alive
hodam po dvorištu i mrmljam sam sebi nešta
slušam zvuk vlastitog glasa i smijem se i plačem
mislim da čujem glasove svog oca i majke ...moje djece.... i postaje mi sve gorko i slatko
plutam u čistilištu nas malih....
svoje bolove držim za sebe
sve svoje sreće volim podjeliti
izboranost sve moje kože...koliko kome znači...
starac
ja čitam u njoj sve one godine trpljenja....gubitaka...smjeha ...
u mojoj koži su zapisani tisuću psalama
ožiljci moji nose ime svih koje sam ikad upoznao
i svih koje ću upoznati
da imam tisuću srdaca za tisuću duša....da li bi se one našle ?
pletenih košara od naših osjećaja i naše krvi i vapna
ostaje samo sol
nešto malo mulja koje mogu zahvatit rukam
razmazati po licu i tijelu
usprotivit se svemiru i biti ponosana na jednu sekundu
nitko i ništa
živ
Link
11.06.2023. u 12:35 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
jebo
bacim oko na tv...
pun mi je kurac zajebancije....svi su supermeni..koji jebeni filmovi.....ono....volim kad se nekaj zbiva,ali......kad ti 357 odvali komad mesa nisi svoj...ti si hrana
lude maštarije o pljačkama....pa...esu čuli nešta o pink panteru ??
ameri.....kakva budalaština
dođe ti par balkanaca i sjebe ti pol amerike...i malo više okolo...
bacanje zippoa da zapališ nekaj...juppiiii
ja svoje zippoe imam trideset godina
i bacit ću ti u glavu....a ne da zapalim malo vatrice
jebo harlem i bronx
dođite na zabavu u moje malo mjesto
pa da vidimo
kak je reko cigan kad je ubio oca
najbolji je mir.
odvezali smo se
nismo više svoji
otišli smo od ljudskog
možda je to šansa za uspjeh
vratiti se u životinjsko
možda nije.....
ne znam.
možda samo ja....nema veze...
Link
31.05.2023. u 23:42 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
kad sam ono bio pravi cigan
jebeš i razvodnjena vina i jebeš razvodnjene ljude
ili živi ili se pravi da si živ
jebeš sve
samo se zagledam u granje i u travu i kao ne čujem ljude i kao svoj sam
a nisam
stare mi ruke prebiru po tipkovnici i žele si zla više nego što ga mogu pojesti
dođi
tu sam...čekam.
svaki žar u mojim rukama će najprije opeći mene...a tek onda tebe.
moje ruke gore
koga dotaknu....zapamtit ćeš ih
pio sam vode na bistrem travama,nagledao se puteva,sanjao o tebi i o poljima bez granica
mirisao na dim i meso i na znoj i na tebe
na tebe....
samo čekam da te ne volim
Link
29.05.2023. u 21:00 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
da li nas snovi napuštaju
koliko smo snova i nadanja imali nekad..a koliko ih imamo sad...
ostarijeli ...s tvrdim mozgovima i mekanim mišićima
opori...tvrdi..i neotporni na udarce
samo mentalne....na to smo navikli...zar ne...
ponekad...kad hodam kroz travu....zamislim da nije zelena....mislim da je plava.
i hodam kroz plavu travu
nekad...kad me netko vozi..zatvorim oči i zamislim da se vozim unazad
i imam taj osjećaj...čak mi i struja vjetra govori da idem nazad
vrlo često vidim da me ljudi žele usporiti...i to im dobro ide...
ne znam čega se boje
samo me žele usporiti...
ništa mi to ne znači
sam se dovoljno usporavam
spor sam i snen
sve više gledam zemlju i travu i rosu i mrkla neba
a sve manje gledam ljude
rugam se sam sebi
i sviđa mi se to
mirisi od zemlje su mi u kostima
rosa mi leži na leđima
a mrak je uvijek u mojim očima
kakav sretan čovjek.....
moram se upoznati sam sa sobom.
jednom......
sirov i tašt.
Link
20.05.2023. u 19:23 | Editirano: 20.05.2023. u 19:26 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
another day
žvačem i preslagujem sve one slike koje su mi urezbarene u moje oči...pamćenje... moje ruke i kosti.
tekućim drvetom stojim uz teba
ne dam se.
ne dam se još.....
iako...
nekako mi vjetar odnosi lice
postajem nitko
nobody
postajem sijena i duh
fotokopija samog sebe
nitko
kao i obično ..čekat ću noć....u njoj se sakrivam i svejedno mi je kakav sam
kad se spusti na moja ramena
pokriven sam
dobar i crn
ruke mi se otvaraju prema nebu....i živ sam
ne trebam nikoga...i nitko ne treba mene
nekad me jedna krasna žena počastila ovom pjesmom......
Link
14.05.2023. u 13:56 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
sve što sam
sve što ostaje od mene....
kad me spališ i oduzmeš mi moć da budem ja
nešto malo suhog granja i nešto dobre zemlje koja mi prekriva tijelo
tvoje tijelo nije ničim zamjenjlivo
nikad nisam tako dodirnuo nikoga
opečenim rukama još tražim vatre
srljam i srljam....budalo
nikako me ne zovu
nemaju interesa
drugi me se boje
i to je ok
sve se dugine boje stapaju u jednu...a to je kod mene siva.
sva ona zakopavavnja lica..bježanja u neke male ulice...
rađaju djecu koja nisu niti lijepa niti dobra
kad izranjam iz mora..naplavine trulog drveta mi leže na leđima
nikad lako
čestitam sam sebi i udišem novi zalogaj zraka
velik sam i umrijet ću sasvim lagano i teško i jebeno
ptice s mojih leđa će poletjet i graktat
raznest će ono malo duše što imadeh na tisuću strana ove ispaćene zemlje
posijat će samo tužne stvari...sa malo blijedog sjemena čistog veselja
ruke su mi hladneLink
11.05.2023. u 17:48 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
želiš li plesati
ne postoji jako puno ljudi kojima će nedostajati moj odlazak
najljepše bi bilo otići kao sjena
pretopiti se iz sive u crno i onda nestati
ali...nikad neće biti ništa kako želim
bit će bolno i gadno i prljavo
drago mi je što sam svinja
svinja koja se zamjerila drugima
nitko neće morati patiti za mnom
jer sam ne dobar
imam li nečiste savjesti...dugova u duši....naravno da imam.
prljav sam izvana i i iznutra.
sva ta sunca i bistre mjeečine ponekad ne mogu oprati moje lice
i bježim od sebe
pravim se blesav
pravim se pametan...a ...nisam
hodam tamo gdje nitko ne hoda
ne molim za ništa više...nisam niti vrijedan...nisam više ni voljan
spotičem se od stabla do stabla i smijem se svojoj nespretnosti
kriv sam
kriv sam za sve.
samo da bude brzo
isuse...još malo i zvjezde će procvasti
Link
03.05.2023. u 19:32 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
dan je... a noć se širii iza mojih leđa
mrvu po mrvicu jedem sve one greške koje sam napravio
svaki dug dođe na naplatu...ovako ili onako
nije mi teško...bio sam dobar...
recimo to tako...
volio bih da nisam bio tako loš
volio bih da nisam bio tako dobar
volio bih da nisam
volio bih da nisam uopće postojao
da me me nije bilo i da me nema
zato volim noć
šutljiva je ...
mirna
kao zemlja...... teška i šutljiva
ja njoj otimam mir...a ona mi pruža spokoj.
loza se ovija oko mene nepomičnog
rastem
postajem sve šta mogu biti
dobar i zlo
valjda sam već postao sve šta sam mogao biti..
možda nisam
ne znam
dolazi noć.
selim se u tuđe snove..........
Uredi zapis
02.05.2023. u 17:38 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
nikad smiren
previše maski se šetaju preko naših lica
koprene...
velova stvarnih i zamišljenih...
kako živjeti kao čovjek ?
ili ono šta ja mislim da bi trebali biti....
nikako.....nećemo...ne budemo....nema nas...neće nas biti....
naša plehnata srca će zauvijek ostati samo komad lima..
naše male duše će se rastočiti u milion sasvim različitih stijenka suosjećanja ili grubosti
kada spustim pogled u tu sirovu zemlju ispod sebe
pogledam nebo iznad mene....
zaista rastem
postajem nešto što bi se moglo nazvati čovjekom
a možda i ne
volio bih biti živ...ali da me svi smatraju mrtvim.
samo jadni promatrač...bez trunke utjecaja.
ionako mme je duša već napustila
prodao sam je
Link
30.04.2023. u 17:34 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
bojim se
bojim se ljepote i snova
bojim se tebe i bojim se svih
svih onih travnjaka kojima sam prošao danas i onih srna koje se boje mene
svih onih živica koje me se boje ogrepsti
mahovina koje bi izrasle na mojoj vlažnoj koži
strah me je.
ne bojim se tebe...i znam da se ti ne bojiš mene
ako naslon čelo na tvoje rame i kezim zube...ili plačem.
znaš da to nije radi tebe...samo radi mene...
i te dobre ljepotu u danu....daju li nam išta....
vole li nas ...
ili samo ja previše očekujem...
30.04.2023. u 1:20 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
ničim poseban
nisam nitko i ništa
ne značim ništa
mrmljam sebi u bradu
buljim u zemlju i u noćno nebo
nisam nitko
udišem noćni zrak...izdišem otrov
tu sam....oko vas...
snovi mene nikad ne napuštaju
vrte mi se u zglobovima....bude me noću...peku me i bol me.
dal da pričam o sebi..
svi volimo sebe...svoje ljutnje...svoje boli i svoje ljubavi
znam
i....vjerojatno nismo u pravu....možda jesmo.....ne znam.
ja grizem svaki zalogaj zraka kao da je zadnji
proždirem sliku tebe kao da te nikad više neću vidjeti
ponekad samo buljim u sliku tebe i sebe....
i odlazim...nema me više
popijem malo te gorčine i samoće
i oppet sam ja.
nisam nitko drugi..
samo ja.
koliko čovijek može voljeti...
nikad to neću znati
ja ne volim nikoga.
mrzim samu pomisao o ljubavi
to daje toliku bol
ne
nikad više
mogu ja...
mogu ja pretrpjet...
mogu ići godinama
gristi i zaobilaziti.
nisam više čovjek.
Link
25.04.2023. u 23:36 | Komentari: 16 | Dodaj komentar
metastaze
šta reći....svi se budimo sami i suhi
mislimo da smo veliki...a ..nismo...
divim se ljjudima koji mogu zagristi na veliko...i nekad sam sam bio siguran.
danas sam mali....tvrd i opor.
netko mi kuca na vrata....starost...
još uvijek pogledam tih predivnim cvijetovima smrti u oči...i kažem da odjebu.
nije do mene...nije niti do njih.
samo da bude kratko....brzo...
većina mojeg zla zaista leži u meni....neće pobjeći nikuda...tu je i ostaje tu.
vjerojatno moje srce nije dobro nnamješteno.....valjda tuče u krivu stranu..
pojma nemam
moja buđenja su zaista bolna
počinjem razmišlljati...i to me slomi
brišem te iz misli i zabijam lice u jastuk
nikad te nisam volio..
nikad nisam nikoga volio
čak ....niti sebe.
kratko i brzo....to je jedino što želim...ako mogu prositi.....
da me netko primi za ruku i odvede u tu jamu
da zaklopi moje sive oči i da zaboravi sve
ionako....zaborav se ne plaća...
svi ga dobijemo...
Link
25.04.2023. u 16:12 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
another day and night
opet moram pgledat lice tom danu koji je nam je poklonjen
opet moram gledat u nebo.
poklonjen...
ili...smo mi mi poklonjeni tom danu...
daj nam nešta...daj nam sve....daj nam oštrice i noževe...daj nam blagoslov.
mrmor tisuću duša mi diše za vrat
kako otrpit ?
kako preživjeti...biti svoj ?
nema načina
nakaza sam
sam i drukćiji.
a......ne želim biti poput vas.
Link
23.04.2023. u 18:10 | Komentari: 33 | Dodaj komentar
receptori boli
mmmmnhhhnnmm
dal više boli kad me pečeš il kad me uopće ne boliš
moram se osvrnuti u noć i naći odgovor.
mene ničija bol ne smeta...čak ni tvoja...ničija.
čak i svoju bol ne osjećam
tup...tupav...bilokaj......da prevedem...whatever...
neće moje suhe ruke nikoga osnažit..samo će ti dati par sati prednosti..njoj...ispred mene.
jer..ja sam sam samo malo predator...mala noćna zvijer
sasvim bezopasna...
koja se ukopava u tvoje misli i tijelo...
nema me..a ima me.
svako jutro me blagoslovi...a i tebe.
pogled u pločnik i travu i nebo me čini plemenitim i velikim
sam sebe se volim sjetiti..a i tebe..
sve šta je veće od nas...pojest će nas...i to je ok.
samo da znamo da smo tu i bili smo i ostat će nekakva krvava crtica iza nas
zašto bi bilo pogrešno hodati pognut ispod sunca...
zašto bi bilo pogrešno hodati pogled uprtog u sunce.
pogleda spuštenog u otisak mojih stopa na mjesečini..
možda i tvojih
priznajem sve svoje grijehe...i boli me kurac tko će ih naplatiti.
Link
19.04.2023. u 22:03 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
bogom proklet
bogom proklet i sasvim lijep
moja stopala ostavljaju samo malo slomljene trave
ne ubijam ničije duše niti ne lomim granje
moje smrtno lice nije nikome nikome prijetnja
to sam samo ja
uranjam lice u vjetar
i volim ga..ispire sve one teške stvari sa mene...bar mi se tako čini..
mazi me i čini me svojim..
okusa i mirisa se teško sjetim
samo nekih..
ponekad se mrzim radi sebe...ponekad se veselim sam sebi
imam ruke koje su sačinjene od veselja i zla
nikad ne znaš šta češ dobiti.
pala je noć
ono kad nas se kao ne vidi....
sad rastem
sad sam svoj i proklet i prikriven i velik
nema vas malih dnevnih
nestajete u tami
samo ja vladam ....
zaista glupo zvučim....
oprostite mi svi na ovoj gladi
puno godina ....puno tjedana...mjeseci...puno dana i mnogo sati i minuta moraš gledati sebe...sa ogledalom ili bez..
ali...
tu si ....
ne možeš pobjeći od sebe
najbolji....
ili slomljena igračka
tko sam.
moj link...
nisam žena i ne osjećam se tako....ali ...sviđa mi se njezin ton.
Uredi zapis
10.04.2023. u 21:05 | Editirano: 11.04.2023. u 10:42 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
- prethodna stranica
- stranica: 14
- sljedeća stranica