HIPOKRIZIJA

https://www.index.hr/magazin/clanak/stihovi-ove-pjesme-jos-su-jedan-dokaz-d

a-je-arsen-bio-najveci-od-najvecih/2109229.aspx


pa kaže balašević u svojoj pjesmi :

Uvek sam imao namere jasne
šta zelim biti kad odrastem
ja biću Arsen

Neki su hteli biti lekari
neki piloti, a neki stolari
a ja jedino Arsen

Nisam baš imao osnove krasne
ni muzikalnost, ni žice glasne
a, a, o, ne kao Arsen

Ali sam ipak baš zbog te farse
vežbao često do noći kasne
aha, da budem Arsen

Jer mi smo učili kako se voli
sa ukusom mora i ukusom soli
i mi smo pjevali da nam prođe vreme
o, sve u glas

Ne daj se, Ines, za ime sveta
pa mi sudbina smo ovog planeta
moje nežne godine
da mi je opet u vas

Ponekad namerno ranije zaspem
da sanjam sto duže kako sam Arsen
aha, kako sam Arsen

On ima petnaest godina prednost
prekratko vreme da dostignem vrednost
aha, kao Arsen

On ima petnaest godina prednost
prekratko vreme da naučm
ono sve sto zna Arsen


i danas su mi arsenove pjesme najbolje što je HR mjuza ikad dala! hvala mu!

Link

how...nenadjebivo!

Link

BB King:How Blue Can You Get

Link

Gladys Knight - Help Me Make It Through the Night

Link

Dinah Washington: What Difference A Day Makes

but, what the difference is?!

lipnik! ha ha...zna li uopće itko gdje je to? pričat ću vam sutra!

kaže meni jedan australski prijatelj s kojim sam davnih iskričavih dana popila kavu: ".... i uglavnom, ponekad
zanimljivo te citati a ponekad me bome i dobro nasmije kako ti to znas opisati :)..." bje to nadalji moj družbenik za kave! njegov nick me dobrano podsjeća na jednu fenomenalnu misao teorije kaosa: ""Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi". kako je to istina i s ljudima, neki nas ostavljau mrtve hladnima a neki čim nas dodaknu izazovu tektonske poremećaje. hiberniram i dalje ovih dana, a tko ne bi na ovim temperaturama. noću, onako gola rasprostranim se po svom krevetu od sjevera do juga, te istoka i zapada...i nadalje poželim svog muškarca! ovih dana lijepo pričam s jednim fetivim! pa me to sjeti na jednu lijepu priču od prije 10 godina kada smo, on onako visok i prav, poletjeli jedno drugom u zagrljaj na autobusnom kolodovru. nakon dugih razgovora od koji tjedan uslijedio je susret! i nismo se micali jedno od drugog od jutra do večeri drugog dana! to je fakat bila ljubav na prvi pogled. istina, imala je i jedan zajeb no takve su neke ljubavi na brzaka! eto, neki ljudi su u stanju potegnut iz australije il splita da bi popili kavu samnom. a bome jedan je isto bio poprilično lud i ludovali smo tako skoro pa 20 godina! sjećam se našeg izleta na dva dana u veneciju, davnih 90.g. jedna noć spavanja u centru venecije koštala je 1000 maraka! i on je to dao. fascinirala me ta njegova smjelost...kada je nešto htio to je i učinio! nisam nikad bila takva, unatoč ponekom izletu i avanturi u nepoznato! cijenim takvu osobinu kod ljudi. vrlo je rijetka. ljudi uglavnom kalkuliraju i nisu baš u stanju učinit ludost. a strast je osnova života, ako ju nema, život ima tebe a ne ti njega! bez strasti i bez želja, bez ludosti...nemamo što pamtit od života! prosipam jutros mudrosti možda stoga što mi mozak još nije zakuhao? noćas su moje sinaspe ludovale tako da sam negdje u 2,20 njima trčala kao da sam na hanžekoviću? netko ili nešto nas takne ili pak ne! volim kad ljudi pokažu interes za drugo biće bez skrivenih namjera, pa neka to bude pomalo i nezgrapno u početku. radije to nego li servilnost. ima ljudi koji nam se nikad nisu niti će svidjeti, čak niti na prvu! eto, npr kad vidim krelčevu fotku mam me prođe volja za bilo kojim muškarcem! onako nabijen, dežmekast...boksačke face...unatoč pristojnosti i naoko džentlmenskih manira, on je sirovina! a sirovine me nikad nisu privlačile...to izađe iz čovjeka kad tad? kava mi se hladi pa ću skratit. jednom riječju, ovo je ipak labuđi pijev! tu sam, al nekako se sjetim i arapo i njezine izjave : nema šanse da mi više itko dođe k meni! dakle, pitanje je dok ne bude stani pani tko je uopće od nas spreman na neko zajedništvo? svi nešto uvjetujremo,svi bi da se svi prilagode nama, svi nešto čekamo a da pri tome ne znamo što, svi imamo opravdanje za sebe, ali ne i druge! pa ipak unatoč i uprkos svega...ja sam tu! iskrica i nije cilj već samo put i sredstvo! a na tom putu toliko toga pamtimo...doživimo, pa i preživimo!

ponukana zapisom jednog mog frenda o ljubavi, eto da i ja napišem jedan zapis na temu abecede lljubavi...od A do Ž!
Kad muškarac ženi donese uloške iz dućana jasno je da ju voli! Nisam mislila da će to biti najveći dokaz ljubavi! Nisam to mislila niti za kruške. A i smokve su na toj listi. I kad je ljubav u pitanju, to je za mene od A do Ž (the and)! Sva slova abecede od A do Ž si sami napišite a možete ih i crtat. Ja toliko puta jesam. Iako je teško, teže ih je ne crtat i ne disat. Ljubav je jedina vrijedna živjelja. Ljubav prema djeci, prema roditeljima, prema bližnjima...prema partneru! I nije u redu tjerat nekoga da 30 godina bude s istom osobom. Treba pustit ljude koje smo voljeli ali nas više ne vole. Ili mi njih! U tome je najveća sreća, krenuti dalje! Time smo bliže...sebi! nekoj drugoj, novoj ali staroj ljubavi. Nemojte nikad osuđivat ljubav ma kakva bila. Ona samu sebe obično osudi na propast. Neminovno. Nema doživotne ljubavi osim one prema djeci. To je ta neupitna, neuvjetovana ljubav. Svaku drugu treba zaslužit, bilo da ju dajemo ili da ju primamo. O zaslugama odlučujemo sami. Voljeti i biti voljen najveće je postignuće. To jest čudo! Koje se događa ako vjerujemo u čuda. Ja vjerujem i zato mi se toliko puta dogodilo! Večeras mi ljubav pružila kiša! Otvorila sam ruke i rekla: dođi! The end! jer svaki kraj je novi početak!
(c/p moj zapis sa fejsa od prije dvije godine)

danas, nakon onih jučerašnjih bojnih pokliča i velike ljubavi prema domovini (to je ipak prilično imaginaran pojam) ja se vraćam stvarnim potrebitim ljudima...i mislim da je taman vrijeme i mjesto za ovakav jedan ljubavnički zapis! i planetarni a ne samo lokal patriotski!

Sjedim jednog od ovih dana onkraj jednog zege bazena, čekajući da osušim tijelo (ne i badić jer se uredno presvlačim) i pričam sa svojom frendicom. To smo već više od 40 godina! Ujedno i dvostruke kume propalih brakova i vodenjačice, s tim da je ona i dvostruka vodenjačica, pa nije nit čudo što nas prijateljstvo veže tolike godine. Otpravila ona svog sinka jedinka, otpravila i ja svoje kćeri i reklo bi se uživamo obje u zasluženoj mirovini. Posrećilo se njoj pa i meni, obje imamo pristojnu mirovinu a dobile smo i pozamašne otpremnine. Reklo bi se, kaj nam fali? Hm...uglavnom ništa! Ali da bi to čovjek znao, mora imati i neke želje? Jer, ako želiš i to onda i ostvaruješ (bar u pokušaju) onda niti ne znaš kaj ti fali! Ona je za razliku od mene, otkad je zarana ostala bez muža (dok je još imala dijete na sisi) i osjetila kaj znači udarac u životu kad te muž vara i još k tome napravi dijete drugoj ženi, otada bila cijeli život solo! Ponekad stvarno mislim da žene s razlogom imaju tu neku mržnju i netrpeljivost prema muškom rodu, nakon što dožive traume. Nikad nije imala nikog, čak niti pod razno! Često smo o tome pričale, ja pripisivala to njezinom životnom razočaranju i dvostrukom vodenjaku (poznato je da mi vodenjaci baš i nismo neka emocionalna bića) ali ona je ostajala nepokolebljiva u svojoj samoći! Ja pak, bila sam prečesto i uglavnom stalno u nekim brakovima, vezama i turbulentnim odnosima. Ona se ne jednom znala našaliti glede mene, pa neki dan smo se čule pa si rekla da prekidaš, a danas mi kažeš da se udaješ za njega! Ha ha...tako je to kad voliš (ili kad si ovisan)? No, da ne duljim o tome što je i kako bilo, već da krenem u sadašnjost. I tako nas dvije pričamo o životu, strasti...ne onoj sexualnoj već onoj životnoj! Pa ja pričam o tome kak sam opet neki dan kupila par krpica...iako su puni ormari. Pa pričam kak sam bila vani na čagi do 2 ure i iznemogla od čage, pa pričamo kak sam bila neki dan na kavi....etc etc...pričamo i o njoj...ali u jednom trenutku ja zastanem u upitam ju: daj mi reci, kaj bi ti željela? Jer, njoj je sve bez veze...ne zanima ju fina klopica, ne zanimaju ju krpice, ne zanimaju ju izlasci, kino, izleti....pa sam ju na koncu upitala: imaš li ti ikoju želju...? da si npr priuštiš neku životnu avanturu...događaj za kojim težiš? Nema toga što želim, kaže ona! Ja ju pogledam i osvijestim joj njezinu konstataciju...da ništa ne želi, da ju ništa ne raduje, ne ushićuje! Gledajući se tako i šuteći, u njezinom oku se pojavila suza a objašnjenje bje da je život nije mazio, da joj je bilo teško etc etc. Ali, rekoh, pa već si skoro 20 let solo (ona nije školovala sinka) pa zakaj si sada ne priuštiš nekaj kaj te veseli? Muk! Prešla sam na drugu temu ali još dugo mi je taj dan pred očima bio njezin drhtavi glas i suza u oku jer je shvatila da odrađuje život, otaljava ga...živi bez da živi! Jer, život bez strasti, želje kao da nit nije! Ne moramo svi imati istu strast, ne moramo svi na isti način bježati od samih sebe...neki u drogu, neki u alkohol, neki u bjesomučni rad, neki u avanture i brze krevetne veze, neki u zgrtanje materijalnih dobara...Ali, osim strasti bijega postoji i ona druga, strast radosti, doživljaja, želje i ispunjenja. Čak i dobrota prema drugome može biti strast i želja da pomognemo iako nažalost obično ne bude uzvraćeno, dapače...osjećamo se iskorišteni! Ne mislim da sam ja bolja i da više vrijedi moj život koji je ispunjen strašću još uvijek, ali nekako ne mogu zamisliti život bez tih malih sladostrašća kojima se odajem svaki dan...bilo u šopingu, plesu, finoj papici, čestoj kafici u kafiću s frendovima, užitku sexa, dodirima, putovanju ili odlasku makar na jedan dan...želji za suvislim razgovorima koji mogu biti gotovo jednaki sexualnom orgazmu! Onak, kad se osjećaš posve ispunjenim i sretnim samo zato što si s nekim razmijenio pregršt riječi koje nisu samo isprazne fraze! Kada čovjek zamre sa svim svojim željama, (a s godinama to je gotovo pa uobičajeno kod većine ljudi)...ili je budha ili nesretan čovjek! Često ljudi nisu niti svjesni koliko su prazni i koliko se trebaju napuniti! Nisam budha al nisam niti nesretna! Rekla bih, nekako sam s godinama došla do prave mjere stvari! Garnirani red...svačega, pa malo ničega, pa opet nečega...hm....volim lazanje!

p.s. ovo je fotka koju sam neku večer ufatila u šetnji i cugi, na štrosu i a.g. matošu, događanjima ovih dana u zagrebu. ljetno kino gradec i gornjogradska gimnazija u koju su hodočastile obje moje kćeri i pok. drugi suprug! volim zagreb ljeti, osobito jutra i večeri, kada i grad zamre i ima svuda dovoljno parkinga, mjesta u kafićima, dućanima...a gornji grad i večeri na njem postanu prava fešta! tu ljubav prema gornjem gradu usadio mi je nekoć davno moj pok. suprug, zagrepčanec i zahvalna sam mu na tome...odveo me u svaki kutak njegove mladosti i moje zrelosti!

Link

Hiberniram, kao i svako ljeto već desetljećima! Ali u toj hibernaciji i sezoni kiselih krastavaca neću (kao vi) dilati tuđe fotke, c/p tuđe tekstove...dobro vam je nijesveuimenu rekla neki dan...i ja bih radije čitala shakespearea, po mogućnosti u prijevodu torbarine (ali ne tanje), no to ipak držim u svojoj privat zbirci i od vremena do vremena pročitam neki sonet...najdraži mi 66.

Piše mi ovih dana znanac (inače sveučilišni profesor) da je objavio još dvije knjige (prve dvije mi poklonio, a jedna od njih znakovitog naslova: još da te isprobam u krevetu) u kojima je opisao 20 potrošenih djevojaka sa iskrice! Ja mu na to odgovorih da dugo već ne brojim, preciznije, otkada sam napisala svoju abecedu (bje to negdje u ljeto 2010.g.)! ha ha...pita on mene gdje sam objavila, kada etc etc...i jedino što mi na kraju reče: da sam uvijek bila krasna dama! Ja pak, i nadalje pišem svoje priče, fotkam svoje fotke. Što mogu kad sam u školi navčila biti odlikašica i nikad nisam prepisivala! Za razliku od većine „blogera“ pa mi tako prilično muka zadnjih mjeseci od bloga, ne toliko zbog c/p već zbog onih drugih, koji niti to ne znaju? Što se vama ljudi događa u životu da vas nema?Ćovjek zamre, iako ću na tu temu pisati slijedeći blog. Razumijem da povremeno posegnete za tuđim mislima, slikama...ali zar nije najljepše pratiti svoj život? Evo, ovih dana vidim da je osovina pelpe-mycek-vrbi-jaromil objelodanila na blogu svoje krevetne veze! Bravo! Kada sam ih ja prokazala prije cca godinu i nešto dana iz razloga što su glumatali na blogu škvadru koja se dobro zabavlja samo na blogu (i time nakako svaki dan ukazivali na nas ostale koji to nismo u stanju činiti) ispala sam huda baba, najgore biće na svijetu etc etc samo zato što sam rekla istinu: da imaju krevetne veze i stoga se tako dobro zabavljaju i na blogu i da mi ostali nismo dobro društvo za njih uparene. Ne znam kome je zanimljiva fotka kreveta i partnera uparenog para na dejting sajtu? Tim više što sam jednom tom paru upravo ja kumovala! Pa sam stoga prestala odlaziti i na famozna bloška druženja tzv pivnice upravo iz tog razloga...uparene spike me ne zanimaju jer ja sam solerica! A vidim da i dalje i ovdje na blogu funkcionira osovina bloškog druženja (muška strana)...oni kontra svih! Ovo pišem ne iz razloga da bilo koga sudim ili prosuđujem već čisto iz potrebe „javnog mnijenja“. Zna se tko ga formira...uglavnom tv, novine i ostali mediji ali jednako tako i pojedinci koji misle i to se usude. Ja sam već desetljećima jedan od tih, stoga si uzimam za pravo reći da je npr ova moja privat fotka sexi i u ove vruće ljetne dane poziva na ljubav i sex! Za razliku od onih koji dijele svoje krevetne partnera i očekuju, što? Da je ljudima na dejting sajtu to zanimljivo štivo? Osim toga, ljudi do kojih držim uvijek su „moji ljudi“ i kad ih treba obraniti od napada i prijetnji, laži, klevete čak i onda kada to nije ugodno, komotno etc etc. Ne mogu biti s prijetvornim ljudima koji hine ljude, mi vodenjaci naprosto skinemo šešir i odemo. Normalno, hihotanje i kreveljenje na blogu je potom prestalo! No, kao i obično živim u sadašnjosti. Pa tako i sada objavljujem jednu hot hot fotku...njegova poprsja i mojih nogu! Muško poprsje jest zanimljivo, ali u kompoziciji sa mojim nogama je baš sexi! Iako se sexom ne bavim već tri mjeseca (a po svemu sudeći niti većina vas) ne znači da mi on nije na listi prioriteta? Dapače, toga i razgovora se još uvijek ne odričem. Iako sam zadnja tri mjeseca uglavnom sama. Nekako baš radim na njoj, mojoj samoći! Obično protutnjimo mnogim fazama svog života a da nismo toga nit svjesni! A onda se osvrćemo i pitamo što smo trebali drugačije, zašto nema ljudi oko nas? Ja to činim u hodu...napravim korak, pa propitujem...pa drugi....ali nažalost uglavnom pričam sama sa sobom! One trivijalne ne računam, za takve razgovore uvijek moš nać sugovornika...prijateljicu, prijatelja, znanca...slučajne prolaznike ovdje i u stvarnosti? Još uvijek imam potrebu i želju (ne kažem kao i većina vas da je sex precijenjen samo zato što ga trenutno nemam)....dodirivati se s nekim, biti drag i značiti nekom, da meni netko bude važan! To nešto imamo spremljeno u sebi i samo je pitanje vremena (bar u mom slučaju) kada će doći? Ne sramim se...ne bježim...u posao, alkohol, drogu ali niti ne trčim iz kreveta u krevet. Istina, možda je nekom previše imati i jednog partnera ponad onog jedinog, al meni ih je valjda toliko trebalo u životu? Ali da sam usporila, jesam! No i ovako sporu teško me prate. Možda i zato uglavnom odustajem, ne zbog sebe već zbog pratioca! Ova fotka je prava mjera strasti, ljubavi i svega što dvoje mogu! Unatoč noćašnjem pljusku i pranju, ovu fotku teško mogu sprati iz svojih misli...a i djela! Pljesak podrazumijeva dvije ruke a ne samo jednu, jer inače nije pljesak !
P.S.
Na zapadu ništa novo, osim kaj sam idući tjedan kuma na vjenčanju, frendica se udaje po treći put! Nisam nikad bila kuma, ali sam već sada u niskom startu za ufatit buket! Treća sreća je i u mom slučaju? A znate kaj me najviše razočaralo zadnje vrijeme? Ne nije blog, blog više nemre razočarat iako me moje (ne)pisanje sve više zatiče. Starim! Nakon dugo vremena opet sam kupila zewa wc papir. Nit on više nije kaj je bio...troslojni je ok, ali nekako su mu smanjili dimenzije...pa je uži, kraći...istina, i mi penzioneri manje i tanje kakamo, ali svejedno...kaj je preveć je preveć!
that's all folks

p.s.ps
slijedeći moj zapis će biti o strasti...ali ne samo onoj sexualnoj već životnoj!
btw palac gore...habucibeu, arapo, medi i još ponekom tko doista i piše na blogu! slike, rečenicu ili dvije ne mogu još uvijek smatrati bloganjem! no, neka vas...eto i mene na mom javnom, plaćenom prostoru!

"Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdje gdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišinu. " (Miroslav Krleža)

u povodu jednog rođendana, još jednog fritza pokojnog

dugo me ne bje na savi iz znanih razloga (paklene vrućine a tada baš i nije ugodno šetati uz savu ili pak prolomi oblaka, grmljavina i kiša). no danas smo nas dvije ipak uspjele prošetati šarenim poljima i livadama osutim bijelim biljkama nalik tratinčicama. kao da se sava okitila za neko vjenčanje...ili makar kao djeveruša! unatoč toj ljepoti, nadam se da će ipak uskoro izaći kosci i pokositi tu šumu od travusine jer se neda kroz tu travu šetati! ipak, uživala sam danas u tom obilju, u toj predivnoj kombinaciji bijelog i ljubičastog. stoga sam danas otrgnula djelić te ljepote i napunila dvije vaze u svom domu!

Link

1. Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo.

2. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh, začet u nepismenosti i njome vječno obilježen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije.

3. Duh palanke duh je zatvorenog, izolovanog društva, koje se ne razvija. Stagnacija je osnova palanačkog duha. Duh palanke inicijalno je suprotan filozofiji razvoja.

4. Lijenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha.

5. Duh palanke opstaje na principu masovnog ismijavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje.

6. Duh palanke u osnovi je pornografski, iako seksualnost javno osuđuje.

7. Duh palanke je manijački egocentričan, a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egizstencijalnim oblicima. U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promovira agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha.

8. Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma. U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca profil je ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti (u palanačkom svijetu žena se izjednačuje sa teritorijom), a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga iznevjeri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim.

9. Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.

10. Duh palanke ukorijenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i neimaštine. Zato je palančanin uvijek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čovjeka za njega su suštinski nepoznate. Iako se poziva na boga, palančanin je u svojoj srži uvijek bezbožnik.

Roxy Tramell

p.s. jutros čitajući slovin zapis, onak uz jutarnju kavicu baš me podsjetio na to gdje sam...gdje i s kim živim! zagreb...HR...upravo je palanka i sveprisutan palanački mentalitet! bravo slovka! (šteta kaj je tekst na ekavici, ali i ekavica je službeno prisutna u HR jeziku kao narječje barem tako kaže wikipedija)...uživala sam čitajući jer ne bih niti sama bolje opisala ovo što se događa već desetljećima! c/p sam to i na svom fejs profilu pod punim imenom i prezimenom!

kraljičin zdenac je zakon! meni barem, uvijek bio. dovoljno uspona uz stepenice a ipak ne prezahtjevan. a i potok je stalno prisutan, voda koje ima na sve strane žubori cijelim putem. ona je uživala, kao i obično. najveći dio staze upravo je gacala po vodi. dobra klopica u lugarevoj kući (jer je kraljičin dugo već zatvoren), kasačko pivo, dobro društvo dragog i starog frenda...sve u svemu, savršen dan! podsjetilo me to na moje putešestvije u tom pravcu već godinama, pače, desetljećima! odlika nas škorpiona je što smo postojani u nekim stvarima i ono što nam je dobro, toliko utabamo staze da smo ko slonovi! uvijek po istom. pomalo dosadno, ali opet toliko potrebno. jer, moje vodenjak tog svog škorpiona bez problema odvede u avanturu ili nešto novo! sve u svemu, nenadjebiva kombinacija. zato mi nit nemre nijedno muško slijedit. ja sam uvijek muškarcima bila too much! zato su obično bježali glavom bez obzira od mene. ili ja od njih, ali ne na isti način! reklo bi se da je stil bitan. imala sam ga uvijek, a bome imam i danas, svoj osebujan, kako glede glazbe, knjiga, filmova, ljudi...eh, ljudi su mi najveći egzemplar! šaroliko društvo od biti a ne imati mi je uvijek bilo prioritet. svatko treba sebi složiti prioritete! moj je da hiberniram ovo ljeto. živnut ću u jesen. plaćam visoku cijenu svoje osobnosti! eto, zadnji put sam na moru bila sa svojim parnterom 2005. g....dakle, gotovo 15 godina prođe! istina, bila sam 2x s nekim svojim partnerima, pa još par puta u pokušaju...ali u stvari, nikome baš ne odgovara moje plandovanje u lipnju i rujnu, a ljeti hiberniram! dugo se nisam s nikim tako slagala kao sa mojim pok. partnerom. životnim! bio je to jedan osebujan, divan život! s usponima i padovima, ali uvijek smo se voljeli! dugo i puno. kad takvo što proživiš i preživiš, teško me ne samo zadivit već i uopće zainteresirat? jednom mi jedan čovo reče: pa ti si svugdje bila, sve si doživjela...mora da je tebi jako dosadno u životu? nije, ali me pomalo zamara ta predvidljivost!

p.s. neću pustit bonamasu iako sam kanila...pustit ću jednu drugu stvar...ovih dana mi baš nekako sex i sve sexy na pameti..a ovo je stvarno sexy!
Lily was here - Candy Dulfer / Dave Stewart
Link

unučica mi se vratila s tenerifa! uredno su stizali video uratci moje kćeri....sa iguanom, bazenom u apartmanu, kitovima i ostalim svjetskim čudima! a ja iz zagorja! slijedi hibernacija, kao i svako ljeto u zagrebu. da imam neku kuću u šumi i nekog za po doma, ne bih bila tu gdje jesam. na more neću, iako imam poziv. al nemam poziv koji bi htjela da imam? tak je to u životu, koga ti hoćeš, taj tebe neće a koga nećeš, trči na sve strane! iskrica je tako jadna da mi to tužno gledat. sinoć sam opet ludovala, kao da mi je 30 a ne šezdeset i nešto više! ponekad se pitam otkuda mi te force kad čujem npr t. turner, joan jett, queen, stonse..... cijedilo se s mene a ja ne posustajem! biće mi fali sex...nisam se sexala još od uskrsa! ajme...neće valjda biti do božića...biće tako kažnjavaju nas ateiste...od blagdana do blagdan! a vjernici jednom godišnje i šlus! ha ha...volim rock! i lipe koje mirišu...volim lipanj! čekam rujan! thast all folks!

Link

Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.

No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.

Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.
A.P.

dobila sam novo rješenje za mirovinu (drago mi je da je veća) i tražeći staro da vidim kolika je razlika naletjeh na neke stare stvari. mailove, pisma, opraštanja, ljubav, tugu...na koncu i smrt! moj pokojni, dok je bio živ, često mi je znao reći, nakon naših svađa i mirenja, suza...sve je ok, nitko nije umro! a onda, on je ipak umro...od tuge! nije znao, nije mogao...a volio me, kao i ja njega. tužno je to kad se ljudi vole a ipak se sjebu i zajebu posve! pa me onda u tom moodu sustiglo i jedno drugo opraštanje, bez oprosta! tri godine kako si otišao, danas sam pročitala tih par rečenica naškrabanih na pol lista otrgnutog papira. kao da si otrgnuo sebe i mene iz neke knjige. koja je trebala biti napisana, a nije! najteže su te priče koje su obećavale, koje su bile divne, lijepe...nestvarne čak! danas sam šetala livadom gdje mi je moj dragi često znao ubrati neko cvijeće. i trešnje su opet u zorenju! jedino su grane previsoko. on, onako stasit i prav, znao ih je dohvatiti. pa ipak, sada s odmakom, znam da nije mogao drugačije. jesam li mu oprostila? pitao me to u pismu, hoću li mu oprostiti? nisam, nit neću. ali zaborav čini svoje. danas, na DI DAY brojim dane (bje to 8.6.), pače godine tvog odlaska. nema više dolazaka! možda smo i mogli (prije trebali) drugačije, ali obično ljudi shvate i vide što su trebali i što nisu, post festum. rijetko kome se posreći da greške može ispraviti i uživati u blagodatima...sebe...njega? neka, imam pregršt toga iza sebe. ljubavi puno i čitajući danas sve te mailove, pisma, bilješke jedne davne ljubavi sretna sam što je postojala. nema te više, kao što niti moje ljubavi nema dugo već. otišla sam od tebe i tek tada si shvatio koliko sam ti bila. šteta što to nisi znao dok je bilo vrijeme. sada te nema više. i mene jedva da ima. pa ipak, bila sam dio svega toga...i boli...i ljubavi...i sreće! ne trebaju mi slike, video koji smo ionako uništili...ne treba mi niti tvoja niti moje kćeri da me sjete na to kako nas je bilo. znaju one da je to bila velika ljubav. bile su nijemi svjedoci toga. mi do srži u tome. pa ipak, ne osta nit traga...tvoj pepeo razasut, moja duša negdje u svemiru...sve u svemu, kao da nas nije niti bilo. a opet, riječi koje sam danas čitala sa bijelih stranica papira jasno govore da nas je bilo više od svega što postoji! ostalo je to ipak negdje u tragovima...tvoje...moje dnk! možda konačno sjednem jednog dana i sve to pročitam pa potom i zapalim? čovjek koji nema budućnost ne treba mu niti prošlost. a ja sam samo žena čovjek!

PRAVO STANJE STVARI (ŠAH MAT)

Uvijek (kad kažem uvijek mislim na zadnjih osam let na blogu) su mi išli na živce „kuleri“ na blogu. Bilo je ženskih jednako kako i muških. No unatoč razlici u spolu „rejting“ je bil isti. Sveudilj su se trudili ostavit dojam kak su oni kul i kak su tu slučajno u prolazi, poradi dobre zajebancije i zabave. Toliko su se trudili ostavit taj dojam da je to bilo grdo za videt. Jer, oni nisu luzeri koji ovdje stanuju. Danima, satima, godinama! Oni mijenjaju nickove lakše nego neki čarape. I imaju ih ko aševe u rukavu tucet. Oni pače otvaraju odmah na tucet nikova, koje onda ko špilove karata bacaju pred nas bijednike! Ko kad igrate šah a tamo neki silni piončići samo smeteju. Čemu uopće služi ta pješadija, osim da plješće. Njima! I raja im nekak povjeruje? Često sam se pitala zašto i pokušavala si to objasnit? Meni je to tako prozirno i uvijek dokučivo. No njima...hm...kad ljudi sami povjeruju u svoje laži nije im čak niti bitno što drugi misle? Ostali su kulisa, nužna za neki "dobar" scenario, ali ipak samo kulisa. Uvijek se može nać dovoljno dasaka, čavala i...zabijaj! Najniži oblik vrijeđanja (normalno, jer nemaš argumente) je iskrivljavanje čak i vlastita imena (nicka)? Po mogućnosti to mora bit neka ogavna kovanica koja bi odmah u startu nokautirala protivnika. Potom slijedi bujica još ogavnijih komentara kojima se treba dokazat da je dotični/a sudionik bloga...gnjida, đubre, niže biće, glupača, koza...jednom rječju ne zaslužuje nit gromoglasnog prdeža. Kojeg obilato koriste (kao i druge izlučevine i opise) koji bi trebali posvjedočit istinitosti njihovog nipodaštavanja sumnjiva (osuđenog) blogera! U toj zajebanciji i ruganju sve je dopušteno. Privatna prepiska, sedmo koljeno rodbine, svi živi i mrtvi, sve informacije i poluinformacije kao i judi polusvijeta koji su kadri zakardašit kontra...dotičnog/e za malo topline i trenutak pažnje! To se zove ljuti boj i osvješteno pisanje! Što više pljuvačke, to veća čitanost. I vike: držite lopova! To što je "car" parade gol, nikom ništa. Ta nećemo pričat o njegovoj "hudoj sudbi" glede...supruga, mame, tate, djece, ljubavnika, posla i ostalih sporednih stvari koje ili nema i nije nikad imao (a nisu stvari) ili ih je imao/la...prekomjerno. Nije važno imati dobar brak, djecu, posao koji te ispunja, ljubavnika (ne nužno)...važno je prokazati bližnjeg svog koji iole podsjeća na...sreću. Jer, to je proskribiran pojam na blogu, iako je novijeg datuma. Sjećam se dana kad se ovdje posve lijepo dijelilo ljubavnička i ljubavna preganja i došlo na blog poput ove očice večeras, samo da bi se ostavilo malo ljubavi...svoje i poželjelo drugima njihove! Čak su i iskričarski blogeri tako zgodno očijukali...ponekad i otvoreno zavodeći i vabeći. Istina, bilo je i iskričavog frcanja, jer ponekad se događalo da više momaka želi jedno te istu djevu ili više djeva nekog "dečkića"...al sve se to rješavalo džentlmentskim ukrštanjem mačeva od...riječi i slova! Bilo je uvijek sekti, skupina zatvorenih za bio kakve slučajne namjernike i blogere koji su bili svoji. Takvi nikad nikom nisu bii poželjni, jer samim time što su takvi, sumnjima su morala. Ta zna se da svatko nekom pripada, otpada, služi nekom interesu? Dvorska svita bloška obično je bila uviđavna i nije često (zlo) rabila palac gore ili dolje. Tek tu i tamo očitim kradljivcima ideja, originalnosti i hvastavcima. Tadašnji blog vrlo je brzo izlučio prave od onih drugih. Zato je i bilo malo, ali odabrano drutšvo koje je pisalo. Uglavnom ne bje slika. One su stigle na blog puno kasnije. Čak bih se mogla i prisjetiti s kojim nickovima, a jedan od predvodnika bje zelena žirafa sa svojim zvjerinjakom. Autsajderi su pokušavali tu i tamo s pisanjem al su mogli doć do izražaja tek radnim jutarnjim danom kada većina blogera nije nit pisala. Neki su stekli i "slavu" u takvim uvjetima pisanja. Znalo se da je večer rezervirano za druženje, pisanje, bloganje! Nije to jadikovka za M. Hopkins i njeno...those where the days, već posve suvisla kronologija zbivanja. Većini vas to je danas nepojmljivo, jednako kako je mnogim hrvatima put u pakao i dalje....popločen najboljim namjerama! Davno sam napustila taj put i te staze, na koje većina vas tek kroči. Ja mogu bez vas a vi još bolje bez mene. Stoga, nije svih ovih riječi bilo vrijedno ovo mjesto (koje čine ljudi) već ljudi koji su ga činili. Više ih uglavnom nema. Pokoji relikt (koko, vrbi, zlica) zajedo samnom je ipak...reliquiae reliquiarum. Kako davno bje dok sam igrala šah, dugo mi je trebalo da prihvatim...pat poziciju! Koja se očitovala u tome da nepišem, pišući! Predajem partiju (predaja nije mat, medo jer govorim o pat poziciji) i odsada ću biti tek povremeni više promatrač nego li sudionik. "vječnim" veselim blogerima, kojima je sve smiješno (osim njih samih). njima želim još puno glupih, tupih i inih bivanja ovdje! Plodonosnost nije upitna, kao niti ljudska glupost. I hipokrizija (kakav je i naslov ovog bloga)! U mojoj srednjoj školi kad smo imali apšit naručili smo na gradskoj lokalnoj radio stanici: rastajem se cigani sa vama! Neću vam pustit tu stvar jer bi to značilo da sam postala vi! Pustit ću sebi jednu, ma dvije... dobru, staru...prastaru...meni ušeć!

(neki linkovi, neki blog iz 2016.g.)

p.s.
sve je isto ko i lani!
Link