Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

.

Papci su kao uteg oko noge.

Ili se boji ili mu se ne da ili filozofira jer mu se ne da i boji se i umjesto da kaže - ali sve bi, ali ajte vi (napravite). I dok sam danas imala posla sa članovima obitelji koji su zabrinuti oko mojih odluka (pazi! - niti oru niti kopaju, ali se brinu, pa valjda imaju osjećaj da su korisni i da time brišu svoj dio odgovornosti za svoje promašaje)... imala sam osjećaj da me pokušavaju uvući u svoj bijedni papački svijet.

U kojem bismo, ali ne može.

Istina je da se može, ako odlučiš i spreman si primiti i koju pljusku od života više.

Istina je i da ne moraš.

Da ja neću ovo što hoću, ja bih lijepo sjedila ispod masline, i nikad ne bih kukala, jer ima i taj život svojih prednosti, kako ne!

Papci su ti ljudi na ludom kamenu koji bi svašta mogli, da im svijet otvori vrata i kaže - evo, za vas zicer, za vas sve kako si hoćete, za vas bez rizika, nuspojava i kontraindikacija.

Ma bravo :))))

Mi ostali nemamo vremena i živaca za kukanja i malodušnost i sve to skupa, jer taj stav duše ne ide sa energičnim - naprijed, punih pluća, punih prsa, junački, pa kako bude.

Pita me papak - jesi li sigurna da će biti dobro?

Jesam. Na onaj način vjere u sebe, da ću ja napraviti sve i više od svega, da bude dobro. A što će se dogoditi mimo mene - kako da ja to znam? Kako da surfer zna kakav val ide iza kojeg vala? Kada bi čekao da to sazna, ne bi bilo surfanja kao sporta. Ne bi ničega bilo.

Nemoj surfati, nemoj se pačati u surfanje, nemoj odgovarati druge - ako nisi za surfanje...

I tako. Papci i ne papci uopće ne trebaju biti u istoj prostoriji jer se samo međusobno nerviraju.

Nabiju mi na nos - eto, zato si sama, kao da ja sad nešto puno patim što nisam sa nezrelim muškarcem brzom na okidaču uvrijeđenosti, pa kad m očitaju uvrijeđenu bukvicu, a ja odmah oko vrata se bacim prvom sljedećem - da mi ne utekne.

Sve me uplaši kad me tako opanjkaju i sve si milim - propuštam ja, astiga, ni ne znam koliko!

Možeš si misliti!

Nezrelih reakcija i ljudi i polurješenja imam na poslu i u familiji koliko mi srce hoće. Vjerujte mi!

Ako ste mislili da je to malo seksa kad se vama da, a bez sadržaja, neki potencijalni dobitak za mene, a ekipica moja... pa ne bih riskirala. Ima tih celebrity žigola koji valjda znaju što rade. A i valjda oko mene ima nekih osoba sposbnih za tako elementarno ophođenje među ljudima.

Isto tako, ako mi je do seksa i ničega više, onda bi mi plaćanje to i osiguralo, da me netko ne shvati krivo, pa da imam neke drame. Manje me košta lova, nego moji živci. Srećom, imam određenu samokontrolu i mogu pronaći još životnih užitaka koji ne uključuju primordijalne porive, pa mogu to staviti na hold.

Tako da tražim puno, naporna sam, i ne možete se ogrebati kod mene za ništa, jer se meni to ne isplati. Samo zreli, suvisli odnosi, prijateljski, kakvi god. Ili ništa, jer rekoh, ego boostova, drama, debilane, glupih razgovora, neobavezne zajebanciije imam na bacanje.

E, i sretno i vama.

Kažu da je najjača vježba za ego dati, iskreno, od srca, za pravo svakome. Složiti se. Tako da kad ne odgovaram na vaše poruke - u kojima me vrijeđate, stavljate ružne insinuacije - to je zato jer se slažem. Imate potpuno pravo :)

Probajte. Osjećaj je kao da se kližeš niz bijeli, čisti snijeg.

Nekad bih željela biti ti blizu, nekad bih htjela kao u mećavi otvrtjeti se i plesati samo toliko blizu da je jasno da smo mi, ali ništa više od toga... i nekad bih htjela da biti tako blizu da se stopimo, nekad samo ritualno mirno, u onim običnim koracima između bravura.

Nekad bih htjela da sam posve bez tebe i ti bez mene, tako da kad se opet sljubimo imamo priču i avanturu i ritam u kojem možemo oživjeti smijeh.

Svašta bih ja.

Stereotip zatvorenog, nezaintersiranog mušarca, prevaljenog preko kauča poput kakvog pokrivača uz stalni bijeg od razgovora, odgađanje i izbjegavanje poslova, razgovora, odluka... je potpuno shvatljiv.

Ono kad ne želiš zapravo vezu - dijeliti dobro, zlo, biti u vezi dušom i mozgom, stvarno uzeti pod svoje ženu kao ljudsko biće, pa da radite skupa, učite, istražujete i nalazite svoj osobni balans - ali želiš benefite poput seksa, ručka i kauča okruženog kakvim-takvim domom :D

I onda ovo što hoćeš uzmeš, a od ovog što ne bi i što ti je napor se skrivaš tako da, poput djeteta, izbjegavaš dokle god se da. I što više izbjegavaš, sve je ljuća ta žena, a muškarac bi samo da zadovolji taj divlji nagon prirode - koji možda i njemu samom smeta... Najbolji način da isključiš negativne emocije je da precvikaš kabel svih emocija. I to je to. Leži čoek kao tuljan na kauču i nema ga. Životari. Isprva o seksu, a kad to presahne, o punom trbuhu i gašenju osjećaja odbačenosti TV-om, pivom, cinizmom, nasiljem, depresijom, kako tko.

Oh, my, God!

U kostima mi je jasno... i smiješno... tako ljudski...

Opet ludi kamen. Sve bi, ali cijenu ničega ne bi platio :D

Ljudi...

Jednom kad se stvarno snađeš u svojoj samoći (single, ne da si sam na svijetu) shvatiš zašto tolike duhovne prakse preporučaju celibat.

Jer je druga osoba uvijek svoj kaos, pa na naš kaos nastaje još umnožak naših međusobnih kaosa.

Biti u vezi uopće nije onako ugodno kako nam sugerira Hollywood.

To je kao biti zaposlen.

Samo je razlika voliš li svoj teret (svoj posao, svoga partnera) ili imaš neku poremećenu ideju da će ti biti lakše kad ih imaš.

Kako ti može biti lakše?

Trebaš raditi više, suzdržavati se više, biti strpljiviji, ulagati više truda nego što bi ulagao da si lijepo sam / sama.

Recimo, kad sam sama, ja imam taman dovoljno vremena proraditi svaku životnu frustraciju i živjeti zen-mir. U vezi imaš svoje izazove, pa izazove svojeg partnera, pa izazove vaše međusobne veze razumijevanja i nerazumijevanja... treba sve to stići proraditi. Mislim da se to jedva stigne. Zato su ljudi u vezama iscrpljeni.

Možda treba partnera dozirati. Na kapaljku. To još nisam doživjela. Da je netko pristojan i da ne pokušava zauzeti svaki inč mojeg mozga, duše i vremena. To bi bilo lijepo.

Dijeliti život, ali ne skakati po njemu kao da nema sutra.

I tako. Lakše je filozofirati o vezama, nego u njima biti.

Pita mene neki newsletter na koji sam se pretplatila:

- Znam li da moje navike sabotiraju moj uspjeh.

Astiga! A nego da znam! Što drugo sabotira mene, nego ja sama!

I onda ne otvorim newsletter je znam što u njemu piše. To je prosvjetljenje. I imaš više vremena uživati u svojim navikama koje ti možda ne donose uspjeh, ali donose instant gratifikaciju ili naprosto spokojno bivanje u vremenu.

Jer ne možeš sve ispraviti. Niti je potrebno, ali je potrebna poniznost, nedostatak ega i potrebno je nešto drugo - ispraviti. Rasti, ali ne previše. Ako pretjeraš sa izvrsnošću, patit će nešto drugo. Umjerenost i poštivanje finog tkiva života. Nisam sama, pa da budem uspješna u svemu.

Ima li svaki naš uspjeh vrijednost za druge?

Recimo, netko vas treba, jer je bolestan i sam, ali ne, vi uspješno odrađujete štogod?

Shvaćate da s velikom energijom radite krivu stvar. Treba li nastaviti s uspjesima na tom polju?

Naravno da ne.

I uostalom, dok otkrivaš svoje životne puteve, treba li poput gladnog psa ići za uspjesima. Ne. Osvijesti. Učini ne nahvalice, divlje, gladno, kao da nema sutra. Ne. Bolje pusti. Smiri loptu. Neka se dogodi. Budi kanal, a ne samoživi hodajući uspjeh po mjerilima internet-prodavača magle.

Uspjeha je u životu mnogo i nisu uvijek svi važni. Nekad jedni, nekad drugi, a jedino je bitno da smo mirni i svjesni svega i u ovom trenutku.

... a ja eto ja baš - injorantna

I propade ljubav, propade sve

Zbog injorancije

#TežakŽivotNaIskrici

Meni je najugodnije kad mogu sa osobom šutjeti jer niti ona niti ja ne znamo.
Jer to je jedina istina.
Da ne znamo ništa osim onoga što trenutno osjećamo, ali bez značenja, bez indicija, indikacija, kauzacija i korelacija.
Sve što znamo - ili ne sve što znamo jer ne znamo ništa - je svijest o sadašnjem trenutku.
Kad si jako pametan, taj trenutak se sakrije od tebe. Ili pamet ili sve znaš - ili život, nježna, suptilna predivna istina.
E, ali trebaš ti nać osobe sa kojima možeš ne znati!
To je pandan biti s nekim gol.

Uglavnom, život ti postane jasniji kad shvatiš osnovnu premisu:

- tvoje želje i potrebe su drugima nebitne

(dok te ne zavole, ali daleko je od prve poruke do zavoljiivanja, a i nisu svi ljudi uopće ikad sposbobni zavoljeti).

Poruka - ti bi tipkao sa mnom meni nema vrijednosti. Želi što god želiš. Ali, nisi u meni pobudio želju da bih tipkala.

I u tome je sve.

Uspjeh je postići da drugi želi što mu nudimo.

I to je recimo i seks.

Premalo je seksa na svijetu jer jednostavno ostati na nivou - na bih seks nije uopće privlačno. Eno ti rupa u zidu, kaj me smetaš, kad ja čitam.

Ženska želja je vezana uz dubinsku strukturu ljudskih odnosa - a to je da se javlja u zajednici koja jamči sigurnost i opstanak. Da je ženska želja tako jaka kao muška, lijepo bi poštari, susjedi, bilo tko, imao puno više posla nego što imaju danas - zanemari fikciju, to je samo imaginacija. U realnosti žene ne salijeću pekare, poštare i nevine prolaznike tek tako.

Ženska je želja napravljena da bude aktivirana. I tu se faila li ga faila... Što je jasno. To je teško. I velik dio ljudi uopće nije izašao iz okvira svog ega, sebe, uopće ne razumije dalje od instant gratifikacije, što je valjda isto smisleno u okvirima Gausijanove krivulje i preživljavanja vrste. Preživjeti, ne dosegnuti spoznajne vrhunce, osnova je preživljavanja...

i tako.

Da sam reperica, ovo bih opjevala, te vaše hi, hy, hay, hey...

Nema u hrvatskom dosta pozdrava - bok, zdravo, hej, dobar dan, večer, pozdrav, ćao... - pa morate spajati jadne i ničemu krive h & y i druge samoglasnike u ničem slične pozdrave?

I dajte da se h malo odmori.

Možete random suglasnike i samoglasnike isto koristiti.

Recimo - mu ili bu.

Internet bez ignore gumba bi bio najgore mjesto na svijetu.

Ignore je, zapravo, esencija povezanosti.

Da otkačiš suvišne, a ostaneš u vezi sa dobrim.

Tko god je napravio ignore gumb, to je moj najbolji prijatelj ikad.

Draga osobo koja svoje seksualne porive zadovoljava na način instant gratifikacije!

Ja nisam tu da ti sudim. I ja nekad instant gratificiram sebe na milijun nepriličnih načina, od impulsnog trošenja novca, preko odlaganja posla na ime pisanja na Iskrici, do prioretiziranja gledanja još jedne epizode na Netflixu iako imam suđe do ručka na stolu. (Jer sam nesavršeno ljudsko biće).

Ali, ako mi se obraćaš, poštuj svoje vrijeme i moje vrijeme, pa lijepo reci: Ja bih sex od tebe za sebe.

Netko će reći da. A ja ću ti općenito reći ne, ma koliko ti to pakirao, razvlačeći konverzaciju koja nikome ne prija, jer nije iskrena. Možda ću se verbalno kroz razgovor brutalno poigrati s tobom, čisto da dobiješ po repu i egu i da se strah od žena širi i dalje - jer tako treba. Ja naime kad te odrapim po egu kad me pokušavaš zavaljati nepošteno za seks koji tražiš od mene, a za sebe, vjerujem da tako stvaram bolji svijet za buduće generacije.

Da te naučim.

Prozirne spike ti rade samo kod osoba koje ionako hoće taj seks tako nahvalice ili kod osoba koje su toliko niskog samopouzdanja i nesigurne i željne svega da će žmiriti na sve oči i sva čula, pokušavajući nekako napraviti da se pimpek prikačen o čovjeka pretvori u čovjeka na kojem je prikačen i pimpek. I tako stvoriti bol sebi (jer tebe ionako nije briga, samo će biti tebi dosadne).

Ukratko ako bi seks za sebe od nekog drugog, a zavaljavaš u priče:

a) od mene ćeš dobiti po egu, ako imam vremena,

b) neku jadnicu ćeš povrijediti (nemoj, jer karma je gadna stvar za zafrkavati se i realna je),

c) od žene koja je tu za seks, dobit ćeš seks, stoga joj lijepo reci da bi seks, brže ćeš do cilja, a bez kolateralnih žrtava.

Možda te za druge nije briga - pa imaj u vidu da tvoj ego može dobiti pljusku na ime stvaranja boljeg svijeta i širenja mita o tome da se sa ženama ne smije baš uvijek i bez milosti zajebavati. Kužiš, ja štitim i ove jadnice koje nisu imale sreće osjetiti da su u biti prilično dovoljne same sebi.

Eto, pa ako bi seks, reci brate mili, što je loše u tome - ako ona hoće i ti hoćeš, pa udri miki i dvije minute ako možeš!

Da ja recimo tražim muškarca za seks i da mi tako prtljaš, pa ne bih te ni za seks.

Iskrenost ti je najbolja.

Kad se javi mladi pastuh, u redovima osjetiš ono vjetrasto, prazno, djetinje samopouzdanje. Kao balon od helija, leti on, ali se isto tako brzo i ispuše, i sve ga može ubosti u ego tako da se čuje bum.

I meni bi jadnog mladog čovjeka bilo žao.

Kao - prošli su oni, znaju oni. A micek. A nemoj.

Nema preskakanja. Do zrelosti, samopouzdanja i nekih dobrih stvari u životu dolazi se procesom učenja. A nećeš se, majketi, na meni učiti. Učiš se lijepo sa svojom nezrelom vršnjakinjom. Pa se koljete egoima kao u kakvom ringu na život i smrt, pa se mučiš, pa nisi siguran, pa se otme kontroli nečija emocija - čak i ako je sve bazirano na elementarnijem tipu muško-ženskih odnosa.

Ja sam se natrpila odrastanja, što muškarčevih, kroz neprospavane noći, lupanja vratima, idiotske i neracionalne izljeve svega, frustracije i nesigurnosti, što dječjih.

Nemreš se ti javit za posao na seniorskoj poziciji kad si tek izašao s faksa. Jer ti, zapravo, nije do znanja, do matematike, ni do fizike & dimenzija, ma koliko se juniorima to činilo. Nego ti je do ljudsih odnosa. Do toga da ne znaš dok život ne kušaš. Postaneš senior kad kužiš koje pizdarije direktorske zanemariš, a koje odradiš. I direktor ti je zahvalan, jer i sam zna da ga šora nervoza i lupeta bezveze i očekuje da ga netko filtrira.

Postaneš senior kad na prvom sastanku vidiš hoće li tu biti posla ili voditeljica odjela samo radi svoj posao, a zna da nikad budgeta nije imala, da el hefe ima koncentraciju vinske mušice i samo će napraviti ppt da je bila, uzela ponudu, a bez interesa i znanja. Senior zna gdje vrijedi probati, gdje je izgubljena bitka, a opet ne zamjera, jer ova mala možda dobije neku priliku u suvisloj firmi, pa je tretira kao caricu, iako izgleda da po mozgu jaše... jer znaš kulisu života, ljudi... Senior si onda kad pokopčaš da se kolega razvodi, ali ne može reći jer će zaplakati, pa napraviš njegov posao, kao slučajno, i nikome ne kažeš.

E, tako i u ljubavnim odnosima možeš do zrele žene onda kad ćeš znati što što znači, koliko smo svi nesavršeni i koliko ti je ego totalna smetnja i kad te je život lijepo napao, a ti se obranio i putem lijepo oblikovao one stamene mišiće koji zapravo imaju smisla i koji nose cijelu priču. A ne letit okolo poput helijevog balona i tu mi se nacrtavati u kadru. Mali, možeš po šibice, i još trebaš biti zahvalan ako te netko stariji pošalje po šibice. Vjeruj mi. Sad ne kužiš, ali kužit ćeš s vremenom.

To što tebe šoraju hormoni, to ti samo znači da trebaš imati djecu, da naučiš što je nespavanje, što je strpljenje, što je strah, što je odgovornost za druga ljudska bića...

Tako da nemojte gubiti vrijeme na aplikaciju za poziciju za koju niste kvalificirani. Gđa Robinson je fiktivni lik :)