svaki put je drukčiji okus...

sve što okusim ostaje u meni
ko ona jebena igla od loših sjećanja...
od predobrih stvari...
i onih manje dobrih.

kako god....
žeim vam svima sve dobro uz pjemicu...


https://www.youtube.com/watch?v=wK6Q2gDGYzc