WDF

ajmo jednu duševnu
ajmo jednom spustit ruke i čvalje na pod...ako sam ja pas ..i vi ste.
sakrit ću sva govna od vas...
ali,,
opet ostajem ja...nitko drugi...samo ja.
mm mrzim te.....volim te...
volim svaki tvoj zakutak kože..volim tvoju teksturu...razumijem te
mrzim te ....ti ne shvaćaš doline mojih bolova....ne znam ni nit ja...
vjerojatno se samo pretvaram...nisam to ja..ili jesam...ne znam...
sjedim i gledam
gledam i sjedim

te oštrice što mi rastu iz moje kože su samo za tebe baby

Link

svi smo mi kurve
prodajemo se za osmijeh
prodajemo se da nas netko shvati kao čovjeka

kolko snihodljivosti treba za potčinit se nekom....trebate ga...-
treba vam taj posao...taj deal..
radio sam to...znam.

sad sam samo drukčija kurva
govorim ....jer znam...

da....sad lutam među ljudima...psihama...tjelima...
nisam kralj nit vlasnik ničiji...
al...ovladavam tercom duše i svim tijelima.

nit kralj nit prosjak
na kraju sam nitko....ali...dali postoji nešto drugo ?

Link

sivih ruku i očima od sirovog željeza...samo sjedim i mislim o tebi
nikad te nisam volio...nikad nikog nisam volio ...ne volim niti sebe
nikad nisam rekao nekom da ga volim

ali
zatvorenih očiju osjećam tvoju kožu pod mojim radničkim rukama
sjećam se teksture...svakog ožiljka....svakog bolesnog cvijeta na tebi
sjećam se.

da nemam vida....da ne čujem....znao bih da si tu... scent of you

mrzim ponekad sebe o mislima o tebi...
nije da se baš volim...
ali

samo plovim

Link

ponekad pomislim da sam od stakla..
da ću se raspasti od tuđeg pogleda ili misli
ponekad znam da sam od sirovog željeza....kad popijem pivu ispred dućana s lokalnim stalnim mušterijama i slušam njihove lude priče..gledam ih očima od suhe slame i ušima od pamuka...
možda sam od slame....možda sam suh i zlatan...al...samo od stabljićica plemenite biljke koja nas hrani

tko zna jel me uopće ima
možda postojim samo u nekim ludim mislima posrnulog stvoritelja koji sjedi na kamenom podu i gleda sljepim očima u noćno nebo
možda postojim samo u suzi nemoćnog djeteta kad misli da će jednog dana rukovati oštrim čelikom i naplatiti sve što su mu napravili
možda sam napravljen od paučine i rose nečijih ne dobrih snova

sačinjen gordo od platine i zlata...sjaj koji pružam samo sebi.....
od prstohvata sna i malo soli ?

možda me nema...možda me nikad nije trebalo ni biti.

Link

čemu tolko sranja...tolko ...ne znam...manevrivaranja...jebanja u mozak
ja bih uvijek podmetnuo leđa da ististnem taj zračni gap između nas
povraća mi se

zar ovo ne bi moglo postati mjesto za ljepotu...za zaista ljude koji žele nešto dobro napraviti od svog života
za zaista nešto ljepo i sjajno i slatko

ahhh čovjek je vječito i grub i proziran i bijeda
svatko dobije po zasluzi
tako ćemo svi mi....svi ti naši gorki tekstovi i komentari nas drže za rukicu i vode nas tamo...tamo gdje nije dobro...i svaki račun dolazi na naplatu.
meso ili mozak
biraj.

Link

još jedan dan kad nisam bio kreativan...tolko posla imam..ne da mi se...
fizikalije više volim raditi nego misliti i računati

opušta me

radit kao mašina...stroj....nitko i sve...
kad grizem metal i jedem drvo
kad vidim da je nešto napravljeno...da je nešto dobro napravljeno od ne tako dobrog.
volim to...opipati rukama ono što sam napravio....
mogao sam biti nešto...nije mi se dalo...

mogao sam biti netko.....nije mi se dalo.....

ni malo ne žalim za tim
pare i uspjeh idu zajedno....a samo jedno mi je bitno

svijest je gadna stvar...najbolje biti blank man...da te ništa ne smeta...ne osjećaš..ne plačeš.... nije te briga.
nema natruhe suosjećajnosti za druge.
sad sam ja taj drugi...i treći.....sad sam prvi....sad zadnji...
život je zaista šaren
blesav
i smrtonosan.


kako god
moram nositi svoje ožilje kroz ostatak života....sakrivati ih ...ili se kurčiti s njima...
whatever..
bilo kaj


Uredi zapis

16.03.2024. u 13:34   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar