Iskričarije

Citat:

Dakle, probajte zamisliti ovu situaciju, žurite na kavu, vidite da ćete zakasnit par minuta, kao i obično, ha, ha, i pristojni kakvi jeste pošaljete istu poruku, kad ono muškarac koji vas čeka odmah vas nazove, pita koliko ćete kasnit, kažete ne puno, onda on nešto promrmlja, kaže ok onda dotrči ovamo i objasnit ću ti poslije. Ti trčiš tamo, on te dočeka, sjedneš za stol, a on praktički stojeći nastavi objašnjene u stilu: znaš, sad sam dobio poruku od te i te, kaže da ide tamo i tamo, pa da će proć ovuda, pa je ja pozvo na kavu, pa ispalo da će doć ranije, pa reko ok onda, pa da je sad na naplatnim kućicama, pa imaš li što protiv, a ti ono zujiš i klimaš glavom u stilu nemam ništa, jer ti ništa nije jasno, i on odleti ... dok je leteći vikao naruči mi još jedan makjato .... I tako ostaneš za stolom, dobiš svoj kapučino, i pijuckaš ga sljedećih pola sata, sama. Napomena Iskričarkama - ako se slučajno dogovorite sa Poglavicom za kavu, nemojte zaboravit uzet novine ili neko drugo štivo. ;) E sad, kako sam iz svega razumjela da će se dotepst nazad sa još jednom Iskričarkom, ja sam se brižljivo prvo preselila za drugi stol a onda pootela sve susjedne stolice, e da bi nas za stol stalo troje i još jedna stolica za bagalje (iliti torbe onima koji nisu odavde ;)), i čekam li čekam ... I eto njega ... sam! OK, dalje će objasniti Poglavica, a mi nastavili druženje uz kavu, prepričavajući situaciju, i smijući se i konstatirajući da je bolje da se svo luđaštvo na osobi prepozna i vidi odmah nego da ti nakon par godina iz čista mira odreže glavu. ;)))) ;P Vrlo brzo krenuli smo u pokušaj oživljavanja tvrdog diska pri čemu je već u samom početku pala i jedna žrtva - naime premještajući laptop i disk na prepunom malom stolu odletila je polupuna šalica kave u volej stilu na pod (polupUna ne polupAna ;)), srećom umalo NE zalivši gošću koja je sjedila kraj nas, dok je njena curica brzo dotrčala i pogledom 'vidi luđake' pitala mamu da što to mi radimo!?! Naravno, šalica je sad doista ležala polupAna a kava prolivena po stolici i podu. Zatim smo skužili da nam za disk treba i napajanje, a prva utičnica pronađena u blizini bila je predaleko, i uštekavanjem diska u nju riskirali bi nategnutu žnoru uz pod i potencijalnu zamku za konobaricu. :( Pa smo odlučili pričekat da se dvije dame uz stol koji je bliži utičnici maknu. I makle su se a mi po treći put premjestili. :D E sad, daljni opis prepuštam Poglavici, jer on voli pisat, a sve ovo što sam ovdje nadrobila slobodno nek iskopira u novi post, posvećen subotnjoj kavi. ;)
PS. Je muško je, bar tako izgleda, pouzdane indikatore ipak nisam istraživala. ;)
PPS. Glava mi je još na vratu.
PPPS. Urtikariju nisam dobila, bar ne još. ;)

Autor: viopa | 28.04.2012. u 17:20 |

...

Ovaaaaajjj... nisam kriv. Nisam!
Bilo je... Fata je Fata, al dvaput je dvaput. Naravoučenije: dogovaranje kave s jednom plavušom je strahovito složen posao, no dogovaranje kave s dvije plavuše je - recept za samoubojstvo iz zasjede.
Usput, ako će druga plavuša bit raspoložena posvjedočit svoju krivnju i spasit mi čast - dobro, a ako ne, ne. Bitno je samo da je na koncu stigla kamo je bila krenula (obzirom na zujavost dotične :), provjerih, za svaki slučaj). Šalu na stranu, to dodatno društvo na kavi je bilo sve samo ne planirano, pa iako sam fakat ispao tukac :), bitno je da je sve ok.

Nu da.
Ovdje fali činjenica da nisam JA strmopizdio tu kavu na pod (a dobra je bila ta ženska iza koje je šalica zveknula dolje - pita ona, jel' bila prazna? Ja rekoh - pa, sad sigurno jest :)) ).
I to je to. Nema dalje. Fina subotnja kava, šteta samo što je disk fakat crk'o načisto.

No čitava je ta početna zbrka (a zbilja je doslovno izgledalo tako kako je Viopa i opisala) nešto što je meni skoro pa k'o zaštitni znak. Kad hoćeš najbolje i kad se sav polomiš pomagat na sve strane, normalno da na koncu sve ispadne cirkus. :)
Što ću, nekome je osobni šarm osobna pojava, nekome dobar nastup, meni je pak stvaranje zbrke. Ako ikad u profilima dodaju pitanje "što mislite da je najjači dio vašeg osobnog šarma", nemam što razmišljati, odgovor je jasan ko suza.

Spontano blentav. :)

Sram me bilo. Tek jedanaesti dan na Iskrici, a već sam iskvario jednu Iskričarku.



Žena nepušač, a uz mene, uz kavu, zapalila cigaretu.

Brzo učim (hvala, Ergo!).
Dakle, 10 pravila pisanja bloga na Iskrici:


1. Nije bitno o čemu pišeš. Bitno je samo spomenuti kurac u komentarima.

2. Najbolje je odmah u tekstu bloga spomenuti kurac. Da se pučanstvo ne muči nagađajući koji kurac ti to hoćeš reć'.

3. Spominjanje kurca već u naslovu je stvar trenutne inspiracije. Kako god, i nadalje vrijedi pravilo broj 1.

4. Ako uopće ne pišeš ništa nego samo stavljaš linkove, to više vrijedi pravilo broj 1.

5. Dozvoljena je varijacija na eksplicitnu implicitnost. Smije kurac bit i između redaka.

6. Spolni šovinizam nije prihvatljiv, te se ova pravila odnose na žene jednako kao i na kurce. Muškarce, hoću reć.

7. Iznimno, smiju se prekršiti sva dosad navedena pravila, no isključivo u slučaju težih emotivnih poremećaja. Barem sve dok te netko ne zapita - a koji ti je kurac?

8. Svim komentatorima treba dozvoliti slobodu osobnog poimanja teksta. Traženje dlake na kurcu obogaćuje sadržajnu širinu doživljaja.

9. Ova pravila ne obuhvaćaju spominjanje pičke. Iz sociološko-fizioloških razloga, pička ne može i ne smije biti korištena kao zamjena za kurac. A i ionako se sve vrti oko nje, pa ne mora baš svuda.

10. Još sam neki kurac htio reć, al' ne mogu se sad sjetit da me jebeš.



Držite se pravila i uspjeh zagarantiran.
I kurac uz to.

"Mama, ja bih breskvo!"
Sjećate se toga?
A, " - samo pipi!" - i toga se sjećate? (muški dio populacije vjerovatno da)
Uvijek sam se pitao kako bi izgledala spojena reklama za pipi i dvojni-ce. I kako bi se uopće zvala? Dvojni pipi ili pipi-ce?
A i, zabijanje slamčice u tetrapak, kombinirano sa mokromajičnom Bernardom Marovt - no, pojam zabijanja slamčice bi tu mogao dobiti sasvim drugu dimenziju.
Vidiš, sinuo mi je spot! Daklem, Bernarda Marovt onako mokromajično ljulja plažom, sa strane familija, klinac viče - mama, ja sam žedan! - a pater familias mrmlja kroz zube, ne skidajući oči sa bliskoljuljajućeg objekta - evo sine, sad će tata zabit slamčicu...
... i onda mater familias klepne dotičnog torbetinom (ma zabit ću ja tebi glavu u škriljac!), iz koje izleti brdo tetrapaka dvojni-pipi-ce soka.
Slogan: Zabijte vašu slamčicu!

Mhmhda.
A tek sam pri prvoj kavi!

U stvari mi se piše nešto poetično.
Nešto kao -
... gle u moru gnjurca
voda mu do... koljena
bit će rima
kada dođe plima!
- ali, do barem treće kave, bogatstvo stihova jednostavno nije u stanju nadići klasu grci-brci i gnjurac-ku.... koljeno. Jel'.

Poetične su žene ujutro. Prije prve kave.
Mislim, ne poetične po izražaju jer se "grvvmbbbbljjjj" uopće i nimalo ne rimuje sa "rrvvmggkkk", nego poetične po doživljaju. Onako gunđave i čupave i krmeljave i meke i toooooopleee i... uuuuuuuuuuuuuufffffffffff!!!


Ok, ok, idem si zabit... ovaaaj, složit još kave.

Činjenica da znam sa tvrdim, maločas mi je zaradila kavu.

Diskom! Tvrdim diskom!
A jest li vam mašta... :))

Šalu na stranu, samo radim prijateljsku uslugu i ništa više. Iako, rekoh posjednici diska, poslije kave je obavezna ovdje, na mom blogu, potvrditi:

1. da sam muško
2. da ne odsijecam glave, ne izazivam urtikariju niti išta inog u rasponu između navedenog, u slučaju da se samnom sjedi na kavi (jasno, samo ako joj glavu ne otkinem).

Takoc.
Dokazni materijal za demanti osiguran, podnevna subotnja kava (upravo ono što sam želio pomalo sticati ovdje) dogovorena, indijanac zadovoljan.



Diskiću, ljubi te poglavica! :))

Ja baš i nisam ovisnik o lijepljenju youtube linkova, al' nekako je danas... ma baš takav dan, pozitiva.
I znate onaj osjećaj kad vas baš, ali baš lupi neka pjesma - ne da je čujete sad negdje, nego počne iz čista mira svirati u glavi?
Ful ful glasno?

E pa, lupilo me.

Link


Ful ful glasno! :)

Daleko, daleko, preko sedam mora i iza sedam gora, u zemlji gdje proljeće nikad ne vene, živješe djeva bajna.
U svom dvorcu sama, nemajuć s kime dijeliti svoje sne, čekala je i čekala svog čarobnog princa koji nikako da se pojavi i učini je sretnom.
I tako tekoše dani.
I tako tekoše tjedni. Mjeseci. Godine... no princa niotkud, na tugu i čemer turobne djeve, koja je svake noći u suzama tonula u san.

Jedne noći, pojavi se čarobna vila.
I gledajuć djevu kako još mokrih obraza nemirno spava, pomisli - jadna mala, moram joj nekako pomoći. No kako?
Tad spazi mačka koji se sneno smotao do djevinih nogu i sine joj - znam!
I bi čudo.

Ujutro, djeva posegne rukom da pomazi mačka, no prsti joj ne pronađoše meku dlaku nego - toplu ljudsku kožu.
Širom otvori oči te skoči - ta na krevetu joj sjediše princ! I to divan, muževan, kao iz njenih snova stvoren!

A!, ciknu ona od nemjerljive sreće. Ti si moj princ! I voljet ćeš me i grliti dok nas smrt ne rastavi!

Aha, mirno će on. Iako, znaš, mislim da će ti sad bit žao što si me dala uškopit.

Da nešto odmah bude jasno - što god pišem, pisano je na temelju osobnog iskustva, ili ispričano od strane najboljih prijatelja kojima vjerujem jednako kao i sam sebi. Dakle, nema ništa napamet. Ok, sad možemo dalje.

"kad muškarci napišu da su "jaaako izbirlljivo" to je UVIJEK izbirljivost u pogledu izgleda."

Ja se slažem da je to UGLAVNOM točno, no nikako ne stoji riječ "uvijek" - koja je najobičnije generaliziranje.
No hajd'mo, retorike radi, pretpostaviti da gornja tvrdnja jest točna.
Činjenica je da se ukusi muškaraca (jednako kao i žena) po pitanju fizičke privlačnosti naprosto bezgranično razlikuju. Ima muškaraca koji vole punije žene. Ima muškaraca koji vole ekstremno punije žene. Ima muškaraca koji vole zamalo pa anoreksične žene. I ima čitav buljuk muškaraca koji vole nešto između, u svim mogućim nijansama.
Dokaz?
Ni ne moram zahvaćati u ništa osobno - pogledajte samo pornjavu na netu. Doslovno svaki, ali baš svaki taj filmić ima svoju publiku! A kad vi sami sve to vidite, od većine toga vas podiđe jeza. I to je ponekad čak i eufemizam.

U skladu s tom činjenicom, čovjek bi rekao - ok, znači da je to točno, muškarci si biraju žene po izgledu (u svim mogućim varijantama).
Ali!
Ipak nije točno. A zašto nije?
Jer uključuje pretpostavku da će određeni muškarac UVIJEK birati žene istog tipa visine/težine/boje kose - sami dopišite po želji.

E pa, sad ću malo zagrabiti u osobno. Čista faktografija.
Raspon visine svih žena s kojima sam bio u vezi kretao bi se od nekih 150 i sitan kusur pa sve do, uključujući, 180 i kusur.
Raspon težine istih tih žena bio bi od niti pedeset, pa sve do doslovno okruglih 100 kilograma. S time da ta od sto, bila je visoka - 160.
Raspon boje kose... potpuni. Crnke, brinete, crvenokose, plavuše umjetne i prirodne, you name it.
Da, sve su imale lijepe oči. No boja tih očiju je bila i zelena i plava i smeđa i siva i u svim međunijansama. Moja prva ozbiljna cura (veza od skoro 3 godine!) imala je jedno oko smeđe, drugo - ljubičasto. Prekrasno. :)
Što želim reći?
Ako itko ovo može svesti na "bira si žene po izgledu", k tome još i "uvijek", onda stvarno, I rest my case.

Jest, ja sam izbirljiva osoba. Jest, fizički izgled mi JEST važan. No važnost tog izgleda nije u određenim proporcijama niti u boji kose/očiju ili čega već - nego izgleda kao dijela dojma osobe koju gledam. Meni ljepota žene ne ovisi o njenoj visini, težini, boji kose i očiju, ima li rupice na obrazima kad se smije ili ne (iako to često jest slatko!) ili frizuri (a priznajem da su mi kovrče slaba točka :)) ). Meni ljepota žene ovisi isključivo i jedino o tome što osjetim prema njoj. A to što osjetim, imajući na umu već spomenuti raspon svih mogućih tjelesnih parametara... pa, definitivno slabo ima veze sa vanjskim izgledom.
(zašto me, na primjer, pali Charlize Theron, a totalno sam hladan na mnogo čuvenije vamp-glumice, iako zaista lijepe žene?)

Kad dođem u Kraš, ne kupujem čokoladne bombone s marcipanom zato što su u krasnom crvenom papiru, nego zato što su mi - fini. I uz to kupim čokoladne dražee punjene kavom koji - uopće nemaju omot. Jer su mi još finiji.
Kopčate analogiju?


Vinslet, čovjek uvijek ima dva izbora - tvrdoglavo se držati pogrešnih dogmi i osobnih zabluda, ili se otvoriti prema mogućnosti da, na svoje vlastito veselje, možda i nije u pravu. Ja ti nudim ovo drugo.

A ti, kako ćeš, meni pravo. :)

Načelo se pričati o izbirljivosti i neizbirljivosti. I mogu sasvim razumjeti ljude koji osobne kriterije, stvorene po sebi samima, ponekad počnu propitkivati, jer nikako da se netko u njih baš fino uklopi.
Ili se uklopi, ali priča ostane jednostrana.
Svi se slažu da nije nimalo lako naći si odgovarajuću osobu. No i prečesto zaboravljaju da dobiti znači i - dati.

(digresija - pričajući o seksu, pozli mi kad čujem izraz - dala mu je. Dala mu je što? Meni se čini da ju ona još uvijek ima, dakle nikako mu ju nije dala. Eventualno malo posudila na upotrebu! A što s njim, on njoj nije ništa posudio/dao? Ma nemoj! Sve dok žene od svog spolovila rade nagradu istovjetnu umnošku glavnog zgoditka na svim svjetskim lutrijama zajedno - plus jockeri! - dotad će ih većina muškaraca i gledati tek kao obične smetnje oko te iste željene nagrade. Ne možeš za sebe definirati kao najvrijedniju osobinu svoju osobnost, a istovremeno braniti pristup - vršnjakinji. Žalim, ali ono što se najviše brani, svatko će smatrati najvrijednijim. Pa si vi mislite! I uostalom, dokaz da tako točno jest, upravo je činjenica da ima žena kojima ćeš, kad im postaneš drag, prije doći do držanja za guzu nego za ruku. E, one bole. Ali ih silno cijenim, jer jasno pokazuju što je najvrijednije u/na njima. Tko mi kriv što mi nije dosta držat ih samo za guzu.)

No nazad na temu.
Dakle, budimo iskreni. Smatramo li sebe savršenima? Bože sačuvaj (kad već toliko spominjem guze, još u životu nisam sreo ženu koja ne bi sama sebi našala manu u svezi/glede iste - iako su mnoge bile apsolutno i čisto estetsko savršenstvo). Pa kojim onda pravom težimo, čak i tražimo! - savršenosti kod potencijalnog partnera?
Smatramo li sebe savršenim osobama? I opet, bože me sačuvaj takvih koji bi rekli - da. No zbog čega onda imamo potrebu da naš partner bude savršena osoba (iako naglas to nećemo reći)?
Sad ću vas iznenaditi. Oboje je naime - normalno.
Kad ujutro stanem pod tuš, ja sam točno ono što jesam - psihički i fizički (plus nešto krmelja). Od savršenosti ni u kom smislu nema ni S.
No kad grlim voljenu osobu, moje je fizičko ja veće, a moje unutarnje ja dublje od svemira. Voljena osoba to čini. Od mene, na meni, u meni. I da, u tom trenutku ja zaslužujem njenu savršenost, fizičku i mentalnu, jer ni po čemu za njom ne zaostajem.
I svi to negdje duboko u sebi osjećamo i pamtimo. I želimo to opet. I znamo da tako i treba biti.


Pričam s frendicom (odnosno, tipkam pisma) - frendicom koja je svog partnera susrela upravo na Iskrici (jest, dva goluba, tende i sve uz to). I tako, premećemo mi stare, žuljajuće teme i u kontekstu nekog dogovaranja za kavu sa još nekim ljudima (nije se ostvarilo, na koncu smo ona i ja proveli par ugodnih sati i nakon niza godina neviđanja, baš nam je bilo dobro), natipkam joj specifikacije mojih kriterija. Kao, eto joj, pa ako će me reklamirat, da zna što dolazi u obzir. :)) I sve to onako, skoro pa sasvim ozbiljno.
Kopam sad za tim starim mailom i pronađem ga - i mislim si, ono što sam napisao kao uvod tom... popisu osobina, iako nebitno za temu, možda također zaslužuje biti objavljeno, čisto kao kontekst kako je do tog popisa došlo.

....

Ma mislim, pa sam sam prošao istu tu fazu... razočaran, ogorčen, jednostavno sam kažnjavao - koga, ženski rod, sebe? - oboje jednako, no to sad znam. Šta dobiješ? Ništa. Malo seksa (koji je rijetko uopće i jedva dobar, jer jednostavno ne daješ sebe u to) i onda brzo oblačenje i bijeg van od woodyallenovske atmosfere, ona vrsta crnjaka koji ti je neugodno sve i gledat sa strane, kamoli proživljavati.
Najtužnija činjenica nakon svega jest ta, da su te žene, tada, sve redom mnogo više marile za mene (pa i nakon što bih nestajao) nego što su to činile one koje sam volio. Poanta bi, dakle, bila da se trebaš ponašat ko smeće da budeš voljen? Užas. :(( A točno tako ispada.

1. Slobodna.
2. S dobrim smislom za humor.
3. Emotivna (i dajbože ekstrovertna).
4. Romantična.
5. Lijepih očiju.
6. Jakog libida.
7. Zgodna.
8. Ne mlađa od 30.
...
15. Dobre guze. :)))
...
20. Niža od 170. :))

Tim redom prioriteta.
Znaš koju takvu? :)) "

....

No sad slijedi objašnjenje. Ljubazan kakav jesam (po čitavom tijelu!), osjećam se dužnim reći zašto ovo i zašto ne ono, te kakvog sve to uopće ima smisla.
A ono što je prethodilo - točno je. Iako je malo gorkasto. Tome služe prijatelji, da si dopustiš riješiti se malo gorčine bez da ti na tome zamjere. Jer - i sami razumiju.
Nu dakle:

1. - sasvim razumljivo. Nakon nekoliko vrlo bolnih lomova kojima je jedini razlog bio zauzetost partnerica, hvala, ali hvala ne bih više tako nešto. Jesam blesav, ali nisam mazohist.

2. u ovome je sadržano mnogo toga. Promislite - jeste li ikad vidjeli da bi osoba niske emocionalne inteligencije, te opće inteligencije, imala smisla za humor? Ne. Ljudi bez smisla za humor nam djeluju - tupo - iako to nisu uvijek. Jednostavno, moraš imati bogat duh na mnogo načina, da bi se znao smijati i da bi znao - nasmijati.

3. Volim biti voljen. Pa iako pogled veli sve, a djela to još i dopune, volim to i čuti. Neće ti dupe otpast ako zineš, zaboga! No dobro, ako i ne možeš zinut, hajde, preživjet ću, al' izvoliš me onda onako lijepo gledat da mi sve koljena zaklecaju, pa ja sretan.

4. Meni je baš cool kad ženska osoba partneru kupi cvijeće, no uopće se ne radi o tome. Radi se o tome da osobe lišene smisla za romantiku, jednostavno nisu u stanju osjetiti, ni razumjeti, sve ono što ti činiš za nju, pogonjen svojom romantičnošću.
Kad joj donesem ružu, komentar u stilu "šta si bio u cvjećarni? Jel' su dobili zemlju? Šta nisi kupio, znaš da trebam?" baš i nije ono što želim čuti.
(usput - zemlju sam kupio, al' mi je došlo da je bacim kroz prozor)

5. Oči su ne ogledalo, nego prozor u dušu.
Ako želite kupiti kuću, zanimat će vas kakva je iznutra, a ne da li je ožbukana zeleno ili žuto. E pa, s ljudima je to još bitnije. Želim vidjeti to unutra. Oči iza kojih je naprosto - prazan prostor, pokažu ti što ćeš dobiti. Prazninu. A one pune iskrica, eeeee... uf. UF!!
Ok, ok, zanio sam se malo, idemo dalje.
(usput - žene koje imaju barem tri od prve četiri nabrojane osobine, UVIJEK imaju lijepe oči - to jednostavno ide s time).

6. Ovaaaajjjj... što sad. :))) Mislim, kvragu, nisam si ja sam napucao toliku količinu testosterona! *blush*

7. Ovo je relativno. Kad bi imala većinu već nabrojanog, ako ne i sve, već bi mi bila ne samo zgodna, nego i lijepa. Ljepota jest u oku promatrača, to je istina. A oko promatrača je uvijek uvjetovano njegovim srcem.

8. Tko s djecom spava, popišan se budi.
Svaka čast sjajnim mladim curama (uostalom, otac sam jedne takve), no tek negdje oko 30.-te žena doista postane - žena.... dovoljno stara da zna što želi (hajde, recimo, jer kod žena je to zauvijek problematično :)) ), a dovoljno mlada da izgleda ko avion. I to novi avion. S Rolls-Royce motorima. I sva u kompletu first class.
Btw, koliko dugo će žena biti u 1st class RR izdanju, to dobrim dijelom ovisi o prirodi, ali i o njoj samoj. Znam nekih preko-5-banki bakica koje... iddeeeešššš!
Ok, ok, idemo dalje.

15. Što sad, esteta sam! :))
Sebi za olakšavajuću okolnost, moram spomenuti da estetska kvaliteta dijela leđa gdje dame postaju ljupke :) - ne ovisi nužno o nekoj određenoj zapremini. Niti o stanju celulita (nađite mi žensko biće starije od 16 koje ga UOPĆE nema! - ma nema šanse! ) :)

20. A jeb'ga, mali sam. :))
Šalu na stranu, kompleks visine čovjek preraste (time te kinje samo kad su zavidni na svemu ostalome što te sačinjava), ali imam nekakav staromodni gen koji je malo nervozan kad moram stajati na prstima da poljubim partnericu. Iako, vidiš, kad promislim - bilo je žena i po pedalj viših od mene, koje su me nalazile baš... najtaman. Ja to tumačim prejakim majčinskim osjećajem. :)) No kako god, nije taj preduvjet bez veze zadnji. To zaista jest najmanje važno. I ako ćemo baš cjepidlačiti, u idealnom misionarskom položaju muškarac bi trebao biti desetak centimetara niži - da partnericu gleda točno u oči (provjerite sami!). A voditi ljubav bez da joj gledam oči...

Eh da, a čemu preskočene brojke i točkice?
To su namjerno preskočena mjesta za sve ono čega se sad ne mogu sjetiti, a kod neke konkretne žene moglo bi mi postati dovoljno važno da se zapitam, bože, kako sam uopće prije mogao bez toga? I namjerno, tu je prostor za stvari i važnije i manje važne od... jel'. Pretpostavljam da bi se za oba prostora našlo ponešto.


No, onda - jesam li (pre)izbirljiv?

Ovdje ili bilo gdje drugdje - kad mi se nešto sviđa, velim da mi se sviđa. I velim zašto mi se sviđa.
No neke stvari te tako precizno i duboko pogode ravno u... mjesto... do kojeg je vrlo, vrlo teško inače doprijeti (a meni se, čitam li nešto noću, ponekad to desi), da jednostavno ostaješ bez riječi. Samo bi pokvarile.
Nije stvar samo u tome što je napisano, niti kako je napisano. Jednostavno, posloži se. Točno onako kako (ne) bi trebalo.

A i strah te uopće išta i reći. Pustiš li komentar pod taj blog, samo će se utopiti u sve i svašta. Pošalješ li osobnu poruku, ispast će - čitat će se - kao samo još jedan više ili manje nemušti ulet. A nije. Samo želiš reći - isuse. Ovo sam ja. To, napisano, živio sam. I to točno tako kako je napisano.
Strese čovjeka kad tako nešto doživi.


Pa stoga, ovdje, javno i otvoreno, priznanje napisanome:

Link


Emotivna muška publika koja ovo vidi, shvatiti će o čemu ja to.

Za vrijeme mog prvog boravka na Iskrici (spomenuh već, pred desetak godina), vjerovali ili ne, ali odnos normalni/kromanjonci je bio višestruko bolji. Za normalne.
Također, odnos normalne/paranoičarke je također bio višestruko bolji. Opet za normalne.
Posljedica?
Ljudi su se družili. Uz kavu, pivu, whatever. 1 na 1. Puno na puno. I sve međukombinacije.
Tada još u Poorgerburgu, barem sam jednom tjedno (ponekad i češće) mogao naći ili društvo iz nekog kluba, ili s foruma, ili iz bilo koje interesne skupine u kojoj sam sudjelovao - kako veselo zaokupljaju po nekoliko stolova u nekom napola opskurnom bircu i baš koga briga tko je tu mlad, star, žensko, muško, oženjen il' udat - ljudi su se DRUŽILI.
Jel' se uopće sjećate što znači - družiti se? Biti negdje, raditi nešto (ili ništa), no naprosto se osjećati - ugodno?

No da, ni tada poziv za 1 na 1 - ispravka, 1 prema 1 je ipak primjereniji izraz - nije baš prolazio glatko. Ovisi kome si ga poslao, naravno. Ako si bio izbirljiv po pitanju svoje definicije ugodnog društva (u prijevodu, za one koji vole jednostavnije izraze - nisi si društvo birao prema veličini/obliku guzice), onda si se bogme morao i dobro pomučiti dok ti se želja ispunila.
I to je ok. Tko vrijedi, vrijedi i truda.
Na kraju si, prije ili kasnije, uspostavio sva prijateljstva koja si želio uspostaviti. Iz kojih je mogla poteći i ljubav, iako, dakako, nije uopće morala (da, da, osobno poznajem neke parove koje je spojila Iskrica - i eto ih i dan-danas sretnih, ma ko golubovi na krovu, samo što ne kenjaju po tendama).

Nije da sam baš dugo ovdje sad, u repetiranom izdanju... ali ovo što dosad vidjeh... stvarno razočara čovjeka.
Trash level je užasavajuć. Razina retardiranosti nadilazi sve iole predvidljive prosjeke koji bi proizašli iz svijeta outside, onog fizičkog.
Kao da te netko šutnuo u SUVAG. Ma ne, još gore. A i ružno je vrijeđati one koji doista moraju ići tamo.
I onda se netko pita zašto Iskričarke toliko teško uopće da ti i odgovore na poruku, kamoli išta više od toga.
Ali!
To ipak nije izgovor.
Posjetih maloprije jedan ženski blog. Vlasnica praši drvljem i kamenjem po muškom rodu - uglavnom s pravom.
Samo, tko pažljivije čita, postavio bi joj niz poprilično neugodnih pitanja (iskrena isprika ako se prepozna - nije mi uopće namjera napadati je na ikoji način, nego je tek indikativan primjer).
Veli, kamo god pogleda, samo ružni muškarci.
Mi bismo, jasno, u ženama trebali gledati isključivo njihovu unutarnju ljepotu- inače smo muške svinje i svi isti. :))
Veli, citiram: "koliko neki muškarac od recimo 35-40 god, koji za sebe piše da je zgodan i obrazovan, mora biti poremećen, jadan, ništavan, degenerik i tome sl., kurviš, da uđe u avanturu sa babom od 55, koja je udana, ima odraslu djecu, debela i očito još veće smeće od njega!?"
A ne razmišlja da se možda ta baba od 55 ubila kuhanjem, pranjem, peglanjem, brigom za djecu, na koncu se udebljala dižući ruke od sebe dok joj na kauču sjedi svinja (a u frižideru ni šunke nema) - da ta baba, makar i kradući ovakve božemesačuvaj nemoralne i fujfuj trenutke, konačno barem na tih par desetaka minuta, nakon brda godina, osjeća - poželjnom? I možda sretnom? Sretnom što na pola ure može zaboraviti sav svoj sjebani život?
Sad će skočiti moralisti (koje obožavam, baš stoga jer bijah nekad jednako brz osuđujući druge) i reći - ma šta, pa šta ga nije ostavila dok je bila mlada, šta izgovori, sama si je kriva! - ispričavam se, dragi moralisti, no uz dodatni pardon maj frenč - a koji kurac VI tražite na Iskrici onda?
Ja bih za to dvoje - kurviša od 40 i babu od 55 - digao spomenik. Ozbiljno. I nazvao bih ga - sreća bijede. Pa nek si svatko te riječi protumači kako mu je milo - i po sebi.

No ovo bijaše digresija, tek jedan primjer (ponavljam, iskreno se ispričavam autorici) kako stvari stoje - nažalost.
Normalan će muškarac silno teško ovdje naći ženu s kojom bi čak i pristojno popričao, a da ga ona pritom sumnjičavo ne protresa, više nego jasno dajući mu do znanja da ona - zna - da su svi muškarci isti (i svinje, dakako).
Normalna će žena... ok, sad tu moram malo promozgati - no da - ona će, dakle, zaista teško sama pronaći nekog tko joj za manje od pet minuta neće poslati ili sliku svog vršnjaka (ne onog koji je sjedio do njega u školi), ili nemaštoviti, nepismeni i fizički za njega potpuno neizvedivi opis što bi joj on sad radio.
I gdje smo sad?
Nula. Zero. Šanse za onaj već spomenuti 1 prema 1 su otprilike jednake šansi da ti za tri minute u dvorište sleti leteći tanjur, iz njega iskoči Miki Maus i izjavi da je oduvijek bio gay.

No dobro. Tako je kako jest. No što ćemo napraviti po tom pitanju?
Dragi moji kolegice i kolege Iskričari, ili počnite nešto sami sa sobom, ili se maknite odavde, jer si samo nabijate frustracije.
Želite li upoznavati ljude? Odlično. Pa dajte si onda truda upoznati ih! I prije nego zaustite reći da su svi muškarci svinje i sve žene paranoičarke (u bilo kojoj verziji i nijansi) - dajte, ljudi, otvorite malo osjetila, čitajte malo između redaka, dajte barem priliku nekome da pokaže da je normalan. I prihvatite njenu/njegovu gorčinu i razočaranost imajući stalno na umu da ste u tome - zajedno.

Uopće nije bitno želite li ovdje pronaći vezu ikoje vrste, ili naprosto skupiti dobru ekipu za zezanje i nezezanje (usput, moje iskustvo veli, naći možeš samo onda kad NE tražiš).
(ako postoji kakav treći motiv koji bi iole normalnu osobu bilo kog spola doveo ovamo, molim da me se uputi na njega, jer ja ga ne znam. Sve je ostalo, naime, najobičnije izmotavanje. Sretni ljudi kojima ništa u životu, ali baš ništa ne fali - ne vise na netu. Točka.)
Dakle, motiv je nebitan. Bitno je dati nešto od sebe, da bi se nešto i dobilo.

A sad, umjesto komentiranja ovog bloga, izvolite dići guzice, ponovno pregledati sve svoje primljene poruke i promisliti ima li ipak tu neka na koju bi valjalo odgovoriti.
Ljubazno, molit ću.
Ako vam je pun kufer, možete se istutnjati na mene. A ove koji vam pišu, njima posvetite poštovanje koje zaslužuju, kad ga zaslužuju.


Howgh, Winetou has been spoken.

Ako nitko nije nikad čuo za pleme Plave noge, ovaj indijanac može fizički dokazati da spomenuto pleme postoji, živo i zdravo.

Bio sam do grada.
I pljuštalo je.
I naravno uzeo cipele koje mi nije šteta. Nekakve tamnoplave kožne, al' koje su već vidjele puta i puta.

Kuje puštaju boju!



Reminiscirajte se Buldožera. Sve je blue.

Osim... za daltoniste.

Danas je dan planeta Zemlje.
Ljudi žuljaju dupeta na biciklima, nabijaju žuljeve hodajući, čine sto drugih besmislenih stvari, sve u spomen tome danu. Taman maločas rekoh nekome - ovdje je kiša (dobrog li izgovora!), bojim se da ću svoj doprinos dragoj planeti davati na Iskrici.
Pa, eto ga.

Što je osnovno obilježje ljudske civilizacije?
Pragmatičnost.
Kroz sva stoljeća i tisućljeća, ljudima nije bilo važno što će dati za ono što su željeli dobiti. Žrtve u krvi, da bi se umilostivilo bogove. Zagađenje, da bi se zahuktala industrijalizacija. Nevjerovatna količina smeća u svemiru, da bi se o istome doznalo barem malo više...
Tko plaća ceh?
Netko uvijek plaća. Baš kao u birtiji - onaj tko ostane zadnji. Svi ostali su, naime, popili svoje i pragmatično se pokupili van. I obzirom da je ljudski mozak prirodno amnezičan po pitanju svoje kratkovječnosti, mi se svi fino, pragmatično, šuljamo van jer uvijek će netko ostati iza nas.
Jednog dana neće. No koga briga što će biti za par tisuća godina, kamoli više?
U budućnosti bi netko definitivno morao ostvariti tehnologiju putovanja kroz vrijeme, da se može vratiti nazad ovamo i sve nas dobro namlatiti. I mene koji upravo otvaram drugu kutiju cigareta. I vas koji ste prošli tjedan bacili neki papir nekamo na travu, dok vas nitko nije gledao. I sve naftaše i tvorničare, političare - njih posebno! - i sve vlasnike automobila i motocikala. Svi smo krivi!
- Ali, ali, pa kako bih inače na posao?!?
Pragmatičnost, rekoh već. Alfa i omega ljudskog roda. I kako sad da se pojedinac bori protiv toga?!?
Nikako.
Već će sutra sve biti po starom (pravit ćemo se da danas nije). Smeće će letjeti na travnjake i u svemir, otrov će kuljati iz dimnjaka i ispušnih cijevi, pretvarajući gradove u smogom poklopljene terarije za dvonošce.

Što tu mene muči?
Pa, najviše jedna stvar... zašto se ovaj dan ne zove naprosto -

... Dan Pisanja Računa Kojeg Će Platiti Netko Drugi?

... ilitiga - upute za čitanje podataka u profilima, izbornik "trenutni status":

Sretan brak - ja bih, al' neću priznat' (tipični ženski izbor).
Nema šanse da ikoga više upoznam! - daj što daš, očaj je prešao sve granice (tipični ženski izbor).
U nadi je spas - ja bih, al' ne znam kako (tipični ženski izbor).
Samovanje - naravno da bih (tipični ženski izbor).
U stabilnoj vezi - ja bih, al' volim glumit' hard-to-get (tipični ženski izbor).
Zaručen(a) - još nisam nikad, ali tempting, tempting... (tipični ženski izbor).
Udovac/udovica - .... (s ovime se ne mogu sprdati)
Živimo odvojeno - ulovila me u varanju (tipični muški izbor).
Razveden(a) - ulovila me. prekonekoliko puta (muški izbor). ulovila sam ga jer se idiot nije znao pošteno ni skrivati (ženski izbor).
Ne tako sretan brak - još me nije ulovila (tipični muški izbor).
Otvoreni brak - nema šanse da me ikad ulovi (tipični muški izbor).


Napomena: čitati dobro prosijano kroz smisao za humor.

P.S. Svatko tko se nađe pogođenim, sam si je kriv.
P.P.S. Svatko tko se nađe uvrijeđenim, nek provjeri smije li autor i na svoj vlastiti račun.
P.P.P.S.: kladim se da ne možete triput brzo zaredom reći post-post-post.
P.P.P.P.S: Išli ste to zbilja izgovarati? O isuse. :)))
P.P.P.P.P.S.: ... je u stvari P.S., ali kad bi ga izgovarao mucavac.

Link

Pristojno je (a ja sam fino odgojena barab... ovaaaj, osoba) na znak pažnje odgovoriti jednakom mjerom.
Stoga, arapska narodna...
... psi laju, a karavane prolaze. :)

Nego, bojim se da sam možda skrivio jedno virtualno samoubojstvo.
Link me kliknula prije niti pola ure.


Moram negdje početi urezivati recke. >:-)


Edit: Maknuh link. Dotična dama deaktivira svoj profil, pa je pristojno sačuvati njenu privatnost.