WDF

https://www.youtube.com/watch?v=XbByxzZ-4dI

kako god da to zvučalo,nisam mislio na to...al.sad kad sam natipkao...da mislim da je to najbitnije.
kvarna mi je mašta u tri pm...
šta mogu...ne mogu sam protiv sebe...takvog me majka rodila....

nego mislio sam nešt drugo
ai

istina je da postoje mnoge umjetne inteligencije...eto pogledajte naše političare i poduzetnike vezane uz njih..sve neka sama umjetna inteligencija...
kud će nas to odvest....a isto kamo nas vodi zadnjih par desetljeća
u tri pičke materine...kam i spadamo.

ali budi ozbiljan đuro
ma ne...bio sam ozbiljan i do sad.....

nekad davno sam pročitao knjigu...novelicu...tako reć letak...od četri sveska
hyperion
dan simmons

koja me je strašno uvrijedila...jer ja se nisam mogao domislit da bar neki tekstić napišem ko što je on izmislio
....sad se tučem po prstima......

knjige ujedinjavaju sf..ai..budućnost ..crkvu...sve u par knjiga...
naravno da se ne treba nikome svidjeti...ali...
mislim da ima dobar pogled.....na šta već...na budućnost onih koji ostaju i onih koji odlaze
ne znam..kako kome

meni je super jer nemam osjećaja..vjere...ljubavi..
želje imam..al sam proklet....
i tak to....

kamo odlazimo... eto naslova


volio bih otići u staru šumu
sjesti pod dobro staro drvo i zaspat

naravno da to tako neide...
nikad neće ići..

ne bih volio da je netko od mojih sa mnom...mislio bih na njih
ja ću za svoju krv dati svu moju
dat ću i više

sad sam proklet

Link

umor me hvata
umoran sam

ali
tračnice su iste
iste...moja koža se lijepi na tebe
srce mi je otplutalo u san
ne samo u jedan ..u tisusuće snova

tisuće komadića naših nadanja
mogu ti dati sve što želiš..

mogu li ti dati....

mogu li.....ono što vi hočete....zaista....

moja koža je mrka...ne voli nikoga i ne vidi se...putuje kroz vaše sjene i opipe,,
nema je je...baš je nema
zaista me želite znati.
no





Link

palim gay cigaru svojim inox upaljačem
slušam nekakvu čudnu muziku....
čitam neke čudne tekstove na portalima ..a i ovdje...jebate...peder sam....

Link

di sam ono bio....

žena...žensko..

https://www.youtube.com/watch?v=e96lbFiG_k8

kaj da velim...obožavam ju..u tih par minuta šta je slušam...sve je šta želim
optoćio bih je u zlato i broncu
platinu i srebro

zaboravljam prošlost i ne mislim na budućnost
ostajem samo ja i njihova muzika
toliko potencijala...toliko mogućnosti...koje se nikad neče ostvarit..
ali...volim je ovih par zlatnih trenutaka...ne mogu da je ne volim
slušam i vidim.

koliko ljepote ima u nas običnih...
bez granica.

i tak..
sjedim u naslonjaču...buljim preko dva ekrana u zid zelene boje i noge me dižu ižele me nekud odvest...nekamo...dalje od mene..
obuvam cipele..spremam nož..uzimam putni štap i odlazim u polja
cipele mi se oblače u blato.
njuška mi upija sirove mirise preorane zemlje,trnja i masnih tračnica željezničke pruge
ne mogu ući u trag svojim mislima
pobjegle su nekamo
vidim samo blato ,travu i živicu
na obzoru autocesta
neki udaljeni ljudi u svojim sarkofazima koji se ne mole za svoju sreću...
pomislim da si pustim muziku...al...jebo i mobitel i slušalice...oskvrnut ću ovo nesveto mjesto i zemlju
sam ću sebe unizit

koraćam sam sa sobom izbrisanih misli i želja prljavštinom drage naše majke zemlje
i znam
da nije zemlja ono za šta ju mi dajemo
pojest će nas prije ili kasnije.

sve moje želje neće promjeniti baš ništa
sve zablude koje ste iskovali u vašim glavama...zaista ništa ne vrijede

nekad sam u svojim šetnjama znao naći raspadajuće leševe divljih svinja,srna i lisica
nisam siguran koliko su bile svjesne u trenutku smrti koliko svijet gubi...ili koliko one gube
isto je sa ljudima

ta blatna zemlja nas ne treba..mi smo samo privremeni ukras koji joj već ide na živce...

Link

naravno da nije tišina...slušam muziku...i ne pričam...samo slušam sam sebe
preko radio veze...

tražio neku staru sliku na mobu..pa morao prelistati hrpu njih...više se ne sjećam šta sam uopće tražio
ali
našao sam
našao sam hrpu ljepih stvari
našao milion osmjeha
našao sto i više dragih ljudi
sebe sam vidio...ali...još uvjek se ne nalazim
valjda sam negdje drugdje

iza one čelične zavjese koju sam sam iskovao
negdje....gdje se ljude ne pita kako si..jer svi znaju kako si.

i s tim godinama koje već mogu nazvati...starost
budim se svakim danom sa dječačkim snovima
mislim da bi moglo biti dobro
dobro i zlatno
nasmješeno i cukreno

ali neće
neke stvari..neki ljudi će ostati sjajni u mojim mislima što god da učine u ostatku našeg vremena
drugi bitci će se rastopiti kao sladoled na vrućem kamenu
tko zna kad...i tko zna gdje...

prošlost je gadna stvar...možda i blagoslov u neku ruku
drži nas na kratkom povodcu i ne možemo se otrgnuti od gazde...od prošlosti
prokleta kuja..i blažena djeva
toliko stvari sagorjeva s njom..a toliko ih se puno vraća

tko bih uopće bio bez prošlosti...tko bih bio bez sranja koja sam napravi...i bez sranja koje su meni napravili...
u biti...sviđam se sam sebi i ne bih volio biti nitko drugi



Link

srce mi je puno
sjetla me se djeca i čestitala mi dan očeva
...od kćeri 400 km..od sina više od 1000
al sjete me se.

Link

koment...where ??

im sve na tebi
mrzim tvoje rane....naročito one koje sam ja napravio

mrzim sve i sva tvoja bivanja
trebala su biti samo moja.i samo moja
trebao sam te pokopati u sebi
zakopati te duboko u sebi
strpati te u moje grudi i zaboraviti da si uopće bila uz mene
trebao sam te pojesti krvavog lica i buljit u zvjezde koje uopće ne poznajem

nisam trebao ništa
nisaam trebao niti teb...nisam trebao niti sebe
premalo riječi je preteklo preko mojih usana...a tako puno
čak i ja im nekad ne znam značenje

ali znam
da ništo jebeno ne znam
volio bih da znam.....al ne znam

teško je gledat tvojuporculansku kožu
sve je valjda teško...ne znam....


idem se pokušat probiti još jednu noć u snovima nemira koji me truju
sretno mi bilo

i vama


Link

il tak nekak...
ma ...gledam ovih dana kam da krenem...jel da slušam frendove...dal da se bavim svojim poslom...da pijem manje...više...da slušam bivšu...da slušam decu....pukli mi uši od slušanja....
nitko ne živi u mojoj koži
nitko ne osjeća što ja osjećam
nit moja stanja...nit moje bolesti


ali....svi imaju savjet
svi sve znaju
lepota.

nitko ne zna da se budim vruć i ustajem hladan
da ne volim usne otvarati prije nego moram
da moj pogled više govori nego moj glas

i moje ruke su ispričale tisuće zaboravljenih priča...koje se zaboravljaju...koje su nekima samo usputni osmjeh i poneka riječ
one ruke koje su ispreplele mnogo toga o tome šta neki mogu samo sanjati

sve to kurca vrijedi....valjda sam se trebao baviti politikom
al...opet...ne volim bit posran
ne bih volio da mi netko nešta kaže pogrdno o meni..a..da je u pravu

dakle...nemam opcija

ostajem svoje privatno božanstvo....sasvim malo i slobodno..neopterećeno traženjem mojim božanskih usluga
koliko bog može biti slobodniji..?

zašto biti skroman kad te nitko ne smatra velikim....

imam moći da gazim travu i zelenu i žutu
mogu hodati kroz toplo blato
mogu hodati danima kroz šumu i ne tražeć ništa i naći sebe
mogu posmatrati neba svih boja i buljiti u zemlju kako mi teče ispod prljavih nogu
mogu pogledati tebe...i šutjeti

nasmijem se ponekad sebi...vidite i zašto...
ali
ponekad znam da sam u pravu
šta je još čudnije...ponekad znam da nisam u pravu

zašto bih tražio mjesto gdje snovi umiru

znam gdje umire sve





Link

i opet sam se zagledao u sunce
pogreška.
onda sam pogledao u svoje srce
pogreška.

iako...nisam ljep ni dobar ...pa mogu biti valjda i pogreška
mogu biti sve šta želim

mogu biti jedač tvojih snova
mogu biti onaj kog se bojiš
mogu biti najbolji prijatelj tvojoj djeci

bez brige....djecu ne diram

mogu biti tvoja noćna mora

pogreška

mogu biti tvoj srebrni dolar
a i ....ne moram....

plovim i gledam i osjećam....i zurim i znam.
prokletstvo
i pogreška.


Link

nema teba ....nema mene..
nema vrtloga
samo je gorka siva kost ostala položena u šumi

samo misli plutaju po ravni nečega...nečega što je samo izmišljeno...
ne stvarno....nije stvarno...
samo ukopano u pozadinu naših očiju
samo zakopano

trebaju mi droge i alkohol
odvlakači teških misli...trebaju mi da me sklone s vjetrometine
da me sačuvaju bar malo
da ostanem čovjek...a ne ono što jesam
da budem dobar...da se ponekad nasmijem...mogao bih bti sretan nekad...mogao bih se smijat...
ne znam....mogao bih se smijati...mogao bih biti čovjek,,


al čovjeka od mene ne možeš tražit
umro je davno
umro je s mojim pogledom u noćno nebo
odneslo ga i nije ga donosilo nikad.


sve čime sam trebao bit sretan je kanta dobrih želja...vjedar ljepih misli
naslonit čelo na iskrena dobra tijela
al....uvjek ima ali...
moje more se prenose na druge...i truju ih
moje more ubijaju ljude i zagađuju sve oo sebe
moja mora sam ja.

samo tečem i unakazujem duše oko mene


hranim se tobom.

https://www.youtube.com/watch?v=baS0gsaDYIY

no tengo nada
no tengo amor...no tengo mujer...no tengo dinero...no tengo nada

i neka me ...sve sam to saam zaslužio
nisam ni siguran da mi nešta od toga fali...ali sve više osjećam da nisam kompletan
nešta mi nedostaje...a nemam pojma šta....

možda mi ponestaje pameti...
nije baš da sam je ikad imao previše
nikad je neću ni imati...otišlo..sve je otišlo...

ostaje samo moje divljanje sa samim sobom...

iskreno se čudim onim ženama koje su imale posla sa mnom zadnjih godina...i sad...
zlatna bića.
nisam vrijedan nikoga..nisam vrijedan ni samog sebe
treba me staviti u neku kutiju i zaboraviti
zauvjek.

a kako mi godine idu...i kako zdravo živim...
eto me ...u drvenoj kutiji...

ne bojim se odlaska...ne bojim se napustiti ništa
bojim se samog čina odlaska
ne volim da me boli....nitko ne voli...
strah me boli...ne odlaska

samo da bude kratko.

u stvari..
ne treba mi ni drvena kutija
nek me gurnu u prvu grabu i nek istrunem
nek iz mene izraste neka ljepa biljka...neka me pojedu divlje svinje
neka se vratim u zemlju

neka me nema.



Link

koliko ono zidova sam prešao...koliko ću još morat...
koliko trnja nam je ogreblo tijelo i obraze
koliko smo morali...a kolko smo se dali...

koliko sam gorkih potoka prešao ne osvrćući se....al upekli su mi se u leđa
koliko je netko suza tih potoka isplakao radi mene

tetovirano mi je tjelo svim mojim manama i godinama
pisale su po njem godine...grube zime...sunce koje peče...moj znoj koji se lije od dobrih stvari
postoje zapisi na mojoj koži koji mi govore tko sam i gdje sam
znam tko je pisao na mojoj koži i dublje od nje

sklopljenih očiju zamišljam kako je mogla izledati moja koža
ali....nije...nikad nije mogla biti onakva kakvu je želimo
ne...ne..srce moje...nikad nije onako kako želimo
guraju nas pohota i ljubav...krade nam ljepotu pogled iz tuđih očiju

postajemo netko drugi koji misle da smo mi
a...tko zna tko smo mi...
tvoja koža kad se pritisla na moju čini i mene drukčijim i ne tako novim...već starijim i plemenitijim

i kad se pogledam u ogledalo...vidim napol stranca..a na pola čovjeka kojeg ne volim vidjeti..koji zna sve o meni...o mojim manama..o mojim željama i svjetlim i tamnim snovima

u mojim snovima njena koža je uvijek savršena
u mojim snovima dok sanjam.....ne onim budnim...
čista...obično bakrena....sjajna i živa...baš živa....
a ja....ja sam u tm snovima suh i grub
grubih ruku i kamenog lica
pun ožiljaka
i vruć toliko da mi je hladno


ima još mjesta za filigransko pismo na meni.....neka me..
već će nanovo ispisati......




Link