WDF

sam miris svježe posteljine me opija
prljav sam i sam
razlijem se po krevetu i sanjam tebe...ne...samo te zamišljam prostrtu pokraj mene

tvoji mirisi me preplavljuju
zatvaram oči i sanjam da te volim
pružam ruku da je stavim na tebe....i vrijeme traje i traje...
nikako da te dosegnem...tvoja svilena bedra, tvoje pupajuće grudi...tvoja bakrena leđa

zabijenog lica u jastuk pružam ruku
i zahvaćam dio tebe i dio mojih snova
režim i grčim se
čak i ne znam jel si tu il nisi

ne želim otvoriti oči
ne zanima me
svi smo gdje bi trebali biti...valjda
uvijek na krivim mjestima i u krivom vremenu
i krive riječi nam se rađaju na usnam i ne vraćamo ih nazad
i živimo s tim.

pepeo.



Link

samo tako i samo sad me odvlači
vuče me u stranu
sam se od sebe pokušavam odvojiti ..ali ne ide...
jebat ga.

znam da mi snovi ne lažu
a uvijek sanjam na vani...na prostoru ...na zemjlji ..i vodi i močvari..
i to sam valjda ja
sanjam mirne ravnice i rijeke i divljač i vatre
i samo sebe....nema nikoga ...sam sam ..i tako stalno

nirvana je kurac
to sam prebolio skupa s ospicama...u sedmom A
...a sad sam šesti b...
divno....

možda je vrijeme da se odlučim krenuti dalje...ili presjeći tetive na nogama i ostati invalid ko i ostatak nas
siromaka u duši i u džepu
nepokretan i neiskorišten
nemušt ...blentav i pijan.

eeee..da nemam te ciganske krvi...možda bi bilo lakše..
ne bi.
još bi ti puteva vapilo za mnom....još bi žena plakale u jastučnice...još bi muzike bilo ne poslušane.
drveta ne okaljanog i ručka ne izgorenog.
obećanja nikad ne ispunjenih.
kletvi i krvi na dlanovima
molitvi bogovima u koje nikad nisam vjerovao..niti neću.
molitvi sebi.

samo...taj protok vremena koji briše i piše uvjetuje nas
nema sisa ...nema guzica..nema doručka na suncu...nema doručka nit u mraku...nema ga nigdje..
nema ničega

samo mi mali koji gledamo tamo kamo se ne gleda i buljimo ...i buljimo i opet ne znamo ništa...i na kraju nas boli kurac za to ..iako smo oduzeti..jadni ,nemušti...i ponekad odveć radosni...
i ...sve te dobre stvari uvijek dođu na naplatu
trostruko...majku mu jebem....
plaćam
sve plaćam

i tak...







Link



ne možeš saznati svu svilu svijeta ako je gledaš samo odozgo
moraš pogledati i ispod

kroz zaista plitku misao mi prolaze mišljenja nekih mojih...mogao bih reći dragih ljudi

kolko nam je netko stranac...nešta bliže...ne stranac ?
netko tko nas treba il mi njega trebamo..makar samo radi nas....

mutne i teške misli svakom od nas prolaze glavom svakim danom..svakim satom...vježbao sam se da se isključim...nisam uspio, a ne da mi se na tibet..ionak...da mi se dogodi nirvana...proglasio bih to mamurlukom... :)
čoek nikad zadovoljan...
jebat ga....
al...
ti neki putevi i šareni...i crni..i bijeli nam stalno prolaze pod nogama...a da ih skoro pa nikad ne vidimo
valjda gledamo previsoko
trebamo gledat visoko ..i iskopčat se s mreže....

nekad visim na sred ulice i čekam
nemam šta radit pa gledam promet...ljude..
odbljeske očekivanja ..tuge,radosti...ludosti ...i još sto milijuna stvari u njihovim glavama...a opet, vjerojatno sasvim krivo iskovano u mojoj glavi

a tko sam ja da budem sudac.

koliko dopuštamo da nam netko zaista uđe u naš prostor ?
koliko ćemo se otvorit...priznati...posvetiti se...
koliko ?

trgovina osjećajima i tjelom.
svi smo trgovci.
mislimo da smo kristalni i čisti...a nismo...svi tražimo nešto za uzvrat.
bit ću dobar prema tebi a ti mi daješ...
daješ mi mesa i vlage i te tvoje skliske kože.

a ja uzimam.

krvolok...predator...zvjer..sranje...

mmmmm...
da
istina...žderač duša i tijela i srca i svega.
tada znam na čemu sam...samo da otimam.
to je bit....nije za mene trgovina.
kradem i lažem i plačkam i silujem i rađam se u tvojim snovima i nema i opet i opet.
zgurenih ramena i pognute glave
ne moram te ni vidjeti gdje si
osjetim miris
i pokrećem se prema žrtvi
moja lovina ne treba biti moja...ja samo čekam.
za mnom dolaze strašniji lovci








Link

više nemam daha za dim i dim više nema daha za mene
svih tih vatrenih štapića se uopće ne toče kaj se događa s nama...
fakat ih boli kurac....

i kad zapalim tu jednu cigaretuu za tebe...ne za tebe...
nego jer mislim da bih trebao...radi sebe..i osjećaja koji me prate....

oprosti mi bože

nikad od nas jadnika neš napravit ljude
pravi smo i smjerni...i ništa nam ne to ne koristi

moje lice je savim istinsko i pravo...moje reakcije su ......
ahhh....bože moj...
ne savršene....

nikome to ništa ne znači...niti meni na kraju krajeva...
al...
da ostanemo ljudi..
ne bi to bar malo vredilo ??

uglavnom

sad želim samo spavati
zabit se u u dekicu i madrac i prestati postojati





Link

moj današnjii blog bi trebao biti vezan uz ljubav.

jel shaćate vi kako je reći nekom s kim ste živjeli svaki dan i svaki sat 23 godine da ne znate jel ste ga voljeli..
...mogu ja lagati....ali...jel to to... ?

obožavam tu ženu
neke iskre u njenom duh i njenom tijelu neću vidjeti do kraja svog jadnog života.
newermore..
nema tih čarobnica
a opet
bilo je liijepoo i toplo i naša djeca
i bilo je i grubo i suza i svilene kože i svilenih suza..i svih sjebanih stvari koji ti se mogu prikvačiti na kožu
bilo je topline...mucho topline...možda previše...ne...nikad previše.

puno sam i ja noći probdjejo s čašom vina i divljom muzikom u ušima razmišljajuć o nama.
i...nikome to nije pomoglo

ja sam kriv
bio sam đubre, i ostao sam takav
kasno mi se mijenjati...a i ne želim.
tvrd sam...još uvijek....ma jebite se svi...


imaš sve samo nemaš sebe
a dao bih sve.

eto

samo da znate...volim rukovat obogaćenim čelikom...
lijep je



Link

neš drkam po jubitou ...tražim nešta sa spaljenog čovjeka....i prehiti me na neki trance...in vivo
i kaj je najgore...još mi se sviđa..
bezvze


Link

griješio sam
i još ću
nalikovat na tebe ne smijem nit se usudim
jest ću vrbovu koru i meso sa divljači
klat ću za pokoru
ležat ću na kamenu i gledat u neka neba
suha i slana i samo neba

ti mi ne značiš ništa
ti si samo meso
hrana
meat.

i.kad ispare mirisi krvi i divljine iz mojih nosnica...ostajem ja
samo ja
tebe nema
nema te jer sam te pojeo..i tebe i tvojje tjelo i tvoj duh.


sanje..samo sanje i sni i budni snovi

i komadić istine zakopan u nama
duboko
jako duboko
toliko duboko da ga nikad nećemo naći

tko zna što je dobro ...

tko zna ne samo nešta....nego sve o nama....
možda moramo okrvariti čeljust...možda moramo bit ovce..mirne i pokorne..
možda ne moramo ništa.

dragi subložnici...jebite se.
al to vam želim na najbolji mogući način...ne kao uvredu.





Link

ovih dan malo čitam portale na internetu i ponekad pogledam komentare
sve je otišlo u tri pičke materine
aa..možda i nije,možda je uvijek bilo tako...
ali...sam taj plašt interneta koji nas skriva od drugih pravi od nas male diktatore...doktore svih znanosti i stručnjake za sve i svašta.
i to je meni ok...dok ne sudiš o nekome koga uopće ne poznaješ
karakteriziraš ih...daješ osobnu dijagnozu..iako imaš semestar politologije i veliki odmor,a neki niti tolko..
i nakupe se tolko mučni i ružni komentari
svi bi voljeli suditi,neki bi željeli biti i krvnici...
zašto ?

nigdje nisam pročitao dali ovi ljudi...naši ljudi...koji su otišli u zambiju po tu jadnu decu ..imaju djecu...žele se pobrinuti za tuđu djecu..imaju krim dosje...ništa..nada..

kolko bi to trebao biti blesav trafficante da odee dole,ostavi pisani i internetski trag i kupuje djecu na tržnici za svoje mračne pobude...

a svi sude neki kurac...
te će prodat decu pedofilima..te organi te ovo..te ono..

ti komentari na portalima me prosvijetle ..da se sijetim kakvi su ljudi...
stoka

neće vidjeti šta im je ispred vrata
tko im na ulici zajebava i njih i njihovu dijecu
neće vidit pijanog luđaka sa stafordom...kojega se boje.

ali ...samom snagom svog sveobuhvatnog razuma..božanske percepcije..i naravno..iskrenosti i poštenja otkrivaju trgovce djecom par tisuća milja daleko.



Link


nemojte da vas raznježi...u pozadini mi svira motorhead.

kad bolje pogledam...sve ono malo boli koja se istače iz mene...tebe..
ne vrijedi nikome ništa
sve ono što nas je ozljijedilo...ne vrijedi ništa...
samo smo vrbe ....ili ptice....
koje povija vjetar i nosi ih kud on želi.
odnest će nas vjetar...
smrznut će nas zima

kipići na dan dva..

moje usne na tvom ramenu ne znače ništa.
samo vlažni otisak ne dobrog lika koji se hrani tuđim bivanjem i postojanjem

toplina tuđeg tijela je nezamjenjiva
nikad se ne možeš ogrijati ni na bilo kojoj lomači
nema te topline
nema topline dok te te netko ne zagrli tko te želi

prokletsvo i blagoslov


jednostavni smo
ja znam da sam čudna zvijer...svi smo takvi...
s čudnim nakanama i načinima

neki od nas vole lizati svoje rane...neki vole nanositi rane

neki od nas su sve
srce im nanosi rane drugima,a...onda pate radi tuđe boli..
,
srca od marcipana i duše od soli

nadam se da se vraćam tebi andaluzijo





Link

stupam danas ulicama od snova i sanja i nekih sanja
više gledam u stope koje ostavljam nego u nebo
ne prati me nit dobro ni lijepo
suhih ruku i gladnog srca
stajem
buljim
a... ne vidim..
sve moje dobro se izbrisalo sa mrakom
izrasli zubi i čekam ono malo krvi koje mi pripada

neće tebe baby nitko spasiti od mene...od nikoga.
ja sam pošteni lovac
ubijam samo one koji žele biti ubijeni,stavljam smrtne latice u njihove oči i milujem ih dok ne prestaju biti

samo nam suhi zrak govori da smo bili..da jesmo...da imalo vrijedi naše postojanje
i onda dolazim ja
veliki brisač
brišem snove
brišem sve tvoje
brišem tebe.

ja sam već izbrisan..i nema me..ne postojim...i ja to znam
ali ti.....ne znaš

i dok te ne nestane....ne možeš se ponovo stvoriti
nema te
svih tisuću sunca koje trpaš sebi u grudi ne sjaje mnogo
dok ti oči ne gledaju prema tami
ne znaš tko si.

danas je mirno

ne tražim zmiju da je ugrizem za rep
sutra ću
dat ću sve od sebe,raskopat ću si ljušturu popet se na brdo i vikat ću gol i snažan
sagrađen od straha i suhog pruća
nosit ću u svojoj torbici prijatelja straha i mnogo mnogo briga


basta.



Link

probudim se u foteljici..u dnevnoj sobi
trebao sam se probuditi pored vruće ženske guze...al nisam
jeba te...blento...

previše pojeo..premalo popio..

nisam znao kam da uperim pištolj..sebi u glavu il u radio koji smrdi sa svim tim božičnim pjesmicama
nebi mi ta maraja dobro prošla da mi se pojavi na vratima ovih dana
a bogmeć ni deda mraz...kaj mi je ostavil samo onu vodu od kiselih krastavaca i koru od naranče
jes da nisam bio dobar
al...
nije to način

čestitam božić svima...budimo objektivni...

https://www.youtube.com/watch?v=b0aBr0Jua8o

zaista me sram
ne stidim se ja zato što nekad izlječem preko crte...ne stidim se ni svog ponašanja,niti svojeg izgleda...iako ..sve to skupa nije lijepa scena...
stidim se vas nekih...

recimo..

stidim se ljudi koi pišu gluposti.....totalne gluposti...
kao nekakav roman...roman...koji roman..?
ona nekakva budaletina koja ne zna ništa reći svoje...u biti lažem...kako god..zna reći nešta o antifašistima ..sranjima...vučiću...ne znam kome...
a čovijek ne vidi dalje od svog nosa
pa...stari moj...tko tebe jebe zadnjih trideset godina ? vučić ?...putin ? tito ?
kaj si tak nervozan ???
i čemu ta potreba za vrijeđanjem ?
moš mi jebat mater....pokazat ću ti grobno mjesto i donesti ti lopatu..
ali zašto mene..ili neke druge sam tak bacit u hrpu nekih luđaka i sad si si ti tak lepi..i fini....
znam da nas ima puno bolesnika...ali bolesnici koji imaju imalo doticaja sa stvarnim svijetom....kako da to kažem...ne bi se trebali kvačiti na mene...jer bi mogli zaista oboljet.

sama suština bolesti je to da tuđe mišljenje prevodiš u karakterizaciju nekoga
da pojasnim onim glupljima..to znači tebi romane....
ja mislim i govorim ono šta mislim da je ispravno i dogodi mi se čak nekad da odvagnem svoje riječi
ti...i ljudi koji su...ne znam...mainstream borci za dobiven (ali mrtav) cilj ste uvijek tu negdje...
svi vi jadnici koji misle da znaju sve o svemu...a ne znaju ništa...jer ponavljaju samo tuđe ideje...ste samo jadni uteg ljudima koji misle svojom glavom
vrijeđanja..omalovažavanja...ponavljanja glupih laži i ...na kraju krajeva....besmislica....
s kojim ciljem ?
ja mogu reći di sam bio i devedesprve i devedesetdruge...mogu reć i di sam bio prije i poslje i šta sam radio.
štaš mi ti reć romanko ?

zaista se stidim..šta trošim svoje vrijeme na odgovore samoproglašenim kretenima koji nemaju muda da mene puste da komentiram na njihovom jadnom (al...zaista jadnom) blogu gdje doživljavaju poluciju u svojim pomaknutim snovima o meni

i tak

moram stavit pjeznicu



Link


ti romane nečeš naušiti ništa...ali...možda netko drugi hoće.

toliko je velik da zaboravi nas male od vode i kristala
ponekad se upitam koja mu je svrha osim da zajebava nas male i nebitne...toliko nebitne da naš bog nema vremena za nas...nema naših lica ni sjećanja..nema naših bivanja..sve se kažnjava..možda nagrađuje...možda se nagrađuje i ono meni ružno u nama...

pušta nas s lanca da bi nas ponovo privio k sebi na svoja prsa od smrti
igračke dokonog boga
smiješni i jadni...veličamo svoje postojanje kroz novac..lijepa lica i tako čiste duše
duše od šarenog papira i srca od staniola.

kroz svoje ruke nekad vidim postojanje...nikad sretan...ne...nikad sretan.

dolazi božić...opet ćemo se pretvoriti u poganske zvijeri
trošit ćemo i slaviti već ocvalog boga u ime naše sreće

nije da poznajem neke bogove...osim sebe...al...zaista se nekad zapitam..koliiko vrijedi biti bog...neš slično...malo božanstvo...
koliko to vrijedi...jel samo radi sebe ili radi potlačenih i jadnih koji nemaju utjehe u ničem drugom...
dali bog misli na mene...ili tebe..?
na mene ne mora mislit...zazivat ću ga kad obolim i budem slab..i to neće trajati dugo..i sebe i sve ću lagati...da manje patim

sva ta prilagođena božanstva nama ljudima su tko ?
isprika za naš bijedan život...ok...i to je dobar razlog.
al...zaista...zar ne možemo preskočiti još jednu letvicu jebene evolucije..
ne možemo.

još uvijek nismo zdrava dijeca.



Link

još jedno veliko ništa što prolazi kroz mene...dok stojim sam na vjetrometini i žmirim i poguren sam..i ne vidim i ne osjećam
i baš ne želim...baš jebeno ne želim.
te igre
s našim licima i tijelima...
kako da ti nježno kažem da si bedasta...da tražiš nešta što je davno umrlo..istrulilo i pokvarilo se
mijene mojih sjećanja mi govore da je sve moguće..
a nije
nemoguće je bilo što
nikad više
kao što bi gavran rekao
newermore

šta sad...kuda...

plovit ili plutat..hodat po cesti od pijeska i blata...samo ukrast malo ljepote..spremit je u srce i nastaviti hodati..
šta...
postati ono šta i jesam
mračan i zao koji ne oprašta i naplaćuje trostruko..
samo sjena
samo ono mračno i prozirno

dijete ...koji plače
sve prihvaćam...sve sam to sam ja


nikad neću ugledati sjaj u tvojim očima...nikad se neće pojaviti...
umorni smo i ti i ja
obično gledamo nekamo u stranu...samo ponekad grebemo po našoj suhoj koži...i sjećamo se..
sjećamo se svih sranja koje smo napravili i sjećamo se svih sranja koja ćemo tek napravit

zato

volim te glupačo


Link

i tak....
calida....
ja sam đuro...sasvim prizemni i zdravorazumski...

samo ti želim zahvaliti na ignoreu i brisanju komentara...moje malenkosti...sasvim opskurnom komentaru na tvoj blog koji je iskreno...za kurac..a najiskrenije...ma nije ni za dobar kurac...

pa ću ponovit ovim putem...
ljudi koji mješaju svarnost putem jednog hemingwaya i putem nekog tamo coehla...nemaju pojma di im je ni rit ni glava
miješanje ideja..koje su dovoljno oprečne..između autora koji su savim oprečni...pisca koji je proživio život u krvi znoju i alkoholu...i nekakakvog nadripsihologa... volim bielo..je too much

iskreno...
i jja dođem na ovaj jebeni blog nekad ispucavat malo svojih frustracija...pizdarija...lijepih misli i osjećaja..
ali imam dvosmjernu komunikaciju
svatko može reći šta želi na moje gluposti.
a ti.
baš mi drago kad me netko stavi na ignore...to govori o njemu ,a ne o meni

UPOZORENJE...OVO JE KOMENTAR..NE MOJ BLOG..

blog ..kasnije...







Link