-vrbica-

Link
Volim miris, boju, izgled lavande.
A volim i žute ruže. Volim sve cvijeće....
Zato me baš briga što netko drugi voli, misli i govori ...:)
Svakom njegovo.
Davno sam naučila onu:
"Kad ti opale šamar,
ti okreni drugi obraz.
Ne prićaj,
ne pravdaj se....
jer takvima nije potreban dokaz.
Šuti i nasmij se.
Ti imaš hrabrost, a to je vrlina.
Kad im ponestane laži,
ubit će ih tvoja tišina."

Link

Uvjeravaju nas, da smo najdepresivniji narod u Europi. To je samo polovična istina. Mi samo život, možda, doživljavamo ozbiljnije, od recimo Talijana.
Pa mi još uvijek uzgajamo cvijeće, živimo crnu i bijelu priču svojih sudbina. Snalazimo se, svatko u svom gnijezdu kako znamo i umijemo. Zato nismo depresivci, možda iluzionisti.
Osmijeh je naš faktor X koji nas vrača u život.
Nemojmo zabraniti sami sebi, da se nasmijemo, riječima, lijepoj slici, vicu, prijatelju.
Zato je meni, ova slika izmamila osmijeh, jer bez duševne povezanost,i ljudi postaju skitnice.
Treba položiti novi kamen temeljac, nakon pesimističnih misli, ali
ne bacanjem kamenja, niti ispraznim riječima.
Uživajte, radujte se malim stvarima, sitnicama, gledajte pozitivno na život.
Link

Ilica 1980-tih

Križanje Nehajske i tadašnje Ljubljanske

Splavnica oko 1933

Ulica Baruna Jelačića, danas F.Petrića br 2 ...1933.
Sjaj i bijeda, tadašnjeg vremena.
Link

Sjetimo se veza u kojima smo bili zaista zaljubljeni u nekoga. Ljudi ostavljaju obitelj koju su ranije obožavali, ostavljaju poslove i položaje, izgube svoje prijatelje, promijene vjerovanja, izgube zdrav razum, počinju slušati glazbu za koju su do tada mislili da je očajna...i sl.
Sjetite se vezanosti, pažnje, izgleda, čekanje na telefonski poziv...uživanja u vremenu koje ste proveli zajedno.
Kakva bi bila veza, da smo stvari shvatili malo manje ozbiljno? Da ih niste uzeli toliko osobno. Da niste brinuli, hoće li veza trajati vječno. Zamislite, da ste dozvolili drugoj osobi da diše. Da vam je on, ili ona, značili malo manje.
Zamislite, da vi niste bili "ulog" u toj vezi.
Ali gle čuda...ne znači da tu osobu volite manje. Tijesno prianjanje uz ljubav koju mi, držimo za ljubav, može se pretvoriti u drugu vrstu "ljubavi" kad se prestanemo za nju očajnički držati.
Ako ste ovisni, postoji ogromna napetost u vezi.. Čim se nešto poremeti, stvari počnu pucati kao tijesno navijena opruga, dok konačno ne pukne.
Kad se opustite van svoje vezanosti i ulaganja u vezu, odjednom imate više prostora. Ljubav lakše teče u opuštenoj vezi.
Zato, ako ste uplašeni da će vam partner pobjeći s nekim, recite sami sebi "hebe mi se", postoje masa drugih muškaraca i žena.
U kojoj god fazi bila vaša veza, zastanite na tren, pogledajte kako je to kad stvari nisu toliko važne, a onda nastavite "živjeti".
Kao i energija koja nesmetano teče i ljubav može početi teći kroz vas i vašu vezu.
U vezi smo beskrajno odani želji za uspjehom i beskrajno pogođeni njezinom propašću. Zato što u vezi sve izgleda tako važno, potencijal za bol je beskrajan. No nakon dužeg vremena stvari kao da znače manje, ulozi su manji, a potencijal za bol umanjena je.

Ako sam zabrljala i zakomplicirala ove moje misli, recite "hebe mi se" i nastavite svojim putem.

"Kada u mom pogledu osjetiš potrebu za šutnjom i
očima mi šapneš da me razumiješ, dosegao si do moje
duše...Glas je suvišan za tišine u kojima se
susreću srca..."
(rekla je to neka pametna žena)

Link

c/p
--------------------------------------
Pitala ga je :" Pošto su ta jaja?!"
Stari prodavač je odgovorio- " 1 kn po
komadu, gospođo."

Uzvratila je- " Uzeti ću 20 komada za 14 kn
ili nista!"
Stari prodavač je odgovorio- " Uzmite,
možda je to dobar početak, jer danas nisam
prodao nijedno."

Otisla je, zadovoljno se smijala s prijateljima na
glas, kao da je ostvarila silni uspjeh. Usli su u
auto i odvezli se do skupog restorana na glasu,
onog gdje moraš biti viđen.....

Naručili su finu hranu, pojeli, popili i otišli.

Račun je iznosio 665,00 kn.
Dala je 700 kn i rekla konobaru, da zadrži ostatak.

POANTA:
Zašto ste "jaki" i grubi prema
slabijima od sebe, a krotki i puni poštovanja kad
imate posla s onima koji ne trebaju vašu pomoć?

Negdje su me u djetinjstvu naučili:
Moja je majka kupovala skupe stvari od siromašnih
ljudi, premda joj ta stvar nije ni trebala.
Često je prosjaku dala i više novaca nego što
je tražio.

Pitala sam je zašto tako radi.

Majka je odgovorila -:" To je milostinja
umotana u dozu postovanja, drago dijete! "

Kad se zaljubiš, gledaj da to bude,
Netko tko želi znati koja je tvoja omiljena boja
Netko tko zna kakvu kavu piješ,
Nekoga, tko voli kako se smiješ,
Nekoga tko stavlja glavu na tvoje grudi, samo da čuje otkucaje tvog srca,
Nekoga tko te ljubi u javnosti i sa ponosom te pokazuje drugima,
Nekoga tko je zaljubljen u tvoje mane i zna da si posebna, baš takva kakva jesi,
Nekoga tko želi da si baš ti ta osoba, kod koje želi da se budi svaki dan.


Link
Link

Slikao: Vinko Ljubas
Link

Očito nas neki "fakti" navode na čin sukoba. Ljubomora, interesi, posesivnost, samoljubivost, sumnja....
Ako ih njegujemo, dovest će nas do usijanja.
Navoditi javno nicove i spajati ih ne u ljubavne veze nego u krevete potpuna je nebuloza, koju samo očajnik može ovako javno napisati. Ako dotični ljudi ne žele ili ne mogu objavljivati svoje statuse "veze" mislim da je bljutavo i nisko da ih objavljuje netko drugi.
Postajemo opasan reaktor, koji treba hlađenje.
Ja se hladim kulturom ophođenja, dok god za to imam razloga. Napadnuta se branim, naročito kad sam ničim izazvana.
Nije prvi put, da se pokazalo kako je napad najveća greška. Jer ako nas nijedan predhodni napad nije ohladio, zašto to zaboravljamo? Zato što čim u nama vrije želja za izbacivanjem užarene lave, već smo pomalo pomućene svijesti.
Pomućena svijest također smetne s uma, kako napadnuti sigurno neće prekriženih ruku primati udarce.
No postoje kulturni zapisi i oni koje zovemo bljuvotina, pa se ja neću izražavati kao piljarica, jer bi netko mogao imati psihološke traume, a ja to nikako ne želim.
Čovjek sklon sukobu uvijek će naći opravdanje za ispade. To je zakulisno pobijanje vlastite krivnje i unaprijed pripremanje terena za slijedeći mogući napad.
Stati na kraj napadima, možemo, ako ne živimo u nadi da će se takvi ljudi sami od sebe popraviti.
Šutnja ili okretanje glave na drugu stranu također nije krajnje rješenje, jer, to je samo ponekad pametniji izbor.
Rješenje za napadače, bilo bi jednostavno odlazak psihoterapeutu.

"Bog je prvo stvorio muškarca, a onda je stvorio
ženu, da mu ona pomogne, da mu bude muza u svakom
danu. Žene su moćne, lijepe, ponekad i čarobne.
Muškarac zbog žena lako gubi glavu, pamet,
dostojanstvo, sve dok jednog dana ne izgubi sebe.
Zbog žena se vode ratovi, padaju vlade, kraljevi
se odriču prijestolja. I žene i muškarci
griješe, ali žene to čine jer su ranjene, a
muškarci jer ... hmm! Postoje razne žene, i
razni muškarci, ali samo je jedna ŽENA.
ŽENA je jača od svih slabosti muškarca, a
njezina jedina slabost je on, kao što je i on
najveći izvor njezine snage. Ona mu otvara oči
kada je slijep. Kad zaboravi koliko je sretan, ona
mu pokaže koliko bi bio nesretan bez nje. Kad
odluta, ona ga vraća kući. Kad je bolestan, ona
ga njeguje. Kad je povrijedi, ona mu oprosti. Kad
muškarac bježi od dobrih i loših uspomena, ona
ih čuva, čak i ako su tužne. Muškarac je
spreman voditi stotine ratova, ŽENA samo one za
koje zna da su vrijedni borbe. U svojoj ludosti,
muškarac može potonuti do samog dna. Teret koji
na tom dnu osjeća je toliko težak, da mu se
čini kako ne postoji dovoljno snage na čitavoj
zemaljskoj kugli koja bi ga ponovno osovila na
noge, da uspravno stoji. U tim trenucima,
muškarac je malen, gotovo nevidljiv i ŽENA je ta
koja mu pokaže, kako je ipak velik. Umjesto da ga
gazi, ona ga podiže, ali ne u nebo, već na
razinu zemlje, kako bi nastavio dalje koračati
kroz život zajedno s njom. Iza svakog velikog
muškarca, krije se još veća žena bez koje bi
on bio malen, nesretan i izgubljen. Hvala ti
Bože, na ŽENI.
I hvala Ti, Bože. Jer sam ŽENA."
Azra H.

Link

Iskrena ljubav nije pokvarljiva roba.
Potakao me na razmišljanje jedan blog ovdje.
Svi tražimo srodne duše. Zar su to one, koje se u svemu slažu i podudaraju s nama?...naši klonovi?
Kažu da je ljepota odnosa, upravo u različitostima. Kad se svi ti sastojci spoje nastaje koktel zanimljivosti. Sol, šećer, limun,
alkohol...sve u istoj čaši. Bilo gorkasto ili slatkasto, moramo priznati da nas zagrije.
Pa u čemu je onda problem?
Možda priželjkujemo ljubavi nametnuti neograničenu odgovornost, pa ju stalno stavljamo pod kušnju.
Ali ona funkcionira bez prisile i pritiska. Poštuje slobodu uvjerenja. Njoj nije prioritet uvrijediti nego utješiti. Ne piše pravila ponašanja, jer ona sama je pravilo. Ljubavna veza nije prisvajanje, nego neprekidno osvajanje voljene osobe. Karakter ne smije preuzeti ulogu ljubavi. Najgore je ostati željan ljubavi, ali to se dešava ako tvoju ljubav netko želi pokoriti, zarobiti.
Često govorimo, da nas je slučajnost spojila. A poznaje li ljubav slučajnost? Kemija ili alkemija, dušu još nitko nije znanstveno potvrdio. Ali ono što mnogi mogu potvrditi je upravo neodoljivo privlačenje k nekome. Dolazi negdje iznutra i jača je od svih opomena zdravog razuma. Ljubav!

"Mi muškarci starog kova kojima je obećanje
svetinja, kojima ne pada na pamet kasniti, koji
paze kako izgledaju u društvu žene, ne zato što
vole modu, već da pošalju poruku da je njena
blizina poseban trenutak vrijedan poštovanja.
Kao da nas je sve manje, kao da nas je vrijeme
pregazilo, a s nama i taj viteški odnos prema
ženama. Pomalo je tužno da nestajemo, jer to se
ne uči u školi, to se ne uči iz knjiga, to je
nešto što su naši očevi prenijeli nama
riječima ali i svojim ponašanjem. “Sine
ponašaj se prema ženama onako kako bi ti htio da
se jednog dana muškarac ponaša prema tvojoj
kćerki.” " Budi muškarac koji zna kako
slušati ženu, jer tako ćeš znati procijeniti
kada je vrijeme za dodir i – najvažnije – za
kakvu vrstu dodira. Žena je ta koja određuje
granice. Uvijek poštuj njene granice i ne dozvoli
si da izazoveš razočaranje u njenom pogledu.”
Sine, damu uvijek otprati do vrata, i pobrini se
da je sigurno stigla kući prije nego što
odeš.” Iako se danas mnogima ovakva gesta čini
bespotrebnom, ona je uisitinu oličenje
poštovanja koje muškarac može imati prema
ženi. “Sine, na taj način ne pokazuješ samo
da ti je stalo do njene dobrobiti, već da o tome
uvijek razmišljaš.” Kada je hladno, ponudi
svoj kaput. Kada je vruće, ponudi se da joj
kupiš hladno piće. Kada pada kiša, pronađi
bilo šta što će spriječiti da joj kosa
pokisne. Bez obzira kakvi su, pokaži njenim
roditeljima maksimalno poštovanje. “Sine, tu
nema rasprave. Posljednje što želiš je biti u
vezi sa nekim čiji te roditelji ne vole.”
Učini sve što možeš da im pokažeš
poštovanje. I na kraju također ne manje važno
je to da ne moraš imati gomilu mišića da bi se
žena osjećala sigurnom. Dovoljno je da joj
pokažeš kako si spreman učiniti sve što
možeš kako bi zaštitio nju, njezine stvari i
vašu vezu. Ovo je nešto čega se vrijedi
pridržavati i nadam se da još uvijek postoje
djevojke koje će ovo znati da cijene? "
M.S. c/p
Link

Ne želim pričati priču.
Samo glasno razmišljam i pišem.
Kažu, da je jedno od božjih lica, lice žene. Možda zato što se rađamo iz vode.. Možda zato što je voda izvor života. Voda je i izvor ženske moči, one koju niti jedan muškarac ne može dokučiti.
Voljela bih biti u majčinoj utrobi, gdje vrijeme i misao ne postoje. Voda uvijek negdje navire, izvire, voda je život.
A ja se bojim vode. Ne volim vodu. Kažu da čovjek umire od onoga, čega se najviše boji.
E sad....nepotrebno je raspravljati, recimo o ljubavi, jer ona ima svoj vlastiti glas i govori samo za sebe.
Voljela bih intenzivno proživljavati svaki trenutak, piti tu vodu života. Vjerovati u snove, biti kadra boriti se za ono što želim.
Voljeti čovjeka, koji voli mene.
Takva želim biti. I jesam.
Kada nešto žarko želite, dogodi se.
Meni se dogodilo, da drugo "ja" napusti moje tijelo i sjedne u kut male sobe. Mogla sam izvana promatrati sebe, svoje tijelo u kojem nisam ja.
Takvo stanje ne traje dugo. Ali pamti se. I baš zahvaljujući tome, tom iskustvu, zbog to malo prave mene, ljubav me pronašla.
Našla me je, iako je drugo "ja" podiglo zid od predrasuda, tvrdoglavih uvjerenja. Otvorila sam prozor. Istovremeno, nisam zatvorila vrata. Ušlo je sunce, preplavilo mi dušu.
Ima izvor vode u jednom gradiću, a na izvoru skulptura zmije i golubice, stopljene u jedno biće. Muško i žensko, objedinjeno u jednom liku.
Promatrala sam ih i šutjela. Volim šutjeti. Šutnja mi donosi mir, smirenje, uravnoteženost.
Drugo "ja", pratilo me cijelo vrijeme. Pokušavalo mi se ponovo približiti. Ipak je u svakom trenutku bivalo sve manje i tiše dok se nije rastopilo.
Sjetila sam se filmova o vampirima u kojima se, na kraju, nakaza pretvori u prah. Dakako, legenda kaže, da ih se mora probosti kroz srce.U tom času, srce se raspadne, oslobađa energiju i uništi zlo. Meni izgleda logično.
Ja sam uspjela zabosti kolac u pravo mjesto. Srce, oslobođeno prokletstva, preuzelo je vlast.
Drugo "ja, više nije imalo gdje boraviti.

Link

Link