HIPOKRIZIJA

da parafraziram jednu blogericu od sinoć...imam toliko toga pisati, reći..al ne kažem, ne pišem...ništa! s vremenom i nekim bojama i godinama čovjek više ne rasipa ono što ima. iako ima puno. više no što treba za samog sebe. no nije sklon više samo tako rasipati to što mu je od viška. pušta neka teče, oteče. unatoč toga, još uvijek puno previše toga ima. i onda uhvatiš sebe kako promatraš sve to svoje koje ne želiš da je tvoje. i htio bi dati, ali ne samo tako pobacati...razasuti! ne ide to više tako. pa ispada da ne spremaš više zimnicu, al spremaš svoje emocije, davanja, htijenja, želje...kao da će netko to iskati? i hoće. iako uvijek netko drugi nego li što smo mu namijenili. i gotovo da bi uživao u promatranju tog života, samo da nije tvoj? al jest tvoj i nemaš onaj neki drugi. probni, pa da znaš kako bi u onom pravom. what done can not be undone! pa tako, kada pošalješ sms nema povuci nepročitanu poruku ko na nekim sajtovima. ili kad zavoliš nekog, nema "vrati meni moje krpice ja ipak ne bih s tobom jer je preteško"...etc. a s tobom neću zato što si ti težak sam sebi. a meni je i previše moje težine. te tlak, te šećer, te pička materina...kako se uopće prepoznati i dotaknuti u moru..ne smiješ, nije zgodno, ne bi trebalo? dođe mi da skončam u širokom luku ko onomad ljuba tadić u kiklopu! strujni luk i basta! nema više šarene laže želja, očekivanja i kada sve znaš. kada znaš i da su kremšnite u samoboru samo još jedan pokušaj ne tako dobrog kolača! i kada je neki dobar film ipak samo replika već tolikih dobrih da uželiš neki...loš? ili pak da ti se konačno dogodi da ti se dopadne netko kome se i ti dopadaš? bi, da nije previše toga zapisanog još od glinenih pločica...smijemo li uopće išta pokušati više? osim otaljavati dane, mjesece, godine...parnjače su već davno u ropotarnici! valja uhvatiti (al kako kad to nije moja brzina) neki kasni voz za minhen. spavaća kola, ako već ne kupe prvog razreda? dugo nisam putovala vlakom, predugo! kažu da tamo svaki vagon ima svoje ubrzanje, usporavanje...a zajedno da čine...kompoziciju! dugo već nisam nijednu sliku s kompozicijom stvarne sreće okačila o zid. možda da ju objesim, tada bi tamo i ostala?
(22.9.2013.)

naslov je možda trebao biti...čupanje duša (umjesto mrtvih duša)!

imam dojam da neke zanima (ili muči) moj svakodnevni život pa rade predodžbe? a ima isto tako jedna dobra priča o svećeniku i učeniku (normalno japanska i haiku priča bashina). pa kaže, idu tako budistički svećenik i njegov učenik i naiđu na lokvu i blato. i naiđe ona, djeva. i sad, stari svećenih uzme djevu pa ju prenese preko vode, baš kao pravi zapadnjački kavalir. i idu oni tako dalje, dugo još...cijeli dan pješače! i negdje s večeri stanu, odmotaju neki smotuljak hrane i sjednu jesti. i u jednom trenu, mladi svećenik zapita starca: zašto ste vi prenijeli onu djevu preko vode? nato, starac reče: ja sam ju tamo ostavio, a ti ju još uvijek nosiš? toliko na temu mene, moga sexa i ostalih začkoljica. dugo godina više nisam član grupe ateisti i agnostici...pomalo napuštam sva ta sranja "društvenog angažmana" nas šačice ljudi dok ostali bleje! nije važno jesu li to koncerti h. bešlića ili neka druga "važna" događanja u metropoli. dotična se poseljačila da bi joj pozavidio...oblomov i njegove mrtve duše ili koji god ruski romantičar! ili možda "naša" a u stvari nušićeva gospođa ministarka. anyway, živjela sekularna država pa makar se prostirala od moje jedne sobe do druge. tu mogu prosvjedovat do mile volje...kako protiv tako i za! i pisat o sebi, sexu i inom. možda je mom cinizmu (zar opet) pridonio jedan dobar film kooji sam nedugo odgledala i nekako se zapitah: iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak, da li sam...pain in the ass? normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš ako ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? nemam više dva zahoda ali je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućim...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM! PM je ipak bolji kraj od...riti, kamo me opet poslao jedan drugi bivši! mi vodenjaci smo stvarno besmrtni...ostanemo dobri sa svima i svakime i onda se čudimo kaj nas tolko trnja boli, jer su nam svi ostali u ili pri... riti. ili tu negdje? pitat ćete se kak je ovaj dio teksta prispodobiv onom drugom, crkvenom? za mene jest, jer je sve to trn u riti koji smeta i nikako da ih se riješim. osim da čupam...jedan po jedan!
a sad da se vratim svojoj rutini, koja muči neke (patricia)? ujutro se ustajem između 7 i 7,30 h. onda si slažem doručak...kriška integralnog tost kruha sa philadelphia namazom, purećom šunkom i prštuom te sirom. svaki drugi dan i meko kuhano jaje sve to po pola šnitice! potom ide banana, borovnice, pod obavezno. a onda još i neka sezonska voća...kruška ili breskva ili grožđe! i tako i navečer. potom esspresso kava sa šlagom. i tu prestaje moja rutina. ručam istina oko 13 h iz nekih zdravstvenih razloga, pa iako kuham svaki dan, obično ipak ne kuham jedan dan u tjednu. i da, obavezno svaki dan neko povrće uz neki dobar komad mesa (teletina, piletina, junetina). vikendom se volim malo razmazit i napravit nekaj extra, obično neka riba, lignja, kozice ili sl.! štrudlu od borovnica i jabuka napravim obavezno jednom tjedno. reklo bi se da sam sama sebi najvažnija! počastim se tjedno i nekim kvalitetnim čizom (jbt u macaron to sad stoji cca 30 kn), a obavezno popijem čašu vina uz ručak! i poslije ručka obavezno pojedem neki slatkiš. i da, ne volim slana jela i solim minimalno. i da, svaki dan pijem vino iz čaše s nožicom, ali ne kristalne. svaki dan dosta hodam i obično barem dva puta tjedno odem na kavu s nekim! i da, spavam u lijepom francuzu od hrastovine (ručno rađen), ali posteljina mi je onak...domestic naturale. ne peglam ju, jer volim da su mi plahte zgužvane. odaju dojam da se nešto događalo u njima? u ovom krevetu ne bje sexa već pet godina (sva sreća doselih tek prije pet mjeseci), iako sam danima spavala s jednim dragim u njem! biće onaj pain in the ass uzrok svemu? kakogod, nadam se da vam je život sadržajniji od mog sadržaja? ako nije, probajte i vi nekom biti v riti ...bilo samo biti sebi ili biti pain in te ass drugima!
radujem se što ste me upoznali i znate me u dušu...i oblomov bi vam pozavidio!

da parafraziram jednog današnjeg blogera (one) i njegov blog, pa eto i moj jedan zapis "iz davne zbirke" na temu filmske prnografije i "pornografije" iz kojeg je razvidno da sam i ja jedna od tih koja nema baš iskustva u gledanju pornografskih sadržaja? ali zato imam u stvaranju vlastitih priloga za dobar sex pa evo malo prave "erocke priče". sram me bilo!
(moj blog 09.02.2019)
.na ovaj zapis ponukao me ovaj bljutavi nastavak nijansi sive (nisam gledala prvi dio pa mi valjda ovaj drugi posve neprobavljiv) da napišem par riječi o sexu i lažima oko njega? ovo što sam odgledala u ovom filmu je čista fizikalija od sexa, čak bih rekla nastrani sado mazo koji mi nikad nije bio napet, iako sam jednom prilikom bila jako blizu to isprobati? iako film završava prstenom (big dil) tu nema nimalo...ničega (namjerna dvostruka negacija). tako si današnji neki perica režiser zamišlja odnos? puno glamoura oliti ničega, puno punine praznine koja nadomješta što? ljubav? imam dojam da autoru ovog filma (ili autorici knjige) i da nacrtaš ljubav sa svim onim cmoksama, krilima i inim glupostima ne bi joj mogla dočarati. sex je tako osobna stvar! ne paše nam svaki sexualni partner jednako! s nekim odmah osjetimo privlačnost i kasnije se to samo još i pojača. s nekima niti nakog dužeg vremena nema one kemije dodira da ti se diže dlaka na ruci, da dolje osjećaš neke titraje a npr netko te samo gleda ili dodiruje. poljubac je veliki sexualni orijentir. negdje sam čitala (i mogu reć da se posve slažem) da, ako nam paše već prvi poljubac, da će nam pasati i sex, i obrnuto...ima fakat ljudi koji se ne znaju ljubiti i čiji poljupci su me i mjesecima u vezi ostavljali skoro pa hladnom ili oni drugi koji su znali trajati, trajati...i u želji nikad ne prestati. poljubac ak je pravi često može biti erotičniji i od samog sexa? no, ne pišem ovo kako bih vas učila abecedi sexa, već stoga što sam upravo danas, svršavajući sa sobom, prizvala lik jednog muškarca. nije mi prva slika muškarca s kojim se sexam bio moj posljednji partner iz veze koja i nije tako davno završila upravo iz razloga što mi taj moj tadašnji partner nikad nije bio tako "napet" tj malo smo se ljubili, puno sexali ali nikad u ovih godinu dana nakon, njega, iako mi je bio zadnji partner u vezi, nikad nisam poželjela u nekim mojim maštarijama samozadovoljavanja? već je taj muškarac npr danas bio moj pokojni suprug kojeg nema već skoro 9 godina ! imali smo fenomenalan sex skoro 20 godina naše ljubavi i partnerstva. on je od mene doslovce stvorio ženu koja je mogla svršiti i tucet puta i otvorio mi put moga tijela i taj put je trajao od moje 35 godine života i traje i danas. kako sam ga jako i puno uzbuđivala i oduševljavala pitao me jednom prilikom bih li imala što protiv da me snima dok se jebemo (meni ovaj naš glagol draži od stranjske riječi sex, jer jebati dolazi od ("...ie. *h3yebh- što je u sanskrtu dalo yabhati, a u slavenskim jezicima izvedenice poput jebati (b/h/s), jebać (poljskom), ебать (ruski)… Te su riječi srodne s grčkom riječju zephyros (povezano s vjerovanjem da zapadni vjetar donosi trudnoću). Neki smatraju da su ove riječi izvedene od korijena *bhu- što znači “biti”, “rasti” i “graditi”...."). prvotno mi se ideja snimanja činila pretjeranom jer tada nisam bila toliko slobodna kao danas, ali sam pristala. nisam mogla shvatit kako je vješto uspijevao svojom malom handy camerom (to je bila SONY-jeva novotarija) snimati a istovremeno biti i odličan u sexu! mi nikad nismo gledali porno filmove jer smo najčešće (kad se toga već nakupilo) gledali nas dvoje kao predigru i uvertiru. i mogu vam reći da nam nije dugo trebalo da se uzbudimo, dapače...sviđala sam se sebi takva neka kakva sam postajala u sexu i što je taj čovjek činio od mene i moga tijela te sve to zabilježio okom kamere! ostala sam često i zatečena ne vjerujući da sam to ja? i bilo mi je jasno zašto moj čovjek tako intenzivno me želi, jer fakat sam bila nenadjebivo putena. oboje smo uživali. i to u poznim godinama (njemu 50, meni 40)! i nema ništa ljepše i prirodnije od dvoje ljudi koji se vole i sex im je samo još jedan divan osjećaj koji žive zajedno. kažu da je dopušteno sve što dvoje žele! to podsjećanje me pak odvelo (ja sam strašno osoba asocijacija i mozak mi strelovito prelazi s jedne teme na drugu) do jednog prekrasnog filma (seks, laži videovrpce) u kojem jedva da ima pokoja scena sexa a nabijen je erotikom. uglavnom su to priče i razgovor, koji je tako erotičan i nabijem emocijama i sexom da sam svaki put uživala u njem! dugo već nisam (u filmu, se razme) pa ću ga opet pogledati! izvrstan film, izvrsni glumci...a bome i tema nije baš uobičajena za medije, filmove i javnost? svi smo mi (uglavnom) odgojeni prilično puritanski, osobito mi žene. zahvalna sam tom čovjeku koji je, sada već 8 godina pokojni, a ja ga eto i danas zamisljam u svom krevetu kako ulazi u mene i svršavam s njim! on me oslobodio moje sputane sexualnosti i učinio da istinski uživam u životu i cijeloj sebi (zahvaljujući njemu zavoljela sam konačno sebe). kada bi barem ljudi mogli zaviriti u sebe i svoju sexualnost, tko zna kakve bi sve odgovore našli u tome koji uopće nemaju veze sa sexom? znam, neke će i ovaj članak sablaznit, pače neki dušebrižnici bloga će me proglasit nekrofiličarkom, prijavit blog jer ja gotovo da nemam blog koji nije prijavljen. no kako je ovo dejting sajt ne odričem se niti milimetra svoje sexualnosti niti sa šest banki! ah da, vi koji se skanjujete...nemojte zaboraviti gdje ste? ja na dejting sajtu! istina, upotrijebila sam riječ jebati ali to je posve druga riječ i drugi smisao od jebanja koje se provlači kroz sve ove nijanse sive. onome tko to ne razumije, teško je objasniti. čak i na dejting sajtu! stoga ipak odustajem, prije ponoći. osobito jer je sutra nedjelja, kak vele dan gospodnji. ne smijemo u taj dan, kak veli etimologija "... “biti”, “rasti” i “graditi”…za one koji ne vole porniće a niti ovakve umotvorine od nijansi sive, a ipak vole pogledati dobar film o sexu preporučam ipak ovaj dolje link!

https://mojtv.hr/film/17103/seks-lazi-i-video-vrpce.aspx

dogodilo se na današnji dan? 11. rujna...valjda ipak svi pamtite a ne samo ja? ja istina mogu pamtit svoju prvu ljubav i prvi brak na taj dan. ali, nekako sam upamtila i onaj drugi, svjetski dan twinsa u new yorku? i začudo danas nisam primijetila da je itko igdje to spomenuo? a mene i ova fotka podsjetila na jednog dragog frenda kojeg više nema i događanje na jarunskoj fešti naše udruge 50+! istina, meni je na ovoj fotki i 60+ a fotka je od prije tri ljeta! kako život prolazi i zaboravlja se! neke stvari ne ponovile se. a mog prijatelja nema...a evo još jedne fotkice koja isto podsjeća na novalju i tog mog dragog frenda...kad smo zajedno nas troje ovim plavetnilom bivali! ne bi nikad pogodili da je to npr pag i novalja? normalno, u rujnu kad je na moru i najljepše. kakogod, sjećanje je ipak najviše kaj imamo. oni koji ne pamte, prisiljeni su ponavljati!

najveći kuriozum ove fotke je da je to pseća plaža! a najljepša u novalji. nema više niti nje, a fali mi, baš mi fali. tko će me dočekati ovih dana?

promaklo mi ovih dana, točnije prekjučer, 8.rujna, bje svjetski dan pismenosti! pa kažu naše statistike (zadnji popis stanovništva za HR), da u nas ima 13% nepismenih! pa ima 27% polupismenih (ovih koji su završili osam razreda osnovne škole)! a kaže još statistika da taj broj doseže u nekim ruralnim županijama i 50%! pa me onda nit ne čudi kaj moje zapise većina nit ne pročita a kamoli da razumije? pa sam odlučila ovih dana malo više crtat...za onih 50% koji se evenutalno pojave na iskrica blogu? A kako bismo došli u bolju budućnost, eto malo suncokreta! Zna se da su oni sinonim okretanja svjetlosti i suncu! Ubrala sam ih jutros na placu (sram ih bilo pet suncokreta pet eura, ko da sam kupila pet krmića)! A evo i ova predivna plažica skrivena od gomile koja pak govori da još ima nade za nas…čisto more, bez gužve i svih onih nanosa smeća koje turisti ostavljaju! Za neke je rujan kraj ljeta, neki ga ne vole…a ja baš u njemu uvijek uživam! Em je pun plodova, em je klima podnošljiva, dapače…otkad nemamo proljeća, jesen mi je jedina utjeha od godišnjih doba! A i najvažnije stvari su mi se događale upravo u rujnu..prvi posao, prva ljubav, prvi brak, druga ljubav, najvažniji posao…uf…previse i za mene! tekst je laganini, baš za ove polupismene. a i nedjelja je!

ovih dana nešto posve drugačije, bar u nakani! na ovom prekrasnom mjestu sam na današnji dan prije dvije godine bila sa svojim dragim! zrmanja! ovih dana, umjesto da bauljam po moru, bavim se nekim drugim stvarima. tako je to u životu, čovjek snuje, bog određuje! ali ima i ovih dana lijepih stvari! eto, npr obradovala me moja unučica koja se sjetila bake u dalekoj norveškoj pa mi poklonila ovog dragog malog trola! jednom dosta davno, bje to prije deset let, napisala sam na ovom mjestu jedan blog pod nazivom gnomi i troli! normalno, odnosilo se na iskričavu svitu. danas neću niti o gnomima niti o trolovima. danas ću uživati u ručku sa frendom (ovaj put ja plaćam) i provesti jedan ugodan i miran dan! i mi penzići se moramo odmarati, od samih sebe. kakogod, uživajte i svi vi u suboti! evo malo da zakrčim i ja sa fotkama, da se malo odmorite od mojih trakavica od tekstova koje treba čitat? baš mi drago da mi One ovih dana radi konkurenciju glede pisanja i čitanja! gušt te čitat, iako su to prastare stvari, ali dobre stvari su uvijek dobre...ma koliko mi šutjeli o tom!


a evo i muzička numera na temu nečeg drugačijeg! moj najdraži bitl...george harrison

Link

https://www.index.hr/vijesti/clanak/tomasevic-i-mozemo-podrzali-radikalno-l

ijevu-ideju-o-zaustavljanju-rasta-sto-je-to/2492680.aspx

članak je poduži, ali vrijedi ga pročitat. većina će prvi put čuti za takvo što i odmah odmahnut glavom, ali mislim da nam je to jedini spas!

altion me jutros podsjetio na jučerašnji događaj dana! ha ha..a nije uopće smiješno! meni nije do svinjetine, jer ju ne jedem, ali jest do voćki! e sad, kupim ja jučer u sparu koji mi je pod nosom, onako an pasan, one breskve u plastičnoj škatulji! i donesem doma...moj doručak je: banana, borovnice, kruška i ta neka seoznska voćka. pa je dugo to bila marelica...i zadnje vrijeme kupim par marelica izvana sve super, a iznutra gnjiju! kao i ove breskve...gulim svako voće koru (iz meni znanih razloga) i kad ogulim breskvu (koja je btw izvana zrela crvena i zgleda sočno) a unutra ono što bi trebalo biti zlatno žuto i curit i cijedit se sok...smeđe! pa ogulim drugu...i ista takva. e to je ta propast ovog svijeta...mi trunemo....IZNUTRA! i nije da ne vidimo, ali nerado gledamo!

a propos tog neviđenja i negledanja, jučer sam pročitala jedan zanimljiv članak (već sam ranije naišla na taj pojam "odrast" i zaintrigiralo me) . pa sam jučer iščitala cijeli članak i mogu reći da mi se posve sviđa ta meni bliska ideja. neki bi rekli i kažu da je to ekstremna ljevica (kao npr index i slični kapitalisti) ali ja mislim da nam upravo to treba! izvrnuti mozak i pojam stjecanja i bogaćenja i učit se asketizmu! hereza? možda za vas jer vas je načela (tako su vas učili i odgojili kao i mene) ta trula trulež iznutra i ide prema van. a ova vanjska ulazi u nas i ide izvana prema unutra! što nam je činiti? možda odrast-i?

Kako svaka ptica leti svom jatu, tako ću i ja malo jutrom poletit ovom bloškom jatu! Kako je Patricia jučer na svom blogu došla na ideju imputirat mi (ne i amputirat) neke bloške tračeve, a pri tome zatvorila komentiranje i uputila me da napišem svoj blog, eto, ja poslušna to i činim! A ukazala se i gospa meija sa komentarom na mom blogu i na svom blogu, pa nema smisla da moja malenkost isto malo ne stavi nove priloge za lanjski snijeg od baniranja mai! Većina vjerojatno niti nema pojma i nisu bili svjedoci te višegodišnje “priče” ali u prepričavanju svi su čuli da je bilo tako i ovako i onako i uredno šire glasine rekla-kazala!
A kako je sinoć izrečen nemali broj laži od strane dotične, nekako sam ipak odlučila ne samo komentirat tam na svom prošlom blogu “Boje i godine” već napisat i ovaj blog. Kak se ono veli, i mi konja za trku imamo. A “obećala” sam i Patriciji da ću joj podarit priču iz prve (istina rašomonske) ruke! Pa da krenem redom, iako reda nije bilo sve te godine i vjerojatno ga neće niti biti ovdje na blogu. Jer, prvo pravilo kod čovjeka koji želi ići dalje je da sebi iskreno prizna što jest i što nije? Eto, npr mene nije uopće briga tko s kim spava, jel u braku, jel živi ili ne…ali me briga kad mi netko upitnog morala (za mene je osoba koja svaki dan pod radnim vremenom visi na iskrica blogu i piše upute kako da samci žive a istovremeno živi u braku, upitna morala) svaki dan soli pamet i pri tome bezobrazno vrijeđa? No, što se mene tiče, to je uvijek ostajalo na blogu i nikad nisam ljude privat zvala, tražila brojeve i uznemiravala ih ili psovala i prijetila na mobitel samo zato što je netko na blogu napisao nešto što nekom ne šmeka? Neke “djeve” (ne samo meija) s bloga to su činile i znam da im je zbog toga neugodnjak, ali njihov problem.
Ja se eto drznuh, spomenuti dotičnu personu u komentaru na svom blogu od neki dan i eto ti belaja?
A evo, danas je jesen 2023. godine a repovi prošlosti se još vuku, ko lanjski snijeg? Pravo pitanje je zašto, ali ja odgovor znam već dugo! Kak reče jednom davno moj pokojni čovjek, onak pomalo ironično, “ti si autor istine” pa kao takav autor ne mogu prežvakat kad netko laze!
Pa da krenemo redom, cit. jučerašnje komentare na mom blogu “Boje i godine”:
a vidim da se danas iz znatiželje (tko je novo stari bloger) pojavila i "kraljica" bloga tj adminica bloga gđa meija?
Autor: sara_tera 03.09.2023.
i napisa ona blog na temu...kako ju netko može sam tak ignorirat i stavit u podrum nakon dva komentara? e pa može očito,meijo! jednako kao što ti možeš nekog banirat samo zato što ti odgovori istom mjerom. tak da, sve je isto ko i lani...lipe i dalje cvatu u lipnju, a u rujnu rujna zora etc etc...a meija se i dalje čudom čudi kaj ono što je dopušteno bogovima nije za volove? a sama glumi boginju!
Autor: sara_tera 03.09.2023.
meijo, mai si zbanirala na pravdi boga, al neka te. nije meni problem platit premium ponekad kad mi se trkelja. a ne moram nit tražit dozvolu…..
Autor: sara_tera
Ček, pa kaj nisi banirana zato kaj si objavila privatne podatke jedne blogerice, njeno ime i prezime, javno na blogu?
Autor: meija 04.09.2023.
bok meijo! pravnici bi ti pojasnili tvoj zločin u pokušaju ili namjeri tj prijetnji! dakle, najprije si ti meni zaprijetila, citiram te:
" Hoćeš da objavim tvoje prezime na blogu? Tebi stvarno fali daska u glavi, a ljuta si kad ti to napišem javno na blogu." ovu prijetnju izrekla si nan moj privatni broj mobitela koji ti ja nisam dala već si ga iskamčila od moje frendice!
e sad, nakon takve prijetnnje ja objavih tvoje ime i prezime na blogu! i zaradih od tebe ban (jer ti si jedna od adminica pa imaš prednost spram nas ostalih blogera a tu svoju "moć" si već isprobala na nekoliko blogera koje si banirala). e sad, svatko normalan na prijetnju ne bi prešutio, već bi uzvratio istom mjerom (barem ja)! tak da, sram te može biti i danas za sve ljude kojima si se, nemogavši ih verbalno potuć, banirala ih i tako onemogućila da pišu. a pisali su bolje od tebe i ne baš tebi u prilog...to je naš najveći krimen! a sad ideš u podrum jer nebuš više srala po mom blogu!
Autor: sara_tera
a onda sam ja javno na blogu, samo kopirala tvoju poruku na messanger u kojoj su se vidjeli tvoji privat ime i prezime! i to je bilo to!
Autor: sara_tera 05.09.2023
ha ha a vidim da se dotična ukazala na iskrici....očito ju žulja to kaj sam napisala? možda pročitamo konačno i neki "dobar"blog
Autor: sara_tera 05.09.2023.
ah, da...što se babi tilo, to se babi snilo...tako bih ja nazvala sve te nebuloze i laži, meijo...to što je bilo na blogovima je jedna priča (pisale smo svašta javno i vodile fajt) ali ja nikad tebe nisam vrijeđala za razliku od tebe! glede tvog supruga malo sam te zezala po blogu (bilo je to u šiframa i samo tebi jasno) jer si glumatala zavodnicu i nama solerima davala "upute" kako da živimo dobar život a istovremeno si tajno bila na iskrici i lagala svom suprugu da si tu! e sad, kak ide ono...tko će o poštenju i .....a pisanje na blogu je jedna stvar a traženje od drugih ljudi privat broja mobitela i držanje lekcije meni privat u razgovoru je posve druga priča. a ovo na fejsu o čemu pričaš, pa bile smo frendice istom prijatelju tj. ti i ja smo imale istog prijatelja i tako sam uopće došla do tebe na fejsu tj ti do mene na massengeru (iako su mi neke curke s bloga već ranije rekle tvoje ime i prezime i samo sam te skužila na fejsu ali ti se nikad nisam nigdje osim na blogu obraćala)! znaš meijo, sve je provjerljivo i sve se zna. za mene ovo posve dovoljno! ostaj ti meni dobro i uživaj u svojoj "dobroti"
Autor: sara_tera 05.09.2023.
eh meijo, žulja tebe nekaj kaj ne? jer tolike laži izreć u jednoj večeri, nije tebi lako! btw tvoj i moj frend na fejsu se meni uvaljivao na iskrici, a ne ja njemu. jer, on je kao i ti oženjen...a ja s takvima ne petljam! a u razgovoru sam ga tebi spomenula u ne baš lijepom svjetlu (jer si me pitala otkud znam ime tvog supruga i tvoje),.. tada sam prvi put u životu se srela s tim da mi netko na kavi nudi...kunilingus u zamjenu za pravi sex, a ja bila još i te kako potentna što se za dotičnog nije moglo reć...na koncu to bje davne 2015. ili 2016.g.? no, popijena kava je sve što bje inter nos! a i naša priča meijo se odvijala 2016. i 2017. g. dok me nisi banirala! a sad stvarno, ne bih više o lanjskom snijegu
Autor: sara_tera 05.09.2023.
A sve je počelo porukama na mess:
“Jutro :) ajde da prestane trakavica na blogu jer fakat više nema smisla, predugo to traje. ako hoćeš ostavi broj moba, da te nazovem, pa da nas dvije malo popričamo, da vidim u čemu je stvarni problem jer traje godinama. lp :) (28.10.2016)
Hej bok...dapače nemam ništa protiv tebe. Dapače nit te ne poznajem...a broj je xxxxxxxxx (vip). Bit će mi drago da se konačno upoznamo jer i sama mislim da taj rat nema smisla? Pozdrav V….”(1.11.2016.)
“ok, zvrcnem te podvečer, ako ti odgovara
a fali još ovo s messa kaj je u komentaru, kaj ne meijo?

"bilo bi dobro sve ponovo istražiti, šarene trenutke naše mladosti, melodiju naših riječi...sve i neznane, zaboravljene uzroke svega što nam se dogodilo, one koji se zasigurno skrivaju u sivim dubinama izumrlih ili začahurenih dana iza nekog tajanstvenog zastora naše duše.

bilo bi dobro - jer od svih stvari na ovome velikom svijetu ipak sam sama sebi najzanimljivija - ako jednom sve izgubi svoju boju a krajolik oko nas posivi,

izgubili smo doista samo dane kojih se ne sjećamo"

09/05/07, moj blog (knjiga: boje i godine, margit kafka)


Ovaj davni blog nagnao me da napišem ovaj danas. Ne o dogođenom već o nedogođenom. Gotovo da nema dana, mjesta, trenutka kada ne srećem neke događaje i trenutke koje sam dijelila s ljudima…kafić, plac, slastičarna, livada, planina, more. I bolna su ta sjećanja jer su izgubljena. Na neki način. A opet, sve su to mrtve slike živih događaja. Al, večeras, zato što je nedjelja sjećam se jednog događaja koji se nije dogodio. Bje nedjelja istom, predvečer, oprala sam kosu kao sada. Bje to neko moje praško proljeće. A ti na splitskoj rivi ili negdje ponad nje. Svirao si mi na pianu …proco harum i blijede sjene. Nije da mi nisu i drugi svirali. Benjo čak. Naš susret koji se nije dogodio, ljubav i maštanja koja su ostala nedogođena nisu se izgubila.

A i ovaj danas je opet...pase! Danas neću o sjećanjima, već o sposobnosti nesposobnih da onesposobe sposobne. U prometu. U poslu. U sexu. U ljubavnoj vezi. I danas čitam o nekim novim klincima koji (ono što nisam razumjela barem sam pokušavala ne osuđivati) koji opet ne razumiju. Jer nisu bili tamo? Al oni znaju kako je tamo biti! Ja sam bila tamo i znam! Biti mlad nosi svoje prednosti. Stoga što misliš da sve možeš i sve znaš. A onda te događaji demantiraju. Pa te sjebu, onak da se jedva pridigneš! I činiš to day by day. I tako je normalno dizati se kad si mlad. U tome i prođe mladost. U trčanju za...bićem! Bilo da su to naša produžena bića (djeca) bilo da je to karijera jer valja se dokazati za svoje tiće. Bilo da je stoga što se hranimo uzletima, poletima i ostalim pregnućima. I bje tako. I jest tako. No, potom dođu neke druge godine...neke druge boje! Pa nam siva više nije tako mrska. Pa suton sve više govori a manje šuti. I čovjek sve više sluša a manje priča. Jer je uglavnom već naučio da ga ne čuju. Ili čuju pogrešno. No zašto mladi uporno misle kako stari pričaju bajke kad pričaju o svom pregnuću, o svojoj mogućnosti. Jel stoga što se stide svojih nemogućnosti? A što ću ja sirotim japancima i njihovim spermićima. Ne znači im niti 25 let. Oni ne mogu. Naprosto su sporopokretni. Ili njoj koja ima dvoje malodobne djece normalno ne samo da joj nije do sexa već je to nemoguća misija. Nakon svih domaćih zadaća, nakon svih pranja zmazanog veša i ostalih kućnih poslova koji je moraju napraviti. Hm, ta kome je do bilo čega? Razumijem „mlađe djeve“ (al dovoljno stare da shvate da više nisu tak mlade) nadomak 40. kako shvaćaju da žive u vakumu. I čupaju se rukama i nogama da ih ne usisa! I zato ovdje na blogu uvjeravaju sve i svakog kako je biti star...ne biti! Jer imati mengu znak je da je žensko? I razumijem muškarce kojima su pomalo omlohavili trbusi (i um) uslijed ispijanja pive sa dečkima iz kvarta, faksa, škole. Koji uporno trče...na nasipu na Savi (upravo se vratih otamo i pomalo je otužno ih gledat)...jer kile se samo ljepe! I pričaju ribičke priče. Al ak trebaju pojebat neku ženu onak s nogu...ili ne daj bože još nešto zahtjevnije...e to je već za Ginisovu knjigu? Zato im i G točka zvuči kao izmišljena invazija marsovaca. Od nikog ne očekujem nit tražim da bude sposoban? Al očekujem da nesposobni svoju sposobnost primijene na sebe a ne da tim aršinom mjere druge. A ono što im nije pojmljivo nek ostave po strani. Vratit će se i uzeti to onkraj puta kad im dođe vrijeme. Ni ja nisam Haidegera čitala u mladosti. Nisam nit u zrelosti. A bome neću nit u starosti. Sve u svoje vrijeme, dragi moji blogeri! (25.11.2012 moj blog)

upravo dok sam se maloprije vraćala doma, onako mimohodno sam uspjela pročitat jedan plakat s tekstom: NIKAD NIJE KASNO! pa mi to dalo mislit i shvatit kako je u mom slučaju to baš tak. pa eto, večeras sam se baš lijepo zabavila. naplesala sam se ko luda...ko u nekim letima prije deset let! zahvalna diskđokeju kaj je puščal rock pa smo frendica i ja baš onak norele! znam da ću sutra plakat i cijeli dan se vleči po kući, ali vrijedilo je. i baš sam večeras nekako spomenula da imam jednu jedinu želju u životu? da konačno sretnem čovjeka boljeg od sebe? pa da se čak i zaljubim u takvog? i onda mimohodno pročitam taj zapis...nikad nije kasno...se sjećate one pjesme i refrena....ljubit strasno! eh, biće je od utjecaja ova kasna ura i obračun kod o.k. korala ili još bolje...umjesto točno u podne, točno u ponoć! kakogod, znam da se nećete zaljubiti u mene, ali ja večeras jesam u sebe...i zato i uživam u ovim svojim fotkama....baš sam si hercik i ćeće! nemrem odmah zaspat jer ipak sam maznula 2x2 dcl crnog vina i koktu za bambus! istina, sve je to zišlo čagicom, ali sam još uvijek na 220V. kakogod, uživala sam i to sam ovdje zapisala a frendica me i ovjekovječila! dobro mi je još uvijek izaći povremeno...ponegdje...pa čak i na plesnjak! neću vam pustit mjuzu...fotke su vam dovoljne! nekoć je pol iskrica bloga hodalo na te čagice...a sad smo spale na dva slova? noć!

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/najveca-zeljeznicka-nesreca-k

od-nas-dogodila-se-u-zagrebu-1974-poginulo-je-167-ljudi-40-ih-nikad-nije-id

entificirano-a-pljackase-je-policija-navodno-strijeljala-na-licu-mjesta-122

3270


pamtim taj dan kao da je bilo jučer! i točno znam gdje sam bila tog dana, 31.8.1974.g. kad sam prvi put čula za tu stravu. u tramvaju na potezu remize i savske ceste u rano jutro (oko sedam sati), svi su 31. kolovoza pričali samo o tome što se dogodilo prethodne noći. isprva nisam razumijevala ali sam shvaćala da je došlo do stravične tragedije. tada nije bilo mobitela da isti čas na mobu vidiš u prijelomnoj vijesti da je potres, nesreća ili neka druga katastrofa. tragedija kakvu ne pamti HR. ali sve novine su javljale o tome. žao mi je što o tome nisam baš imala prilike jučer čitati, čuti na tv? to je događaj koji kao i spuštanje na mjesec ili ubojstvo kenedya pamtimo gdje smo bili! jasno je meni da mnogi nisu bili nit blizu hrvatskoj nit zagrebu već negdje u pripizdini pa ne mogu nit pamtit, ali jadno je da ovaj paorski mentalitet koji vlada hrvatskom zna samo za događaje kojima su nedugo sami svjedočili a povijest kao da ne postoji? kažu da narod koji ne poznaje svoju povijest, prisiljen je ponavljati ju? pa ja na ovaj način podsjećam sve nas koji smo i tada bili građani i živjeli u metropoli, u hrvatskoj...da, bje to strašna tragedija i ne ponovilo se nikad. sva sreća ima na fejsu nekoliko grupa građana zagreba i u njoj su se ljudi prisjećali tog događaja. strašno je da su i tada (još gore nego danas) ti radnici, tj strojovođa radio 45 sati neprekidno i da je on skrivio nesreću. istina, i danas malo nevjerojatno zvuči podatak da je jureći vlak vozio 100 km znajući da hž vozi sporije od puža. šalu na stranu, jer toliki broj žrtava (osim rata) ne znam jel ikad ovdje zabilježen? nažalost, tolikim katastrofama svjedočimo svaki dan. ovo je samo moje svjedočenje jednoj takvoj prije skoro 50 godina!

U originalu, odnosi se na Austro-ugarsko carstvo, kojeg smo i mi bili dio stoljećima! Ali, ovaj moj zapis uglavnom nema ništa s tim K und K, već nečim posve drugim. Čista satira, nešto poput Charlie Hebdoa, ali nadam se ne s tim posljedicama? Dakle, red je da se posipam pepelom, iako je danas ergo javno napisao glede mene, citiram:
“….nikad samokritičnost
nikad escuse moi
nikad žao mi je
nikad zabunila sam se
nikad ništa od tog…”
Pa ću se ispričati na notornoj gluposti koju sam napisala! Citiram sebe:”… se drznula protuslovit jednom kumeku na blogu već desetljeće i nešto (moj prvi blog sa ovog nicka bio je upravo ergu posvećen...ha ha...zahvalna na tom)...a radi se samo o tome: svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari!”
U čemu je mea culpa? Pa u tome što sam u dotičnom citatu uporabila riječ kojoj nikako tu nije mjesto u kontekstu osobe (nika)! Radi se o riječi “kumek” koja je totalno neprimjerena. Naime, navedenu riječ čak nije moguće naći u hrvatskom pravopisu Anića, što me začudilo? Ali ju je moguće naći na internetu, cit.
”… pejor. primitivan seljak ili građanin koji ne može prikriti panonsko (zagorsko, prigorsko ili međimursko) seljačko porijeklo”.
Pa se ispričavam kako sam toliko mogla pogriješiti.
Umjesto riječi, kumek (koja je prispodobiva ovim sjevernim krajevima), trebalo je stajati “krkan”! Anić navodi cit.
“…krkan….pejorativno, sirov čovjek, divljak,primitivac, kulturno zaostao, sirovina.”

Žao mi je na ovoj nedopustivoj pogrešci u mojem metaforičkom i pejorativnom pisanju i etiketiranju! Priznajem, ima nešto ad hominem, ali moj škorpiončić voli uzvratit, osobito ljudima koji za klečavce kažu “…da je to samo demokracija…”?!

“ (pejorativ prema kasnolat. peioratus: pogoršan), riječ koja, uz svoje temeljno značenje, ima i značenje poruge, pogrde, prijezira (npr. temeljno je značenje riječi piskarati »pisati na mahove«, a njezino pejorativno značenje »loše pisati«; babetina je »velika baba«, a u pejorativnom značenju »neugodna brbljava žena«). Takve se riječi češće upotrebljavaju u svojem pejorativnom značenju. Augmentativi i deminutivi imaju često pejorativno značenje…)”

Da zaključim: Mea culpa, ali kako sve ostaje unutar K und K (kumek und krkan) carstva koje je stoljećima njegovalo podanički mentalit, nadam se da ću se provući kroz iglene uši? Naime, metaforičko (mišljenje) nikog ne obvezuje, osobito ne čitatelje da jednako misle? Nedugo je Dežulović imao jedno zanimljivo “sučeljavanje” sa predsjendikom države glede atributa i metafora, pa još neki dečki “Feralovci” ala Ivančić…reklo bi se, sloboda pisanja i razumijevanja da…”svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari”!

Izgleda da to jedino ne vrijedi za žene? A sad, silo nečista, tri koraka iza. Jer, tko je vidio na ovim prostorima da žena može ravnopravno razgovarati sa muškarcem? I tko je vidio da žena smije nosit ono što želi, reć što misli o istom tom muškarcu ili o drugoj ženi?

jedini blog koji sam danas htjela komentirat bje onaj sa zaključanim komentarima? kakogod, u očekivanju godota (da se spusti, ili dođe) u vidu kiše, skoro sam prošvikala. obećaju ti nešto a ti onda cijeli dan čekaš, čekaš i sanjaš...snatriš čak. a brus, od 16 prebacili na 21...pa ćemo vidjet oće li se ili neće...spustit? i nije mi do priče a neću nit zatvorit komentare...svak nek uživa u svojoj priči! može u smokvama a može i na smokvi. jednoć, nekoć davno otišla ja tamo ali kad sam vidjela kam sam zašla, brzo sam zbrisala. danas mi se nekak čini da je tamo bolje nego ovdje? jer, iskrica me definitivno više ne zanima. što ne znači da neću i nadalje biti tu. srbi imaju krasan izraz za to: gluvarenje! btw znate li gdje je u zagrebu kafić godot? ne bih nit ja znala da nisam tamo šljakala prije skoro 50 godina (tada se ipak drugačije zvao, pače mislim da je bila na tom mjetu buregdžinica...nadam se da sam dobro napisala). ajme, koliko vas niti nema toliko godina života? užasno me sram jer ja još uvijek nekako čekam i očekujem...godota! ako nikako, u vidu kiše!

https://www.index.hr/magazin/clanak/novi-trend-postaje-mainstream-na-intern
etu-parovi-bez-djece-pokazuju-kako-zive-zivot/2489830.aspx?index_ref=naslov
nica_magazin_ostalo_d



odgojena u tradicionalnoj obitelji, našla sam neki svoj put! koji sam potom nekoliko puta korigirala. dvoje djece i prosta reprodukcija bje moj moto. koji me koštao puno u životu. kao i moja sloboda. obje kćeri su se udale i prilično konzervativno gledaju na brak? možda stoga što su djeca razvedenih roditelja? kakogod, ja sam najveći dio svog života podarila djeci, kako materijalno tako i u svakom drugom pogledu! do njihove 26 godine bila sam im jedini oslonac tzv samohrana majka! kako sam već skoro 15 godina slobodna od brakova i djece, mogu nekako bolje procijeniti sve to što je bilo, kao i ovo što imam. susrela sam se sa dvije krajnosti u svom životu glede djece. jedna kćer je riskirala život i rodila dijete, dok je druga odustala od djece. obje su bile u riziku tako da razumijem odluku i jedne i druge. ali, nekako sam teže razumjela stav ove druge, koja nije željela imati djecu. nije bila stvar samo do zdravlja već upravo ovaj stav o kojem piše ovaj članak. i ona mi je dobrano argumentirala svoj životni stav nje i njezinog supruga. žive život punim plućima, ne moraju kupovati nekretnine, putuju po svijetu, voze se u najboljem autu (volvo), priušte si sve i sva. žive kao da će sutra sve proći. i kažu, ne razmišljaju o planeti i ostalim ekološkim pizdarijama (iako su ekološki vrlo osviješteni), ali ne brinu o svom potomstvu i što će mu ostaviti. jer ga nemaju i smatraju da je život ispunjen bez toga! malo me sve to iznenadilo i pomalo dotuklo jer sam zbog navedenog malo više preispitala svoj život? pa ja sam od svoje 23. godine života do svoje 55, dakle više od 20 godina gotovo živjela i radila za svoju djecu! kažu da dvoje djece košta koliko i kuću izgraditi! nije meni žao, jer ja i nadalje mislim da je najvrjednije od čovjeka stvoriti novog čovjeka! međutim, čitajući gornji članak i uvažavajući ono što mi je jedna kćer rekla (a gledam kako se druga pati sa jednim djetetom), sve više nekako mislim da imati djecu nije baš must have! mislim da je dobro ovako kako ti mladi ljudi žive, jer ionako smo uništili planet a stalno živjeti za druge i misliti na druge nije baš neka kvaliteta u životu! nije to egoizam već više praktičnost...živi ovaj jedan jedini život dok možeš i kad možeš, jer doći će vrijeme da nećeš moći. i ove priče o tome tko će te bedinat kad si u starosti, pa jasno vam je da to naša djeca neće činiti. ja im ne bih dopustila. kako starimo kao stanovništvo valjda će biti prioritet gradnja staračkih domova a ne vrtića. sve više mladih obitelji ima pesa, mačku ili kaj već a sve manje djecu! mi smo ih tako odgojili da su najvažniji (bili nama, pa su valjda i sebi)! kako smo nastali na ovoj planeti (neki kažu da smo došli) tako ćemo i nestati (otići)! meni jedino žao kaj od svih planeta u ovom našem sustavu jedino ova naša se baš zeleni u svemiru! kad nam ta takva lijepa i zeleno-plava nije dobra, koja će nam biti? o tome će netko drugi misliti sutra. meni ostaje da se još ova tri dana pečem kao u paklu, a nisam vjernik.

što učiniti kad je na kontinentu plus 366 stupnjeva u hladu? otići i okupati se negdje gdje je relativno najbliže? i nisam požalila. moji predragi lopoči i mjesto na kojem sam bila prvi put prije više od deset let, eno ih i dalje tamo. svake godine prek ljeta svratim tamo bar jednom ili dvaput! dva solidna restorana (danas jedna pastvra i teletina ispod peke) sa više no solidnom hranom i cijenama! hladovina, malo ljudi, bistra zelena voda puna lopoča! za poželjeti...puno zelene boje, ugodna voda za kupanje (mrežnica) koja osvježava za razliku od mora koje vrije! baš onak po mom ukusu! terasa restorana ponad rijeke...žubori u slapovima! pa eto malo dijelim s vama... uživajte, jer ja jesam!